1

                                  Broj: Ppž-1282/2022

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Malacka kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. Ž.Š., zbog prekršaja iz članka 32. stavka 1. i 4. i članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okr. Ž.Š., podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Požega od 31. prosinca 2021., broj: 511-22-05/05-3-474-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2022.,

p r e s u d i o    j e

I.              Prigovor okrivljenika Ž.Š. odbija se kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II.              Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik Ž.Š. obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 eura (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa)[1] u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik Ž.Š. i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 8.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 32. stavka 1. i 4. (utvrđena novčana kazna od 3.000,00 kuna) i iz članka 199. stavka 2. i 7. (utvrđena novčana kazna od 5.000,00 kuna) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u točkama 1. i 2. izreke prekršajnog naloga, a u koju kaznu je uračunato vrijeme smještanja u posebnu prostoriju do prestanaka djelovanja opojnog sredstva (600,00 kuna), pa mu je preostalo za uplatiti 7.400,00 kuna

Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 5 (pet) mjeseci.

              Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 580,00 kuna.

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da se smatra krivim i kaje se za počinjene prekršaje, no dodaje da radi za minimalnu plaću i da skrbi za bolesnog brata i majku, kojima je potrebna pomoć u prijevozu do liječnika, pa moli za umanjenje novčane kazne i vremena oduzimanja vozačke dozvole.

Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18),  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4.              Prigovor nije osnovan.             

5.              Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6.              Dakle, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za svaki od pojedinih počinjenih prekršaja u stjecaju utvrdilo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Dakle, cijeneći da okolnosti koje se ističu u prigovoru nemaju značaj naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, pri čemu iste nisu niti dokumentirane, te imajući na umu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, pri čemu se naročito misli na činjenicu visoke koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika (1,42 g/kg), kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da su visine utvrđenih pojedinačnih novčanih kazni, kao i ukupna novčana kazna, izrečena sukladno odredbi čl. 39. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, primjerene svim okolnostima konkretnog događaja, stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pritom se naglašava da je prvostupanjsko tijelo, za prekršaj iz toč. 1. i 2. izreke, novčanu kaznu utvrdilo u visini zakonom propisanog posebnog minimuma kazne. Naime, za prekršaj iz toč. 1. izreke zakonom je propisana novčana kazna od 3.000,00 do 7.000,00 kuna, dok je za prekršaj iz toč. 2. izreke zakonom propisana novčana kazna od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, pa utvrđena novčana kazna u iznosu od 3.000,00, odnosno od 5.000,00 kuna predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetne prekršaje.

7.              Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žalitelju za izvršavanje obiteljskih obveza, a što nije ničim niti dokumentirano, eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Duljina trajanja izrečene mjere od pet mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle bliže donjoj zakonom propisanoj granici, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoku koncentraciju alkohola od 1,42 g/kg, više je nego primjerena težini počinjenih prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.

8.              Stoga, navodi prigovora nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri.

9.              Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

10.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 8. prosinca 2022.

              Presuda  se dostavlja Policijskoj upravi požeško-slavonskoj, Policijskoj postaji Požega u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.