1               Poslovni broj: 11 Us I-989/2022-13

 

 

Poslovni  broj: 11 Us I-989/2022-13

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužiteljice R. B. iz F., koju zastupa opunomoćenica K. J. J., odvjetnica u P., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostava u Pazinu, Pazin, Prolaz F. Matejčića 8, radi obustave daljnjeg građenja, 8. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja i oglašavanja ništavim rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/19-02/697, URBROJ: 443-02-02-17-22-14 od 16. kolovoza 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovoga spora.

 

 

     r i j e š i o  j e

 

              I. Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe.

 

              II. Odbija se prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere.

             

 

              Obrazloženje

 

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/19-02/697, URBROJ: 443-02-02-17-22-14 od 16. kolovoza 2022. pod. toč 1. izreke utvrđeno je da je zapisnikom o očevidu KLASA: 362-02/18-16/3754, URBROJ: 531-07-1-3-1-19-2 od 31. siječnja 2019. utvrđena bespravna gradnja izgradnje zgrade drvene konstrukcije, visine P, unutar tlocrtnih dimenzija 10,15 m x 9,10 m, visine od 3,00 m – 4,20 m, na k.č.br. .. k.o. F., Općina Funtana, započeta gradnja bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Općine Funtana te je postavljen službeni znak zatvoreno gradilište kao mjera obustave daljnjeg građenja ili izvođenja bilo kakvih radova. Toč. 2. i 3. izreke utvrđeno je da je investitor/vlasnik nakon 31. siječnja 2019. (dan obustave građenja) i nakon donošenja inspekcijskog rješenja o uklanjanju predmetne građevine od 22. srpnja 2019. nastavio s bespravnim građenjem na način da je izveo fasadni toplinski sustav, ugradio vanjsku stolariju, dogradio aneks tlocrtnih dimenzija 1,54 m 3,30 m, visine od 2,40 m – 3,10 m, te sustav za solarno zagrijavanje tople vode pa se investitor/vlasnik R. B., ovdje tužiteljica, prisiljava na obustavu daljnjeg građenja na k.č.br. … k.o. F. izricanjem novčane kazne u iznosu od 20.000,00 kn, uz daljnja upozorenja pod toč. 4, 5. i 6. izreke rješenja.

 

2. Tužiteljica u pravodobno podnesenoj tužbi i kasnije u tijeku ovog spora osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba upravnog postupka. Prije svega tužiteljica osporava da je u konkretnom slučaju riječ o građevini u smislu propisa o gradnji iz razloga što je prema mišljenju tužiteljice riječ o konstrukciji koja nije povezana s tlom, već je položena na tlo na način koji se ne može smatrati građenjem. Dodatno ističe da je glavni i jedini element konstrukcije lagano drvo, a kako bi ista bila lakša za transport i montažu pa je stoga tuženik pogrešno utvrdio da je riječ o čvrstom objektu. S obzirom na potonje navedeno tužiteljica smatra da u konkretnom slučaju nije bespravno gradila niti je stoga mogla nastaviti s bespravnim građenjem. U prilog svojih navoda da nije riječ o čvrstom objektu dostavlja e-mail prepisku od 6. rujna 2022. s inženjerom građevine iz koje proizlazi da se predmetni objekt, čije je uklanjanje naređeno, ne može legalizirati jer isti nije na čvrstim temeljima i nije vezan za tlo.

 

3. Nastavno tužiteljica smatra i da su pogrešno primijenjene odredbe Zakona o građevinskoj inspekciji ("Narodne novine" broj 153/13, dalje: ZGI), Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 30/19 i 125/19, dalje: ZG) te Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18 i 117/21, dalje: ZDI) navodeći da se predmetna konstrukcija zakonito može nalaziti izvan građevinskog područja, kao i da za gradnju iste nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu.

 

4. U odnosu na postavljanje službenog znaka zatvoreno gradilište tužiteljica navodi kako tuženik nije dokazao da je upravo 31. siječnja 2019. postavio službeni znak zatvoreno gradilište kao mjeru obustave daljnjeg građenja ili izvođenja bilo kakvih radova. Dodatno ističe da iz obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlazi kada je i na koji način nastavljeno s radovima. Smatra da nije dopušteno dvostruko izricanje novčanih kazni. Prigovora osnovanosti i visini izrečene novčane kazne koja prema mišljenju tužiteljice nije odmjerena u skladu s odredbom čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) u visini dvije prosječne bruto plaće za fizičku osobu. Zaključno, ističe prigovor zastare, posebno zastare izvršenja rješenja.

 

5. Vezano za počinjene povrede odredaba upravnog postupka tužiteljica navodi da su povrijeđene odredbe čl. 30. i čl. 51. ZUP-a jer tužiteljici nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku donošenja pobijanog rješenja, odnosno nije se mogla očitovati o svim odlučnim činjenicama bitnim za rješenje predmetne upravne stvari. Nadalje tužiteljica ističe i povredu načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa (čl. 6. ZUP-a), načela materijalne istine (čl. 8. ZUP-a), načela samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (čl. 9. ZUP-a) te načela zakonitosti (čl. 5. ZUP-a). Dodatno tužiteljica ističe da nije zaprimila zapisnik od 31. siječnja 2019. niti joj je poznato da li joj je predmetni zapisnik dostavljen i na koji način pa smatra da su povrijeđena pravila o dostavi.

 

6. Slijedom svega navedenog, sudu je predloženo donijeti presudu kojom će rješenje tuženika poništiti, podredno oglasiti ništavim te obvezati tuženika na naknadu troškova ovog spora tužiteljici.

 

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu i u tijeku spora ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja navodeći kako dvije novčane kazne određene u konkretnom upravnom predmetu nisu izrečene po istoj osnovi iz razloga što je jedna novčana kazna izrečena zbog nepoštivanja obustave građenja, a druga novčana kazna je izrečena kako bi se tužiteljicu prisililo na izvršenje rješenja o uklanjanju. Vezano za nemogućnost ozakonjenja prema odredbi čl. 6. st. 3. al. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) tuženik je naveo kako nemogućnost ozakonjenja ne isključuje činjenicu da je predmetna građevina zgrada (dakle, jeste građevina), već utvrđuje činjenicu da je ista zgrada (dakle, nužno i građevina) takve kvalitete da se ne može ozakoniti, a koje zgrade mogu biti predmetom inspekcijskog postupka. Slijedom navedenog, tuženik je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

 

              8. Sud je u tijeku spora održao raspravu na ročištu održanom 1. prosinca 2022. u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti tuženika u skladu s odredbom čl. 39. st. 2. u vezi s čl.37. st. 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS). Na predmetnom ročištu tužiteljica je izjavila kako ostaje kod svih navoda iznesenih u tijeku spora, kao i predloženih dokaza.

 

              9. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora, pri tom odbivši provesti po tužiteljici predložene dokaze saslušanjem svjedoka I. B., tužiteljice i više građevinske inspektorice M. K. te očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, ocijenivši da isti dokazi nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

 

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

              11. U prvom redu valja navesti kako se u predmetnoj upravnoj stvari s obzirom na vrijeme pokretanja inspekcijskog postupka primjenjuju odredbe ZGI-a na temelju odredbe čl. 131. st. 1. al. 5. ZDI-a koja propisuje da će se inspekcijski postupci započeti prema odredbama ZGI-a nastaviti i dovršiti prema odredbama tog zakona.

 

              12. Vezano za tužbene navode koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjaju od 22. srpnja 2019. (nije riječ o čvrstom objektu koji je povezan s tlom, nije riječ o bespravnoj gradnji, predmetna građevina nije građevina u smislu odredbi ZG-a) te možebitne procesne povrede počinjene u postupku donošenja istog rješenja od 22. srpnja 2019. valja reći kako isti nisu odlučni za rješenje ovog spora iz razloga što je predmet ovog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 16. kolovoza 2022. kojim se tužiteljica kažnjava izricanjem novčane kazne zbog nepoštivanja obustave građenja u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZUS-a kojom je propisan predmet upravnog spora. Pritom je za istaknuti kako je o zakonitosti rješenja o uklanjanju od 22. srpnja 2019. odlučeno presudom ovog suda poslovni broj 7 UsI-… od 20. studenog 2019., a koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-… od 31. srpnja 2020. Stoga, i iz tog razloga, tužiteljica ne može s uspjehom isticati navode kojima osporava zakonitost rješenja o uklanjanju od 22. srpnja 2019.

 

              13. Nadalje, obustava građenja je uređena odredbom čl. 36. ZGI-a. Tako je propisano da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku i izvođaču obustavu građenja ako nije prijavljen početak građenja, odnosno nastavak radova (st. 1.). Obustava građenja utvrđuje se rješenjem kojim se naređuje druga inspekcijska mjera u slučajevima iz čl. 25. st. 3., čl. 26. st. 3., čl. 29. st. 2., čl. 30. st. 2. i čl. 35. st. 2. ovoga Zakona (st. 2.). Građevinski inspektor obustavu građenja provodi zatvaranjem gradilišta postavljanjem posebnog službenog znaka na gradilište, odnosno građevinu (st. 3.). Nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom zabranjeno je svako građenje na zatvorenom gradilištu, osim radova koji se izvode radi izvršenja rješenja građevinskog inspektora (st. 4.). Ako investitor, odnosno vlasnik i/ili izvođač nastavi graditi poslije zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, građevinski inspektor provodi sprječavanje daljnjeg građenja izricanjem novčanih kazni (st. 5.).

 

              14. U svezi s time valja reći da tužiteljica neosnovano prigovora dvostrukom kažnjavanju iz razloga što su tužiteljici u konkretnom slučaju novčane kazne izrečene po različitim osnovama, kako to pravilno tuženik ističe u tijeku spora. Naime, tužiteljici je pobijanim rješenjem izrečena novčana kazna zbog nepoštivanja mjere obustave građenja sukladno izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 36. st. 5. ZGI-a. Iz citirane odredbe spomenutog članka proizlazi ovlast i dužnost tuženika da u slučaju nastavka daljnjeg građenja poslije zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom sprječava daljnje građenje izricanjem novčane kazne. Nadalje, tužiteljici je posebnim rješenjem tuženika izrečena novčana kazna, a svrha koje kazne je prisiljavanje tužiteljice na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem novčanih kazni prije nego li tuženik pristupi izvršenju rješenja o uklanjanju putem treće osobe, međutim navedeno nije predmet ovog spora niti upravnog postupka koji mu je neposredno prethodio.

 

              15. Tužiteljica dalje ističe kako tuženik nije dokazao da je prilikom provedbe inspekcijskog pregleda 31. siječnja 2019. postavio službeni znak zatvoreno gradilište. Međutim, takvi navodi tužiteljice su ocijenjeni neosnovanima. Ovo iz razloga što iz fotografija koje čine sastavni dio zapisnika o inspekcijskom pregledu od 31. siječnja 2019. proizlazi upravo suprotno, odnosno da je tuženik postavio posebni službeni znak, a kojom radnjom je tuženik zatvorio predmetno gradilište.

 

              16. Nadalje, usporedbom fotografija koje su sastavni dio zapisnika o inspekcijskom pregledu provedenom 31. siječnja 2019. i fotografija koje su sastavni dio zapisnika o inspekcijskom pregledu provedenom 5. studenog 2020. sud je utvrdio kako je tužiteljica nastavila s građenjem nakon zatvaranja predmetnog gradilišta postavljanjem posebnog službenog znaka 31. siječnja 2019. te naređene obustave građenja. 

 

              17. Međutim, nakon postavljanja posebnog službenog znaka i zatvaranja predmetnog gradilišta ne mogu se poduzimati nikakvi radovi, osim onih radova koji se izvode radi izvršenja rješenja o uklanjanju sukladno izričitoj zakonskoj odredbi iz citiranog čl. 36. st. 4. ZGI-a pa su tužbeni navodi istaknuti i u tom smislu neosnovani.

             

              18. Slijedom svega navedenog, a suprotno tužbenim navodima, u postupku je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje glede nastavka građenja nakon postavljanja posebnog službenog znaka i zatvaranja predmetnog gradilišta te obustave daljnjeg građenja. U tom smislu sud nije smatrao potrebnim provoditi u sporu daljnje dokaze očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke niti saslušanjem tužiteljice i svjedoka I. B. na okolnost nastavka građenja nakon zatvaranja predmetnog gradilišta.

 

              19. Visina novčane kazne zbog nepoštivanja obustave građenja propisana je odredbama Naputka o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori ("Narodne novine" broj 23/18, dalje: Naputak o novčanim kaznama), a koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 2. st. 2. Naputka o dopuni naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine" broj 80/20) kojom je propisano da će se  inspekcijski postupci započeti po Zakonu o građevinskoj inspekciji te prema odredbama Naputka o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori dovršiti prema odredbama tog Naputka.

 

              20. Odredbom čl. 3. Naputka o novčanim kaznama propisano je da se na obustavu daljnjeg građenja koja se provodi prema čl. 36. st. 3. zakona izvršenik prisiljava novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 kn.

 

              21. Iznosi novčanih kaznih propisanih odredbom čl. 3. Naputka o novčanim kaznama utvrđeni su u skladu s odredbom čl. 142. st. 2. ZUP-a koja propisuje da se novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Ovo stoga što je odredbom čl. 1. Naputka o novčanim kaznama propisano da se Naputkom propisuje način rada građevinskih inspektora u izricanju novčanih kazni na temelju Zakona o građevinskoj inspekciji, a kojima se izvršenici (fizičke i pravne osobe) prisiljavaju na izvršenje inspekcijskih rješenja u svezi s čl. 31. st. 3. zakona te čl. 142. st. 2. ZUP-a. Stoga je neosnovan navod tužiteljice o pogrešnoj primijeni odredbe čl. 142. st. 2. ZUP-a.

 

              22. Dakle, pravilnom primjenom odredbe čl. 36. st. 5. ZGI-a u svezi s odredbom čl. 3. Naputka o novčanim kaznama tužiteljici je izrečena novčana kazna zbog nepoštivanja obustave građenja, a radi sprječavanja daljnjeg građenja u iznosu od 20.000,00 kn.

 

              23. Imajući u vidu kako je predmet ovog spora nepoštivanje obustave građenja to se tužiteljica neosnovano poziva na prigovor zastare izvršenja rješenja budući da predmet ovog spora nije izvršenje rješenja o uklanjanju. Pritom je za istaknuti da se rješenje o uklanjanju nakon isteka roka od deset godina od dana kada je rješenje postalo izvršno ne može izvršiti, ali se može donijeti novo rješenje sukladno odredbi čl. 41. ZGI-a. 

 

              24. Vezano za istaknute povrede odredaba čl. 30. i čl. 51. ZUP-a valja reći da se predmetni postupak nastavlja na inspekcijski postupak u kojem je doneseno rješenje o uklanjanju od 22. srpnja 2019., a u kojem postupku je tužiteljici dana mogućnost očitovanja budući da iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi kako je tužiteljica pozvana da 18. veljače 2019. pristupi u službene prostorije tuženika radi očitovanja u predmetu građenja na predmetnoj katastarskoj čestici. Stoga, suprotno tužbenim navodima, nisu počinjene povrede koje se odnose na mogućnost izjašnjavanja o svim odlučnim činjenicama bitnim za rješenje ove upravne stvari.

 

              25. Uzevši u obzir sve navedeno, u postupku donošenja pobijanog rješenja pravilno je primijenjeno materijalno pravo te nisu počinjene niti povrede odredaba čl. 5. (načelo zakonitosti), čl. 6. (načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa), čl. 8. (načelo utvrđivanja materijalne istine) i čl. 9. ZUP-a (načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza).

 

              26. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na oglašavanje ništavim osporenog rješenja tuženika od 16. kolovoza 2022. valja reći kako se radi o izvanrednom pravnom lijeku, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništavi akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Upravni akt može se oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja, a protekom vremena ništavi akt ne može konvalidirati. Zato su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom i javnopravno tijelo odnosno sud ne može rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.

 

              27. Odredbom čl. 128. st. 1. ZUP-a propisano je da se rješenje može oglasiti ništavim iz slijedećih razloga: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

 

              28. Cijeneći sadržaj citirane odredbe sud nije našao da bi u konkretnom slučaju bio ispunjen bilo koji od navedenih razloga za oglašivanje osporenog rješenja ništavim, pri čemu tužiteljica u sporu izričito niti ne navodi neki od zakonom predviđenih razloga, već samo paušalno ukazuje na ništavost.

                           

29. Slijedom svega navedenog, pobijano rješenje tuženika je ocjenjeno zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i odlučio kao pod toč. I. izreke ove presude.

 

              30. Tužiteljica je postavila i zahtjev za naknadu troškova ovoga spora. Međutim, kako tužiteljica nije uspjela u ovom sporu to je njezin zahtjev valjalo odbiti u skladu s čl. 79. ZUS-a. Stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

 

              31. Tužiteljica je u okviru tužbe postavila i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, obrazlažući isti činjenicom da će joj se nanijeti šteta koja bi se mogla teško popraviti budući da je mlada osoba u dobi od 24 godine, koja se vratila iz Finske u Hrvatsku kako bi pokušala privređivati i financijski opstati uz poslovanje u obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. Dodatno navodi da je nezaposlena, nema primanja te joj početnu financijsku podršku pruža obitelj. Stoga smatra da su ispunjeni uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe.

 

              32. Tuženik se protivi određivanju odgodnog učinka tužbe iz razloga što nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 26. ZUS-a budući da je odgoda protivna javnom interesu te tužiteljica nije dokazala da bi se izvršenjem rješenja istoj nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti.

 

              33. Odredbom čl. 26. ZUS-a propisani su uvjeti kada sud može odrediti odgodni učinak. Tako je st. 2. istog članka propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Da bi sud odredio odgodni učinak tužbe uvjeti iz citiranog čl. 26. ZUS-a moraju biti kumulativno ispunjeni.

             

              34. Međutim, kako tužiteljica nije dokazala da će se istoj nanijeti šteta koja bi se mogla teško popraviti budući da u prilog svojih navoda nije dostavila dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost istih, to je sud odbio prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe. Stoga je riješeno kao u toč. I. izreke rješenja.

 

              35. Naposljetku, tužiteljica je u okviru tužbe podnijela i prijedlog za izdavanje privremene mjere iz istih razloga na temelju kojih predlaže određivanje odgodnog učinka tužbe, pobliže navedenih pod odlomkom 31. obrazloženja ove presude.

 

              36. Odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta.

 

              37. Dakle, iz citirane odredbe slijedi da sud može izdati privremenu mjeru radi izbjegavanja teške i nepopravljive štete. Međutim, po ocjeni suda navedeni uvjet u konkretnom slučaju nije ispunjen budući da tužiteljica nije dokazala da bi joj nastala teška i nepopravljiva šteta. Stoga je valjalo odbiti prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere i odlučiti kao pod toč. II. izreke rješenja.

 

U Rijeci 8. prosinca 2022.

 

                                                                                                                Sutkinja

 

                                                                                                                                   Dubravka Zec

                                         

             

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude i točke II. rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Protiv točke I. rješenja nije dopuštena žalba.