1           Poslovni broj: 10 Us I-1206/2022-6

 

             

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka,  Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-1206/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice Z. B.-V. iz R., O. 2, koju zastupa opunomoćenik M. B., odvjetnik u L., S.. K. 14, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dohodak, 8. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

1.                 Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/18-01/68, URBROJ: 513-04-22-3 od 14. rujna 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog Pazin, Ispostave Labin, KLASA: UP/I-410-23/2018-14/1, URBROJ: 513-07-28-06-2018-1 od 13. ožujka 2018.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

 

             1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog Pazin, Ispostave Labin, KLASA: UP/I-410-23/2018-14/1, URBROJ: 513-07-28-06-2018-1 od 13. ožujka 2018., tužiteljici je za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017., utvrđena porezna osnovica i mjesečna obveza poreza i prireza na dohodak od imovine u ukupnom iznosu od 1.846,32 kn, dobivena obračunom na ukupnu mjesečnu najamninu u iznosu od 20.736,00 kn, na osnovicu od 14.515,20 kn, u iznosu poreza od 1.741,82 kn i prireza od 105,50 kn.

 

              2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-410-14/18-01/68, URBROJ: 513-04-22-3 od 14. rujna 2022., odbio kao neosnovanu.

 

              3. Tužiteljica je protiv rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja, te u bitnome navodi da ne pobija predmetna rješenja u dijelu u kojem se tijela prvog i drugog stupnja nisu očitovala o njezinoj tvrdnji da nije porezna obveznica zbog toga što da je zakupnik trgovačko društvo kojeg je osnivač sin tužiteljice, već da ista rješenja pobija isključivo zbog toga što porezna tijela nisu uzela u obzir činjenicu da ona nije vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti, već je suvlasnik u 1/2 dijela, pa da je i obveznik predmetne porezne obveze u istom dijelu. Poziva se na odredbu članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku, da je tijekom postupka pred prvostupanjskim poreznim tijelom dostavila istome dokaze o tome da nije obveznik predmetnog poreza i prireza, i to presliku ugovora o zakupu, z. k. izvadak i izvadak iz matice umrlih za pok. L. V., da porezno tijelo u obrazloženju svojeg rješenja ne navodi razloge zbog kojih smatra da nije osnovana takva tvrdnja tužiteljice, da tuženik u svom rješenju kojim je odbijena žalba tužiteljice isto tako uopće ne navodi razloge zbog kojih smatra da nije osnovano pozivanje tužiteljice na predmetne okolnosti, posebno ne zbog čega smatra da bi tužiteljica bila obveznik poreza i prireza na procijenjenu osnovicu u punom iznosu, a ne u 1/2 dijela razmjerno svom suvlasništvu na predmetnoj nekretnini. Pravilnom ocjenom provedenih dokaza da su porezna tijela trebala utvrditi da je tužiteljica obveznik predmetne porezne obveze u 1/2 dijela, odnosno da je porezna osnovica njezine obveze 1/2 dijela iznosa navedenih u prvostupanjskom rješenju, tako da je porezna osnovica 7.257,60 Kn, iznos poreza na dohodak 870,91 Kn, a iznos prireza 52,25 Kn i stoga predlaže da se poništi prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje.

 

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ostaje kod svih navoda iz osporavane odluke te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva, te ne navodi nikakve činjenice na koje bi se tužiteljica trebala očitovati.  

 

5.  Kako stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izrijekom predložile održavanje rasprave to je Sud, temeljem odredbe članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje ZUS), ovaj upravni spor riješio bez održavanja rasprave, na temelju činjenica utvrđenih u upravnom postupku.

 

               6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da  tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

7. Odredbom članka 56. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj  115/16, u nastavku teksta: ZPD), propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra  razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

 

8. Odredbom članka 60. ZPD-a, propisano je da ako pri utvrđivanju dohotka iz članka 56. ovoga Zakona zakupnina, najamnina, primitak od imovinskih prava te primitak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava nije prijavljen ili nije prijavljen u tržišnom iznosu, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama u mjestu u kojemu se nekretnina nalazi, mjestu u kojemu se imovinsko pravo daje na korištenje, odnosno u mjestu u kojemu se imovinsko pravo otuđuje (stavak 1.). Porezni obveznik obvezan je prijaviti dohodak od imovine iz stavka 1. ovoga članka na način i u rokovima propisanim člankom 87. ovoga Zakona (stavak 2.).

 

9. Odredbom članka 62. stavak 1. ZPD-a, propisano je da kod dohotka od imovine ostvarenog od najamnine i zakupnine, osim dohotka ostvarenog iznajmljivanjem stanova soba i postelja putnicima i turistima i organiziranjem kampova iz članka 82. ovoga Zakona, porez na dohodak plaća se prema rješenju Porezne uprave, i to do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. Porez na dohodak plaća porezni obveznik po postupku i na način iz članka 37. ovoga Zakona, a po stopi od 12%.

 

10. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužiteljica zajedno sa L. V., dala u zakup poslovni prostor u R., O. 2, površine 35 m2, a sve prema Ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 13. kolovoza 2012., sa zakupnikom A. d. o. o. iz R., bez plaćanja zakupnine. Uz poreznu prijavu tužiteljica je dostavila Ugovor o zakupu poslovnog prostora i izvadak iz matice umrlih za pok. L. V., umrlog 24. kolovoza 2014.

 

11. Tužiteljica navodi kako iza pok. L. V. još nije provedena ostavinska rasprava i smatra da bi trebala platiti porez na dohodak u ½ dijela razmjerno svom suvlasništvu na nekretnini. Ovaj Sud smatra da je tužiteljica pravilno pozvana na plaćanje poreza na dohodak od imovine iz razloga što je od dana smrti suvlasnika L. V. ostala kao jedini zakupodavac navedenog poslovnog prostora.

 

12. Naime, iako je Ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen bez plaćanja zakupnine, sukladno gore navedenim odredbama ZPD-a, tužiteljica je obvezna plaćati porez na dohodak bez obzira na to što je nekretninu dala u zakup bez naknade , i to od osnovice koju utvrdi porezna uprava.

 

13. Prilikom procjene dohotka od imovine, prvostupanjsko tijelo je tržišnu vrijednost zakupnine utvrdilo na temelju minimalnih cijena zakupa poslovnog prostora objavljenih u Poreznom vjesniku br. 7c/2011, za Ispostavu Labin, Grad Labin I zona, B u iznosu od 72,00 kn/m2, na koju osnovicu je obračunat porez na dohodak od imovine.

 

14. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, ocjenjuju se zakonitim, te je stoga na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a  odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

15. Odluka o troškovima ovog upravnog spora iz točke II. izreke presude temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove.

  

U Rijeci 8. prosinca 2022.

 

                  S u t k i nj a

 Danica Vučinić, dipl. iur., v.r.

 

 

 

               UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude i rješenja. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. a i članak 66. stavak 5. ZUS).