- 1 -              I Kž-Us 44/2020-21

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 44/2020-21

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. P. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 333. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. - dalje: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje USKOK), te optuženog T. P., optuženog T. M., optuženog D. P., optuženog R. S., optuženog S. K., optuženog D. L., optužene A. S. i optužene R. B., zatim o žalbama oštećenih M. i J. L., oštećenog D. F., oštećene D. Š., oštećenog N. T., oštećene D. P.1, oštećene D. R., oštećene S. R., oštećenog I. G., oštećenog  D. G., oštećenog M. K., oštećenog Ž. Š., oštećene S. D. Š., oštećenog J. Š., oštećenog  A. s. C. d.o.o., oštećenog D. P.2, oštećenog J. H. i oštećenog G. K., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 19. ožujka 2019., broj 2 K-Us-47/12., u sjednici održanoj 8. prosinca 2022., u prisutnosti u javnom dijelu optuženog T. M. i njegovih branitelja, odvjetnika V. M., A. K. i M. S., branitelja optuženog D. P., odvjetnika E. G., braniteljice optuženog R. S., odvjetnice M. D. Š., branitelja optuženog S. K., odvjetnika D. R., braniteljice optuženog D. L., odvjetnice M. N. te branitelja optužene R. B., odvjetnika M. V.,

 

 

p r e s u d i o   i    r i j e š i o   j e :

 

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog T. M., a u povodu te žalbe i žalbi USKOK-a, optuženog T. P., optuženog D. P., optuženog R. S., optuženog S. K., optuženog D. L., optužene A. S. i optužene R. B., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda, pa se na temelju čl. 452. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.),

 

   ODBIJA SE OPTUŽBA

 

protiv optuženog T. M., optuženog D. P., optuženog R. S., optuženog S. K., optuženog D. L., optužene A. S. i optužene R. B. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),

da bi

povezani u zajedničko djelovanje, u jednoj skupini u razdoblju od kolovoza 2007. do sredine lipnja 2009. II okr. T. M. i III okr. D. P., kojima su se pridružili V okr. S. K., VI okr. D. L., VIII okr. R. B., a u drugoj skupini od listopada 2007. do srpnja 2009. IV okr. R. S. i VII okr. A. S., u nakani stjecanja značajne nepripadne materijalne dobiti za sebe i druge znatnim oštećenjem velikog broja fizičkih i pravnih osoba, na način da im neistinito prezentiraju mogućnost ulaganja novca na F. - tržište valuta, uz obećanje visokih dobiti uz mali ili nikakav rizik po glavnicu uloženih sredstava, a sa unaprijed stvorenom namjerom da isplate prema osobama koje su im povjerile svoja sredstva radi ulaganja na F., vrše iz tekućih uloga drugih osoba koje su novac uplatile sa istom svrhom,

dakle, okr. T. M., okr. D. P., okr. R. S., okr. S. K., okr. D. L., okr. A. S. i okr. R. B., pripadali grupi koja ima za cilj počinjenje kaznenih djela za koja se po zakonu može izreći tri godine zatvora ili teža kazna,

pa da bi time počinili kazneno djelo 333. st. 1. i 3. KZ/97., a kažnjivo po članku 333. st. 3. KZ/97., opisano u točki 1.) izreke pobijane presude.

Uslijed odluke pod I., žalbe USKOK-a, optuženog T. M., optuženog D. P., optuženog R. S., optuženog S. K., optuženog D. L., optužene A. S.i optužene R. B., u odnosu na kazneno djelo iz članka 333. stavka 3. KZ/97., su bespredmetne.

II. Uslijed odluke pod I. i prihvaćanjem žalbe USKOK-a, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni,

pa se

Optuženom T. P. za kazneno djelo iz članka 333. stavak 1. KZ/97., iz točke 1.) izreke za koje je proglašen krivim, prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, dok se za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 iz točke 2.) izreke za koje je proglašen krivim, na temelju tih zakonskih odredbi, utvrđuje kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) godine, za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 iz točke 3.) izreke za koje je proglašen krivim, na temelju tih zakonskih odredbi, utvrđuje kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, a za kaznena djela iz članka 279. stavak 1. KZ/97 iz točaka 4.) i 5.) izreke za koja je proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe utvrđuju kazne zatvora u trajanju od po 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, pa se na temelju članka 60. KZ/97. optuženi T. P. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) godina,

Optuženom T. M. za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 iz točke 2.) izreke za koje je proglašen krivim, na temelju tih zakonskih odredbi utvrđuje kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) godine, a za kazneno djelo iz članka 279. stavak 1. KZ/97 iz točke 6.) izreke za koje je proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe utvrđuje kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci pa se na temelju članka 60. KZ/97. optuženi T. M. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) godina,

Optuženi D. P. za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97. iz točke 2.) izreke za koje je proglašen krivim, na temelju tih zakonskih odredbi osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci,

Optuženi R. S. za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97. iz točke 2.) izreke za koje je proglašen krivim, na temelju tih zakonskih odredbi osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine,

Optuženi S. K. za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97. iz točke 2.) izreke za koje je proglašen krivim, na temelju tih zakonskih odredbi osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci,

Optuženi D. L. za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97. iz točke 2.) izreke za koje je proglašen krivim, na temelju tih zakonskih odredbi osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci,

Optužena A. S.za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97. iz točke 2.) izreke za koje je proglašena krivom, na temelju tih zakonskih odredbi osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci,

Optužena R. B. za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97. iz točke 2.) izreke za koje je proglašena krivom, na temelju tih zakonskih odredbi osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine.

Primjenom članka 63. KZ/97., u izrečene kazne zatvora optuženicima se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru kao i svako oduzimanje slobode u svezi s kaznenim djelom. Optuženom T. P. se uračunava vrijeme od 30. rujna 2010. do 28. rujna 2011., od uhićenja 19. ožujka 2019. do 21. lipnja 2019., te od uhićenja pa nadalje. Optuženom T. M. od 30. rujna 2010. do 28. rujna 2011., od uhićenja 19. ožujka 2019. do 21. lipnja 2019. te od uhićenja pa nadalje. Optuženom D. P. uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru kao i svako oduzimanje slobode u svezi s kaznenim djelima od 30. rujna 2010. do 28. rujna 2011., optuženom R. S. od 30. rujna 2010. do 28. veljače 2011., te od 17. ožujka 2011. do 05. rujna 2011., optuženom S. K. od 30. rujna 2010. do 28. lipnja 2011. te od 13. srpnja 2011. do 13. listopada 2011., optuženom D. L. od 30. rujna 2010. do 28. lipnja 2011. te od 14. srpnja 2011. do 14. listopada 2011., optuženoj A. S. od 30. rujna 2010. do 20. siječnja 2011. i optuženoj R. B. od 30. rujna 2010. do 28. lipnja 2011. te od 01. rujna 2011. do 01. listopada 2011.

III. Djelomično se prihvaćaju žalbe ošt. D. Š., ošt. D. G., ošt. M. K., ošt. S. D.-Š. i ošt. Ž. Š., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o imovinskopravnom zahtjevu na način da se ošt. D. Š., ošt. D. G. i ošt. M. K. sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva, a ošt. S. D.-Š. i ošt. Ž. Š. sa svojim imovinskopravnim zahtjevom, upućuju u parnicu.

IV. U ostalom dijelu žalbe optuženog T. M., ošt. D. Š., ošt. D. G., ošt. M. K., ošt. S. D.-Š. i ošt. Ž. Š., i u cijelosti žalbe optuženog D. P.2, optuženog R. S., optuženog S. K., optuženog D. L., optužene A. S.i optužene R. B., te ošt. D. F., ošt. N. T., ošt. D. P.1, ošt. D. R., ošt. S. R., ošt. I. G., ošt. M. i J. L., ošt. A. S. C. d.o.o. J. Š., ošt. D. P.2, ošt. G. K. i ošt. J. H., odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

V. Na temelju čl. 486. st. 2. u svezi čl. 123. st. 2. ZKP/08., protiv optuženog T. P. i optuženog T. M., određuje se istražni zatvor.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom su presudom optuženi T. P., optuženi T. M., optuženi D. P., optuženi R. S., optuženi S. K., optuženi D. L., optužena A. S.i optužena R. B. proglašeni su krivima zbog više kaznenih djela.

 

1.1. Pod točkom 1.) izreke pobijane presude, optuženi T. P. je proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda, udruživanjem za počinjenje kaznenih djela, opisanog i kažnjivog po članku 333. stavak 1. KZ/97., jer je organizirao grupu ljudi koja ima za cilj počinjenje kaznenih djela za koja se po zakonu može izreći tri godine zatvora ili teža kazna. Optuženi T. M., optuženi D. P., optuženi R. S., optuženi S. K., optuženi D. L., optužena A. S.i optužena R. B. proglašeni su krivima, pod točkom 1.) izreke, zbog kaznenog djela protiv javnog reda, udruživanjem za počinjenje kaznenih djela, opisanog i kažnjivog po članku 333. stavak 1 i 3. KZ/97., jer su pripadali grupi koja ima za cilj počinjenje kaznenih djela za koja se po zakonu može izreći tri godine zatvora ili teža kazna. Pod točkom 2.) izreke, optuženi T. P., optuženi T. M., optuženi D. P., optuženi R. S., optuženi S. K., optuženi D. L., optužena A. S. i optužena R. B. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – opisanog u članku 224. stavak 1. i 4. KZ/97., a kažnjivog po članku 224. stavak 4. KZ/97.. Pod točkom 3.) izreke, optuženi T. P. je proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevarom, opisanog u članku 224. stavak 1. i 4. KZ/97., a kažnjivog po članku 224. stavak 4. KZ/97.. Pod točkama 4.) i 5.) izreke, optuženi T. P. je proglašen je krivim i zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, pranjem novca, opisanog i kažnjivog po članku 279. stavak 1. KZ/97.. Pod točkom 6.) izreke optuženi T. M. je proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, pranjem novca, opisanog i kažnjivo po članku 279. stavak 1. KZ/97..

 

1.2. Optuženom T. P. je za kazneno djelo iz članka 333. stavak 1. KZ/97., iz točke 1.) izreke, utvrđena  kazna zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97., iz točke 2.) izreke, kazna zatvora u trajanju tri godine, za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97., iz točke 3.) izreke, kazna zatvora u trajanju jedne godine, za kazneno djelo iz članka 279. stavak 1. KZ/97., iz točke 4.) izreke, kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 279. stavak 1. KZ/97., iz točke 5.) izreke, utvrđena je kazna zavora u trajanju jedne godine i šest mjeseci. Na temelju citiranih zakonskih odredbi i primjenom članka 60. KZ/97., optuženi T. P. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest godina i šest mjeseci. Optuženom T. M. je za kazneno djelo iz članka 333. stavak 1. i 3. KZ/97., iz točke 1.) izreke, utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97., iz točke 2.) izreke, kazna zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 279. stavak 1. KZ/97., iz točke 6.) izreke, utvrđena je kazna zatvora u trajanju dvije godine. Na temelju citiranih zakonskih odredbi i primjenom članka 60. KZ/97., optuženi T. M. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest godina. Optuženom D. P. je za kazneno djelo iz članka 333. stavak 1. i 3. KZ/97., iz točke 1.) izreke, utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97., iz točke 2.) izreke, kazna zatvora u trajanju tri godine. Na temelju citiranih zakonskih odredbi i primjenom članka 60. KZ/97., optuženi D. P. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godina i šest mjeseci. Optuženom R. S. je za kazneno djelo iz članka 333. stavak 1. i 3. KZ/97., iz točke 1.) izreke, utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine, a za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97., iz točke 2.) izreke, kazna zavora u trajanju dvije godine i šest mjeseci. Na temelju citiranih zakonskih odredbi i primjenom članka 60. KZ/97., optuženi R. S. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godina. Optuženom S. K. je za kazneno djelo iz članka 333. stavak 1. i 3. KZ/97., iz točke 1.) izreke, utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97., iz točke 2.) izreke, kazna zatvora u trajanju dvije godine. Na temelju citiranih zakonskih odredbi i primjenom članka 60. KZ/97., optuženi S. K. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci. Optuženom D. L. je za kazneno djelo iz članka 333. stavak 1. i 3. KZ/97., iz točke 1.) izreke, utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine, a za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97., iz točke 2.) izreke, kazna zatvora u trajanju tri godine. Na temelju citiranih zakonskih odredbi i primjenom članka 60. KZ/97., optuženi D. L. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci. Optuženoj A. S. je za kazneno djelo iz članka 333. stavak 1. i 3. KZ/97., iz točke 1.) izreke, utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine, jednako kao i za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97., iz točke 2.) izreke, pa je primjenom članka 60. KZ/97. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i jedanaest mjeseci. Međutim, na temelju članka 67. KZ/97. izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optužena A. S., u roku četiri godine, ne počini novo kazneno djelo. Optuženoj R. B. je za kazneno djelo iz članka 333. stavak 1. i 3. KZ/97., iz točke 1.) izreke, utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine, a za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97., iz točke 2.) izreke, kazna zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci. Na temelju citiranih zakonskih odredbi i primjenom članka 60. KZ/97., optužena R. B. je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine.

 

1.3. Primjenom članka 63. KZ/97., prvostupanjski sud je u izrečene kazne zatvora optuženicima uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru kao i svako oduzimanje slobode u svezi s kaznenim djelima, i to optuženom T. P. od 30. rujna 2010. do 28. rujna 2011., te od trenutka uhićenja 19. ožujka 2019. (pa do 21. lipnja 2019. kada mu je istražni zavor bio ukinut - list 46021 spisa). Jednako tako i optuženom T. M. je uračunato vrijeme od 30. rujna 2010. do 28. rujna 2011., te od trenutka uhićenja 19. ožujka 2019. ( pa do 21. lipnja 2019. kada je i njemu istražni zavor bio ukinut - list 46021 spisa). Optuženom D. P. uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru kao i svako oduzimanje slobode u svezi s kaznenim djelima od 30. rujna 2010. do 28. rujna 2011., optuženom R. S. od 30. rujna 2010. do 28. veljače 2011. te od 17. ožujka 2011. do 05. rujna 2011., optuženom S. K. od 30. rujna 2010. do 28. lipnja 2011. te od 13. srpnja 2011. do 13. listopada 2011., optuženom D. L. od 30. rujna 2010. do 28. lipnja 2011. te od 14. srpnja 2011. do 14. listopada 2011., optuženoj A. S. od 30. rujna 2010. do 20. siječnja 2011. i optuženoj R. B. od 30. rujna 2010. do 28. lipnja 2011. te od 01. rujna 2011. do 01. listopada 2011.

 

1.4. Prvostupanjski sud je, na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17), u izreci označio imovinsko pravne zahtjeve koje je dosudio, pa je tako naložio optuženom T. P., optuženom T. M., optuženom D. P., optuženom R. S., optuženom S. K., optuženom D. L., optuženoj A. S. i optuženoj R. B., u roku 15 dana od pravomoćnosti, solidarno, isplatiti točno specificirane novčane iznose u izreci označenim oštećenicima. Primjenom članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17), navedeni oštećenici su u pogledu kamata na navedene iznose glavnice upućeni u parnicu. U izreci označeni oštećenici su sa dijelom imovinsko pravnog zahtjeva, koji se odnosi na dio glavnice, upućeni u parnicu.

 

1.5. Od trgovačkog društva G. d.o.o. u stečaju, kao imovina pribavljena kaznenim djelom pranja novca oduzete su u izreci točno specificirane nekretnenine, i to uredski prostor na ... katu zgrade u Z., P. ...; sedam parkirališno-garažnim mjesta u podzemnoj garaži -2 u stambeno-poslovnom kompleksu u P. ulici u Z.; vinograd, dvorište i kuća Z., označena kao zkč.br. 2833 k.o. Z., upisana kod Općinskog suda u Sesvetama. Od S. P., kao imovina pribavljena kaznenim djelom pranja novca oduzete su u izreci točno specificirane nekretnine i to četverosobni stan ... na drugom katu i spremište broj ... u podrumu ,, ukupne površine 114,00 m2, koji se nalazi u stambeno-poslovnoj zgradi broj ..., i dr. Š. i garažno parkirno mjesto broj ... u podrumu .... Od trgovačkog društva P. d.o.o., O., kao imovina pribavljena kaznenim djelom pranja novca oduzeta je u izreci točno specificirana nekretnina i to poslovno stambena zgrada i dvor površine 478m2, upisana u zk. ul. br. 1724 k.o. B., kod Općinskog suda u Pločama. Od M. S., kao imovina pribavljena kaznenim djelom pranja novca oduzete su u izreci točno specificirane nekretnine i to nekretnina označena kao kuća broj ... i dvorište u ulici S. B. površine 100 hvati i vrt kod kuće u R. površine 166 hvati, upisana u zk.ul. 10550 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, suvlasnički dio 1/2 nekretnine u naravi voćnjak i vinograd V.-R., površine 597 m2, upisana u zk.ul. 4027 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Od trgovačkog društva A. M. d.o.o. kao imovina pribavljena kaznenim djelom pranja novca, oduzeto je plovilo tipa BAT 745 Artik FB, reg. oznake ..., broj trupa: ..., godine proizvodnje 2009., dužina 7,44 m, širina 2,95 m, sa van brodskim motorom marke Yamaha, oznake ..., snage 184 kW, serijski broj motora ..., upisano u Očevidnik brodica gospodarske namjene pri L. kapetaniji Š., L. ispostava V., pod brojem uloška ...; plovilo tipa ZAR 57 WD, reg. oznake ..., broj trupa: ..., godine proizvodnje 2010., dužina 5,77 m, van brodski motor Suzuki, snage 103 kW, serijski broj motora ..., upisano u Očevidnik brodica gospodarske namjene pri L. kapetaniji Š., L. ispostava V. pod brojem uloška ....

 

1.6. Istom je presudom prvostupanjski sud, na temelju članka 560. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17.), odbio prijedlog Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta za oduzimanje imovinske koristi, jer prioritet imaju imovinsko pravni zahtjevi, uslijed čega je imovinska korist utvrđena samo u onom dijelu koji nije obuhvaćen imovinsko pravnim zahtjevom.

 

1.7. Naposljetku je, primjenom članka 148. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17.), naloženo svim optuženicima solidarno podmiriti, na ime naknade troškova kaznenog postupka, iznos od 260.012,22 kuna, kao i paušalnu svotu u iznosu 50.000,00 kuna svaki, te troškove branitelja po službenoj dužnosti koji će biti određeni posebnim rješenjem.

 

2. Protiv ove presude žalbu su podnijeli USKOK, opt. T. P., opt. T. M., opt. D. P., opt. R. S., opt. S. K., opt. D. L., opt. A. S.i opt. R. B. . Nadalje, žalbe su podnijeli i oštećenici, i to ošt. M. i ošt. J. L., ošt. D. F., ošt. D. Š., ošt. N. T., ošt. D. P.1, ošt. D. R., ošt. S. R., ošt. I. G., ošt. D. G., ošt. M. K., ošt. Ž. Š., ošt. S. D. Š., ošt. J. Š., ošt. A. s. C. d.o.o., ošt. D. P.2, ošt. J. H. i ošt. G. K..

 

3. USKOK je, u odnosu na sve optuženike, podnio žalbu zbog odluke o kazni sa prijedlogom preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni opt. T. P., opt. T. M., opt. D. P., opt. R. S., opt. S. K., opt. D. L. i opt. R. B., na način da im se izreknu kazne zatvora „… bliže zakonskom maksimumu …“, a opt. A. S., umjesto uvjetne osude, izreći bezuvjetnu kaznu zatvora.

 

4. Opt. T. P., putem braniteljice A. G., odvjetnice iz Z., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se opt. T. P. oslobodi optužbe, odnosno usvojiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

5. Opt. T. M. podnio je više žalbi. Podnio je osobnu žalbu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka i oduzimanju imovinske koristi. Podnio je žalbu i putem branitelja D. C., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti u cijelosti i predmet vratiti na ponovno suđenje, odnosno pobijanu presudu preinačiti i opt. M. osloboditi kaznene odgovornosti. Ovaj optuženik je podnio žalbu te dopunu žalbe i putem O. d. M. i partneri, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu „… za kaznenog djelo iz toč. 1.) izreke preinačiti tako da se donese presuda kojom se optužba odbija …“, a u preostalom dijelu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku. Imajući u vidu sadržaj ovih žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba opt. T. M..

 

6. Opt D. P. je podnio osobnu žalbu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom prihvatiti žalbu i ukinuti u cijelosti pobijanu presudu. Podnio je žalbu i putem branitelja E. G., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti tako da opt. P. bude oslobođen optužbe, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Imajući u vidu sadržaj ovih žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba opt. D. P. .

 

7. Opt. R. S. je podnio žalbu putem branitelja M. M., odvjetnika iz Z., "… iz svih zakonom predviđenih razloga …“, s prijedlogom ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Podnio je žalbu i putem braniteljice M. D. Š., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom žalbu usvojiti "… te prvenstveno preinačiti u odluci o kazni tako da u odnosu na IV-okr. donese oslobađajuću presudu …", odnosno ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje. Imajući u vidu sadržaj ovih žalbi one će se razmatrati kao jedinstvena žalba opt. R. S..

 

8. Opt. S. K. podnio je osobnu žalbu iz koje se može razabrati da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Podnio je i žalbu putem branitelja D. R., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti odnosno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi one će se razmatrati kao jedinstvena žalba opt. S. K. .

 

9. Opt. D. L. podnio je osobno žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Žalbu je podnio i putem braniteljice M. N., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Imajući u vidu sadržaj ovih žalbi i one će se razmatrati kao jedinstvena žalba opt. D. L. .

 

10. Opt. A. S.podnijela je žalbu putem branitelja M. B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom pobijanu presudu "… prvenstveno preinačiti u odluci o kazni…", odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

11. Opt. R. B. podnijela je žalbu putem branitelja M. V., odvjetnika iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno postupanje, odnosno preinačiti pobijanu presudu i donijeti oslobađajuću presudu.

 

12. Žalbe su podnijeli i neki oštećenici, točnije ošt. D. F., ošt. D. Š., ošt. N. T., ošt. D. P.1, ošt. D. R., ošt. S. R., ošt. I. G., ošt. D. G., ošt. M. K. i ošt. D. P.2, putem punomoćnika E. M., odvjetnika iz Z., te ošt. J. Š., sa suglasnim prijedlogom: preinačiti pobijanu presudu na način da se oštećenicima usvoji imovinskopravni zahtjev u cijelosti odnosno ukine prvostupanjska presuda i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Žalbe su podnijeli i ošt. M. i J. L. putem O. ureda D. J. i I. B. iz Z. odnosno S., te Ž. Š. putem punomoćnika Z. B., odvjetnika iz S., sa prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu. Nadalje, ošt. S. D. Š., putem punomoćnika D. Š., odvjetnika iz Z., ošt. G. K., putem punomoćnice S. D. P., odvjetnice iz K., ošt. A. s. C. d.o.o., putem punomoćnika K. V., odvjetnika iz K., te ošt. J. H., u svojim žalbama predlažu preinačiti pobijanu presudu i usvojiti imovinskopravne zahtjeve u cijelosti.

 

13. USKOK je podnio i odgovore na žalbe optuženika. Odgovoreno je na žalbu opt. T. P., koju je podnijela njegova braniteljica A. G., na osobu žalbu opt. T. M. i na žalbe koje su uložili njegovi branitelji D. C. i V. M.. Nadalje, odgovoreno je na žalbu opt. D. P., koju je podnio osobno te na žalbu njegovog branitelja E. G., odgovoreno je i na žalbu opt. R. S., koju je podnio njegov branitelj M. M., te na žalbu koju je podnijela njegova braniteljica M. D.. Podnesen je odgovor i na žalbu opt. S. K., koji je podnio kako osobno tako i putem branitelja D. R., zatim na žalbe koje je podnio i opt. D. L. osobno i putem braniteljice M. N., na žalbu podnesene od strane opt. A. S.putem branitelja M. B., te je odgovoreno i na žalbu opt. R. B., koju je podnijela putem branitelja M. V.. U navedenim odgovorima, USKOK je predložio odbiti sve žalbe optuženika kao neosnovane.

 

14. Opt. T. M., putem branitelja V. M., podnio je odgovor na žalbu USKOK-a, s prijedlogom žalbu kao nedopuštenu odbaciti, odnosno kao neosnovanu u cijelosti odbiti. Isto tako opt. T. M., putem branitelja V. M., podnio je i odgovore na žalbe ošt. S. D. Š., ošt. M. K., ošt. I. G., ošt. D. G., ošt. M. i J. L., ošt. S. R., ošt. D. R., ošt. D. P.1, ošt. N. T., ošt. Ž. Š., ošt. D. Š., ošt. G. K., ošt. A. s. C. d.o.o. i na žalbu ošt. D. P.2, a u svim odgovorima predlaže  prihvatiti njihove žalbe kao osnovane „… u dijelu u kojem predlažu pobijanu presudu ukinuti …“.

 

15. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/13., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

16. Na temelju čl. 475. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izvješteni su opt. T. P. i njegova braniteljica A. G., opt. T. M. i njegov branitelj V. M., opt. D. P. i njegov branitelj E. G., opt. R. S. i njegova braniteljica M. D. Š. te njegov branitelj M. M., opt. S. K. i njegov branitelj D. R., opt. D. L. i njegova braniteljica M. N., opt. A. S.i njezina braniteljica V. P. P. (kao preuzimateljica Odvjetničkog ureda pok. M. B.), opt. R. B. i njezin branitelj M. V., te zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske. Sjednici su prisustvovali optuženi T. M. i njegovi branitelji, odvjetnici V. M., A. K. i M. S., branitelj optuženog D. P., odvjetnik E. G., braniteljica optuženog R. S., odvjetnica M. D. Š., branitelj optuženog S. K., odvjetnik D. R., braniteljica optuženog D. L., odvjetnice M. N., te branitelj optužene R. B., odvjetnik M. V..

 

17. Žalba USKOK-a, u odnosu na sve optuženike zbog odluke o kazni, je osnovana. Žalba optuženog T. M. je djelomično osnovana i to zbog povrede kaznenog zakona u odnosu na kazneno djelo iz čl. 333. st. 3 KZ/97. iz toč. 1) izreke, a žalbe ostalih optuženika su neosnovane u cijelosti. Žalbe ošt. D. Š., ošt. D. G., ošt. M. K., ošt. S. D.-Š. i ošt. Ž. Š. su djelomično osnovane. Žalbe ošt. D. F., ošt. N. T., ošt. D. P.1, ošt. D. R., ošt. S. R., ošt. I. G., ošt. M. i J. L., ošt. A. S. C. d.o.o. J. Š., ošt. D. P.2, ošt. G. K. i ošt. J. H., neosnovane su u cijelosti.

 

18. U pravu je opt. T. M. kada se žali zbog zastare u odnosu na kazneno djelo iz čl. 333. st. 3. KZ/97., opisano pod točkom 1.) izreke. Međutim, ovaj žalitelj nije u pravu da je zastara za ovo kazneno djelo nastupila „… sredinom lipnja 2015. … “, niti je u pravu da je zastara nastupila „… sredinom lipnja 2019.  …“. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnesenih žalbi, a po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08., utvrđeno je u odnosu kazneno djelo iz čl. 333. st. 3 KZ/97. iz toč. 1) izreke i u odnosu na optuženog T. M., optuženog D. P., optuženog R. S., optuženog S. K., optuženog D. L., optužene A. S.i optužene R. B., nastup zastare kaznenog progona za ovo kazneno djelo, čime je ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. toč. 3. ZKP/08.

 

18.1. Ovim je optuženicima, između ostalih kaznenih djela za koja zastara nije nastupila, stavljeno na teret da su u razdoblju od početka srpnja 2007. do početka rujna 2009., u Zagrebu, pripadali grupi koja je imala za cilj počinjenje kaznenih djela, za koja se po zakonu može izreći tri godine zatvora ili teža kazana. Radi se o kaznenom djelu za koje je, u to vrijeme, bila zapriječena kazna zatvora do tri godine. Primjenom članka 19. st. 1. al. 5. u vezi članka 20. st. 6. KZ/97., zastara kaznenog progona bi u tom slučaju, doista, nastupila protekom šest godina od počinjenja kaznenog djela, dakle u rujnu 2015., na što i upire u svojoj žalbi opt. T. M.. Budući zastara kaznenog progona nije nastupila prije izmjene Kaznenog zakona, to je na temelju odredbe članka 81. st. 1. al. 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. i 84/21.), zastara kaznenog progona trebala nastupiti protekom deset godina od počinjenja odnosnog kaznenog djela, dakle u rujnu 2019. Kako je prvostupanjska presuda donesena u ožujku 2019., to se zastara kaznenog progona produljila za dvije godine. Međutim, spis predmeta je nakon izrađene prvostupanjske presude od 1119 stranica, te protekom roka u kojem su dostavljene brojne žalbe i odgovori na žalbe, vraćen sa Državnog odvjetništva Republike Hrvatske Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, tek u lipnju 2020. Stoga, nije bilo dovoljno vremena da se taj vrlo opsežan predmet, kraj ostalih predmeta, uzme u rad i okonča prije nastupa zastare za kazneno djelo iz čl. 333. st. 3 KZ/97. S obzirom da je zastara kaznenog progona negativna pretpostavka kažnjivosti na koju sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je pobijanu presudu preinačiti, te odbiti optužbu protiv optuženog T. M., optuženog D. P., optuženog R. S., optuženog S. K., optuženog D. L., optužene A. S.i optužene R. B., zbog pripadanja grupi odnosno kaznenog djela iz čl. 333. st. 3 KZ/97., uslijed čega su žalbe u tom dijelu bespredmetne.

 

Žalbena osnova: Bitna povreda odredaba kaznenog postupka

 

19. Nisu u pravu optuženi T. P., optuženi T. M., optuženi D. P., optuženi R. S., optuženi S. K., optuženi D. L., optužena A. S.i optužena R. B., kada se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

20. Suprotno žalbenim tvrdnjama optuženika T. M., optuženika D. P., optuženika R. S. i optuženice A. S. , prvostupanjski sud nije povrijedio propise kaznenog postupka o pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužitelja. Jednako tako, a nasuprot tvrdnji žalitelja, zapisnici o ispitivanju okrivljenika i svjedoka nisu nezakoniti dokazi jer su te radnje, u svojstvu zamjenika ravnateljice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, proveli zamjenici državnog odvjetnika Petra Parlov, Danijela Raspović Tomac, Sineva Vukušić i Renato Dereš. Stoga je prvostupanjski sud, pravilno, odbio prijedlog obrane da se iz spisa, kao nezakoniti dokazi, izdvoje svi zapisnici o ispitivanju okrivljenika i svjedoka, a svoju je odluku jasno i detaljno obrazložio.

 

20.1. Zamjenici državnog odvjetnika Petra Parlov, Danijela Raspović Tomac, Sineva Vukušić i Renato Dereš bili su upućeni na rad u predmetu K-US-257/10 i to: rješenjem DORH-a o upućivanju u rad u predmetu K-Us257/10, broj: KR-I-DO-44/10-25 od 28. rujna 2010. (u odnosu na zamjenicu Petru Parlov), rješenjem DORH-a o upućivanju u rad u predmetu K-Us-257/10, broj: KR-I-DO-44/10-25-2 od 28. rujna 2011. (u odnosu na zamjenice Petru Parlov i Danijelu Raspović Tomac), rješenjem DORH-a o upućivanju u rad u predmetu K-Us-257/10, broj: KR-I-DO-44/10-25-3 od 26. listopada 2012. (u odnosu na zamjenice Petru Parlov i Danijelu Raspović Tomac), rješenjem DORH-a o upućivanju u rad u predmetu K-Us-257/10, broj: KR-I-DO-44/10-25-4 od 28. listopada 2013. (u odnosu na zamjenicu Petru Parlov), rješenjem DORH-a o upućivanju u rad u predmetu K-Us-257/10, broj: KR-I-DO-44/10-25-5 od 14. studenog 2014. (u odnosu na zamjenicu Petru Parlov) i rješenjem DORH-a o upućivanju u rad u predmetu K-Us-257/10, broj: KR-I-DO-72/2015-81 od 13. studenog 2015. (u odnosu na zamjenicu Petru Parlov). Zamjenici su upućeni rješenjem o upućivanju na rad u USKOK (Danijela Raspović Tomac), broj: P-69/13-12 od 4. travnja 2013., 1. listopada 2013., 2. listopada 2014., 2. listopada 2015., 28. rujna 2016., 21. rujna 2017., rješenjem o upućivanju na radu u USKOK (Petra Parlov), broj: P-212/2015-2 od 18. prosinca 2015., broj: P-212/2015-4 od 13. prosinca 2016., broj: P-93/2017-26 od 11. kolovoza 2017. i rješenjem o upućivanju na radu u USKOK (Renato Dereš), broj: P-238/12-10 od 11. prosinca 2012., 4. ožujka 2013., 3. ožujka 2014., 16. veljače 2015. i 19. veljače 2016.

 

20.2. Nije sporno da su ovi zamjenici državnog odvjetnika bili upućeni na rad u Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, te su ispitivali osobe čije iskaze je obrana predložila izdvojiti kao nezakonite dokaze. Međutim, nisu u pravu žalitelji kada tvrde da se radi o nezakonitim dokazima, odnosno da je „… svjedoke ispitivala osoba koja nije na to ovlaštena i koja zato ne ispunjava zakonom propisane uvjete ….“, a sud je „… povrijedio propise kaznenog postupka glede postojanja optužbe ovlaštenog tužitelja …“. Žalitelji, nisu u pravu ni kada tvrde da se radi o povredi prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. i 5. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, jer su dokazi pribavljeni od neovlaštenog tužitelja.

 

21. Kako to proizlazi iz, neizmijenjenih, odredbi Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta („Narodne novine“ broj 76/09., 116/10., 145/10., 57/11., 136/12., 148/13. i 70/17. – dalje: ZUSKOK), točnije iz čl. 11. ZUSKOK-a, državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika se može uputiti u Ured za rad u određenom predmetu ili na određeno vrijeme. Zakonodavac je, polazeći od specifičnosti nadležnosti Ureda i hijerarhije unutar državnoodvjetničke organizacije, predvidio mogućnost upućivanja državnih odvjetnika i njihovih zamjenika na rad u Ured, neovisno radi li se o osobama koje dolaze iz općinske ili županijske nadležnosti. Kako se ne radi o raspoređivanju, već samo o privremenom upućivanju na rad u Ured, zakonodavac nije, kao uvjet za mogućnost privremenog upućivanja, postavio godine radnog iskustva, za razliku od propisanog postupka raspoređivanja na rad u Ured.

 

22. U konkretnoj se situaciji radilo o postupku upućivanja na rad u Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, državnoodvjetničkih dužnosnika koji su, ranije, u postupku strogo uređenom zakonom, odlukom Državnoodvjetničkog vijeća već bili imenovani zamjenicima državnog odvjetnika. S obzirom na navedeno, državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika, koji je upućen u Ured, ima svojstvo zamjenika ravnatelja. Oni su upravo sa tim ciljem i bili raspoređen na rad u Ured. ZUSKOK niti na jednom mjestu ne ograničava opseg poslova koje bi privremeno upućeni zamjenik državnog odvjetnika mogao obavljati u Uredu. Ovakvo se rješenje ukazuje logičnim, jer ZUSKOK, kao posebni državnoodvjetnički zakon, propisuje stvarnu nadležnost neovisno o zapriječenim kaznama, pa se ne radi o višem ili nižem državnom odvjetništvu. Kako se radi o državnoodvjetničkim dužnosnicima, zakonodavac je procijenio da ne treba ograničiti djelokrug poslova upućenog državnog odvjetnika ili njegovog zamjenika. Naravno, bila bi bitno drugačija situacija da se radilo o državnoodvjetničkim savjetnicima, koji imaju ograničenja u provođenja pojedinih radnji.

 

23. Žalitelji zanemaruju da se ovdje radi o državnoodvjetničkim dužnosnicima, a ne o osobama koje imaju svojstvo savjetnika. Europski sud za ljudska prava (dalje ESLJP) u predmetu Ezgeta protiv Hrvatske (Zahtjev br. 40562/12, Presuda od 7. rujna 2017.) odlučivao je o sporu između stranaka je li sudska savjetnica bila ovlaštena, na temelju domaćeg prava, provesti predmetni parnični postupak. U točki 40. presude ESLJP primjećuje da su sudski savjetnici ovlašteni, na temelju čl. 120. st. 1. Zakona o sudovima i čl. 13. st. 3. Zakona o parničnom postupku, provoditi samo one parnične postupke koji se odnose na isplatu novčane tražbine ili naknadu štete i u kojima vrijednost predmeta spora ne prelazi 50.000,00 HRK. S tim u vezi, u točki 41. presude ESLJP primjećuje kako domaći sudovi nisu niti tvrdili da je sudska savjetnica bila ovlaštena provesti predmetni postupak. U točki 42. presude ESLJP primjećuje kako ništa u tekstu Zakona o sudovima, a pogotovo u tekstu Zakona o parničnom postupku, ne ukazuje na to da su sudski savjetnici ovlašteni provoditi druge vrste parničnih postupaka, osim onih koji su navedeni u čl. 120. Zakona o sudovima i čl. 13. Zakona o parničnom postupku, ako su pod nadzorom i mentorstvom suca. Ispitavši raspoložive materijale i mjerodavne odredbe domaćeg zakonodavstva, ESLJP zaključuje u točki 44. presude da je predmetni postupak provodila sudska savjetnica, koja nije bila ovlaštena na temelju odgovarajućeg domaćeg prava provoditi takav postupak. Stoga se Općinski sud u Bujama, koji je razmotrio predmet podnositeljice zahtjeva, ne može smatrati „zakonom ustanovljenim sudom“, uslijed čega je ESLJP u točki 45. presude utvrdio povredu čl. 6. st. 1. Konvencije. U predmetu Coeme i drugi protiv Belgije (Zahtjevi br. 32492/96, 32547/96, 32548/96, 33209/96 i 33210/96, Presuda od 22 srpnja 2000.), ESLJP u točki 98. presude navodi kako Konvencija jamči ona prava koja su praktična i djelotvorna i to naročito prava obrane, s obzirom na istaknuto mjesto prava na pravično suđenje u demokratskom društvu. ESLJP navodi kako je cilj izraza „utvrđen zakonom“ u čl. 6. Konvencije osigurati da se pravosudna organizacija ne zasniva na diskrecijskoj ocjeni, premda, kako se izrijekom tvrdi, to ne znači da sudovi nemaju određenu širinu u tumačenju relevantnog nacionalnog zakonodavstva. U točki 99. presude ESLJP navodi kako sud, u materijalnom značenju pojma, karakterizira odlučivanje o pitanjima koja su u njegovoj nadležnosti na temelju pravnih pravila i nakon postupaka provedenih na propisani način. U točki 102. presude ESLJP ponavlja kako pravila kaznenog postupka moraju biti utvrđena zakonom, što je opće načelo koje nameće određene specifične zahtjeve vezane uz vođenje postupka na način da se jamči pošteno suđenje koje podrazumijeva poštivanje jednakosti oružja. ESLJP, nadalje, zaključuje se kako je primarna svrha postupovnih pravila zaštiti okrivljenika od bilo kakve zlouporabe ovlasti.

 

23.1. U kontekstu citiranih odluka ESLJP-a, treba imati u vidu kako se očito nezakonite postupovne radnje, kada sudski postupak vodi sudska savjetnica koja nije ni na temelju domaćeg prava ovlaštena to činiti, nikako ne mogu izjednačiti sa radnjama koje su    “… na temelju odgovarajućeg domaćeg prava …“ bili ovlašteni poduzimati državnoodvjetnički dužnosnici, u svojstvu zamjenika ravnateljice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. S obzirom na zakonom propisani postupak, državnoodvjetnički dužnosnici Petra Parlov, Danijela Raspović Tomac, Sineva Vukušić i Renato Dereš su, u svojstvu zamjenika ravnateljice Ureda, poduzimali radnje koje su i bili ovlašteni poduzimati. Njihovim postupcima nisu bila ugrožena prava okrivljenika od bilo kakve zlouporabe ovlasti. Naime, pokretanje i vođenje istrage te provođenje i nadzor provođenja dokaznih radnji, povjereno je državnom odvjetniku. Naše kaznenopravne postupovne odredbe, sve do optuženja, ne poznaju tzv. „ravnopravnost oružja“ između stranaka. U stadiju istrage dominira tzv. inkvizitorno načelo, a tek na raspravi tzv. akuzatorno načelo. Takvom zakonskom regulativom nije povrijeđena odredba čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, ni Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, niti je povrijeđeno pravo na ispitivanje svjedoka optužbe. Domaća aktualna postupovna kaznenopravna regulativa propisuje da se u stadiju rasprave mora strogo poštivati načelo „ravnopravnosti oružja“ između stranaka, pa je u tom stadiju optuženicima na raspolaganju isti onaj arsenal sredstava ispitivanja svjedoka te izvođenja dokaza, koji je na raspolaganju i državnom odvjetniku.

 

24. Pravilno je, stoga, prvostupanjski sud zaključio da su imenovani zamjenici, koji su bili upućeni u Ured, imali svojstvo zamjenika ravnateljice. Oni su, na osnovu valjano donesene odluke tj. rješenja o privremenom upućivanju na rad u Ured, obavljali rad na određenom predmetu koji uključuje i prikupljanje dokaza, pa su njihove radnje zakonite, a nastavno tome i prikupljeni dokazi. Obrazloženi stav prvostupanjskog suda, glede zakonitosti dokaza koje su izveli zamjenici državnog odvjetnika, u punom je suglasju sa odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. I Kž-Us-8/2018.; I Kž-Us-97/2018.; I Kž-Us-148/2019.).

 

25. Optuženi T. M. nije u pravu kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, i to zato jer se u točki 1.) izreke pobijane presude navodi iznos štete od 81 558.478,41 kuna, a u točki 2.3.) izreke se navodi iznos štete od 47 747541,50 kuna. Žalitelj smatra kako postoji proturječje u činjeničnom opisu, odnosno tvrdi da je izreka pobijane presude nerazumljiva. Međutim, ovaj žalitelj zanemaruje kako je u točki 1.) izreke opisano kazneno djelo udruživanja za počinjenje kaznenog djela, a u točki 2.) su opisane radnje kaznenog djela prijevare. Dakle, iz točke 1.) izreke proizlazi da je opt. T. P. organizirao grupu ljudi koja ima za cilj počinjenje kaznenih djela za koja se po zakonu može izreći tri godine zatvora ili teža kazna. U odnosu na ostale optuženike, radilo se o pripadanju grupi koja ima za cilj počinjenje ovih kaznenih djela. Obrazac prijevarnih radnji te prikupljena sredstva, odnosno počinjena šteta, nisu bitni elementi ovog kaznenog djela već kaznenog djela prijevare, osim da im je cilj bio počinjenje kaznenih djela za koja se može izreći najmanje tri godine zatvora. Uostalom, kao što je to već izloženo vezano uz ovu točku izreke i kazneno djelo iz članka 333. st. 3 KZ/97., optužba je odbijena u odnosu na žalitelja, dakle opt. T. M., kao i u odnosu na opt. D. P., opt.. R. S., opt. S. K., opt. D. L., opt. A. S.i opt. R. B..

 

25.1. Međutim, nasuprot žalbenoj tvrdnji opt. T. M., zbirni novčani iznos za koliko su oštećeni ulagači označen u točki 1.) izreke, nije u proturječju ni sa opisom djela pod točkom 2.) izreke, koji opis žalitelj tendenciozno ignorira, niti sa označenim novčanim iznosima. Naime, iz izreke pod točkom 1.), proizlazi kako je zbirni iznos štete od preko 80.000.000,00 kuna rezultat prevare 574 osoba, na koji način su optuženici pribavili imovinsku korist u ukupnom iznosu od preko 44.000.000,00 kuna. Ovi iznosi nisu u proturječju sa novčanim iznosima ostvarenim prevarenim radnjama svih optuženika, kako je to jasno opisano pod točkom 2.) izreke. Prvostupanjski sud je utvrdio da su osobe koje su izvršile uplate na račun društava A. g. d.o.o., kako je to opisano u točki 2.3. izreke, oštećene u ukupnom iznosu štete od preko 47.000.000,00 kuna. Žalitelj se, tendenciozno, fokusira samo na taj iznos i tvrdi da se radi o proturječju, pri čemu zanemaruje činjenični supstrat iz izreke pobijane presude pod brojem 2., gdje su opisani postupci opt. M. usmjereni na prijevaru velikog broja građana stvaranjem i održavanjem neistinite predodžbe „ulagača“, a koje radnje čine cjelinu sa opisanim kriminalnim postupanjima ostalih optuženika. Tako su pod točkom 2.1. opisane radnje gdje su osobe koje su izvršile uplate na račun društava O. d.o.o., oštećene u ukupnom iznosu 860.898,62 kuna. Pod točkom 2.2. izreke su opisane radnje gdje su osobe koje su izvršile uplate na račun društva TDZ C. d.o.o., oštećene u ukupnom iznosu preko 9.000.000,00 kune. Naposljetku, u točki 2.4. izreke su opisane radnje gdje su osobe koje su izvršile uplate na račun društava C. I. d.o.o. oštećene u ukupnom iznosu štete preko 24.000.000,00 kuna. Dakle, proturječja vezanog uz iznose štete nema. Kada opt. M., nadalje, tvrdi da je izreka nerazumljiva i u dijelu oduzete imovinske koristi, potpuno je previdio jasan navod u izreci da je prijedlog USKOK-a za oduzimanje imovinske koristi odbijen u odnosu na sve optuženike, dakle i u odnosu na njega.

 

25.2. Jednako tako nije u pravu optuženi T. M. kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer se, navodno, radi o „neotklonjivom proturječju“ sadržanom u obrazloženju pobijane presude. Žalitelj takvu svoju tvrdnju argumentira navodom prvostupanjskog suda na strani 968 pobijane presude, gdje je navedeno da je A. g. d.o.o., na osnovu ugovora prikupila 78 496. 258.00 kuna. Potom, žalitelj pogrešno tvrdi kako je na strani 969 pobijane presude navedeno da je prikupljeno 67 645. 000,00 kuna od ulagača. Žalitelj, naime, tendenciozno fragmentira pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda, pri čemu nema govora da bi se radilo o proturječju. Prvostupanjski sud je jasno istaknuo kako je A. g., od prikupljenih 78 496. 258.00 kuna (strana 968 presude) plasirala 67 645. 000,00 kuna u društvo C. d.o.o. (strana 969 presude). Dakle, nema proturječja, već je utvrđeno besmisleno cirkuliranje novca iz jednog prema drugom društvu, kako bi se što teže otkrio sustav usmjeren na prijevaru građana, o čemu će kasnije biti više riječi.

 

26. Nije u pravu optuženi R. S. kada u žalbi tvrdi da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavnom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nije u pravu da se povreda prava na pravično suđenje ogleda u činjenici što je on slijepa osoba, pa je stavljen u bitno lošiji položaj i na taj način „… nije ispoštovano načelo jednakosti oružja …“. Žalitelj svoju tvrdnju, posebno, argumentira odlukom prvostupanjskog suda kojom je odbijen njegov prijedlog da se nalaz i mišljenje financijske vještakinje P. B. prevede na Brailleovo pismo. U prilog svojih žalbenih tvrdnji, opt. R. S. se poziva na odredbu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno na čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, zatim na čl. 8. i čl. 64. Zakona o kaznenom postupku, te na presude Europskog suda za ljudska prava.

 

27. Domaće kaznenopravne postupovne odredbe, jasno, propisuju da stranke i ostali sudionici u postupku imaju pravo služiti se svojim jezikom, uključujući i znakovni jezik gluhih i gluhoslijepih. Ako se radnja u postupku ne vodi na jeziku koji osoba govori i razumije, osigurat će se usmeno prevođenje, odnosno prevođenje ili tumačenje znakovnim jezikom gluhih i gluhoslijepih, onoga što ona odnosno drugi iznosi, te isprava i drugog pisanog dokaznog materijala koji se izvodi. Na taj su način osigurana prava u postupku, suglasno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, nema dvojbe da u smislu odredbe čl. 6. Konvencije, svatko optužen za kazneno djelo ima pravo odmah, na jeziku koji razumije, biti detaljno obaviješten o prirodi i razlozima optužbe protiv njega; mora imati dovoljno vremena i mogućnosti za pripremu svoje obrane; braniti se osobno ili uz pomoć branitelja kojeg sam izabere ili, ako nema dovoljno sredstava pravnu pomoć dobiti besplatno kada to zahtijevaju interesi pravde; odnosno ima pravo na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi na sudu. Kao posebna kategorija navode se gluhe, gluhoslijepe i nijeme osobe, koje imaju pravo na služenje znakovnim jezikom u kaznenom postupku. Gluha odnosno gluhoslijepa osoba ne čuje sadržaj radnje koja se odvija u kaznenom postupku. Stoga se ne može očekivati da odgovara na pitanja koja ne čuje, odnosno iznese očitovanja koja se traži tijekom postupka i reagira na tijek radnje koja se provodi usmeno pred kaznenim sudom. Nijema osoba ne može dati tražena očitovanja na bilo koji drugi način nego znakovnim jezikom.

 

27.1. U odredbi članka 6. stavka 3. točke (e) Konvencije govori se o „tumaču“, a ne „prevoditelju pisanih tekstova“. To navodi na zaključak da usmena jezična pomoć može ispuniti zahtjeve Konvencije (Hermi protiv Italije [VV], stavak 70.; Husain protiv Italije). Pomoć u obliku usmenog prevođenja trebala bi biti takva da okrivljeniku omogući stjecanje znanja o predmetu koji se vodi protiv njega i da se brani, posebice da pred sudom može iznijeti svoju verziju događaja (Hermi protiv Italije [VV]; Kamasinski protiv Austrije, stavak 74.; Vizgirda protiv Slovenije, stavak 79.). U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske (broj U-III-3536/2020 od 29. ožujka 2022.) povodom ustavne tužbe Giovannia Lombarda protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, navedeno je (toč. 12.) kako Ustavni sud ponavlja da čl. 29. st. 2. alineja. 6. Ustava, kao i čl. 6. st. 3. toč. d) Konvencije, podrazumijevaju da, prije nego što tuženi može biti osuđen, svi dokazi protiv njega moraju, u pravilu, biti izvedeni u njegovoj prisutnosti na javnoj raspravi u svrhu kontradiktornog raspravljanja (slično predmeti ESLJP-a: Schatschaschwili protiv Njemačke br. 9154/10, presuda od 15. prosinca 2015. i Pajić protiv Hrvatske br. 47082/12 presuda od 29. ožujka 2016.). U predmetu Europskog suda za ljudska prava Kamasinski protiv Austrije je navedeno (toč. 81.) "… sud je na osnovu predočenih dokaza zaključio da je uslijed usmenog objašnjenja koje je dobio na engleskom jeziku, g. Kamasinski bio dovoljno informiran o "prirodi i razlozima za optužbu protiv njega" onako kako to nalaže st. 3. (čl. 6. Konvencije). Po mišljenju suda, u konkretnim okolnostima nepostojanje pisanog prijevoda optužnice to podnositelja predstavke ipak nije onemogućilo da se brani, niti mu je uskratilo pravično suđenje, pa nije bilo mjesta za zaključak o povredi čl. 6. Konvencije. Nadalje, Europski sud za ljudska prava je zaključio (toč. 85.) "… potpuno je jasno da je g. Kamasinski, zahvaljujući usmenim objašnjenima koja je dobio, u dovoljnoj mjeri razumio presudu i razloge na kojima je ona počivala, a da bi mogao uložiti, uz pomoć svog imenovanog branitelja, žalbu na tu presudu …".

 

27.2. Niti jedna od presuda Europskog suda za ljudska prava, na koje se poziva žalitelj, ne podupiru njegove navode. Optuženici, na koje se presude odnose, za razliku od žalitelja nisu govorili niti razumjeli jezik na kojem se vodio postupak.

 

27.3. Kako to iz spisa predmeta, nedvojbeno, proizlazi opt. R. S. je razumio i govori hrvatski jezik. Tijekom trajanja čitavog kaznenog postupka imao je stručnu pomoć u vidu branitelja. Nesporno je u fazi istrage, kao i na raspravi, detaljno iznosio svoju obranu, postavljao pitanja svjedocima i vještacima, te stavljao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, slijedom čega je jasno da je bio detaljno upoznat sa sadržajem i dokazima optužbe. U postupku je utvrđeno da je optuženi R. S. bio sposoban pratiti tijek rasprave, te davati upute svom branitelju. Naime, još u fazi istrage je bilo naloženo sudsko-medicinsko vještačenje radi utvrđivanja da li je, u vrijeme počinjenja kaznenih djela koje mu se stavljaju na teret, bio slabovidan i kakav je utjecaj te slabovidnosti bio na njegove psihofizičke sposobnosti, te da li se njegovo zdravstveno stanje od vremena inkriminacije do izdavanja naloga o istrazi, pogoršalo. Vještačenje je proveo stalni sudski vještak Ž. M., neuropsihijatar, te u odnosu na oftalmologiju Medicinski fakultet u Zagrebu. Nalaz Medicinskog fakulteta potvrdio je da se u tijeku postupka radilo o, praktički, slijepoj osobi, pri čemu je sljepoća isključivo organske geneze i razvijala se kroz duže vrijeme unatoč poduzetim mjerama liječenja. Iz nalaza vještaka Ž. M. proizlazi kako, unatoč nedostatcima vida, psihofizičke sposobnosti opt. R. S. su očuvane, te su mu osigurale radnu, obiteljsku i širu socijalnu aktivnost.

 

28. U Direktivi 2010/64/EU Europskog parlamenta i vijeća od 12. listopada 2010. (pod brojem 27.) je navedeno kako je potrebna „… dužna pažnja prema osumnjičenicima ili optuženicima koji se nalaze u osjetljivom položaju, posebno zbog tjelesnih oštećenja koja im onemogućuju sposobnost za učinkovitu komunikaciju … “. Kao što je to već navedeno, opt. R. S. je bio detaljno obaviješten na jeziku koji govori i razumije o prirodi i razlozima optužbe protiv njega, te se na raspravi jasno očitovao da se ne smatra krivim (list 40698 i 45502 spisa), uz njegov navod kako je optužnica „protuzakonita i kontaminirana“ (list 45818 spisa).

 

29. U kontekstu „učinkovitog ostvarivanja prava“, valja ustvrditi kako su radnje koje se poduzimaju u kaznenom postupku, a koje zahtijevaju sudjelovanje okrivljenika, u pravilu usmene. Kod prvog ispitivanja okrivljenika čita se pouka o pravima (i potom ponavlja onoliko koliko je potrebno dok je ne shvati). Obrana se tada snima, te se može reproducirati u bilo kojem trenutku, a što se tijekom postupka i prakticiralo. Rasprava počinje čitanjem optužnice, a nastavlja usmenim izvođenjem dokaza (ispitivanjem vještaka i svjedoka te čitanjem dokumentacije, iznošenjem obrane itd.), te se zaključuje usmenom objavnom presude i iznošenjem razloga.

 

29.1. Opt. R. S. je imao dovoljno vremena i mogućnosti za pripremu svoje obrane, a branio se uz pomoć (i) branitelja po službenoj dužnosti. Vrlo aktivno je sudjelovao u postupku pred sudom, postavljao pitanja, davao primjedbe, predlagao izvođenje dokaza, te iznio opsežnu obranu u odnosu na inkriminacije koje su mu stavljene na teret (list 45253-45255 spisa), kada je preslušan i DVD zapis o njegovom ranijem ispitivanju (list 12789-2793 spisa). U kontekstu potrebne „… dužne pažnje …“ zbog njegovog invaliditeta, ovaj je optuženik imao pravo snimati raspravu i to pravo je mogao koristiti tijekom cijele rasprave, a odlučio ga je koristiti u većem dijelu rasprave. Tijekom rasprave, sud prvog stupnja je odobrio ulazak psa vodiča u sudnicu. Kako bi omogućio učinkovito ostvarivanje prava, predsjednik vijeća je upozoravao sudionike u postupku da glasno govore kako bi ih ovaj optuženik mogao jasno čuti. Optuženik je tijekom postupka pravovremeno reagirao na način za koji je smatrao da je optimalan za njegovu obranu. Po zaprimanju vještačkog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za financije, računovodstvo i poreze Petre Blašković, imao je dovoljno vremena (u kontekstu njegovog invaliditeta) da se upozna sa njegovim sadržajem, te je na raspravi bio aktivan, osporavao nalaz i vještakinji postavljao pitanja (list 44861,44898 spisa) uostalom kao i njegov branitelj (list 44861,44898-44899 spisa). Na raspravi koju je optuženik snimao (list 45502 spisa) pročitana i razgledana je opsežna dokumentacija (list 45503 - 45818 spisa). Način izvođenja dokaza ovaj optuženik nije osporavao, već je naveo kako nema primjedbi (list 45818 spisa). Prvostupanjski sud je ujedno, radi osiguranja dodatnog vremena za pripremu obrane, odredio da će ovaj optuženik iznositi obranu kada i njegova supruga, odnosno neposredno prije iznošenja zadnje obrane.

 

30. Stoga, nije došlo do povrede prava na pravično suđenje jer je postupak, u dostatnoj mjeri, bio prilagođen invaliditetu opt. R. S. kojem je sud posvetio „dužnu pažnju“, u smislu Direktive 2010/64/EU Europskog parlamenta i vijeća od 12. listopada 2010.

 

31. Opt. R. S., nadalje, u žalbi tvrdi kako nije imao dovoljno vremena za pisanje žalbi, premda je jasno kako postupovni zakon propisuje petnaest dana žalbenog roka. Mogućnost produljenja žalbenog roka postoji samo za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora od petnaest godina ili dugotrajni zatvor, što nedvojbeno nisu kaznena djela zbog kojih se vodio ovaj kazneni postupak. Zato sud nije niti imao mogućnost produljenja roka za žalbu. Neovisno o navedenom, nema dvojbe da je ovaj optuženik imao dva branitelja i obojica su podnijela pravovremene i detaljne žalbe na prvostupanjsku presudu.

 

32. Nije u pravu opt. T. P. kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer je postupak započeo sa sutkinjama Koraljkom Bunči i Rajkom Tomerli Almer, kao članicama sudskog vijeća, a završio sa drugim članovima vijeća. Žalitelj tvrdi da je rasprava održana 28. studenoga 2014. bila posljednja u sastavu navedenih članica, dok je predsjednik sudskog vijeća tijekom cijelog kaznenog postupka bio isti. Na raspravama od 15. prosinca 2014. do 27. veljače 2015., osim predsjednika drugih članova vijeća nije bilo, te je rasprava pred novim vijećem održana 11. ožujka 2015. Navedenog datuma rasprava je započela iznova, i tada su pročitani zapisnici o ispitivanju svjedoka pred istim predsjednikom vijeća. Opt. P. tvrdi kako sud nije pročitao iskaze svih svjedoka ispitanih pred istim predsjednikom vijeća, te posebno ukazuje na iskaze svjedoka D. B. i D. S., premda su njihovi iskazi analizirani u obrazloženju pobijane presude.

 

32.1. Žalitelj zanemaruje kako imenovani svjedoci pripadaju široj grupi svjedoka posrednika, koji su ispitani na okolnost prikupljanja novčanih uloga od fizičkih i pravnih osoba, zatim na okolnost organizacije mreže posrednika, sustava nagrađivanja posrednika, dokumentacije koja je pratila takvo prikupljanje, načina edukacije posrednika, kontakata s ulagačima i okolnostima koje su predočene ulagačima. Pored svjedoka D. B., na iste su okolnosti ispitani i posrednici A. g. d.o.o., npr. svjedoci M. D., N. M., D. M. i B. B.. Pored svjedoka D. S., kao posrednici C. i. d.o.o., ispitani su npr. svjedoci A. B., D. R., S. R., N. L., M. M., R. P., D. M. i Lj. K.. Svjedok D. B. je još jednom ispitan i na raspravi u punom sastavu vijeća. Prvostupanjski sud je, detaljno, analizirao iskaze svih ispitanih svjedoka posrednika, a ne samo iskaze svjedoka D. S. i D. B.. Pored toga, kao materijalni dokazi pročitani su zapisnici sa sastanka koje je opt. R. S. održavao sa posrednicima u razdoblju inkriminacije, a pročitana je i druga dokumentacija koju je sud detaljno analizirao u pobijanoj presudi, a što sve potvrđuje vjerodostojnost iskazivanja ispitanih svjedoka. U ovom je postupku ispitano preko šest stotina svjedoka, od čega petsto sedamdeset i četiri oštećenika, pa zaključak suda prvog stupnja o počinjenju kaznenih djela i krivnji optuženika, nije zasnovan samo na manjem broju svjedoka. Činjenice, čijim utvrđivanjima su služili iskazi D. S. i D. B., bile su utvrđene i bez njihovih iskaza, s obzirom na iskaze drugih ispitanih svjedoka, te postojanju opsežne materijalne dokumentacije.

 

32.2. Kako bi odluka prvostupanjskog suda, s obzirom na količinu izvedenih dokaza, bila ista i bez iskaza svjedoka na koje upire žalitelj, to nije ostvarena, relativno, bitna povreda odredaba kaznenog postupka (slično i presuda VSRH broj I Kž-Us-123/14-6, od 15. studenog 2017.).

 

33. Nije u pravu optuženi D. P., kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer je prilikom ispitivanja svjedoka A. M. na raspravi konstatirano kako svjedok iskazuje suglasno kao na zapisniku od 9. veljače 2011., pa sud "… upotrebljava u presudi iskaz koji je svjedok dao na raspravi, ali i onaj koji je dao kao svjedok saslušan po policijskim istražiteljima …". Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud zanemario kako su svjedoci ispitani "… po policijskim istražiteljima u okviru dokazne radnje čije je provođenje policiji povjereno nalogom USKOK-a …", a iz činjenice kako je na raspravi konstatirano da svjedoci iskazuju suglasno kao na zapisnicima, žalitelj izvodi zaključak da se presuda temelji na dokazima koji nisu izvedeni na raspravi. Optuženi D. P., nadalje, u žalbi navodi kako A. E., M. V., N. L. i S. Š. nisu bili na raspravi, a sud se njihovim iskazima koristio u obrazlaganju presude. Međutim, A. E. ispitan je na raspravi 5. travnja 2017., N. L. je ispitan na raspravi 15. siječnja 2016., svjedok M. V. je preminuo te je stoga 7. ožujka 2016. njegov iskaz tijekom dokazne radnje u istrazi bio pročitan, dok je iskaz S. Š. pročitan uz suglasnost stranaka 12. prosinca 2017.

 

33.1. Nije u pravu ni optuženi D. L., kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer je na raspravnom zapisniku konstatirano kako svjedoci iskazuju suglasno kao na zapisnicima, pri čemu je sud zanemario "… da su navedeni svjedoci - oštećenici saslušani kao svjedoci po policijskim istražiteljima …".

 

33.2. Žalitelji smatraju kako se radi o nepravilnoj primjeni zakona jer su svjedoci ispitani od strane policijskih istražitelja, iz čega se može iščitati kako smatraju da je to utjecalo na presudu. Međutim, zanemaruju kako kaznenopravne postupovne odredbe daju ovlast državnom odvjetniku da, nalogom, povjeri istražiteljima provođenje dokaznih radnji. Kada postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, a ne postoje zakonske smetnje za kazneni progon te osobe, državni odvjetnik može provesti ili naložiti istražitelju provođenje dokaznih radnji koje su svrhovite za odlučivanje o podizanju optužnice. Nadalje, za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina, policija odmah obavještava državnog odvjetnika o postojanju opasnosti od odgode i potrebi provođenja dokaznih radnji (osim za provođenje dokazne radnje privremenog oduzimanja predmeta i pretrage). Državni odvjetnik može sam provesti dokazne radnje ili njihovo provođenje prepustiti policiji ili naložiti istražitelju. Optuženi D. P. i optuženi D. L. zanemaruju kako, za kaznena djela iz nadležnosti županijskog suda, državni odvjetnik jedino ne može povjeriti istražitelju provođenje dokazne radnje ispitivanja okrivljenika, a što ovdje nije bio slučaj. U spisu predmeta se nalaze svi nalozi kojima se ispitivanje određenih svjedoka povjerava policijskim istražiteljima, pri čemu valja istaknuti da svi svjedoci, koje posebno označava opt. D. L. u svojoj žalbi, nisu ni ispitani po istražiteljima, jer je npr. svjedok Z. N. ispitan od strane zamjenice ravnatelja.

 

33.3. S obzirom na izloženo, neovisno o tome da li je osobno državni odvjetnik proveo ispitivanje ili su to po njegovom nalogu izvršili policijski istražitelji, provedene dokazne radnje bile su zakonite.

 

34. Nije u pravu optuženi R. S. kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je prvostupanjski sud, na raspravi 11. ožujka 2015., kada je rasprava krenula iznova zbog proteka vremena i izmjene sudskog vijeća, pročitao zapisnike o iskazima svjedoka koji su ispitani na raspravi prije tog datuma. Naime, po stavu žalitelja radi se o nepravilnoj primjeni zakona, jer se „… zapisnici o ranijem ispitivanju svjedoka mogu, prema odluci vijeća, pročitati samo ako se odnose na činjenicu koju stranka nije osporavala …“, iz čega se može iščitati kako smatra da je to utjecalo na presudu. Žalitelj, međutim, grubo zanemaruje da se zapisnici o iskazima svjedoka, vještaka itd., mogu pročitati, između ostaloga, ako su stranke suglasne da se umjesto neposrednog ispitivanja pročitaju zapisnici o njihovom prijašnjem ispitivanju, odnosno ako je svjedok ili vještak bio ispitan pred istim predsjednikom vijeća.

 

34.1. U konkretnom slučaju, ne samo da su svi svjedoci bili ispitani pred istim predsjednikom vijeća, već je postojala i suglasnost stranaka da se predmetni zapisnici pročitaju.

 

34.2. S obzirom na ovakve žalbene navode, valja dodatno istaknuti kako iz spisa predmeta proizlazi da su ispitivanju svjedoka na raspravi bile nazočne stranke i branitelji koji su bili aktivni u postavljanju pitanja svjedocima. Svjedoci su iskazivali suglasno kao na zapisniku o ispitivanju tijekom provođenja dokaznih radnji, a što je i konstatirano u raspravnom zapisniku. Tek potom, svjedocima su bila postavljena dodatna pitanja radi razjašnjenja dijelova njihovih iskaza. Optuženici i njihovi branitelji, tijekom svih ovih godina vođenja rasprave, niti jednom nisu stavili primjedbu na zapisnik vezan uz način ispitivanja svjedoka. Stavljali su primjedbe, ali samo na istinitost takvih iskaza kao cjeline, kako na istinitost iskaza iz istrage kojeg je svjedok ponovio na raspravi, tako i na odgovore na pitanja koju su im dodatno postavljena na raspravi.

 

35. Naposljetku, valja konstatirati kako opt. S. K. nije u pravu kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer pobijana presuda nema razloga, odnosno on ih „… nije uspio dokučiti…“. Nije u pravu ni opt. R. B., kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je činjenični supstrat izreke kontradiktoran pa je „… s njim nemoguće polemizirati …“.

 

35.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika, u pobijanoj presudi nema kontradikcija, a sud prvog stupnja je, glede odlučnih činjenica, označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da su optuženici počinili kaznena djela kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio.

 

Žalbena osnova: povreda kaznenog zakona

 

36. Nisu u pravu optuženici kada se, paušalno, žale zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelji ne preciziraju koju povredu kaznenog zakona imaju u vidu, tek se iz sadržaja njihovih žalbi može zaključiti kako smatraju da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Tako npr. ot. R. S. i opt. R. B. u žalbi tvrde da je propušteno utvrditi njihovu namjeru, kao bitno obilježje kaznenog djela. Međutim, to što žalitelji smatraju da u njihovim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela za koje su proglašeni krivima i pri tome pobijaju valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

 

36.1. Postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje se prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa motrišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude označeni svi bitni elementi kaznenih djela za koje su optuženici i osuđeni to, u ovom slučaju, ne postoji povreda kaznenog zakona na koju upiru žalitelji.

 

Žalbena osnova: pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje

 

37. Nisu u pravu optuženi T. P., optuženi T. M., optuženi D. P., optuženi R. S., optuženi S. K., optuženi D. L., optužena A. S.i optužena R. B., kada se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

38. Optuženi T. P. u žalbi tvrdi da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda kako je on organizirao grupu ljudi za počinjenje kaznenih djela na način kako je to navedeno u točki 1.) izreke pobijane presude. Osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je djelovao u okviru ostvarenja plana i unutar strukture grupe. Strukturirana grupa sa utvrđenim namjerama postojala je prije njega i neovisno o njemu, i to izdvajanjem iz M. p.. Optuženi P., nadalje, u žalbi tvrdi kako je zaključak prvostupanjskog suda o njegovoj kontroli nad društvom C. i S. l., neosnovan i pogrešan. Smatra da je sud, neosnovano, umanjio važnost presuđene A. H. (sada B.), čiji je utjecaj "… bio značajan …". M. p. je piramidalna shema prevare, o čemu svjedoči i optužnica protiv odgovornih osoba M. p. pred Županijskim sudom u Rijeci, a svi optuženici su, prethodno, sudjelovali u M. p., osim njega. Nadalje, ovaj žalitelj tvrdi kako iz spisa predmeta proizlazi da je C., u početku poslovanja sa mirovinskim fondovima i na tržištu deviza, imao svoje ugovore i svoj način poslovanja. Bio je ovlašten u ime C. d.o.o. otvarati i zatvarati F. transakcije a „… C. je na F. t. zaista poslovao …“, pa nije točno da je samo fingirao ulogu brokera. Međutim, mimo volje žalitelja, nakon ljeta 2007. cijeli sustav se mijenja, mijenjaju se ugovori, programi, osnivaju se društva radi posredovanja odnosno preslikava se i prenosi cijeli modus operandi iz M. p.. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi određeni modus prijevare prije i neovisno o njemu. Žalitelj tvrdi kako iz iskaza brojnih svjedoka proizlazi da su opt. T. M. i opt. D. P. izašli iz M. p. sa unaprijed stvorenom namjerom i planom pokrenuti svoju verziju istog. Sa tim ciljem su i osnovali društva, dostavili programe ulaganje i ugovore, a načinom prezentiranja ulagačima su osigurali veliki priliv novca. Kada je došlo do problema, učinili su isto što je učinjeno i u M. p. – prebacivali su odgovornosti sa sebe na treće osobe. Žalitelj tvrdi kako za sebe nije ostvario baš nikakvu imovinsku korist. On nije bio ni osoba ovlaštena za zastupanje S. L. niti ovlašteni potpisnik. Poziva se na iskaz L. S., koji je rekao da je novac sa računa društva podigao po uputi G. P., kome je taj novac i predavao. Nadalje, žalitelj tvrdi kako nije bio ovlašteni potpisnik ni po računima društva C., C. c., G., pa nije niti mogao raspolagati novčanim sredstvima. S obzirom da nije bio ovlašteni potpisnik ni po računima društva G. i S. L., nije mogao niti počiniti radnje kojima se prikriva pravi izvor novca. Zaključuje kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da se njega ne može dovesti u vezu sa počinjenjem većine radnji koje čine bića terećenih kaznenih djela ali se njemu, nakon smrti G. P., neosnovano dodaje znatna količina inkriminacije.

 

39. Optuženi T. M. navodi u žalbi kako je selektivan pristup prvostupanjskog suda doveo do potpuno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj, birajući iskaze određenih svjedoka, navodi kako npr. iz iskaza svjedoka B. B., proizlazi da ga isti ne tereti "… već upravo suprotno …". Nadalje, žalitelj navodi kako iz iskaza svjedokinje A. R., proizlazi "… da ista ne tereti opt. T. M., već upravo suprotno …". Potom navodi iskaze svjedoka iz kojih zaključuje kako je „… upravo optuženi T. P. nastupao kao glavna osoba  i šef društva …“. U postupku se provlače dva termina za optuženog P., pok. G. P. i društvo C. d.o.o.: broker i trader. Optuženi P. se nije predstavljao kao broker, već kao trader, koji ne podliježe nadzoru H.. Žalitelj napominje kako je želio raditi sukladno zakonima, te činio sve kako bi uskladio svoje poslovanje sa zakonskim okvirom. To je i bio jedan od razloga zašto je zaposlio A. R., kao osobu koja je tu problematiku poznavala puno bolje od njega. Naglašava kako je, osobno, odlazio u policijsku stanicu u Heinzelovu ulicu, svaka dva tjedna, te donosio dokumentaciju vlastitih istraga, a svim članovima je poslao dopis sa mail adresom i mobitelom na koji ga mogu dobiti. Žalitelj tvrdi kako sud potpuno ignorira takvo njegovo postupanje. Isto tako, tvrdi kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi, između ostaloga, činjenično stanje u odnosu na trgovački spor koji je u ime A. d.o.o. pokrenuo. Žalitelj navodi kako je A. g. uredno plaćala svoje porezne obveze, a što proizlazi i iz financijskog izvješća. Da je knjižila isplate prema članovima kao pozajmice, tada bi ugovor sa članom bio drugačiji i ne bi se zvao Ugovor o ulaganju. Uostalom, tada A. g. ne bi uplatila u državni proračun iznose na ime poreza i ostalih davanja. Zaključuje kako su pogrešna utvrđenja prvostupanjskog suda, jer sud nije ni uzeo u obzir niti je valorizirao njegove brojne radnje koje je poduzimao u interesu A. g. i njenih članova.

 

40. Optuženi D. P., osporavajući utvrđeno činjenično stanje, u žalbi tvrdi kako svi dokazni koji se nalaze u spisu upućuju na zaključak da je on oštećenik, a ne počinitelj kaznenog djela. Žrtva je prevare, i to žrtva opt. T. P.. Iskazi velikog broja ispitanih svjedoka upućuju na zaključak da su im ukazivali na rizik i da su bili svjesni rizika. Oštećenici su iskazivali kako su bili svjesni da novac ulažu u O. d.o.o. i TDZ C. d.o.o., očekujući da će tako ostvariti zaradu za sebe. A zarada, ulaganjem u kapital poduzetnika, prati sudbinu zarade poduzetnika. Svi oštećenici su bili pismeni i svi su poslovno sposobne osobe. Uostalom i prije njega i prije njegovog ulaganja u društvo C. d.o.o. „… postojale su osobe koje su povjerovale T. P. da ima potrebno znanje i uložile svoj novac …“. Žalitelj tvrdi da je kao odgovorna osoba TDZ C. d.o.o., postupao onako kako to od njega propisi i traže. Postupao je pažnjom dobrog privrednika u cilju zaštite imovine poduzetnika koju čini i imovina tajnih članova koji su uložili novac u poslovanju poduzetnika. I svoj vlastiti novac je uložio u poslovanje TD O. d.o.o. i TDZ C. d.o.o. Navodi kako „… sud nagađa i stvara konstrukciju kako bi pokušao obrazložiti presudu, a da za to nema nikakvih dokaza …“.  Zaključuje kako je sva njegova poduzetnička aktivnost "… bila zakonita …". Nije imao namjeru nikoga oštetiti, pa tako niti na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Samo je želio, u dobroj vjeri, poštenim radom postati dobar poduzetnik, a na što ukazuje i njegov dosadašnji život.

 

41. Optuženi R. S. se žali da je prvostupanjski sud, nekritički, prihvatio iskazivanje svjedoka, selektivno tumačio činjenice, odnosno iste činjenice tumačio i obrazlagao na potpuno različite načine. Kao jedini mogući odgovor zašto, žalitelj zaključuje da je sud to radio kako bi činjenice tj. dokaze provedene tijekom postupka tumačio isključivo i samo na način da se zatvori konstrukcija o njegovoj krivnji. Zato se odluka i temelji na „… ograničenim dokazima provedenim tijekom postupka …“. Navodi kako je činjenica da je Z. P., u inkriminirano vrijeme bio direktor C. I., a isti nije optužen „… ukazuje da sud u obrazloženju pobijane presude činjenice, koje se ne uklapaju u konstrukciju osuđujuće presude, jednostavno zanemaruje ili minimalizira …“. Žalitelj tvrdi kako je temeljna teza suda da je on drugim osobama (kako posrednicima tako i potencijalnim ulagačima) govorio neistinu da se novci uplaćuju na M. C. M. (MCM), premda iz provedenih dokaza proizlazi da je bio uvjeren u istinitost onoga što je predočavao suradnicima i potencijalnim ulagačima. Naime, mislio je da se novac, prvo, uplaćuje C. tj. S. L., koji isti dalje prosljeđuje MCM-u. Bio je uvjeren da se, u konačnici, novac doista uplaćuje na MCM, kako bi se s njima trgovalo na F.-u. Žalitelj ovaj navod stavlja u kontekst onoga što su opt. P. i G. P. govorili G. M. i S. K. iz E. grupe, a u kontekstu navoda G. M. kako on svojim ulagačima, navodno, nije prezentirao da novac koji uplaćuje prosljeđuje društvu S. L.. Žalitelj ukazuje i na postupke optuženog T. P., koji su se reflektirali na njegovu štetu. Tvrdi kada on, u ime C. I., najavljuje završetak  ciklusa i da će neki od ulagača tražiti raskid i isplatu glavnice, tada opt. P. i G. P. pronalaze novu firmu, prodaju identičnu priču i na taj način, evidentno, žele osigurati znatan priliv novog kapitala u svoje firme C. tj. S. L.. U prilog svojih tvrdnji navodi da je, u inkriminiranom periodu, podnio i tužbu protiv C.-a, Trgovačkom sudu u Zagrebu radi isplate.

 

42. Optuženi S. K. u svojoj žalbi tvrdi kako je, izuzetno opsežan fond dokaza, zbog svoje brojnosti omogućio prvostupanjskom sudu selekciju dokaza kojima se mogu poduprijeti, istovremeno, više jednako mogućih teza. Kada je prvostupanjski sud zaključio o tome da je žalitelj cijelo vrijeme znao da se radi o prijevari i svoj zaključak temelji na podacima o poslovanju koji su žalitelju poznati, tada je sud zanemario iskaz svjedokinje A. R., koja je jasno opisala događaje koji su se odvijali od početka 2009., kao i njegovu ulogu. Žalitelj, nadalje, tvrdi kako ponašanje opt. T. P. jasno oslikava „… ponašanje osobe koja od početka zna da se radi o prijevari, te isti cjelokupnim svojim ponašanjem, tijekom cijelog inkriminiranog perioda, vješto prikriva od svojih sudionika sve relevantne činjenice …“. Osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je, zbog činjenice što je bio zaposlen u studenom 2009. u knjigovodstvenom servisu R. d.o.o. koje je vodilo knjige povezanim trgovačkim društvima, znao i usmjeravao tijek novca. U situaciji kada nema neposrednih dokaza o odlučnim činjenicama, tada bi dokazi koji opravdavaju zaključak o krivnji žalitelja, morali biti takvi da ne dopuštaju drugu mogućnost, a što ovdje nije bio slučaj. Kako smatra da nema zatvorenog kruga indicija, zaključuje da je trebalo postupiti po načelu „in dubio pro reo“.

 

43. Optuženi D. L., osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, navodi u žalbi kako su brojni ispitani svjedoci, suprotno zaključcima prvostupanjskog suda, iskazivali da su "… bili upoznati s visokim rizikom ulaganja …". Žalitelj citira iskaze svjedoka (L., B., R., Z., D., P., M. i dr.), te zaključuje kako analiza njihovih iskaza ukazuju na vjerodostojnost njegove obrane da je on govorio o riziku i visoko rizičnosti ulaganja u F.. Tu posebno ističe svjedoka T. koji je bio na prezentaciji kada mu je "… predočena visoka rizičnost ulaganja u F. …". Tvrdi da su svjedoci, kao potencijalni ulagači, bili svjesni rizičnosti takvog ulaganja ili povodom vlastitih istraživanja ili zbog iskustava prethodnih ulagača. Žalitelj zaključuje kako iz iskaza svih svjedoka „… ne proizlazi da bi imao kakav izuzetan značaj i ulogu u A. g. …“. On nije prevario nikoga, niti je kao zastupnik A. g. imao prijevarnu namjeru, a svoj je posao radio pošteno, u dobroj vjeri i najbolje što je mogao.

 

44. Optužena A. S. tvrdi kako konstrukcija činjenica i događaja u presudi nije zasnovana na utvrđenom činjeničnom stanju. Žaliteljica navodi da prvostupanjski sud pogrešno tvrdi kako je izuzetno značajna okolnost u pogledu dokazivanja prijevarne namjere nje i opt. R. S. "… famozni M. odnosno M. C. m. ….“. Sud se poziva na obranu opt. T. P., kako je sa opt. R. S. imao dogovore isključivo G. P., te da je M. bio predstava u kojoj su G. P. i opt. R. S. razmjenjivali e-mailove, dok je pokojni G. P. rekao kako su firmu M. osnovali negdje u inozemstvu i vodili je opt. T. P. i opt. R. S.. Žaliteljica tvrdi kako je takvo utvrđenje prvostupanjskog suda pogrešno. Evidentno su opt. T. P. i G. P. „… osobe koje su izmislile M., te isto neistinito predočili opt. R. S., koji im je naivno povjerovao, te onda to neistinito predočio svojoj supruzi opt. A. S. …". Njenu, pasivnu, ulogu potvrdio je veliki broj ulagača u C. I. d.o.o. (svjedok P., svjedok S., svjedok B., svjedokinja S., svjedok P., svjedok G., svjedok M.), iz čega ova žaliteljica zaključuje kako nije dokazano postojanje njene namjere za počinjenje kaznenog djela. Zaključuje kako prvostupanjski sud, obrazlažući krivnju opt. R. S., „… pokušava kroz dijelove tog obrazloženja provući i krivnju opt. A. S.…".

 

45. U svojoj žalbi optužena R. B. citira fragmente iskaza ispitanih svjedoka (B., V., Ž., R., B., M., D., M., G., B., M., M.), te smatra kako "… jasno i nedvojbeno proizlazi da okr. Barila nije imala nikakve dodirne točke s ostalim okrivljenicima …“, te postavlja pitanje zašto se uopće nalazi u izreci presude. Žaliteljica citira dijelove obrazloženja pobijane presude i navodi kako se “… obrana uopće ne može očitovati na tako opširnu analizu suda … jer sud nije dotaknuo, spomenuo, analizirao a kamoli utvrdio ulogu R. B. … “. Žaliteljica, citirajući iskaze svjedoka (D., M. i B.), tvrdi kako sud nije razjasnio subjektivnu stranu djela. S tim u svezi napominje da je propušteno utvrditi da li je bila svjesna neistinitog prikazivanja činjenica glede ulaganja u F., „… da li je sve što je po uputama opt. T. M., opt. D. L., opt. S. K. i B. V. prenijela oštećenicima, ustvari lažno prikazivanje činjenica sa svrhom da se oštećeni prevare …“. Kako namjera predstavlja bitno obilježje kaznenog djela, činjenično stanje je ostalo neutvrđeno. Naime, nije utvrđeno tko je imao saznanja o pravoj tj. kriminalnoj nakani djelovanja u M.-u i to iskoristio, a tko nije imao takva saznanja. Zaključuje kako se prvostupanjski sud u odnosu na nju "… vodio mišlju da je sama činjenica što je u jednom trenutku kontaktirala G. P. i postala direktorica C., dostatna za osuđujuću presudu …".

 

Činjenično stanje u odnosu na opt. T. P.

 

46. Suprotno žalbenim tvrdnjama opt. T. P., prvostupanjski sud je detaljno iznio, logične, zaključke kako o organiziranju cijelog inkriminiranog sustava, tako i o njegovoj dominantnoj ulozi. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je upravo ovaj optuženik (zajedeno sa pokojnim G. P.) organizirao grupu ljudi koja je imala za cilj počinjenje kaznenih djela. Zaključak je izveden na osnovu iskaza brojnih svjedoka koji svoja saznanja o ulozi opt. T. P. imaju na osnovi osobnih kontakata. Naime, iz iskaza svjedoka koji su bili duži vremenski period u kontaktu sa optuženim T. P., proizlazi da je upravo on nastupao kao organizator odnosno, kako to svjedoci navode, "glavna osoba i šef". O organizaciji prijevarnog sustava i dominaciji opt. T. P. govore u svojim obranama i opt. T. M., opt. D. P. te opt. R. i A. S. . Zaključak da je optuženi P. organizator cijelog inkriminiranog sustava, proizlazi, jednako tako, i iz iskaza ranije presuđenih počinitelja kaznenih djela, a koji su u ovom postupku bili ispitani kao svjedoci.

 

47. Sljedeći kronologiju iskaza ispitanih svjedoka, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio nekompetenciju optuženog T. P. u trgovanju devizama, za razliku od utvrđenih organizacijskih sposobnosti. Svoja utvrđenja je sud povezao sa iskazima optuženog T. M., optuženog D. P. i optuženog R. S., koji su u obranama, neuvjerljivo, tvrdili kako su dobili potvrdu da je optuženi T. P. znalac. Niti je on bio znalac niti je itko, i nakon površnih impresija, o njemu mogao na taj način misliti ili govoriti. Umjesto nalaženja iskusnog brokera koji legalno i savjesno radi svoj posao (a što je daleko od ostvarenja enormno visokog profita), motivi su se ogledali u činjenici da je optuženi T. P., zajedno sa pokojnim G. P., uspio grupu ljudi povezati u zajedničko djelovanje sa ciljem ostvarenja profita, po svaku cijenu. Organizacija poslovanja, zasnovanog na prijevari, bila je prepuštena optuženom T. P., osobi srednje stručne spreme i bez iskustva na financijskom tržištu. Savjestan, dobronamjerni poduzetnik, koji se upušta u financijske operacije s izuzetno velikim tuđim kapitalom, svakako se ne bi odlučio na poslovni aranžman sa osobom kakva je optuženi T. P.. Međutim, radilo se o osobama koje nisu bile ni dobronamjerne ni savjesne, a nisu bile niti poduzetnici. Njima je, u sklopu kriminalnog plana, bio idealan optuženi T. P., koji je doduše isprazno baratao pojmovima F., ali je preuzeo dominantnu ulogu i na uvodnim sastancima pokazao organizacijske sposobnosti vezane uz okupljanje optuženika, kako bi svi, lažnim prikazivanjem činjenica, profitirali na štetu velikog broja ulagača.

 

47.1. Kao osoba koja nema dovoljno znanja, iskustva i mogućnosti u trgovanju na F., optuženi T. P. je bio prepoznat od niza svjedoka. Npr. J. C. je naveo da ga je 2007. G. P. upoznao sa optuženim T. P. i rekao da je isti bio bankar u Americi, te da u Hrvatskoj pokreću fond koji bi se bavio prikupljanjem sredstava od fizičkih i pravnih osoba s minimalnim ulogom od milijun kuna radi ulaganja u F.. Svjedok je postavljao konkretna pitanja, preko koje banke posluju, tko stoji iza tog ulaganja, da li postoji neko osiguranje uloga, ali mu optuženi T. P. nije dao nikakve konkretne odgovore, pa ga poslovna suradnja s takvom osobom nije interesirala. Svjedok D. P. je iskazao da ima određenog saznanja o F., pa mu je bio smiješan način na koji su optuženi T. P. i pokojni G. P. govorili o tome da su brokeri, da su bili u Americi i da rade na F.. S. R. B. je iskazao kako optuženi T. P. ne govori dobro engleski, što je mu je bilo čudno s obzirom na njegove priče o velikom iskustvu rada u Americi. Svjedok V. J. je rekao da je na traženje optuženog T. P. na sastanak doveo svog poslovnog klijenta radi dogovora oko deviznog faktoringa, pa je shvatio da njegov klijent bolje barata relevantnim pojmovima nego optuženi. Svjedok G. K. također je iskazao kako je stekao dojam da optuženi T. P. nije osoba od povjerenja i znanja. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako su optuženici prepoznali domete optuženog T. P.. Međutim, to im nije bilo važno, jer je on bio osoba sa organizacijskim sposobnostima, koja je kreirala ovaj konkretan sustav, zasnovan na prevari velikog broja ulagača.

 

47.2. Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženi T. P. povezao u zajedničko djelovanje A. P., A. H., L. S. i S. P., te u jednoj skupini od kolovoza 2007. do sredine lipnja 2009., optuženog T. M. i optuženog D. P., optuženog  S. K., optuženog D. L., optuženu R. B. i B. V., a u drugoj skupini od listopada 2007. do srpnja 2009. još i optuženog R. S. i optuženu A. S.. Povezao ih je sa ciljem stjecanja značajne nepripadne materijalne dobiti za sebe i druge, znatnim oštećenjem velikog broja fizičkih i pravnih osoba, na način da im se neistinito prezentiraju mogućnost ulaganja novca na F. tržište valuta, uz obećanje visokih dobiti uz mali ili nikakav rizik po glavnicu uloženih sredstava. Unaprijed je stvorena namjera da se sredstva jednim ulagačima isplaćuju iz tekućih uloga drugih, koji su novac uplatili sa istom svrhom trgovanja na F. tržištu, pri čemu se stvarao privid zakonitog poslovanja i privid ostvarene dobiti na tržištu deviza. Trgovačka društva, navedena u činjeničnom opisu pobijane presude, preko kojih su se skupljala sredstva, bila su društva s ograničenom odgovornošću.

 

47.3. U C. d.o.o. osobe ovlaštene za zastupanje su A. P. do 09. siječnja 2008., A. H. od 09. siječnja 2008. do 31. kolovoza 2010., te optužena R. B. od 31. kolovoza 2010. Član društva A. P.. Društvo je osnovano rješenjem od 15. rujna 2006.  U O. d.o.o. osobe ovlaštene za zastupanje optuženi T. M., prestao 06. veljače 2008.; optuženi D. P. do 06. veljače 2008. te od 26. veljače 2009. nadalje; M. K. od 06. veljače 2008. do 26. veljače 2009. Članovi društva su optuženi D. P. od 26. veljače 2009., a prethodno do 06. veljače 2008. optuženi D. P. i optuženi T. M., te M. K.. Društvo je osnovano rješenjem od 06. rujna 2007. U A. g. d.o.o. osobe ovlaštene za zastupanje su optuženi T. M. do 28. siječnja 2009., te od 13. siječnja 2010. do 12. studenog 2013. ; optuženi D. P. do 06. veljače 2008., te od 28. siječnja 2009. zajedno s A. R. do 08. svibnja 2009.; B. V. do 18. prosinca 2009. te optuženi S. K. do 18. prosinca 2009. Članovi društva optuženi T. M. do 28. siječnja 2009. te AG P. d.o.o. od 28. siječnja 2009. Društvo je osnovano rješenjem od 09. listopada 2007. U C. I. d.o.o. osobe ovlaštene za zastupanje su optužena A. S.do 18. ožujka 2009. te Z. P. od 18. ožujka 2009. Član društva optuženi R. S.. Društvo je osnovano rješenjem od 18. prosinca 2007. U TDZ C. d.o.o. osobe ovlaštene za zastupanje su optuženi D. P., T. B. i Z. Ž.. Članovi društva optuženi D. P., T. B. i Z. Ž.. Društvo je osnovano rješenjem od 21. veljače 2008. U G. d.o.o. osoba ovlaštena za zastupanje pokojni G. P.. Društvo je osnovano rješenjem od 30. listopada 2002. U C. C. d.o.o. osoba ovlaštena za zastupanje S. P., ujedno i član društva. Društvo je osnovano rješenjem od 07. srpnja 2008. U S. L. d.o.o. osoba ovlaštena za zastupanje L. S., ujedno i član društva. Društvo je osnovano rješenjem od 29. veljače 2008. U AG P. d.o.o. osoba ovlaštena za zastupanje optuženi T. M., te optuženi D. L., prestao 18. prosinca 2009. Član društva optuženi T. M.. Društvo je osnovano rješenjem od 12. prosinca 2008. U E. g. d.o.o. osoba ovlaštena za zastupanje G. M., te članovi društva G. M., S. K. i R. V.. Društvo je osnovano rješenjem od 19. siječnja 2009. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka i utvrđenog traga novca, proizlazi da su sredstva u C. I. d.o.o. i drugim društvima bila od uplata ulagača, a ne od trgovine na F. tržištu. Dokumentacija koja je služila kao pokriće takvom kolanju novca, izrađena je ili modificirana prema uputama opt. T. P.. Svjedok Z. Ž. je iskazao da je u okviru TDZ C. d.o.o. postavljao pitanje kako se obračunava dobit, jer je u M. p. podatak o postotku ostvarene dobiti dolazio SMS-om, a tek potom je išla isplata. U TDZ C. d.o.o. je stvar išla obrnutim putem, a što je isključivalo i samu potencijalnu mogućnost trgovanja na F. t.. Naime, na račun je dolazila određena količina novca, a potom bi se od te svote (a ne od rezultata trgovanja, jer trgovanja nije ni bilo) određivao postotak „dobiti“ koji pripada pojedinom investitoru.

 

47.4. Vezano uz stvarni značaj, ali i ulogu optuženog T. P. kao organizatora, prvostupanjski sud je, pravilno, ukazao na nespornu činjenicu da je upravo njegov C. d.o.o., na temelju zaključenih ugovora, prikupljao sva sredstva, a što je i bio cilj počinjenja konkretnih kaznenih djela, kako je to osmislio opt. P.. U odnosu na O. d.o.o., C. d.o.o., A. g, d.o.o., C. d.o.o. i C. I. d.o.o., prvostupanjski sud je detaljno obrazložio međusobnu povezanost ovog optuženika, kao i tijek novca između društava, te da su sredstva završavala na žiro računu C. d.o.o. kao "krovnog" društva. To proizlazi iz činjenice istih posrednika koji su radili za više društava, kao i međusobne razmjene klijenata koji, kronološki gledajući ulažu u C. d.o.o., O. d.o.o., TDZ C. d.o.o., A. grupu d.o.o. i C. I. d.o.o. Prvostupanjski sud je utvrdio da je C. d.o.o. zaključio s društvom O. d.o.o. ekskluzivni ugovor o očuvanju i povećanju vrijednosti sredstava od 10. rujna 2007.; raskid ekskluzivnog ugovora o očuvanju i povećanju vrijednosti sredstava od 12. rujna 2007.; okvirni ekskluzivni ugovor o ulaganju sredstava u kapital poduzetnika od 14. rujna 2007.; anex br. 1 – depo 1 od 14. rujna 2007.; anex br. 2 – depo 2 od 14. rujna 2007.; anex br. 3 – 2U1 od 14. rujna 2007.; anex br. 4 – C4U od 14. rujna 2007. S društvom A. grupa d.o.o. C. d.o.o. zaključio je ekskluzivni ugovor o očuvanju i povećanju vrijednosti sredstava od 10. listopada 2007.; raskid ekskluzivnog ugovora o očuvanju i povećanju vrijednosti sredstava od 15. listopada 2007.; okvirni ekskluzivni ugovor o ulaganju sredstava u kapital poduzetnika od 19. listopada 2007.; anex br. 1 – depo 1 od 22. listopada 2007.; anex br. 2 – depo 2 od 22. listopada 2007.; anex br. 3 2U1 od 22. listopada 2007.; anex br. 4 – C4U od 22. listopada 2007. S društvom C. I. d.o.o. C. d.o.o. zaključio je okvirni ugovor o ulaganju sredstava od 21. prosinca 2007.; anex br. 1 – D1 od 21. prosinca 2008.; anex br. 2 – D2 od 21. prosinca 2008. S društvom TDZ C. d.o.o. C. d.o.o. zaključio je okvirni ekskluzivni ugovor o ulaganju sredstava u kapital poduzetnika od 17. ožujka 2008.; anex br. 1 – depo 1 od 17. ožujka 2008.; anex br. 2 – depo 2 od 17. ožujka 2008.; anex br. 3 – 2U1 od 17. ožujka 2008.; anex br. 4 – C4U; anex br. 5 – ukidanje C4U od 06. listopada 2008. i anex br. 6 – troškovi poslovanja poduzetnika od 06. listopada 2008.

 

48. Ranije su, pravomoćnim presudama Županijskog suda u Zagrebu, već bili osuđeni A. P., L. S., B. V. i S. P. (br. 3 KOV-US-61/12 ) te A. B. – H. (br. K- US-4/14). Proglašeni su krivima jer su, u razdoblju od početka srpnja 2007. do kraja 2009., u Z. (prema prethodnom planu i zajedničkom dogovoru opt. T. P. i pokojnog G. P.) u nakani stjecanja značajne nepripadne materijalne dobiti za sebe i druge, zajedno sa optuženim T. P., pokojnim G. P., optuženim T. M., optuženim D. P., optuženim R. S., optuženim S. K., optuženom A. S. i optuženom R. B., dogovorili da će putem trgovačkog društva C. d.o.o. i trgovačkog društva S. L..o.o., prikupljati novčane uloge od pravnih i fizičkih osoba kao ulagač. Radilo se o sustavu lažnog prikazivanja kako će se uplaćeni ulozi plasirati u trgovanje devizama, putem kojeg trgovanja bi bio ostvaren značajan profit. Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu (br. 3 KOV-US-61/12) je utvrđeno da su A. P., L. S., B. V. i S. P., pripadali grupi koja ima za cilj počinjenje kaznenih djela za koja se po zakonu može izreći tri godine zatvora ili teža kazna. Utvrđeno je da su oni sa ciljem da drugome pribave protupravnu imovinsku korist doveli nekoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i održavali u zabludi i time ga naveli da na štetu svoje imovine nešto učine, a počinjenjem kaznenih djela je pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelji su postupali s ciljem pribavljanja takve koristi. Istom tom presudom su pravomoćno oglašeni krivima A. P., S. P. i L. S. jer su u gospodarskom poslovanju na drugi način prikrili pravi izvor novca za koji su znali da je pribavljen kaznenim djelom. Drugom pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu (br. K- US-4/14) je utvrđeno da je i A. B. – H., prema prethodnom planu i zajedničkom dogovoru opt. T. P. i pokojnog G. P., znajući za cilj zločinačkog udruženja i njegove kriminalne aktivnosti, zajedno sa optuženim T. P., pokojnim G. P., optuženim T. M., optuženim D. P., optuženim R. S., A. P., L. S., optuženim S. K., B. V., optuženim D. L., optuženom A. S., optuženom R. B. i A. P., počinila kazneno djelo u sastavu takvog udruženja. Postupala je s ciljem drugome pribaviti protupravnu imovinsku korist, te je dovela nekoga prikrivanjem činjenica u zabludu i održavala ga u zabludi i time ga navela na štetu svoje i tuđe imovine nešto učiniti, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist. Isto tako, tom je presudom utvrđeno da je A. B. – H. imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom uložila, preuzela, pretvorila, prenijela i zamijenila u cilju prikrivanja njezinog nezakonitog podrijetla.

 

48.1. U ovom je postupku ispitan kao svjedok B. V. (koji je u odnosu na A. g. d.o.o. nastupao kao posrednik putem društva A. g. d.o.o.) te je iskazao da je upoznao G. P. u isto vrijeme kad i opt. T. P.. Njegov je dojam da je opt. P. manipulator, jer odgovore i garancije koje je tražio od njega nije dobio. A. P., ispitan kao svjedok, je iskazao da se sjeća kako se G. P. savjetovao sa opt. T. P., kada mu je iznio ideju da se počnu baviti forexom „… jer to dobro ide …“. Imao je radno vrijeme, sjedio u prostorijama C. i potpisivao dokumentaciju. Završio je dva razreda za automehaničara, S. P. je započeo za keramičara ali školovanje nije završio, a S. P. za grijanje ili vodoinstalatera, te isto tako nije završio. U prostorijama C. je boravio svaki dan i tamo su bili njegov brat S., pokojni G. P. i optuženi T. P.. Opt. T. P. je viđao kada mu je donosio papire na potpis. Poznato mu je društvo C. C., ali ne zna kako je došlo do toga da S. P. postane direktor i vlasnik tog društva. Nakon određenog vremena primijetio je da se nešto čudno događa, jer su u poslovne prostorije došli zaštitari. Kasnije je shvatio, zbog cijele te situacije i ponašanja ljudi, da su nastupili poslovni problemi. Rekao je da više ne želi imati problema s C. i da ga se makne s mjesta vlasnika firme, i tako je vlasnik ili direktorica „… postala A. …“. Svjedokinja A. B. – H. je u ovom postupku iskazala da je bila direktorica društva C. od 2008. Opt. T. P. je doživljavala kao šefa jer je ugovarao posao i donosio ugovore na potpis. Opt. P. i pokojni G. P. su odlučivali kome isplatiti i koji iznos. S. P., ispitan kao svjedok u ovom postupku, iskazao je kako mu je A. H. rekla da je direktorica ili suvlasnica firme C. d.o.o. Za vrijeme njegovog boravka u uredima izgledala mu je kao šefica. Sjeća se da je S. i A. držala nekakva predavanja. A. i S. su mu, neposredno prije nego su završili u zatvoru, rekli da su bili direktori u nekim firmama. L. S., ispitan kao svjedok u ovom postupku, je iskazao da se zaposlio kao direktor u društvu S. L., koje se bavilo trgovanjem devizama. Na kompjutoru mu je bila instalirana aplikacija meta treider i on je radio sa tom aplikacijom. Otvarao je pozicije i prodavao i kupovao devize. Sjeća se da je u ime društva potpisivao neku dokumentaciju. Na upit da li je sa računa društva podizao kakve novce i kome ih je davao svjedok navodi da je podigao u jednom navratu 500.000,00 kuna i dao ih pokojnom G. P., koji je rekao da novac treba predati opt. T. P..

 

48.2. Naravno da citirane dvije presude u kojima su pravomoćno osuđeni A. P., L. S., B. V., S. P. i A. B. – H., ne mogu po automatizmu ukazivati na zaključak da je opt. T. P. bio organizator. Međutim, one se logično i životno uklapaju u činjenično stanje koje je u ovom postupku, pravilno, utvrdio prvostupanjski sud, kvalificirajući optuženog T. P. kao organizatora grupe ljudi i „… svojevrsnog master minda cijele operacije …“. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda, kako su optuženi T. P. i pokojni G. P. osmislili plan i predočili programe za ulaganje novca, koje su u tu svrhu sačinili. Tako su angažirali A. P. i A. B. - H. za obavljanje poslova direktora trgovačkog društva C. d.o.o., te L. S. kao direktora i osnivača trgovačkog društva S. L. d.o.o. U okviru plana i dogovora sa optuženim T. P. i G. P., opt. T. M. i opt D. P. su osnovali trgovačko društvo O. d.o.o., opt. T. M. i društvo A. G. d.o.o., opt. S. K. trgovačko društvo C. P. d.o.o., opt. R. B. društvo M. P. d.o.o., a u istu svrhu je koristila i svoj obrt B.. B. V. je za potrebe prikupljanja uloga A. G. d.o.o. osnovao društvo A. G. d.o.o., opt. D. L. društvo N. d.o.o., opt. R. S. trgovačko društvo C. I. d.o.o. u kojem su poslovanje vodili on i opt. A. S.kao direktorica, a opt. D. P. trgovačko društvo TDZ C. d.o.o. Valja ponoviti kako je C. d.o.o., temeljem zaključenih ugovora prikupljalo sva sredstva, a što je i bio smisao kriminalne djelatnosti i počinjenje konkretnih kaznenih djela. U odnosu na O. d.o.o., C. d.o.o., A. g. d.o.o., C. d.o.o. i C. I. d.o.o., ali i S. L. d.o.o., odnosno A. g. d.o.o., prvostupanjski sud je detaljno obrazložio njihovu međusobnu povezanost kao i tijek novca između društava.

 

48.3. Radilo se o istim posrednicima i međusobnoj razmjeni ulagača, građana koji su, nekritički, ulagali svoj novac naivno vjerujući lažnim obećanjima o sigurnoj i visokoj dobiti ostvarenoj na svjetskim financijskim tržištima. U cilju stvaranja privida zakonite poslovne djelatnosti, sklapani su tzv. ekskluzivni ugovori o očuvanju i povećanju vrijednosti sredstava, kojim ugovorima je bilo određeno da je predmet ugovora ulaganje u kapital poduzetnika - trgovačkog društva C. d.o.o. Takav je ugovor opt. A. P., kao direktor trgovačkog društva C. d.o.o., potpisao sa opt. T. M., kao odgovornom osobom A. G. d.o.o. Opt. A. P. je, u istom svojstvu, takav ugovor potpisao i sa opt. D. P., kao odgovornom osobom trgovačkog društva O. d.o.o. Tijekom 2008. A. B. –H., kao direktorica trgovačkog društva C. d.o.o., takav je ugovor potpisala sa opt. A. S., odgovornom osobom trgovačkog društva C. I. d.o.o. i sa opt. D. P., odgovornom osobom trgovačkog društva TDZ C. d.o.o.. Ugovori o ulaganju zaključeni su između društva C. d.o.o. i još dvadeset osoba, kojim ugovorima su bili ugovoreni iznosi uloga fizičkih osoba, iznosi manipulativnih troškova, očekivana dobit i rokovi isplate dobiti. L. S. je kao direktor trgovačkog društva S. L. d.o.o. sa opt. A. S. kao direktoricom društva C. I. d.o.o. zaključio ugovor kojem je kao svrha bilo naznačeno investiranje u trgovanje devizama, dok je S. P. , prema prethodnom dogovoru i planu sa opt. T. P. i pokojnim G. P., osnovao trgovačko društvo C. C. d.o.o. sa svrhom primanja novca prethodno uplaćenog na račun trgovačkog društva C. d.o.o. na ime uplata uloga. Nesporna je povezanost preostalih optuženika, osim opt. T. P., sa M. p., ali je činjenica i da neke osobe koje je opt. P. povezao u okviru C. d.o.o. (presuđeni A. i S. P. , A. H. i L. S.) nemaju poveznice sa M. p.. Poznanstva preostalih optuženika iz M. p., sama za sebe, ne oduzima ovom optuženiku svojstvo organizatora, kako se to pogrešno tvrdi u žalbi.

 

49. Pravilno je, stoga, utvrđenje prvostupanjskog suda kako je optuženi T. P., optuženike i druge osobe povezao i organizirao u zajedničko djelovanje radi prijevare velikog broja ulagača. Radilo se o sustavu lažnog predočavanja ulagačima da se njihov novac ulaže na financijska tržišta, odnosno na F. t., uz lažne tvrdnje da se ostvaruju znatne zarade uz minimalni ili nikakvi rizik. Opt. P. je operacionalizirao relativno jednostavnu formulu za naivne i organizirao grupu ljudi sa ciljem prevariti veliki broj ljudi, o čemu će nastavno biti više riječi.

 

50. Suprotno, daljnjim, žalbenim tvrdnjama opt. T. P., pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je on počinio kaznena djela prijevare, odnosno s ciljem sebi i drugima pribaviti protupravnu imovinsku korist, doveo druge osobe u zabludu i održavao ih zabludi lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica, i time ih naveo da na štetu svoje imovine nešto učine, a počinjenjem kaznenih djela prijevare pribavljena je znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, a optuženik je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi i prouzročenja takve štete.

 

51. Nema dvojbe kako se radi o stjecaju kaznenog djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela, o kojem je do sada bili riječi u odnosu na optuženog T. P., i počinjenih kaznenih djela, u ovom slučaju kaznenih djela prijevare.

 

52. Kao što je već navedeno, upravo je ovaj optuženik imao kontrolu nad društvom C. i S. l., ali i punu kontrolu nad prikupljenim novčanim sredstvima. U ime C. d.o.o. davao je naloge banci za otvaranje i zatvaranje transakcija, pri čemu je rezultat takvog postupanja bio gubitak uloženih sredstava. Govorio je neistine kada je ulagačima predočavao svoju, navodnu, uspješnost u trgovanju devizama. Druge je sustavno dovodio u zabludu kako bi oni, na štetu svoje imovine, uplaćivali uloge na račun društva C. d.o.o. ili na račune drugih društava.

 

52.1. Žalitelj zanemaruje kako su svi financijski tijekovi, od Opsida d.o.o., TDZ . d.o.o., A. g.  d.o.o., C. i. d.o.o., E. g.  d.o.o., izravno vodili do C. a d.o.o. i S. l. d.o.o. Sa računa tih društava, koje je nedvojbeno, kontrolirao upravo opt. T. P., dio se novca vraćao natrag. Dokumentacija koja je služila kao pokriće takvom kolanju novca, izrađena je ili modificirana prema uputama opt. T. P.. On se prema trećima predstavljao kako upravlja prikupljenim novcem i ostvaruje profit, a iz iskaza svjedoka koji su od C. a d.o.o. dobili novac na ime pozajmice, slijedi da im je to odobrio upravo on. Iz iskaza svjedoka, nadalje, proizlazi da su dio pozajmice vratili njemu osobno, a ne isplatom na račun društva C. d.o.o.. Nesporno optuženi T. P. nije znao tko su ulagači i koje su iznose uplatili, niti je to njemu bilo važno. Uplate su izvršene, kao zbirni iznos, sa računa svakog od društava prema računu C. a d.o.o., a što je pouzdani znak da optuženom P. (uostalom kao niti jednom drugom optuženiku) nije ni bila namjera trgovati na F. t. i na taj način, eventualno, ostvariti profit. Naime, pod pretpostavkom da se doista trgovalo na F. t., dobit ili gubitak se ne bi mogao razlučivati na zasebne uloge pojedinih ulagača, niti bi se mogli razdvojiti njihovi ulozi po uplatnim razredima i serijama, jer je evidentiran samo zbirni iznos. I to je pokazatelj prijevarne namjere optuženog T. P..

 

53. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako se opt. T. P. lažno predstavljao, te u svrhu neistinitog predočavanja pripremao programe ulaganja i obrasce ugovora o ulaganju, a sve kako bi dao lažni legitimitet prijenosima novca preko bankovnih računa uključenih društava. Na taj je način primao uplate na račun društava C. d.o.o. i S. L. d.o.o., kao „krovnih“ društava pod njegovom kontrolom, i osobno djelovao prema potencijalnim ulagačima. U odnosu na O. d.o.o., C. d.o.o., A. g. d.o.o., C. d.o.o. i C. I. d.o.o., prvostupanjski sud je detaljno obrazložio međusobnu povezanost optuženog T. P. i ostalih optuženika, kao i tijek novca između društava, te kako su sredstva završavala na žiro računu C. a d.o.o., kao "krovnog" društva. Uostalom, kako je to već izloženo, međusobna povezanost proizlazi iz činjenice istih posrednika koji su radili za više društava, kao i međusobne razmjene klijenata koji, kronološki gledano, ulažu u C. d.o.o., O. d.o.o., TDZ C. d.o.o., A. g. d.o.o. i C. I. d.o.o., ali bez ikakvog pokušaja trgovanja na F. t.. O postupcima optuženog T. P., iskazivale su brojne osobe. A. H., koju je u C. d.o.o. doveo pokojni G. P., iskazala kako je upravo optuženi T. P. bio taj koji je vodio razgovor, a ne pokojni P.. Istakla je da su optuženi T. P. i pokojni G. P. dogovarali glavne poslove u C. u d.o.o Kao što je to već navedeno, iskazala je kako je optuženog P. doživljavala kao nadređenog i šefa, jer je on odlučivao kome će se i koji iznos isplatiti. Knjigovođa u C. a d.o.o., J. R. je rekla kako je razgovore vodio optuženi T. P., svjedokinja V. J., zaposlenica C. a d.o.o. je rekla kako je pokojni G. P. predstavio opt. T. P. kao njihovog šefa. Opt. T. P. je, u ime C. a d.o.o., davao naloge banci za otvaranje i zatvaranje transakcija, pri čemu je rezultat takvog postupanja bio gubitak uloženih sredstava za većinu prevarenih građana. D. P., član društva E. d.o.o. od koga je G. d.o.o. kupio uredske i garažne prostore je iskazao kako mu se u ime G. d.o.o. obratio optuženi T. P.. Svjedoci K. Ž. i D. R. su, suglasno, iskazivali da je na prelasku 2008./2009. optuženi T. P. obećao financirati KK F. putem pozajmica. Svjedok J. C. je iskazivao kako su optuženi T. P. i pokojni G. P. bili ti koji su odlučivali o davanju pozajmice, a o C. u d.o.o. su govorili kao o njihovom društvu. Uostalom, upravo je sa adrese optuženog T. P. poslan e-mail s brojem računa na koji je uplaćeno 150.000,00 € na ime povrata pozajmice koju je C. d.o.o. dao R. d.o.o. Svjedok je, osobno, dao T. P. u gotovini 80.000,00 kuna, te opisao da se ovaj optuženik prema njemu ponašao autoritarno i neugodno, a prilikom traženja novca se pozivao na političare koji se vežu uz njegov C. d.o.o.. Kako to proizlazi iz nalaza knjigovodstveno financijskog vještaka, npr. u odnosu na C. d.o.o. je utvrđeno da je T. P. oštećen za 196.028,83 kuna, a V. C. za 1.072,00 kuna. Optuženi T. P. je u svojoj obrani iskazao kako je on klijentima C. a d.o.o. objašnjavao što je F., kako se trguje na F., koje su mogućnost, pri čemu im je bilo jasno da se ne može trgovati odmah sa malom svotom novca nego kad se prikupi, počet će se trgovati i dobitak dijeliti. Tako se „pročulo“ da C. d.o.o. radi na F.. Svjedoci V. C. i D. K. su, kao i svjedok T. P., suglasno iskazivali da su detalje ulaganja na F. putem C. a d.o.o., dogovorili sa optuženim T. P.. Svjedok T. P. je naglasio kako se optuženi T. P. predstavio kao veliki stručnjak. Po načinu na koji je razgovarao, predstavio se i komunicirao s drugima i ovaj je svjedok, kao i brojni drugi, zaključio da je on glavni a pokojni G. P. samo njegova desna ruka. Kako to proizlazi iz dokumentacije, u trenutku uplate T. P., stanje računa C. a d.o.o. u  V. d.d. bilo je nula (0). Do 07. rujna 2007. račun C. a d.o.o. se punio uplatama novih ulagača, međutim, isti još ne primaju nikakve isplate. Dana 17. rujna 2007. stiže prva uplata O. d.o.o., od 400.000,00 kuna, nakon čega se nastavljaju uplate tog društva i A. g.  d.o.o., kao i fizičkih osoba, iz kojih uplata se formira fond sredstava. Ni sa tim sredstvima, uostalom kao niti sa sredstvima iz drugih društava, nije se trgovalo na F. t., niti se to radilo na bilo kojem drugom tržištu. Samo su se radile isplate prema ulagačima C. a d.o.o., sa očitim ciljem širenja „dobrog glasa“ i stvaranja privida u isplativost ulaganja, kako bi se privukli novi „ulagači“. Isplate su izvršene od 11. rujna 2007. do 09. siječnja 2009. u iznosu 2.157.600,27 kuna, pri čemu je 18 ulagača dobilo više nego što su uložili, a nakon čega su ti isti ulagači većinom ulagali u druga inkriminirana društva, gdje su ostvarili gubitke.

 

54. Prvostupanjski sud je, detaljno, analizirao i poslovni odnos E. g.  d.o.o. i društva S. L. d.o.o.. Svjedok G. M. je opisao kako se upoznao sa optuženim T. P., koji mu je objasnio da društvo C. d.o.o. trguje na F. putem zaključenih ugovora sa hrvatskim bankama. Spominjao je V. i P., i rekao kako putem C. a d.o.o. posluje dugo vremena i isplaćuje vrlo visoke dobiti, koja ovisi o visini uplaćenog uloga. Eventualni gubitak bi mogao maksimalno iznositi 10%, i u tom bi slučaju odmah izvijestili ulagača. Svjedok G. M. je rekao kako su osnovali E. grupu d.o.o. i sklopili ugovor sa S. L. d.o.o.. E. G. d.o.o. je zaključila nekoliko ugovora s ulagačima. Prikupljeno je oko 550.000,00 kuna, a što je odgovaralo jednom lotu u USD. Sav taj novac su, kao ulog, proslijedili na račun društva S. L. d.o.o., vjerujući pričama opt. T. P.. Proteklo je šest mjeseci, ali do isplate akontacije dobiti nije došlo. U nekoliko navrata je optuženi T. P. potvrdio da je ulaganje krenulo, međutim, društvu E. G. d.o.o. nikad ništa nije isplaćeno, niti je vraćen novac. I. svjedokinja S. K. je iskazivala, kao i G. M., te napomenula da je optuženi T. P. govorio kako je dobit od ulaganja u tržište deviza oko 50 do 70% mjesečno, te da rizika gotovo nema.

 

54.1. Analizirajući ugovor S. L. d.o.o. i E. g.  d.o.o., prvostupanjski sud je utvrdio kako nije bio određen minimalni iznos uloga koji se treba uplatiti da bi se krenulo sa trgovanjem, međutim reguliran je minimalni mjesečni iznos troškova od 40.000,00 kuna, koje E. grupa mora uplatiti S. L. d.o.o. Modus operandi bio je identičan postupcima optuženog P. u svim drugim slučajevima, kako je to već opisano. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je ovaj optuženik doveo G. M. i S. K., kao odgovorne osobe E. g.  d.o.o., lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ih naveo da na štetu imovine nešto učine. Ono što je u ovom, kao i u svim drugom slučajevima, bilo odlučno je to da optuženi T. P., odnosno S. L. d.o.o., nije imao baš nikakvo poslovanje, niti su se pokušavali ostvariti poslovi na F. t. ili nekom drugom tržištu.

 

55. Nasuprot žalbenim tvrdnjama optuženog T. P., pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je on stvarao i održavao neistinitu predodžbu „ulagača“ kako će se njihova uložena sredstva koristiti za trgovanje na tržištu deviza F., uz obećanje visokih dobiti uz mali ili nikakav rizik. Imao je unaprijed stvorenu namjeru da trgovanja devizama uopće neće biti, već će se manjem broju osoba, koje su povjerile svoja sredstva radi ulaganja na F. tržištu, isplatiti sredstva iz tekućih uloga drugih koji su novac uplatili sa istom svrhom. Takvim se isplatama osigurao „dobar glas“ i priljev novčanih sredstava na štetu prevarenih građana. Pravilno je utvrđenje kako je opt. T. P., u cilju stjecanja značajne nepripadne materijalne dobiti za sebe i druge, znatnim oštećenjem velikog broja fizičkih i pravnih osoba, lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica, aktivno djelovao u prijevarnom sustavu prikupljanja novčanih sredstva. Na taj je način i ostvarena nepripadna materijalna dobit, kako je sve to i utvrdio prvostupanjski sud na temelju detaljnog knjigovodstveno financijskog vještačenja uz obimnu dokumentaciju koja priliježe spisu predmeta, te na temelju vjerodostojnih iskaza respektabilnog broja svjedoka.

 

56. Vezano uz kazneno djelo pranja novca, prvostupanjski sud je, pravilno, utvrdio da je optuženi T. P., različitim oblicima poslovanja, poduzimao brojne radnje kako bi se prikrio pravi izvor novca, za koji je dobro znao da je pribavljen kaznenim djelom.

 

56.1. Prvostupanjski sud je utvrdio kako sva novčana sredstva koja su se nalazila na računima društava C. a d.o.o., A. g.  d.o.o., O. d.o.o., TDZ . d.o.o. i C. I. d.o.o. itd, potječu od počinjenja kaznenih djela, odnosno od uplata prevarenih ulagača. Naime, ova društva nisu bila registrirana niti su bila osmišljena sa svrhom legalne gospodarske djelatnosti, već isključivo radi stjecanja nepripadne i nezakonite imovinske koristi. Radilo se o sredstvima koja su uplaćena na ime uloga ili troška i naknada prevarenih ulagača, a što je obuhvaćeno u svijesti i namjeri optuženika. U poslovnim knjigama C. d.o.o., gdje je punu kontrolu imao opt. T. P., evidentirane su brojne pozajmice fizičkim i pravnim osobama, pa je društvo iskazivalo prihode po osnovi ugovornih i zateznih kamata na te pozajmice. Utvrđene su pozajmice prema D. l. d.o.o. i D. d.o.o., obrtu I. M., M. d.o.o. i društvu R. d.o.o. D. R. d.o.o. su dane pozajmice u ukupnom iznosu 3.564.000,00 kuna, a u poslovnim je knjigama pozajmica zatvorena nabavom nekretnina u O. O.. U odnosu na pozajmice društvu P. d.o.o., C. d.o.o. je dao ukupno 6.149.457,60 kuna. U poslovnim knjigama C. a d.o.o. evidentirano je zatvaranje potraživanja nabavom poslovno – stambenog prostora u B.. U odnosu na pozajmice dane društvu C. C. d.o.o., proizlazi da je C. d.o.o. (A. H. zaključio ugovor o pozajmici sa C. C. d.o.o. (S. P.) u iznosu 4.000.000,00 kuna. U poslovnim knjigama je evidentiran povrat pozajmice u iznosu 200.000,00 kuna, a preostali iznos su optuženi T. P. i G. P. (kao osobe koje su stvarno upravljale društvom C. C. d.o.o.) oročili kao depozit za osiguranje po Ugovorima o kupoprodaji ili konverziji deviza, vezano uz koji ugovor su provedene dvije transakcije konverzije i kupoprodaje deviza. Tijekom postupka je utvrđeno da je optuženi T. P. upravljao i društvom S. L. d.o.o. kao i društvom G. d.o.o. Iz nalaza i mišljenja vještaka je vidljivo da je C. C. d.o.o., pozajmio novac S. P., a G. d.o.o. zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnine u Z., a sa S. L. d.o.o. ugovor kojem daje društvu S. L. d.o.o. uredski prostor u zakup. U odnosu na pozajmice društva C. C. d.o.o., dane su pozajmice G. d.o.o. koje su doznačavane natrag na račun C. C. d.o.o. i vodile se kao povrat pozajmice. Međutim, na izvodu je evidentirana isplata sredstava S. P. na tekući račun otvoren kod E. & S. bank d.d. u iznosu od 550.000,00 kuna, sa svrhom akontacije dobiti. Društvo je poslovalo s gubitkom i dobit nije ostvarena, ali se odmah vrši povrat pozajmice društvu C. d.o.o., u iznosu 500.000,00 kuna. U dvije situacije pozajmice nisu niti vraćene, pa su nekretnine stečene putem fiducija. U odnosu na ugovorni odnos C. C. d.o.o. te N. z. B. d.o.o., S. P. je kao odgovorna osoba C. C. d.o.o. potpisao ugovor o ustupanju prava na uvoz i distribuciju pića H., te prava na uvoz i distribucija proizvoda društva H. I. za područje Republike Hrvatske. Međutim, u poslovnim knjigama je zabilježena samo jedna transakcija prodaje H. napitka društvu A. d.o.o. U odnosu na ulaganje u košarkaški klub F., proizlazi da je C. d.o.o. doznačio sredstva ugovorom o zajmu, kada je u klub ušao optuženi T. P.. Putem uloženog iznosa od društva C. d.o.o. i G. d.o.o., optuženi T. P. je dobio poziciju u upravnoj strukturi kluba, pa tako i mogućnost korištenja kluba u poslovne svrhe. U odnosu na poslovni odnos C. a d.o.o. i G. d.o.o., u dijelu ugovora o zajmovima, vidljivo je da je po osnovi povrata zajma G. d.o.o. uplatio C. u d.o.o. 1.074.763,97 kuna, a ostalo je neisplaćeno 15.491.236,03 kuna. Taj iznos je optuženi T. P. koristio za kupoprodaje nekretnina. G. d.o.o. je, ugovorom o kupoprodaji nekretnine, sestri optuženog T. P. prodao nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda Pag. Cijena je bila isplaćena na račun društva G. d.o.o, koji je sa društvom E. d.o.o., kao prodavateljem, zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnine u Z. za 5.422.340,03 kuna. Svjedok D. P. je potvrdio da je E. d.o.o. prodalo dva uredska prostora G. d.o.o., kojim je upravljao optuženi T. P., i koji je sa navedenim poslovnim prostorom raspolagao na način da je zaključio s C. om d.o.o. (A. H.više ugovora o zakupu. G. d.o.o. je zaključio i s društvom P. – g. c. d.o.o., kao prodavateljem, ugovor o kupoprodaji nekretnina u Z. (stan, garaža i parkirno mjesto) za iznos od 2.072.136,66 kuna. Ugovorom o kupoprodaji G. d.o.o. je prodao tu nekretninu S. P.. Iz nalaza i mišljenja vještaka je vidljivo da je C. C. d.o.o., pozajmio novac S. P., a G. d.o.o. zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnine u Z. i sa S. L. d.o.o. ugovor kojem daje uredski prostor u zakup.

 

56.2. Nasuprot žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je sve transakcije iza kojih je nedvojbeno stajao optuženi T. P., detaljno analizirao i međusobno ih povezao u logičnu cjelinu. Imajući u vidu knjigovodstveno financijsko vještačenje, obimnu dokumentaciju te iskaze svjedoka, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako su transakcije ovog optuženika bile usmjerene sa jednim jedinim ciljem: brojnim transferima prikriti pravi izvor novca do kojeg je došao kaznenim djelom.

 

Činjenično stanje u odnosu na optuženog T. M.

 

57. Nasuprot žalbenim tvrdnjama ovog optuženika, pravilno je prvostupanjski sud pošao od utvrđenja kako je optuženi T. M. bio na čelu A. g.  d.o.o., i do druge polovine 2008. bio je jedini kontakt prema organizatoru i osobi koja je osmislila cijeli sustav prijevare, dakle prema optuženom T. P.. Poslovanje, kako ga u žalbi opisuje opt. T. M., pretpostavljalo bi da C. d.o.o. mjesečno ostvaruje određenu dobit koju javlja krajem razdoblja, te se ona evidentira u A. g. d.o.o. Po isteku dogovorenog intervala, A. g. d.o.o. bi raspolagala sa dobiti iskazanom za minulo razdoblje (naravno, pod uvjetom da se neka dobit i ostvarila) i tek tada bi mogla poslati tabelu radi usklađenja isplate. Međutim, iz dokumentacije i opsežne e-mail prepiske, nedvojbeno, proizlazi kako vremenska linija komunikacije nije išla na opisani i jedini logičan način, ukoliko bi se radilo o dobiti ostvarenoj na tržištu kapitala. Naime, vremenska linija inkriminiranog postupanja bila je obrnuta od normalne i logične poslovne komunikacije, u kojoj onaj koji ulaže sredstava na tržište i javlja rezultate tog ulaganja. Ukoliko su financijski rezultati pozitivni, sukladno dogovoru sa ulagačima, tek tada se može ili isplatiti dobit ili dalje ulagati. Međutim utvrđeno je kako ulagač (A. g. d.o.o.) unaprijed javlja onome koji upravlja sredstvima (C. d.o.o.) koliku „dobit“ će mu isplatiti, i to za razdoblje koje se još nije dogodilo, za razdoblje u kojem se nije ulagalo pa dobit nije niti je mogla biti ostvarena. Naravno, nemoguće je da bilo tko, na bilo kakvom stvarnom tržištu a osobito ne na dinamičnom F. tržištu, može predvidjeti ostvarenu dobit i to čak u točno određenom postotku. E-mail korespondencija potvrđuje kako se novcem, koji se doznačuje na račun C. d.o.o., ne trguje i nema ostvarene dobiti. Radilo se o prikrivanju činjenica, sa jasnim ciljem obmanuti i namamiti ulagače kako bi postupati na štetu svoje imovine.

 

58. Optuženi T. M. zanemaruje kako iz obračunskih tabela koje je B. V. slao njemu, jasno proizlazi da je samo o visini uloga ovisilo koliki postotak će se obračunati na ime tzv. „dobiti“, a što ukazuje na nedvojbeni zaključak da trgovine nije niti bilo. Primjerice, za razdoblje od 1. listopada 2007. do 31. listopada 2007., program D. 1, za uloge serije A primijenjena je dobit od 9,20%, za uloge serije B 10,12% a za uloge serije C 11,4%. Iz ovoga jasno proizlazi osmišljeni prijevarni sustav - da se uz veći ulog, automatski, veže viši postotak dobiti koja će biti isplaćena, a što je trebalo poticati potencijalne ulagače da uplate veće iznose, kada u konačnici mora doći do gubitka. Oštećenici su, od strane opt. T. M., bili upućeni da se jave C. -u d.o.o. i stupe u ugovorni odnos sa tim društvom vezano uz novčane uloge koje su uplatili A. grupi d.o.o., unatoč jasnoj svijesti da novca – nema. Međutim, opt. T. M. je osnivanjem pobočnih društava, ubacivanjem novca iz A. g.  d.o.o. u ta društva, te uzimanjem novca za svoje potrebe (kroz isplatu pozajmica i dobiti) sebi osigurao kapital. Novac, koji je on uzeo, bio je novac oštećenika. Dijelovi iskaza svjedoka, na koje u žalbi upućuje opt. T. M., kada se usporede sa materijalnom dokumentacijom, ne idu njemu u prilog. Naime, u žalbi se ističe kako je opt. M. govorio B. B. kako novcem barataju "stručni ljudi brokeri te da se radi o sigurnom ulaganju", radi se o osobama sa 15 godina iskustva te ako postoji rizik od ulaganja glavnice su sigurne tako da realizacija rizika ne može utjecati na sigurnost glavnice. Međutim, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude, jasno, izložio dokaze da opt. T. P. nije bio broker i nije imao višegodišnje iskustvo rada na F.-u, a što je opt. T. M. znao. On je znao i za visoke rizike vezane za ulaganje na F. tržištu jer je, između ostaloga, o tome bio obavješten i e-mailom ovlaštene osobe V.-e. Ovaj je optuženik, dakle, dobro znao kako je ulaganje na F. tržištu, uvijek, povezano sa mogućnošću potpunog gubitka uloženog kapitala, a što je suprotno onome što je govorio oštećenicima i kako je obučavao posrednike. Optuženi T. M. se poziva na iskaz svjedokinje A. R., koja je bila zaposlena u A. g. d.o.o. od siječnja 2009. do svibnja 2009., kada je dala otkaz. Ona, dakle, ne može imati saznanja o razdoblju od 2007. do 2009., u kojem se odvijao pretežiti dio inkriminacija. Kada se već žalitelj poziva na njezin iskaz, valja konstatirati kako njezina izvorna saznanja, iz razdoblja u kojem je bila u A. g. d.o.o., ne idu njemu u prilog. Naime, ona je odmah po dolasku u A. g. d.o.o., jednostavnom provjerom putem telefonskog poziva prema osobama koje su ovlaštene trgovati na F. tržištu u L. (odnosno koje drugima predaju o temama vezanim za F.), odmah utvrdila ono, što optuženici navode da im je ostalo nepoznato. Dobila je vjerodostojne informacije kako su nemogući prinosi od 4-11% mjesečno, a pogotovo još veći prinosi, te se mora raditi o prijevari. Svjedokinja je iskazala kako je iz određenih reakcija opt. T. M. i opt. D. L., pretpostavljala da nešto nije u redu, jer su govorili kako su opt. P. i pokojni P. potrošili sav novac.

 

59. Iskazi svjedoka su u očitoj suprotnosti sa tvrdnjama ovog optuženika kako se ulagačima, jasno, prezentirao rizik ulaganja. Naime, brojni su svjedoci, suglasno, iskazivali o prijevarnim postupcima optuženika. Svjedok F. K. navodi kako mu je optuženi T. M. rekao da je rizik od ulaganja vrlo mali, te da do svoje glavnice uvijek može doći. Svjedok D. A. J. je rekao da mu je optuženi T. M. predložio ulaganja od 200.000,00 kuna, navodeći da se rizik od gubitka može ostvariti tek u ekstremnim slučajevima, kao što je primjerice napad na WTC, a što bi dovelo do pada svjetske burze. Svjedok D. Š. je iskazao kako mu je optuženi T. M. rekao da uplaćen novac ide brokerima koji novac ulažu, a ukoliko uspiju, tada se ostvaruje dobit a u koliko ne, njemu se vraća sav njegov uloženi novac. Svjedok T. M. je iskazalo da mu je optuženi T. M. rekao da je riziku izložen samo dio glavnice koji se ulaže, te je naveo visoke prinose od 100 - 150% iznosa glavnice kroz godinu dana. Svjedoku Z. Ž. su mogućnost ulaganja prezentirali optuženi T. M. i optuženi D. L., te mu je bilo rečeno da iznos mjesečne dobiti je 7 - 8%, da rizik u smislu gubitka može biti realiziran samo privremeno, tako da se u konačnici može ogledati samo u smanjenju dobiti na 2 - 3% mjesečno. Svjedok M. D. je iskazao da su mu mogućnost i način ulaganja u forex preko A. g.  d.o.o., predočili optuženi T. M. i optuženi D. L. . Ovi su mu optuženici tvrdili da se novac ulagača deponira na računu A. g.  d.o.o. i njime se ne izlazi na f., već on predstavlja samo osiguranje na temelju kojih treideri banke, radi minimiziranja rizika, dobivaju poluge (odnos između vrijednosti ugovora i položenog iznosa, da bi se financijska operacija mogla izvršiti.) s kojima izlaze na f.. Svjedok je prestao poslovno surađivati s A. g. d.o.o. u listopadu ili studenom 2008. jer mu optuženi T. M. i optuženi D. L. nisu davali suvisle odgovore na pitanja koja je postavljao o upravljanju novcem ulagača. Tek kada je došlo do problema sa isplatama 2009., svjedok je saznao da novac ulagača uopće nije ni bio deponiran na računu A. g., već je proslijeđen C. u d.o.o. Da je za to znao, ne bi ulagao niti bi to preporučio drugima. Iz iskaza brojnih svjedoka koji su u A. g. d.o.o. uložili posredovanjem M. D., proizlazi da je on njima predočavao iste povoljne okolnosti za ulaganje, kako su to njemu prezentirali optuženi T. M. i optuženi D. L., a na isti način su optuženici te okolnosti prezentirali osobama koje su uložile njihovim osobnim posredovanjem. Svjedok N. I. je iskazao kako mu je rečeno da se radi o sigurnom ulaganju na tržište deviza, kod kojeg je moguće ostvariti 10 % mjesečne dobiti. Pojašnjava da su mu M. D. i optuženi T. M., naveli kako se glavnica povećava jer se trguje sa dobiti a ne glavnicom. Svjedokinji L. P. je bilo rečeno da se kod ulaganja u A. g. d.o.o., radi o legalnom ulaganju na deviznom tržištu, te da ulogom upravljaju profesionalni brokeri koji ostvaruju dobit. Glavnica je zaštićena te se nikada nije dogodilo da bi se ista izgubila, a samo je isplata visine dobiti neizvjesna. Svjedokinji S. D. Š. je bilo rečeno da je riziku izvrgnuta samo mogućnost ostvarivanja dobiti, a ne i sigurnost glavnice, ulaganje je transparentno a ulagači su ostvarivali samo dobit. Posrednik N. M. iskazivao je suglasno M. D., a iz dokumentacije u spisu predmeta je vidljivo kako je njemu bio isplaćen iznos gotovo u visini njegovog ulaganja, ali je isti osigurao priliv novca u A. g. u višestruko većem iznosu, međutim bez povratka ikakvog iznosa ulagačima. Posrednik D. M. je iskazao da je dugogodišnji prijatelj s optuženim T. M.. Isti mu je predočio da je A. g. d.o.o. posrednička firma koja radi s brokerskom kućom i to isključivo preko banaka. Na f. tržište izlazi samo s 10 – 20 % uloga i samo je taj dio izložen riziku. Predočio je da je očekivana dobit po programu Depo 1 100 % godišnje, a po programu Depo 2 čak 150 % godišnje. Po oba programa, nakon isteka ugovora ulagač može podići glavnicu. Posrednik B. B. je opisao prezentacije opt. T. M. i opt. D. P. u odnosu na O. d.o.o. i A. g. d.o.o. Govorili su da se novac koji uplati, ulaže u trgovanje devizama, da je očekivana dobit visoka te da oni imaju ugovor s brokerskom kućom i novcem barataju stručni ljudi brokeri, te se radi o sigurnom ulaganju. U odnosu na navodne brokere, opt. T. M. je naveo da se radi o osobama koje imaju 15 godina iskustva u trgovini na burzi. Rekao je da su glavnice sigurne, da se na tržištu radi samo s manjim djelom novca, odnosno viškom kapitala, i tako se ne utječe na sigurnost glavnice. Navedene okolnosti je svjedok prenosio ulagačima kao i pozitivna iskustva njega osobno i drugih ulagača. Posrednik D. B. je opisao prezentaciju opt. T. M., opt. S. K., opt. D. L. i B. V., te iskazao kako su mu rekli da se A. g. d.o.o. bavi ulaganjima na tržištu kapitala putem H. b.. Posrednici su morali otvoriti vlastite firme i biti ulagači, jer "ne možeš predstavljati proizvod koji ne koristiš". Svaka dva tjedna, pod vodstvom opt. T. M., održavani su i sastanci, na kojima se davao pregled poslovanja u prethodnom razdoblju, te iznosi uloga koje je prikupio svaki posrednik, temeljem čega su se davale stimulacije, nagradna putovanja, skijanja i slično. Svjedok je ulagačima, sukladno uputi, govorio kako je on redovno ostvaruje dobit i pokazivao im projekcije ciljane dobiti i rezultate ranijih trgovanja koji su bili pozitivni.

 

59.1. Iskazi ispitanih svjedoka, kako u odnosu na A. g. d.o.o. tako i u odnosu na druga društva, u pogledu prezentacije ulaganja u određenoj su se mjeri razlikovali, a što je prvostupanjski sud valjano detektirao i analizirao. Pravilan je zaključak da su posrednici po uputi optuženika ali i sami optuženici kada su neposredno nastupali prema ulagačima, sadržaj prezentacije prilagođavali sukladno vlastitoj procjeni osobe ulagača, kako bi ih, lažnim prikazivanjem, uspjeli pridobiti za ulaganje. Optuženi T. M. je tako znao, motivacijski, govoriti da A. g. d.o.o. ne ulaže sav novac zaprimljen na ime uloga, već samo određeni dio (do 30% glavnice), pa je samo toliki postotak glavnice bio izložen opasnosti od gubitka, dok je ostatak siguran i drži se kao depozit kod banaka u Republici Hrvatskoj. U nekim je slučajevima ovaj optuženik navodio kako rizika uopće nema, glavnica je potpuno sigurna, a dobiti je 100% uloženog iznosa na godišnjoj razini. Iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi kako su najznačajnije stavke ugovora bile prešućivane. Transfer novca, odnosno tko točno i na koji način novcem trguje i na kakvom tržištu, koji je rizik trgovanja u smislu gubitka glavnice ili djela glavnice te visine potencijalne dobiti - sve je to bilo ili prešućivano ili potpuno lažno prikazivano. Prvostupanjski sud posebno apostrofirao iskaz svjedoka T. D., koji je opisao optuženog T. M. kao osobu koja je izuzetno jaka na riječima, te se veoma često poziva na vjeru „… i lako čovjeka uvjeri u to da je ono što priča istina …". Posrednici su, u početku, tražili u svom bliskom krugu osoba ulagače, a nakon toga se taj krug širio. Upravo zbog te kronologije, većina bliskih osoba su ostvarile dobit i povrat glavnice. Pojedini svjedoci – ulagači su relativizirali ulogu i značaj optuženika, bilo zbog prijateljskih ili rodbinskih odnosa ili zbog činjenice da su im posredstvom i voljom optuženika vraćena sredstva na štetu drugih ulagača. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda, kako se radi se o manjem broju svjedoka čiji iskazu ne utječu na relevantne zaključke.

 

60. Optuženi T. M. prikazuje sebe kao ulagača u A. g. d.o.o. i oštećenika. Međutim, knjigovodstveno-financijski vještak je detaljno analizirao priljeve sredstava u korist optuženog T. M. od A. g.  d.o.o., AG M. d.o.o., AG P. d.o.o. i A. g. d.o.o.. Iz tablice, u nalazu i mišljenju vještaka, proizlazi da je ovaj optuženik koristio sredstva ulagača, između ostalog, i za uplate u A. g. d.o.o., odnosno, sam je sebi isplaćivao pozajmice i predujmove dobiti iz sredstava koja su ulagači uplatili na račun A. g.  d.o.o., a da bi potom ta sredstva vraćao na račun A. g.  d.o.o. kao sredstva ulaganja. Prema tome, iz svega izloženog je jasno kako on nije bio ošteećnik.

 

61. Suprotno žalbenim tvrdnjama optuženog T. M., pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je, s ciljem sebi i drugima pribaviti protupravnu imovinsku korist, doveo druge osobe u zabludu i održavao ih zabludi lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica i time ih naveo na štetu svoje imovine nešto učiniti. Optuženik je kod građana stvarao ali i održavao neistinitu predodžbu kako će se njihova sredstva koristiti za trgovanje na tržištu deviza, uz obećanje visokih dobiti uz mali ili nikakav rizik. Počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, a optuženik je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi i prouzročenja takve štete, kako je sve to i utvrdio prvostupanjski sud na temelju knjigovodstveno financijskog vještačenja i obimne dokumentacije sadržane u spisu predmeta, te na temelju iskaza brojnih svjedoka.

 

62. Vezano uz kazneno djelo pranja novca, valja ustvrditi kako je prvostupanjski sud, i u odnosu optuženog T. M., pravilno utvrdio da je on različitim oblicima poslovanja, poduzimao brojne radnje u cilju lažnog prikazivanja podrijetla novca, kako bi se prikrio pravi izvor novca, za koji je dobro znao da je pribavljen kaznenim djelom. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako su AG - M. d.o.o., AG P. d.o.o. i A. g. d.o.o., društva koja su osnovana kako bi se na njih preusmjerila sredstva prikupljena od ulagača A. g. d.o.o. Društvo AG P. d.o.o. osnovano rješenjem Trgovačkog suda, te je kao osoba ovlaštena za zastupanje naveden je optuženi T. M. (i optuženi D. L. ) a kao član društva optuženi T. M.. Društvo AG-M. d.o.o. osnovano je rješenjem Trgovačkog suda, te je kao osoba ovlaštena za zastupanje i član društva naveden optuženi T. M..

 

62.1. Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je utvrđenje kako se novac transferirao u formi uplate temeljnog kapitala, pozajmica, plaćanje računa za obradu tržišta i dokapitalizacije, a sve sa jasnim ciljem prikriti pravi izvor novca. Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela A. g. d.o.o., zastupana po optuženom T. M., u cijelosti je prenijela svoj poslovni udio, što čini 90 % temeljnog kapitala društva AG - M. d.o.o., društvu AG P. d.o.o., zastupanom također po optuženom T. M.. Na temelju ugovora o prijenosu poslovnog udjela, AG P. d.o.o., zastupanog po optuženom T. M., u cijelosti je svoj poslovni udio prenio optuženom T. M. bez naknade. Zaključen je i ugovor o prijenosu poslovnog udjela kojim je T. D. u cijelosti svoj poslovni udio temeljnog kapitala AG – M. d.o.o., prenio optuženom T. M. bez naknade. A. g. d.o.o. je po osnovi uplate temeljnog kapitala, pozajmica, ulaganja i plaćanja računa u A. g. d.o.o., uplatila 3.688.328,00 kuna. Po osnovi pozajmica je uplaćeno 3.359.028,00 kuna, u odnosu na koji iznos je 3.258.028,00 kuna preneseno u kapitalne rezerve. A. g. d.o.o. je navedeni iznos koristio za kupnju obiteljska stambena zgrada u Z., a preostali iznos je korišten za podmirenje troškova građevinsko – poduzetničkih ulaganja na tim nekretninama. A. g. d.o.o. je na ime temeljnog kapitala, pozajmica i plaćanja računa za "istraživanje tržišta" uplatila u AG – M. d.o.o. 1.457.300,00 kuna, pa se je iz tih sredstava financirala nabava plovila i robe za nautiku. A. g. d.o.o. je optuženom T. M., kao pozajmicu, isplatila 1.150.000,00 kuna, ali optuženik nikad nije vratio tu pozajmicu. A. g. d.o.o. je optuženom T. M., na ime dobiti, isplatila 4.382.172,00 kuna, premda nikakva dobit nije ostvarena. Očito se nije radilo ni o pozajmici niti dobiti. Uvidom u kupoprodajni ugovor je utvrđeno da je optuženi T. M., kupio suvlasnički udio 1/3 nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda Z. za 1.848.109,70 kuna, i ugovorom o darovanju nekretninu prenio na suprugu, koja je istog dana nekretninu darovala svojoj majci. Uvidom u kupoprodajni ugovor, utvrđeno je da je optuženi T. M. kupio i suvlasnički udio ½ nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, koju nekretninu je ugovorom o darovanju prenio na svoju suprugu, a ona je i tu nekretninu, istog dana, darovala svojoj majci.

 

62.2. Prvostupanjski je sud, na temelju knjigovodstveno financijskog vještačenja uz obimnu dokumentaciju te na temelju iskaze brojnih svjedoka, pravilno, utvrdio kako su sve ove transakcije bile usmjerene sa jednim jedinim ciljem, prikriti brojnim transferima pravi izvor novca do kojeg je optuženi T. M. došao kaznenim djelom.

 

Činjenično stanje u odnosu na optuženog D. P.

 

63. U svojoj žalbi opt. D. P. zanemaruje kako je upravo on došao do opt. T. P. (i pokojnog G. P.), odnosno do društva C. d.o.o., premda oni, evidentno, nisu trgovali devizama, nisu bili brokeri, niti je društvo C. d.o.o. brokerska kuća. Došao je do njih, premda oni nemaju baš nikakvih rezultata u poslovanju i nitko nije mogao potvrditi njihove reference jer ih nemaju, kao što nemaju ni svoj novac za poslovna ulaganja. Usprkos tome, optuženi D. P. s njima dogovara da će doznačiti čak do 5.000.000,00 kuna mjesečno, prethodno prikupljenih od građana radi ostvarenja, apsolutno nerealne, dobiti do čak 200% godišnje. I iz ovog je detalja jasno kako se radilo o osmišljenom sustavu prijevare građana, o lažnim predočavanjima potencijalnim ulagačima da se novac ulaže na tržište deviza na koji se način ostvaruju znatne zarade uz minimalni ili nikakav rizik.

 

64. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je opt. D. P., preko O. d.o.o., u razdoblju od 17. rujna 2007. do 5. veljače 2009., od 62 ulagača prikupio ukupno 10.615.629,00 kuna, te preko TDZ C. d.o.o. od 34 ulagača, u razdoblju od 29. travnja 2008. do 28. svibnja 2009., 10.838.993,23 kuna. O okolnostima prikupljanja sredstava i postupcima ovog optuženika iskazivali su brojni svjedoci, o kojima će kasnije biti više riječi. Međutim, ovdje valja ukazati na iskaz svjedoka T. B., koji je jasno detektirao cijelu situaciju kada je opisao jedan događaj iz ožujka ili travnja 2009. Pitao je optuženog D. P. o nejasnim razlozima različitih isplata navodne dobiti, a ovaj ga je verbalno napao i rekao "niste radili promet, a sada bi novac". Tek tada je svjedok shvatio da se u stvari radi o jednoj vrsti tzv. financijskog inženjeringa. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je O. d.o.o. glavninu uloga prikupljao od rujna 2007. do veljače 2008. Optuženi T. P. je iskazivao kako je osnivanje O. d.o.o. slijedilo nakon međusobnih dogovora oko zajedničke suradnje. Iz dokumentacije u spisu predmeta je vidljivo da se optuženi D. P. i optuženi T. M. pojavljuju kao osnivači i direktori O. d.o.o. Svjedok T. B. je rekao da je optuženi R. S. radio za optuženog D. P. već u vrijeme kada je osnovan O. d.o.o. Optuženi S. K. je u obrani naveo kako je po pozivu optuženog T. M., počeo obavljati poslove administratora za O. d.o.o. Iz podataka koji proizlaze iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, proizlazi da optuženi S. K. nastupao i kao posrednik za O. d.o.o. kao i optužena R. B. . To je vidljivo iz evidencija isplata posredničkih provizija. Isplate prvim ulagačima u O. d.o.o., u smislu navodno ostvarene dobiti na F. tržištu, trebale su poslužiti kao motivacija drugim ulagačima sa znatno višim iznosima, u kasnije osnovana društva TDZ C. i A. g. d.o.o. Međutim, visoka ulaganja klijenata kasnije nisu rezultirala nikakvim ili neznatnim isplatama, ali su poslužila kao izvor sredstava za isplate ranijim ulagačima kao mamac za nove uplate, o čemu će kasnije biti više riječi. S tim povezano, prvostupanjski sud imenuje samo neke, istaknutije ulagače, koji su nasjeli dobro uhodanom sustavu prevare. S. S. G. je u O. d.o.o. uplatio 630.000,00 kunu na ime uloga, a u C. I. d.o.o. na ime uloga 3.034.000,00 kuna. D. B. je u O. d.o.o. uplatila na ime uloga 50.000,00 kuna, a u A. g.d.o.o. 100.000,00 kuna. Ista kronologija uplata je i u odnosu na ulagača Ž. K. i M. S.. Ulagač V. B. je prvo uplatila u O. d.o.o. 60.000,00 kuna, a nakon toga u A. g. d.o.o. 100.000,00 kuna. M. Č. je uplatio u O. d.o.o. 50.000,00 kuna, te u A. g. d.o.o. 80.000,00 kuna. J. D. je uplatila 50.000,00 kuna, a nakon toga 150.000,00 kuna, K. J. je uplatio 80.000,00 kuna, a nakon toga 100.000,00 kuna, B. N. je uplatila 50.000,00 kuna, a nakon toga 200.000,00 kuna, K. P. je uplatila 150.000,00 kuna, a nakon toga 800.000,00 kuna, T. S. je uplatio 60.000,00 kuna, a nakon toga 100.000,00 kuna, D. V. je uplatio 50.000,00 kuna a nakon toga 150.000,00 kuna, A. V. 100.000,00 kuna, a nakon toga 300.000,00 kuna. Saslušani svjedok S. U., direktor S. c. d.o.o. je u O. d.o.o. uložila 400.000,00 kuna, a nakon toga u C. I. d.o.o. 3.800.000,00 kuna.

 

65. Iz iskaza saslušanih svjedoka, ulagača u O. d.o.o., proizlazi da im je optuženi D. P., lažno, predočavao kako se novac koji uplate na ime uloga u O. d.o.o. plasira na F. t., gdje se ostvaruje dobit iz koje ulagač dobiva isplatu. Rečeno im je da se radi o sigurnom ulaganju kod kojeg je izložen manji dio glavnice, te se rizik odnosi isključivo na mogućnost ostvarenja dobiti, a očekivani prinosi su viši nego kod drugih vrsta ulaganja. Svjedok A. M. je rekao da mu je optuženi D. P., kod ulaganja, naveo kako je riziku izloženo samo 20 % uloženih sredstava, te je od ulaganja novca na F. t. kao burze deviza, moguće ostvariti znatne prinose, zbog čega je svjedok i uplatio 700.000,00 kuna. Kako je početku dobivao isplate po osnovi svog ulaganja, potpisivao je ugovore o reinvestiranju bez povrata glavnice. Uložio je i u drugo društvo D. P. i to u TDZ C. d.o.o. Svjedok je u O. d.o.o. primao određene isplate koje nisu dosegnule uplatu. U TDZ C. d.o.o. uložio je na svoje ime 906.000,00 kuna, a na ime supruge 200.000,00 kuna, i oštećen je za ukupno 964.900,00 kuna. Vezano uz komunikaciju sa optuženim T. P., svjedok je rekao da se radi o inteligentnom čovjeku, koji je jedanput govorio jedno a za dvadeset minuta drugo. Svjedok Bruno Pavlović je iskazivao kako mu je bilo rečeno da se radi o sigurnom ulaganju s dobrom dobiti. Svjedok A. E. iskazuje da mu je optuženi D. P. predočio ulaganja u O. d.o.o. a što je dovelo do njegove odluke o ulaganju. Optuženi D. P. mu je rekao da se prikupljen novac prosljeđuje bankama, te educirani službenici banke odlučuju o njihovu plasmanu a kapital banke stoji iza tog ulaganja, što je svjedoku jamčilo sigurnost. Međutim, tek kada su prestale isplate novca, iz razgovora s drugim ulagačima je saznao da se nije radilo o nikakvom, profitabilnom, plasmanu banaka već je novac bio proslijeđen C. u d.o.o. Većina svjedoka je govorila o tome da su im informacije o ulaganju u TDZ C. d.o.o. davali optuženi D. P., T. B., M. K. i Z. Ž.. Ulagačima je predočeno da se radi o legalnom i sigurnom ulaganju preko hrvatskih banaka na tržištu deviza, te da rizika praktički nema, odnosno da je glavnica sigurna te riziku može biti izložena samo mogućnost ostvarenja dobiti te da je sukladno ranijim rezultatima očekivana dobit 10 – 15 % mjesečno. Svjedok M. J. je rekao da ga je neposredno angažirao optuženi D. P., koji mu je govorio da je gubitak moguć u iznosu od 20 % uloženog, te kad pojavi gubitka prestaje se sa trgovanjem. Svjedok D. Š. navodi kako mu je optuženi D. P. rekao da bi se mogao dogoditi mjesec u kojem neće biti ostvarena dobit, ali ga je uvjeravao da to može biti samo jedan mjesec godišnje. Svjedok je zato i uložio 50.000,00 kuna, ali nije primio nikakve isplate. Svjedoku Z. C. su ulaganja prezentirali optuženi D. P. i optuženi R. S.. Od optuženog R. S. je dobio informaciju da postoji jedna nova mogućnost ulaganja u F. t. i tada ga je upoznao sa optuženim D. P., koji mu je govorio kako ulaganje u F. t. rezultira deset puta većim prihodom nego su npr. kamate u banci. Stekao je povjerenje u optuženog D. P. i povjerovao mu kada je naveo da su osnovali društvo u Hrvatskoj i da se uplaćivanje vrši preko banaka. Iz razgovora je shvatio da ne postoji jako veliki rizik, ali se u razgovoru pitanje rizika stavljalo na stranu, te se govorilo samo o tome da brokeri jako dobro posluju. Svjedok S. Š. je uložio u TDZ C., nakon što mu je optuženi D. P. predočio da će isplate glavnice i dobiti krenuti po proteku osamnaest mjeseci od početka ugovora, te će biti raspoređene u mjesečnim obrocima u trajanju od pet godina. Svjedok navodi da mu je bila izuzetno značajna okolnost koja mu je tada predočena, da se u svakom trenutku može povući glavnica. Uložio je 100.000,00 kuna kao i iznos naknade i troškova, ali nije dobio nikakve isplate. Svjedok D. Č. je iskazao kako mu je optuženi D. P. rekao da se nikada ne trguje cijelim ulogom, već manjim iznosom, dok je preostali dio osiguran. Svjedok R. Ž. je iskazao da je bio prokurist društva D. d.o.o., te je uložio u TDZ C. d.o.o. nakon prezentacije optuženog D. P. . Isti mu je govorio da se ulaže novac putem domaćih banaka na inozemno f. t., te je očekivana dobit do 80 % godišnje. Govorio je da ima svoje brokere i nije se moglo zaključiti da djeluje samo kao posrednik u prikupljanju kapitala. D. d.o.o. je uložilo 250.000,00 kuna, ali nije primilo nikakvu isplatu. Svjedokinja A. J. je rekla kako joj je optuženi D. P. govorio o ulaganju niskog stupnja rizičnosti, uz koji se veže i sigurnost glavnice koja se vraća po proteku ugovorenog roka. Na uvid su joj dani papiri iz kojih je proizlazila uspješnost poslovanja u ranijim razdobljima. Uložila je 100.000,00 kuna, uz dodatni iznos troška, a nije dobila nikakve isplate. O. d.o.o. je i nakon veljače 2008. prikupljao uloge. To je vidljivo iz prometa po žiro računu O. d.o.o. kod E. & S. b. d.d. i V. d.d., ali i iz iskaza ulagača koji su ispitani kao svjedoci. E. B. je 22. prosinca 2008. O. d.o.o. uplatio 50.000,00 kuna kao ulog, te na ime ulaznog troška još10.492,00 kuna. Iz daljnje kronologije koja proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka vidljivo je da je taj iznos korišten da bi se isplatila glavnica B. B. dana 29. prosinca 2008. Z. Č. je 05. veljače 2009. uložila 50.000,00 kuna, a vidljivo je da je taj iznos 10. veljače 2009. proslijeđen na drugi račun O. d.o.o. kod E. & S. b. d.d., gdje je korišten za podmirenje troškova u O. d.o.o., te kao i kod E. B. nije proslijeđen C. u d.o.o.

 

65.1. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještaka, proizlazi da je O. d.o.o. isplate prema ulagačima vršio uz doznake po osnovi povrata uloga i po osnovi udjela u dobiti, pa je tako po osnovi povrata uloga u 2008. isplaćeno 550.000,00 kuna, a 2009. je isplaćeno 670.000,00 kuna (ukupno 1.220.000,00 kuna). Međutim, O. d.o.o. je u svojim poslovnim knjigama cjelokupni iznos vodio kao dobit od ulaganja. Optuženi D. P. je na ime uloga u O. d.o.o. 22. svibnja 2009. uplatio 100.000,00 kuna, a koji iznos je prethodno podigao kao pozajmicu od O. d.o.o. Iz te uplate je vršena isplata ulagaču kao da je dobiti ostvarene na F. t.. Iz analize prometa po žiro računu O. d.o.o., proizlazi da je optuženi D. P. uplatio 350.000,00 kuna 16. prosinca 2008. kao ulaganje, ali je taj iznos korišten za isplatu. C. d.o.o.. Na račun O. d.o.o. je 02. ožujka 2009. izvršena uplata 50.000,00 kuna na ime ugovora koji je u poslovnim knjigama evidentiran na ime optužene R. B. . Naravno, niti taj ulog nije korišten za ulaganje na F. t., već je odmah idućeg dana izvršena isplata K. P.. Iz tijeka novca prema C. u d.o.o. i uplate ulagača iz evidencije poslovnih knjiga, proizlazi da je ulagačima, tijekom 2008., na ime dobiti isplaćeno 238.025,00 kuna, a 2009. ukupno 612.365,00 kuna. Iskazana je isplata dobiti ukupno 850.390,00 kuna. Tijekom 2008. nije vršen povrat uloga, dok je u 2009. vraćeno uloga u vrijednosti 504.000,00 kuna. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je ulagačima isplaćeno 817.940,00 kuna, odnosno od 33 ulagača 32 je oštećeno u iznosu od čak 9.160.353,23 kuna, a samo Z. D. je ostvario dobitak u iznosu 23.300,00 kuna.

 

65.2. Kako je to razvidno iz obimne dokumentacije u spisu predmeta, O. d.o.o., TDZ C. d.o.o. i A. g.d.o.o. su imali međusobno zaključene ugovore o predstavljanju na ime kojih je vršen transfer novca sa jednog društva na drugo. Oni, u smislu poslovnog predstavljanja, uopće nisu međusobno surađivali. Radilo se o prikrivenom modusu međusobne razmjene novca sa jasnim ciljem: na prijevaran način prikupiti šte većeg iznosa novca na štetu ulagača u cilju pribavljanja nepripadne imovinske koristi. Posve je jasno da se takvim postupanjima nikada ne može zatvoriti krug, kako bi svi ulagači na fer i korektan način realizirali cilj svojega ulaganja, odnosno ostvarili manju ili veću ali sigurnu dobit. Ovaj i ovakav uhodani „modus operandi“, dodatno, ukazuje na svijest optuženog D. P. da se ulozi prikupljeni od ulagača ne koriste u svrhu koja je ulagačima prezentirana, te da se ni na F. t., niti na bilo kakvom drugom tržištu ne ostvaruju bilo kakva dobit.

 

66. Suprotno žalbenim tvrdnjama optuženog D. P., pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je i on, s ciljem sebi i drugima pribaviti protupravnu imovinsku korist, doveo druge osobe u zabludu i održavao ih zabludi lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica, i time ih naveo na štetu svoje imovine nešto učiniti. I ovaj je optuženik, kod građana stvarao i održavao neistinitu predodžbu kako će se njihova sredstva koristiti za trgovanje na tržištu deviza, uz obećanje visokih dobiti uz mali ili nikakav rizik. Počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, a optuženik je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi i prouzročenja takve štete, kako je sve to i utvrdio prvostupanjski sud, na temelju knjigovodstveno financijskog vještačenja i obimne dokumentacije sadržane u spisu predmeta, te na temelju iskaza brojnih svjedoka.

 

Činjenično stanje u odnosu na optuženog R. S.

 

67. Suprotno žalbenim tvrdnjama ovog optuženika, iz iskaza brojnih svjedoka te iz dokumentacije u spisu predmeta, proizlazi organizacijska i upravljačka struktura društva C. I. d.o.o., u kojem je dominantnu ulogu igrao upravo optuženi R. S.. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještaka proizlazi da je u C. I. d.o.o., u periodu od 21. prosinca 2007. – 21. travnja 2009., uložilo ukupno 165 ulagača i to temeljem 236 ugovora na ime uloga, ulaznih troškova i naknada, novčani iznos od čak 32.464.593,63 kuna. Na ime uloga su uplatili 28.113.394,00 kuna. Iznos od 23.383.500,00 kuna je proslijeđen C. u d.o.o., a 3.801.482,00 kuna je proslijeđeno S. L. d.o.o. Iznos od 928.412,00 kn nije proslijeđen ni C. u d.o.o. niti S. L. d.o.o.. Iz iskaza svjedoka koji su uložili u C. I., proizlazi kako su im informacije o ulaganju u C. I. d.o.o. prvenstveno davali optuženi R. i A. S. . Ulagačima je rečeno da se novac ulaže u M. g. iz J.; da C. I. d.o.o. samo posreduje prikupljanju novčanih uloga kojim trguju brokeri M., te da će preko računa C. I. d.o.o. ulagačima biti vraćen dobitak iz trgovanja unutar ugovorom utvrđenih rokova. Među svjedocima koje je u žalbi ovaj optuženik istaknuo kako govore u njegovu korist, naveden je i iskaz svjedoka D. G.. Ovaj je svjedok, međutim, izrijekom naveo da se osjeća prevarenim, jer mu je bilo rečeno (a kontaktirao ga je samo opt. R. S.) da će novac biti uložen kod brokera i da će s njim raditi brokeri, a novac je otišao „… u sasvim drugom smjeru …“. Uostalom, i svjedok B. A. je istaknuo kako je prije ulaganja kontaktirao s opt. R. S. i opt. A. S., koji su isticali da s prikupljenim novcem "treida" brokerska kuća M., a zaštita glavnice slijedi iz činjenice da po pravilima poslovanja te brokerske kuće, uvijek, mora postojati rezerva, te se nikada ne trguje cijelom glavnicom.

 

68. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako se specifičnost C. I. d.o.o., ogleda u nepostojećem "famoznom M.“ i M. C. M. (MCM), a što doista ukazuje na prijevarne namjere optuženog R. S. i optužene A. S. . Premda optuženi R. S., uporno, tvrdi kako je bio uvjeren u istinitost svojih, nesporno netočnih, tvrdnji iznesenih posrednicima i potencijalnim ulagačima kako se novac uplaćuje na M. C. M., pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je on dobro znao kako se radi o lažnim tvrdnjama sa ciljem prevare građana. Nepostojeći M., odnosno respektabilni M. C. M. (tvrtka rizičnog kapitala povezana s M. B., drugom po veličini japanskom bankom) trebali su ulijevati dodatnu sigurnost ulagačima, s obzirom na tezu koju su širili ovi optuženici. Naime, oni su uporno govorili neistinu kako kvalificirani stručnjaci M. C. M. upravljaju novcem i ostvaruju natprosječnu dobit, dok je rizik od gubitka sredstava nikakav ili minimalan. Očito je velika korporacija M. C. M. trebala stvoriti kod posrednika i kod ulagača, neistinitu, predodžbu u legalnost i isplativost ulaganja, i lažnim tvrdnjama dovesti ih u zabludu.

 

69. Na uključenost optuženog R. S. u prevari ulagača i provedbi „M. i.“, pokazuje sadržaj niza dokumenata koji su od njega oduzeti. Naime, pretragama elektroničkih uređaja oduzetih od njega osobno kao i od C. I. d.o.o., pronađeni su alati potrebni za izradu lažnih ugovora sa M. C. M.. Iz rokovnika, nađenih i oduzetih od optuženog R. S., proizlaze razgranate komunikacije i veze optuženog R. S., optuženog D. P. te optuženog T. P. i pokojnog G. P.. Rokovnik oznake Kollege blok 1 nesporno je ispisan rukopisom optuženog R. S. i to debelim crnim flomasterom. On sadrži podatke o osnivanju C. I. d.o.o. i to kontakt podatke većeg broja osoba, ulagača u C. I. d.o.o. i točne novčane iznose. Nakon datuma koji se navode uz ulagače slijedi osnivanje C. I. d.o.o., te stoji oznaka "od 01.09. isti program" S. i C. I. s podacima o bankovnim programima obrta i društva kao i podaci o bankovnim računima C. a d.o.o. Razvidno je, da se i obrt optužene A. S.(S.) koristio u svrhu prikupljanja novca od ulagača. Unutar rokovnika nalazi se i bilježnica gdje su rukopisom optuženog R. S. označeni i posrednici C. I. d.o.o. Podaci koji slijede ukazuju da je isplata dividende odnosno dobiti unaprijed dogovorena (a ne nakon, navodnog, poslovanja na tržištu deviza), te da neće ovisiti o kretanju na tržištu i eventualno ostvarenoj dobiti. To pokazuje oznaka da će se mjesečno isplaćivati 10 % dividende. U rokovniku označenim brojem 1. i to u omotu oznake 2 nalaze se rukom optuženog R. S. pisane bilješke o sastancima. U periodu od 19. ožujka 2008. do 18. prosinca 2008. zabilježena su 22 sastanka. Vidljivo je da su optuženi T. P., pokojni G. P. i optuženi R. S., međusobno, kontaktirali vezano uz prikupljanje uloga u C. I. d.o.o. Na primjer na sastanku „… 19. ožujka 2008. suradnja sa M. C. M. (MCM), novi program, sastanak 22. travnja 2008.: ugovor MCM - C. I., obroci isplate 02. travnja 2008.: oznaka "za isplatu 9,18 %, prosjek, 36,72 % za jedan obrok …". U tom se rokovniku nalaze i crteži dvije verzije izrade lažnih certifikata M. prema C. I. R. se o certifikatima koji su i bili podijeljeni nekim ulagačima. Pretragom CD-a oznake RS USB 1 u folderu R. (USB – R. – arhiva) nalaze se dokumenti vezani uz M. C. M., iz čega je vidljivo da su optuženi T. P., pokojni G. P. i optuženi R. S., zajedno, kreirali lažan sadržaj potreban za predočavanje posrednicima, a nakon toga i ulagačima vezan uz nepostojeću suradnju C. I. d.o.o. i M. C. markets. Na navedenom CD-u se nalazi i dokument oznake MCM s datumom 18. lipnja 2008., a radi se o kopiranom zaglavlju stvarne stranice M. C. M., kao i tri verzije M. ugovora (M. agreeament za suradnike – datoteka od 08. siječnja 2009., M. ugovor 2, datoteka od 06. siječnja 2009. i M. ugovor, datoteka od 06. siječnja 2009.). Sadržaj ugovora M. agrement za suradnike od 08. siječnja 2009. pokazuje da su kao ugovorne strane navedeni M. C. M. na poziciji "investor" i C. I. na poziciji "broker". Zatim je, kao ugovorna strana, naveden S. L. kao posrednik preko kojeg se ulaže na f., pa je tako između potpisa suugovaratelja dodan pečat i potpis odgovorne osobe S. L. d.o.o., C. I. d.o.o. i M. C. M., te potpis i pečat vezan uz M. a.. U dokumentu M. ugovor 2 su naznačena sva prethodno navedena društva i to kao investitori, a svrha ugovora je ulaganje u izgradnju hotela u C. G.. S tim povezano, svjedok D. S. je iskazao kako je optuženi R. S., nakon osnivanja C. I. d.o.o., organizirao seminare u okviru kojih je nudio programe direktnog ulaganja u M. banku iz grupacije M. C. M.. Govorio je da je glavnica zaštićena, riziku podliježe samo dobit a svi se ugovori deponiraju u M. b.. Svjedok navodi da je shvatio da je ulaganje sto posto sigurno, a što je proizlazilo i iz prospekata koje je dobio od optuženog R. S.. Te prospekte je dalje prezentirao potencijalnim ulagačima. Svjedok A. B. je iskazao kako mu je optuženi R. S., govoreći o ulaganju u M. putem C. I. , rekao da se radi o sigurnom ulaganju i da je glavnica zaštićena. Svjedok je upitao optuženika što bi se dogodilo da C. I. propadne, a on mu je odgovorio da u Švicarskoj postoji banka koja prati rad društva i da su ulozi sigurni. Zbog takve prezentacije je odlučio uložiti preko C. I. i preuzeti ulogu posrednika. Tek kasnije je shvatio da su se dividende isplaćivale iz tekućih uloga, odnosno da se uopće nije trgovalo na F. t.. S tim povezano, prvostupanjski sud ukazuje i na sastanak 03. lipnja 2008., kada optuženi R. S. suradnicima naglašava kako do 20. srpnja moraju ostvariti promet od dva milijuna eura da bi stvar mogla funkcionirati, a inače bi ulozi ulagača mogli biti ugroženi. Iz tog njegovog istupa je jasno kao je optuženik dobro znao da se novac izvlači od naivnih ulagača, a ne trguje se na tržištu. Svjedok G. P. je iskazao da je bio prisutan na prezentacijama programa koji je držao optuženi R. S. i govorio da je očekivana dobit od ulaganja na godišnjoj bazi i do 90 – 100  %. Svjedok citira riječi optuženog R. S. da je "rizik isti kao i da sada njega pogodi munja". Svjedokinja D. P. iskazuje da joj je optuženi R. S. govorio da je ulaganje u C. I. d.o.o. ulaganje u tržište kapitala gdje se zarađuje na tečajnim razlikama, te se aktivnostima brokera ostvaruju enormne dobiti od 50 – 60 % glavnice. Svjedokinja D. M. je iskazala kako joj je optuženi R. S. prije prvog ulaganja govorio da C. I. d.o.o. ima ekskluzivni ugovor sa M. C. m. čiji profesionalni brokeri posluju na tržištu deviza te se novac ulagača direktno prosljeđuje MCM-u u svrhu ulaganja. Svjedokinja navodi da je bila prisutna u hotelu P. i tada je optužena A. S.uvodno predstavila društvo C. I. d.o.o., a nakon toga bi programe društva prezentirao optuženi R. S..

 

70. Iz iskaza svjedokinje Lj. B. T., koja je obavljala tajničke poslove u C. I. d.o.o., proizlazi kako je ona od optuženog R. S. i optužene A. S. , jednom ili dva puta na mjesec, dobila slobodan dan "… jer bi dolazili oni gore, odnosno  ljudi iz M. …". Međutim, iz sadržaja rokovnika proizlazi da se optuženi R. S., koji je naravno znao da je M. izmišljen, jednom ili dva puta mjesečno, susretao sa optuženim T. P. i pokojnim G. P.. Optuženi R. S. je mnogima govorio o svojim odlascima u Austriju, radi sastanka "s onima gore", šireći tako neistine sa ciljem stvaranja atmosfere sigurnosti, legalnosti i uspješnosti poslovanja. Uostalom, to proizlazi i iz zapisnika sa sastanka održanog 25. rujna 2008., na kojem je optuženi R. S. rekao: "… svi prisutni su dobili primjerak suradničkih ugovora koje treba potpisati jer te ugovore šalje u M., zato što M. želi znati s kim rade …“. Radilo se o verzijama lažnih ugovora koji su prezentirani po potrebi suradnicima, a kasnije i ulagačima. To je vidljivo iz verzije za suradnike S. L., koje je trebalo uvjeriti da se novac plasira izravno prema M. C. M., dok je za potrebe kontrole nadležnih tijela ubačen S. L., kako bi se lažno prezentirao, navodni, tijek novca prema tom društvu. Kao što je to već navedeno, M. ne postoji, a ugovor između C. I. i M. C. M., nikada nije bio zaključen, niti su tom smislu uspostavljeni poslovni kontakti, čega je naravno bio svjestan optuženi R. S..

 

71. Suprotno žalbenim tvrdnjama, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je ovaj optuženik, s ciljem sebi i drugima pribaviti protupravnu imovinsku korist, doveo druge osobe u zabludu i održavao ih zabludi lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica, i time ih naveo da na štetu svoje imovine nešto učine. Optuženik je, kod građana stvarao i održavao neistinitu predodžbu kako će se njihova sredstva koristiti za trgovanje na tržištu deviza (i to preko izmišljenog M.), uz obećanje visokih dobiti uz mali ili nikakav rizik. Počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, a optuženi R. S. je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi i prouzročenja takve štete, kako je sve to i utvrdio prvostupanjski sud, na temelju knjigovodstveno financijskog vještačenja i obimne dokumentacije sadržane u spisu predmeta, te na temelju iskaza brojnih svjedoka.

 

Činjenično stanje u odnosu na optuženu A. S.

 

72. Suprotno žalbenim tvrdnjama optužene A. S. kako je ona imala „pasivnu ulogu“ i nije dokazano postojanje namjere za počinjenje kaznenog djela, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi drugačiji zaključak, premda ona nije imala onakve brojne aktivnosti kakve je poduzimao njezin suprug opt. R. S.. Ova je optuženica, krojačica u D. k. G., prvo osnovala obrt S., za koji je utvrđeno da se koristio u svrhu prikupljanja novca od ulagača. Potom je u društvu C. I. d.o.o. (koje su osnovali optuženi T. P. i pok. G. P. iz imovine C. d.o.o.) preuzela svojstvo direktorice. Da je, uz opt. R. S., ona stvarno djelovala u vođenju poslova tog društva, slijedi iz njezinih bilježnica koje se nalaze u posebnim omotima ovog spisa. Vidljivo je da je ona u C. I. d.o.o. obavljala iste poslove koje je u A. g. d.o.o. obavljao B. V. i optuženi S. K. . Vodila je brigu o ulaznim i izlaznim tijekovima novca u društvu, te pripremi ugovora koje je potpisivala kao direktorica. Ona je bila upoznata sa djelovanjem optuženog T. P. i G. P., te naravno i sa aktivnostima svog supruga, kojeg je bespogovorno slijedila. Optužena A. S. je na prezentacijama C. I. d.o.o. držala uvodna predavanja o strukturi društva te predmetu poslovanja i bila prisutna na svim sastancima posrednika. Posrednicima i ulagačima je govorila o povezanosti sa M. C. M., visokim dobitima uz nizak rizik te povratu glavnice po isteku ugovora. Svjedok I. G. je rekao da mu je optužena A. S. predočila programe ulaganja u C. I. d.o.o. i govorila kako se novac ulaže u f. putem M. b., da nema rizika poslovanja i da su uložena sredstva sigurna. Optužena A. S. je na isti način objašnjavala poslovanje C. I. d.o.o. kao i optuženi R. S.. Svjedokinja Lj. G. je iskazala da ju je optužena A. S. upoznala sa mogućnošću ulaganja u C. I. d.o.o., te je zajedno sa optuženim R. S. predstavljala programe u hotelu P. u Z.. Ova optuženica je i prezentirala financijska izvješća za ranije razdoblje, te govorila kako taj sustav ulaganja funkcionira već godinama, a mogućnost da se rizik realizira je jako mali. Svjedok M. P. je opisivao seminare o načinu ulaganja u f., te naveo da su seminare održavali optuženi R. S. i optužena A. S., i govorili o vezi M. b. i C. I. d.o.o., kao i to da se novac ulaže na tržište deviza.

 

72.1. Kao što su drugi optuženici, vezano uz druga društava navedena u izreci pobijane presude, tako je i optužena A. S.vezano uz C. I. d.o.o., potencijalnim ulagačima prezentirala identične lažne okolnosti, kako bi se ulaganje prikazalo legalnim, transparentnim i učinkovitim. Naime, kao što je to već više puta naglašeno, građanima je bilo sustavno predočavano kako je njihovo ulaganje sigurno, a rizik se sastoji samo u tome koliki iznos dobiti će biti ostvaren dok se glavnica uvijek može povući.

 

73. Ranije citirana svjedokinja Lj. B. T. je opisala organizaciju društva. Njezin rad se sastojao od javljanja na telefon i popunjavanja obrazaca ugovora, koji su se nalazili u računalu. Te obrasce bi popunjavala kad bi ulagač uplatio iznose uloga i naknada. Informaciju o uplati uloga i naknadama je prenosila optuženom R. S. i optuženoj A. S., koji su joj dostavljali preslike kartica tekućeg računa, osobne iskaznice, broj telefona i matični broj ulagača. Svjedokinja je iskazala kako je upravo optužena A. S. pisala iznose uloga i naknada koje je trebalo upisati u ugovor. Svjedokinja je, nadalje, iskazala kako je uvedena praksa da društvio C. I. d.o.o. ulagaču izdaje predračun s iznosom uloga i naknade koju treba platiti, a po uplati bi se sastavljao ugovor. Ugovor bi se sačinio u tri primjerka, a optužena A. S. je potpisivala ugovore. Svjedokinja je napomenula kako je, uz tabelu u exelu, listu svih ulagača i njihovih uloga, u svojim bilježnicama, vodila optužena A. S.. Svjedokinja je opisivala i način na koji se određivao iznos mjesečne isplate ulagačima, te navela kako je ona izračunala koliko bi svaki klijent trebao dobiti. Međutim, to je radila na temelju postotka koji bi joj na cedulji dala upravo optužena A. S.. Iz ovog detalja, dodatno, proizlazi kako je i ova optuženica dobro znala da se ne radi o ostvarenoj dobiti trgovanjem devizama. S obzirom da se takva „dobit“ računala unaprijed trgovanja nije niti bilo, o čemu je već ranije bilo riječi kod obrazlaganja sustava prijevare i privlačenja novih ulagača. Naposljetku je svjedokinja Lj. B. T. naglasila kako je uočila da je optužena A. S.„… od krojačice postala direktorica koja potpisuje milijunske iznose ugovora ...“.

 

74. Pravilno je stoga utvrđenje prvostupanjskog suda kako je i optužena A. S.s ciljem sebi i drugima pribaviti protupravnu imovinsku korist, dovela druge osobe u zabludu i održavala ih zabludi lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica, i time ih navela na štetu svoje imovine nešto učiniti. I optužena A. S. je, slijedeći svoga supruga, kod građana svjesno stvarala i održavala neistinitu predodžbu o lažnom tzv. M. projektu, odnosno da će se njihova sredstva koristiti za trgovanje na tržištu deviza, uz obećanje visokih dobiti uz mali ili nikakav rizik. Počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, a optužena je postupala s ciljem pribavljanja takve koristi i prouzročenja takve štete, kako je sve to i utvrdio prvostupanjski sud, na temelju knjigovodstveno financijskog vještačenja i obimne dokumentacije sadržane u spisu predmeta, te na temelju iskaza brojnih svjedoka.

 

Činjenično stanje u odnosu na optuženog S. K.

 

75. Premda se iz sadržaja žalbe opt. S. K. može zaključiti kako je on bio nebitni referent i ulagač, te tvrdi kako za drugačiji zaključak ne postoji „zatvoreni krug indicija“, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju dokaza da je i on,  svjesno, sudjelovao u sustavu prijevare građana. Ovaj je žalitelj bio zadužen za kontakte sa knjigovođom, izradom ugovora sa ulagačima, kontrolu da li su uredno plaćeni ulozi, prateći troškovi, provođenje plaćanja prema C. u d.o.o. i isplata prema ulagačima. Iz povijesnog izvatka Sudskog registra proizlazi da je 28. siječnja 2009. opt. S. K. zamijenio faktično svojstvo financijskog direktora koje je do tada imao u A. g. d.o.o., za formalno svojstvo direktora A. g.  d.o.o., dok je i prije toga od 4. rujna 2008., bio prokurist istog društva, kao i društva AG M. d.o.o. te A. g. d.o.o.. Upravo su se u ova društva odlijevala novčana sredstva A. g.  d.o.o., a koja su imala ishodište u uplatama oštećenika.

 

76. Opt. S. K. je nastupao i kao posrednik prema ulagačima. Sa nekim je ostvario prvi kontakt, a sa nekima je to učinio optuženi T. M., pa ih je proslijedio opt. K.. Svjedok T. G. Z. je iskazao kako mu je optuženi S. K. govorio da se radi o ulaganju na F. putem A. g.  d.o.o., te da je to sigurno i profitabilno ulaganje, jer na trgovinu nema utjecaja čak ni svjetska kriza. Svjedok je uložio 200.000,00 kuna, jer mu je rečeno da će se na prvo uloženih 100.000,00 kuna ostvarivati dobit u iznosu 40-50% godišnje, a na narednih 100.000,00 kuna dobit je 60-80% godišnje. Nije ostvario nikakvu novčanu isplatu. Svjedok D. C. je iskazao kako mu je optuženi S. K., govorio da se dobit očekuje u razdobljima četiri mjeseca od početka ulaganja, a potom svaka dva mjeseca do isteka ugovora. Ovaj je optuženik svjedoku govorio o dobiti od čak 150%, a istu takvu dobit je optuženi K. isticao i svjedoku H. J.. U odnosu na rizik poslovanja, svjedocima nikad nije bila istaknuta mogućnost gubitka. Svjedoku J. P. je optuženi S. K. govorio da se glavnica u svakom trenutku može povući, te da je njena sigurnost zajamčena. Stoga je uložio 50.000,00 kuna, ali je isplata izostala.

 

77. S obzirom na funkcije koje je imao, optuženi S. K. je imao uvid, ne samo u dokumentaciju, nego i u kontakte optuženog T. M., optuženog D. L., optuženog D. P. sa drugim posrednicima i C. om d.o.o., te s optuženim T. P.. On je imao manji značaj i poduzimao je manje radnji nego ovi optuženici, pa su i njegove kriminalne aktivnosti u svom zbiru manje. Međutim, iz novca koji su uplatili oštećenici on je primao plaću, uzimao pozajmice koje nije vraćao, primao proviziju za svakog oštećenika kojeg je, na prijevaran način, uključio u inkriminirani sustav, te je iz takvog postupanja ostvario protupravnu imovinsku korist. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da on nije oštećenik. Naime, iznosi koje je primio višestruko su premašili iznose koji je uplatio u A. g. d.o.o. na ime uloga. On nije bio samo direktor financija A. g. d.o.o., već je provodio i transakcije preko računa povezanih društava AG M. d.o.o. i A. g. d.o.o. kao prokurist, a u siječnju 2009. godine bio je zaposlen u knjigovodstvenom servisu R. d.o.o., koje je tim društvima vodilo knjige. Pravilno je, stoga, utvrđenje kako je usmjeravao tijek novca uplaćen od ulagača, znajući da „dobit“ koju A. g. d.o.o. isplaćuje, ne proizlazi iz trgovanja na F. t., već je to novac prevarenih ulagača.

 

78. Suprotno žalbenim tvrdnjama optuženog S. K., pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je i on, s ciljem sebi i drugima pribaviti protupravnu imovinsku korist, doveo druge osobe u zabludu i održavao ih zabludi lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica, i time ih naveo na štetu svoje imovine nešto učiniti. I on je kod građana stvarao i održavao neistinitu predodžbu kako će se njihova sredstva koristiti za trgovanje na tržištu deviza, uz obećanje visokih dobiti uz mali ili nikakav rizik. Počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, a optuženik je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi i prouzročenja takve štete, kako je sve to i utvrdio prvostupanjski sud, na temelju knjigovodstveno financijskog vještačenja i obimne dokumentacije sadržane u spisu predmeta, te na temelju iskaza brojnih svjedoka.

 

Činjenično stanje u odnosu na optuženog D. L.

 

79. Nasuprot žalbenim tvrdnjama opt. D. L. kako on nije nikoga prevario, a svoj je posao radio pošteno, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako to nije točno. Pravilno je utvrđenje da je on drugima lažno predočavao kako se prikupljen novac ulaže na F. t., iako je dobro znao da takvih ulaganja nema. I on je znao kako se iz fonda sredstva prikupljenog od građana, samo jedan dio koristi kako bi se istima isplatila navodna „dobit“ i tako njih i druge potaklo na dodatna ulaganja, a drugi su dio sredstava optuženici dijelili među sobom. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako je smisao i cilj posredovanja opt. L. bio privlačenje što većeg iznosa novog kapitala na štetu ulagača. Ispitani svjedoci, kojima je mogućnost ulaganja predočavao upravo opt. D. L., govorili su o načinu na koji on relativizirao postojanje i manjeg rizika. Analizirajući iskaze npr. svjedoka koje žalitelj navodi, valja konstatirati kako je svjedok D. B. naveo da mu je opt. D. L. predočio da je dio uloga zaštićen i siguran jer se uopće ne ulaže. Svjedok K. Ž. je naveo odgovor opt. L. kada ga je pitao da mu pojasni rizik ulaganja te mu je ovaj odgovorio "… tko mu garantira da ga sutra auto neće pregaziti …". Sličnim načinom izražavanja opt. L. je rekao svjedoku D. H. da bi se moralo dogoditi "… da komet pogodi zemlju …" kada bi se ulozi mogli ugroziti. Lj. B. je naveo da mu je opt. D. L. rekao kako je 80% glavnice sigurno jer se trguje samo sa 20%. Svjedok T. K. je rekao kako je, vezano uz ulaganje u A. g.d.o.o., kontaktirao optuženog D. L. te optuženog T. M. i optuženog S. K. . Sva trojica su govorila kako je njegov ulog, odnosno glavnica sigurna, te „… jedino visina dobiti nije sigurna …“. Svjedok V. N. je iskazao kako mu je, u razgovoru koji je prethodio ulaganju, optuženi D. L. naveo kako A. g.d.o.o. „… jamči sigurnost uloga, dok je i dobit praktički zajamčena ….“. Svjedoku K. Ž. je optuženi D. L. pokazivao svoje mjesečne liste prihoda, nova kupljena vozila, putovanje u B., plan širenja tvrtke u regiji, tablice isplate prihoda drugih ulagača, odnosno iznosa očekivane dobiti, skupocjeni nakit, a sve kako bi potvrdio svoju priču o uspješnosti ulaganja na F. putem A. g.  d.o.o.

 

80. Kao što je to razvidno i kod ovog optuženika, uspješnost prijevarnog sustava ovisila je o prilagođavanju nedvojbeno neistinitog sadržaja osobama kojima je ono namijenjeno. Stoga je bilo moguće slabije obrazovane uvjeriti kako ulaganje ne prati nikakav rizik, a ulozi su sigurni. Ako su se prezentacije izlagale osobama koja su višeg stupnja obrazovanja ili imale mogućnosti provjere navoda, tada se isticao mali rizik. Međutim, odmah se uz mali rizik iznosila i navodna dotadašnja pozitivna iskustva, izvrsnost brokera te zaštitne klauzule, i na taj se način anulirao učinak koji je kod potencijalnog ulagača izazvao spomenuti rizik. Optuženi D. L. je bio jedan od najuspješnijih posrednika A. g.  d.o.o. i stoga ovlašten od opt. T. M. svoje prodajne tehnike prenositi kroz edukaciju na druge posrednike. Uostalom, optuženi M. je položaj optuženog L. opisao kao savjetnik uprave, voditelj zastupnika, te osobu od svoj najvećeg povjerenja. Zato je i raspolagao sa svim informacijama i kontaktima sa optuženim T. P.. Kao posrednik A. g.  d.o.o. djelovao je putem društva N. d.o.o., i kao takav je osiguravao najviše prometa, te primio i najviši iznos provizije (oko 1.500.000,00 kuna) za razdoblje od kraja 2007. do početka 2009. godine. Nesporno je N. d.o.o. osnovan isključivo zbog povezanosti s A. g. d.o.o. i primanje provizije u odnosu na broj prikupljenih ulagača. Svi prihodi društva, što je vidljivo iz podataka o stanju i prometu, dolaze od A. g.  d.o.o. S obzirom na zaključke nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka, proizlazi da društvo N. d.o.o sredstva od uplata ulagača, sa svog računa prosljeđuje A. g. d.o.o. kao isplatu uloga, ali nastavno dobiva sredstva natrag kao dobit od ulaganja ili povrat uloga, premda dobiti nije bilo već je to bio novac prevarenih ulagača.

 

81. S obzirom na izloženo, a vezano uz žalbeni navod opt. L. da je on oštećenik, u spisu predmeta su označene uplate ovog optuženika na ime svog trgovačkog društva N. d.o.o., u A. g.d.o.o. (21. prosinca 2007.) po programu D. ...., kada je ulog po tom ugovoru reinvestirao po ugovoru (zaključenom 31. prosinca 2008.), te mu je (2. siječnja 2009.) izvršena isplata, a par dana kasnije "razlika isplate udjela u dobiti" (7. siječnja 2009.). Međutim, kao što je to već navedeno, uopće se nije radilo o dobiti, jer su sva ta sredstva potjecala od uplata prevarenih građana. Naime, N. d.o.o. je primio njihove uloge na svoj račun te ih proslijedio, ali sada kao svoju uplatu radi ostvarenja dobiti, premda trgovine devizama kao ni dobiti, evidentno, nije bilo. Stoga optuženi D. L., jedan od najuspješnijih posrednika u sustavu prevare građana, nije ni mogao biti oštećenik, jer je  izvorna šteta nastala onima koji su na temelju njegove prezentacije izvršili uplate u A. g.d.o.o. Uostalom, od sloma ove prijevarne sheme svaki od sudionika je pokušavao prebaciti odgovornost na onog drugog i "pomoći" u razotkrivanju prijevare, prikazujući sebe kao oštećenika.

 

82. Suprotno žalbenim tvrdnjama optuženog D. L., pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je, s ciljem sebi i drugima pribaviti protupravnu imovinsku korist doveo druge osobe u zabludu i održavao ih zabludi lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica, i time ih naveo na štetu svoje imovine nešto učiniti. Kod  građana je stvarao i održavao neistinitu predodžbu kako će se njihova sredstva koristiti za trgovanje na tržištu deviza, uz obećanje visokih dobiti uz mali ili nikakav rizik. Počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, a optuženi L. je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi i prouzročenja takve štete, kako je sve to i utvrdio prvostupanjski sud, na temelju knjigovodstveno financijskog vještačenja i obimne dokumentacije sadržane u spisu predmeta, te na temelju iskaza brojnih svjedoka.

 

Činjenično stanje u odnosu na optuženu R. B.

 

83. Premda ova optuženica u žalbi tvrdi kako kod nje nije utvrđeno postojanje namjere, jer sud „… nije razjasnio subjektivnu stranu djela …“, u pobijanoj su presudi pravilno utvrđene sve relevantne činjenice i u odnosu na prijevarno djelovanje ove optuženice. Optužena R. B. je, osobno, kao posrednik s M. p. d.o.o., O. B. i kao fizička osoba, lažnim prikazivanjem činjenica nastupala prema većem broju osoba.

 

83.1. S tim povezano, svjedokinja B. N. je iskazala kako je ulagala u O. d.o.o. i A. g.d.o.o., upravo posredovanjem optužene R. B. . Na nova ulaganja i to većeg iznosa, odlučila se zbog prvih isplata dobiti u O. d.o.o.. pa je, po uputi optužene B., svoja sredstva uložila upravo u A. g.d.o.o. Svjedokinja je u A. g.d.o.o. uložila 200.000,00 kuna, ali do isplate nije došlo. Svjedok E. B. je iskazao kako je uložio svoja sredstva u O. d.o.o., posredovanjem optužene R. B. koja mu je govorila da se radi o sigurnom ulaganju, jer se novac ulaže preko banke koja osigurava povrat novca. Upravo mu je to bio i motiv za ulaganje. Svjedokinja Z. Č. je iskazala da joj je optužena R. B. opisivala ulaganje u O. d.o.o. kao „… sigurnu i brzu zaradu …“. Govorila je o iskustvima drugih ulagača na način da su svi bili zadovoljni i da su svi ostvarivali dobit. Svjedokinja S. V. je iskazala da joj je optužena R. B., govoreći o riziku, rekla da se rizik ulaganja novca odnosi na mogućnost ostvarenja dobiti, tako da je moguće da se dobit ne ostvari ili se ostvari velika dobit, dok se „… glavnica u svakom trenutku može povući …“. Govorila je o iskustvima drugih ulagača i te da se mjesečno dobiva pet do deset posto. Svjedokinja I. P. M. je bila umirovljenica sa malom mirovinom. Optužene R. B. joj je ponudila ulaganje novca, te da u tu svrhu uzme kredit ili proda garsonijeru. U odnosu na rizik je govorila da će se možda događati male oscilacije, ali će se „… dobit sigurno ostvarivati …“. Upravo sigurnost glavnice je bila važna okolnost za svjedokinju, koja u protivnom ne bi ni ulazila u takav posao. Svjedokinja je jedno vrijeme primala određene isplate, zbog čega je 01. veljače 2009. reinvestirala uloge po novim ugovorima, nakon čega su isplate prestale. Svjedokinja I. V. je iskazala da je ulagala posredovanjem optuženice R. B., koja joj je kao očekivanu dobit istaknula iznos od 10 – 13 % unutar dvomjesečnog razdoblja, dok o riziku vezanom uz ulaganje uopće nije govorila. Svjedokinja K. P. je iskazala da je putem optužene R. B. novac najprije uložila na F. putem M. p., pa joj je za vrijeme tog ulaganja  optuženica počela govoriti o atraktivnoj mogućnosti ulaganja u O. d.o.o., a zatim i u A. g.d.o.o. Govorila je da je ona jedan od direktora u A. g. d.o.o. i da se radi „… o izuzetnim mogućnostima visoke zarade, te takvim ulaganjem postaje privilegirani klijent …“. Zato je, po nagovoru optuženice, uložila u A. g.d.o.o., na svoje ime 800.000,00 kuna od kojih je dobila isplate samo u iznosu 36.850,00 kuna. Na ime svoje majke uložila je 200.000,00 kuna, od kojeg iznosa je dobila isplatu od samo 69.620,00 kuna, a na ime supruga je uložila 200.000,00 kuna za koji iznos nije dobila baš ništa. Svjedok D. B. je ulagao u O. d.o.o. i A. g.d.o.o., a sve putem optužene R. B., koja mu je govorila o velikim mogućnostima zarade, dok se sa glavnicom ne radi jer je „… deponirana u nekoj banci i samo predstavlja sredstvo osiguranja …“. Svjedok M. M. je upitao o riziku optuženu R. B., nakon što je pročitao ugovor o ulaganju u A. g.d.o.o., a ista mu je rekla da ulaže u ozbiljno društvo, da nema nikakvih rizika u smislu propadanja novca, te da ne može doći do toga da firma propadne. Svjedokinja D. P. je iskazala kako je optužena R. B. ulagačima predočavala da je glavnica sigurna, te da mjesečno varira samo dobit. Svjedokinja K. K. je rekla kako joj je optužena R. B. objasnila da se radi o ograničenom tržištu devizama koje se odvija u Hrvatskoj, te da je „… ulog novca potpuno siguran …“. Svjedokinja S. J. je rekla kako joj je od strane optužene R. B. bilo predočeno da se novac ulaže u tržište deviza, da se doznačuje A. g. d.o.o. i da s njime rade brokeri. U odnosu na pitanja vezana uz rizik ulaganja optuženica je govorila da radi godinama sa takvim ulaganjima i ne postoji rizik od gubitka novca.

 

83.2. Kako istekom ugovorenog roka nije dolazilo do dogovorene isplate prevarenim ulagačima, jer dobiti nije niti je moglo biti, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je optuženica R. B. i tada nastavila plasirati laži. Tako je govorila kako je guverner HNB-a nešto stopirao, odnosno da su nekim članovima isplatili malo veće dobiti pa moraju smiriti situaciju, ali je sa glavnicom sve u redu. Nekim ulagačima je govorila da je dobit izostala radi potrebe usklađenja hrvatskih propisa s propisima EU. Svjedok B. E. je tako rekao  da mu je optuženica, kao razlog neisplate novca, navela da je C. d.o.o. procijenio da A. g.d.o.o. nije dobro organizirala poslovnu politiku isplate dobiti, pa će C. d.o.o. zadržati sav novac za sebe, s time da će isplata uslijediti kada A. g.d.o.o. organizira isplatu dobiti na ispravan način. Svjedok B. F. F. je rekao da je u travnju ili svibnju 2009., od strane nepoznate osobe iz A. g.  d.o.o., putem telefona obaviješten da C. d.o.o. preuzima njega kao ulagača, nakon čega je nazvao optuženicu B., koja ga je smirila i rekla da je sve u redu.

 

84. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud kako o ulozi i značaju optužene R. B. u cijelom ovom prijevarnom sustavu, pored brojne dokumentacije te iskaza prevarenih građana, na svoj način, govore i rezultati pretrage mobilnog uređaja kojeg je ona koristila. Naime, utvrđeno je da je imala telefonske kontakte sa optuženim T. P. i pokojnim G. P., sa knjigovođom C. a d.o.o. J. R., kao i sa drugim optuženicima te ulagačima u O. d.o.o. i A. d.o.o.. Pravilno je utvrđenje da je bila je spona između drugih optuženika, društava koja su se, i njenim posredovanjem, bavila prikupljanjem kapitala na štetu građana i samih tih ulagača koje je održavala u zabludi do samog kraja. Iz dolaznih SMS-a G. P.: upućenih optuženici npr. „A. i T. su se udružili, a ja ću guliti u buksi", "imam rezerviran app u buisness a. R.", proizlazi kako su se pribojavali ubrzanog odmotavanja ovog klupka prijevara.

 

84.1. Pravilno je utvrđenje kako je optužena R. B. znala za radnje koje su prethodile SMS-ovima, odnosno imala je spoznaju o ostvarenim prevarama i mogućim uhićenjima vezanim uz prikupljanje sredstava na račune C. d.o.o. i S. L. d.o.o., ali i ostalih društava. Očito su pokojni G. P. i ona, namjeravali pribavljeni novac doznačiti u zajedničku korist na inozemni račun. Naime, to proizlazi iz sadržaja SMS-ova kada joj pokojni G. P. šalje 26. srpnja 2010. SMS poruku: "pričao s A. i rekla je da se slaže da se proda ured, ako imaš kupca koji nije iz krugova priče javi da idemo u realizaciju" ; "zašto ne odemo pričati sa A. za prostor",  "jel imaš nekog da nam posudi 200.000,00 kn, u zamjenu dobije imovinu u toj vrijednosti". Optužena R. B. šalje SMS-ove sadržaja: "arhitekt dolazi u 11 h. budi točan", "razgovarala sa R. o kancelariji. Čekam da sutra idemo do njega, hitno. Razmisli tko da stavi šapu na to dok nije kasno, javim se ujutro" ; "Razmisli na koga prepisati". Modus kojim su trebali realizirati svoju ideju o prodaji imovine i zadržavanje novca za sebe, proizlazi isto tako iz  SMS poruka. Pokojni G. P. šalje SMS: "riješi mi London, odmori se par dana i eto registracije", nastavno na tu komunikaciju optuženica upućuje D. D. S. sljedećeg sadržaja: "Dra D.! Molim te provjeri kod onog tvog prijatelja bankara da li može otvoriti of shore company i račun u banci, da li to radi notar!“. Optuženica šalje SMS G. P.: "kad odemo u London. Poslat će mi mail onog bankara i sve inf. Čekam". Nastavno, slijedi SMS  optuženice upućen D. D.: "Draga D., sory kaj gnjavim, ali molim te što prije inf. Moji bi prijatelji došli u London pa ako možeš dati kakav kontakt da im to netko obavi. Pusa".

 

85. Suprotno žalbenim tvrdnjama optužene R. B., i kod nje je utvrđena kako namjera tako i modus operandi koji je bio manje-više isti kao i kod drugih optuženika, jer je i ona postupala po uhodanom obrascu. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je, s ciljem sebi i drugima pribaviti protupravnu imovinsku korist, dovela druge u zabludu i održavala ih zabludi lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica, i time ih navela na štetu svoje imovine nešto učiniti. Kod  građana je stvarala i održavala neistinitu predodžbu kako će se njihova sredstva koristiti za trgovanje na tržištu deviza, uz obećanje visokih dobiti uz mali ili nikakav rizik. Počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, a optuženica je postupala s ciljem pribavljanja takve koristi i prouzročenja takve štete, kako je sve to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud.

 

Činjenično stanje u odnosu na sve optuženike

 

86. Zaključno, a nasuprot tvrdnji žalitelja, valja ustvrditi kako je činjenično stanje u odnosu na sve optuženike prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio. Utvrđenja su zasnovana na vrlo opsežnoj ali logičnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza brojnih ispitanih osoba, na detaljnoj ocjeni vjerodostojnosti dokumentacije i vještačkih nalaza i mišljenja, te na ostalim izvedenim dokazima. Uslijed toga su i zaključci o postojanju odlučnih činjenica, pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima.

 

87. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako su u postupcima optuženog T. P., ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela iz članka 333. stavak 1. KZ/97., članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97., te članka 279. stavak 1. KZ/97., u postupcima optuženog T. M. sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97. i članka 279. stavak 1. KZ/97., a u postupcima optuženog D. P., optuženog R. S., optuženog S. K., optuženog D. L., optužene A. S.i optužene R. B. ispunjena su sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97.

 

88. Kao iznos protupravne imovinske koristi, prvostupanjski sud je uzeo egzaktno utvrđeni zbroj iznosa koji su osobno isplaćeni optuženicima na ime pozajmica i predujmova dobiti, zbroj iznosa koji su isplaćeni na ime ugovora o ulaganju, vrijednost imovine koja je nabavljena na imena društava pod njihovom kontrolom, te iznos sredstava uloženih u povezana društva. Naime, društva C. d.o.o., S. L. d.o.o., O. d.o.o., A. g.d.o.o. i C. I. d.o.o., su kao isključivi izvor novčanih sredstava imali uplate pravnih i fizičkih osoba, klijenata i to kao uloge radi trgovanja na f., te ulazne troškove i jednokratne naknade kao „pokrivanje“ troškova vezanih uz takvo trgovanje (premda nikakvog trgovanja nije niti bilo). Navedena društva, kao i vezana društva C. projekt d.o.o., M. p. d.o.o. i N. d.o.o., osnovana su na početku inkriminiranog perioda, pa su isto tako korištena radi obavljanja inkriminirane djelatnosti. Iz podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Porezne uprave, iskaza svjedoka, te dokumentacije o tijekovima novca, razvidno je kako optuženici, u inkriminiranom razdoblju, nisu ostvarivali nikakve druge prihode, osim onih koje su ostvarili inkriminiranom djelatnošću.

 

88.1. Vjerodostojnim i detaljnim knjigovodstveno financijskim vještačenjem je utvrđeno, komplicirano, kolanje uplaćenog novca, koje je i bilo osmišljeno kako bi se, besmislenim cirkuliranjem iz jednog prema drugom društvu, što teže otkrio sustav usmjeren na prijevaru velikog broja građana. Korištenjem društva C. d.o.o.. zaključeni su ugovori o ulaganju sa 20 fizičkih osoba, na temelju kojih je na račun društva C. d.o.o., na ime uloga, uplaćeno 1.489.600,00 kuna a na ime naknada 176.000,00 kuna. Korištenjem tvrtke društva O. d.o.o. zaključeni su ugovori o ulaganju sa 62 fizičke i pravne osobe, a korištenjem tvrtke društva TDZ C. d.o.o. sa 43 fizičke i pravne osobe, te je na račun društva O. d.o.o. uplaćeno 9.195.000,00 kuna kao ulog i 1.420.000,00 kuna kao trošak i jednokratna naknada. Na račun društva TDZ C. d.o.o. uplaćeno je 9.971.000,00 kuna kao ulog i 867.993,23 kune kao trošak i jednokratna naknada. Od ovih je iznosa doznačeno na račun trgovačkog društva C. d.o.o. 8.575.000,00 kuna (sa računa O. d.o.o.) i 9.673.450,00 kuna (sa računa TDZ . d.o.o.). Iz sredstava prikupljenih korištenjem tih društava (kao i društava A. g.d.o.o. i C. I. d.o.o.), sa računa trgovačkog društva C. d.o.o. vršila su se plaćanja na račun društva O. d.o.o. u iznosu 14.975.483,00 kuna i na račun TDZ C. d.o.o. 1.583.666,00 kuna. Korištenjem tvrtke A. g.d.o.o. zaključeni su ugovori o ulaganju sa 423 fizičke i pravne osobe, te je na račun A. g.  d.o.o. uplaćeno 67.495.000,00 kuna kao ulog i 11.001.258,00 kuna kao trošak i jednokratna naknada. Od toga iznosa je naložena doznaka na račun trgovačkog društva C. d.o.o. u iznosu 67.645.000,00 kuna, pa se iz sredstava prikupljenih korištenjem tog društva (kao i društava O. d.o.o., TDZ C. d.o.o. i C. I. d.o.o.), sa računa trgovačkog društva C. d.o.o. vršila plaćanja na račun društva A. g.d.o.o. u iznosu 42.613.970,00 kuna. Nadalje, korištenjem društva C. I. d.o.o., sklopljeni su ugovori o ulaganju sa 165 fizičke i pravne osobe, te je na račun društva C. I.d.o.o. uplaćeno 28.113.394,00 kuna kao ulog i 4.351.199,63 kuna kao trošak i jednokratna naknada, od kojeg je iznosa je doznačeno na račun trgovačkog društva C. d.o.o. 23.383.500,00 kuna, a na račun društva S. L. d.o.o. 3.801.482,00 kuna, pa se iz sredstava prikupljenih korištenjem tog društva (kao i društava O. d.o.o., TDZ C. d.o.o. i A. g.d.o.o.) sa računa trgovačkog društva C. d.o.o. vršila plaćanja na račun društva C. I. d.o.o. u iznosu 4.750.075,71 kuna i sa računa trgovačkog društva S. L. d.o.o. u iznosu 3.686.641,20 kuna.

 

88.2. Kao što je to već više puta navedeno, u odnosu na sva društva koja su izvršila isplate prema jednima iz tekućih uloga drugih, sustav je bio takav da se novac od građana prikupljao lažnim predočavanjem činjenica bez stvarnog poslovanja na deviznom tržištu. Radilo se o tzv. piramidalnim prijevarama, kod kojih je izuzetno značajno bilo prikupiti početni broj ulagača, a što je olakšano prividom ne samo legalnosti i transparentnosti, nego i privlačnim pričama svih optuženika o lakoj i sigurnoj zaradi. U tu svrhu je trebala poslužiti prvobitna verzija ugovora i lažna  prezentacija o profitabilnom ulaganju na devizno tržište, kod kojeg rizika u odnosu na glavnicu nema, pa se uspješnost trgovine ogledala samo u ostvarenju veće, manje ili jako velike dobiti. Nakon što se prikupio određeni broj ulagača, tada oni ostvare određenu dobit. Vijest se širi dalje, čime se povećava atraktivnost navodne zarade i broj građana koji ulažu svoja sredstva, uz dodatno snaženje motivacijskih laži o enormno velikim zaradama. Radilo se o jednostavnom psihološkom triku koji su svi optuženici prakticirali, znajući da pojedinac željan lake, brze, velike i sigurne zarade, kao dio velikog broja involviranih osoba, lako nasjeda pričama o sigurnoj zaradi i gubi nužnu razinu opreza.

 

89. Svemu tomu je, nažalost, pogodovala i nedopustiva pasivnost nadležnih državnih tijela.

 

90. Prvostupanjski sud je, nasuprot žalbenim tvrdnjama optuženog T. P., optuženog T. M., optuženog D. P., optuženog R. S., optuženog S. K., optuženog D. L., optužene A. S.i optužene R. B., za sva svoja činjenična utvrđenja dao vrlo opširno ali valjano i logično obrazloženje, koje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, i na koje se upućuju žalitelji.

 

Žalbena osnova: odluka o kazni, uvjetnoj osudi, oduzimanju imovinske koristi, troškovima kaznenog postupka i imovinskopravnom zahtjevu.

 

91. Odluka o kazni mora, uvijek, izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

 

92. Prvostupanjski sud je utvrdio i  analizirao okolnosti koje su od značaja za odluku o kazni. Kao olakotnu okolnost na strani svih optuženika, uzeo je u obzir činjenicu kako oni do sada nisu bili kažnjavani u kaznenim postupcima. U odnosu na optuženog R. S. sud je, kao olakotnu okolnost, uzeo njegovo loše zdravstveno stanje i invaliditet, a u odnosu na optuženu A. S. sud je procijenio da će se svrha kažnjavanja ostvariti i bez izvršenja kazne, jer je imala najmanju ulogu i u potpunosti bila podređena optuženom R. S.. Otegotnim je, na strani svih optuženika, cijenjen visok iznos protupravne imovinske koristi, a njihov odnos prema žrtvama je okvalificiran izuzetno visokim stupnjem bezosjećajnosti.

 

93. U pravu je USKOK kada se žali zbog odluke o kazni u odnosu na opt. T. P., opt. T. M., opt. D. P., opt. R. S., opt. S. K., opt. D. L. i opt. R. B., te u odnosu na uvjetnu osudu izrečenu opt. A. S.. U pravu je kada tvrdi da je prvostupanjski sud, na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, podcijenio utvrđene otegotne a precijenio utvrđene olakotne okolnosti u odnosu na sve optuženike. U pravu je da su svim optuženicima trebale biti izrečene strože zatvorske kazne.

 

93.1. Nisu u pravu opt. T. P., opt. T. M., opt. D. P., opt. R. S., opt. S. K., opt. D. L. i opt. A. S., kada se, paušalno, žale zbog odluke o kazni, odnosno o kaznenopravnoj sankciji. Opt R. B. nije podnijela žalbu zbog tog žalbenog osnova, ali njena žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni.

 

94. Invaliditet opt. R. S. postojao je i u razdoblju počinjenja kaznenih djela, ali kako to proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja, nije bitno umanjio njegove brojne aktivnosti, organiziranost i sposobnost prijevarnog djelovanja prema velikom broju građana. Međutim, nema dvojbe da se radi o bolesnoj i invalidnoj osobi i to je trebalo cijeniti olakotnom okolnosti. Opt. A. S. je ulagačima, lažno, prezentirala postojanje povezanosti C. i. d.o.o. sa M. b. i lažno prikazivala dobit. Ona, doista, nije bila kreator prijevarnog postupanja već je slijedila svog supruga opt. R. S., ali je u pravu USKOK kako njene aktivnosti usmjerene na prevaru građana, nikako ne mogu opravdati primjenu uvjetne osude. USKOK je u pravu i kada tvrdi da je propušteno, na odgovarajući način, cijeniti da su optuženici, u razdoblju od srpnja 2007. do rujna 2009., prevarili izuzetno veliki broj građanina, te ih oštetili za doista velike novčane iznose. Prema iskazu velikog broja oštećenika, novac koji su ulagali nije bio višak u njihovoj imovini, a što su optuženici dobro znali, jer su sa većinom njih imali neposredne kontakte uvjeravajući ih u sigurnost uloženog novca. Vjerujući optuženicima, oštećenici su prodavali svoju imovinu, razoročavali svoju životnu ušteđevinu i dizali kredite koje nisu mogli vraćati, a što je dovelo do pogoršanja ne samo njihovog imovnog stanja, već i gubitka zdravlja. Radilo se o brojnim radnjama optuženika usmjerenim na prevaru velikog broja građana, i doista visokom stupnju bezosjećajnosti kod svih optuženika kada su, lakomo, uzimali novac od naivnih građana. Zbog načina počinjenja kod kojeg je dominiralo kontinuirano, uporno i bezočno laganje, te s obzirom na intenzitet povrede zaštićenog dobra, ove okolnosti su dale konkretnim kaznenim djelima prijevare, poseban značaj.

 

95. Prilikom odluke o kazni, zadatak suda se ne ograničava samo na kreiranje konkretno ostvarenog kaznenog djela iz zakonskog opisa, pravnih formulacija i činjeničnog učina. Potrebno je izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Uloga suda se, pri tome, ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja, nastoji obuhvatiti neodređen broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud, u svakom pojedinom slučaju, konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za odluku o vrsti i mjeri kazne. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela. Osobito treba cijeniti stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela.

 

96. Odlučujući o istaknutim žalbama zbog odluke o kazni, Vrhovni sud Republike Hrvatske je pošao od ukupnosti društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnih kaznenih djela. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne, vrednovana je namjera, doprinos i aktivitet svakog pojedinog optuženika, odnosno njihov stupanj krivnje, pobude i povreda zaštićenog dobra. S obzirom na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, procijenjeno je da je optuženi T. P. bio dominantna figura u sustavu prevare i odgovorna osoba za organiziranje grupe ljudi u kriminalno djelovanje. On je i počinio najviše kaznenih djela, pa je i jedinstvena kazna zatvora na koju je sada osuđen, najstroža u odnosu na ostale optuženike. Za kazneno djelo iz točke 1.) izreke, prihvaćena je utvrđenom kazna zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, dok je procijenjeno optimalnim za kazneno djelo iz točke 2.) izreke utvrditi kaznu zatvora u trajanju četiri godine, za kazneno djelo iz točke 3.) izreke utvrditi kaznu zatvora u trajanju dvije godine, a za kaznena djela iz točke 4.) i 5.) izreke utvrditi kazne zatvora u trajanju od po dvije godine i šest mjeseci, pa je primjenom pravila o stjecaju kaznenih djela, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju osam godina. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne optuženom T. M., valoriziran je njegov aktivitet i povreda zaštićenog dobra, kako to i proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno njegov stupanj krivnje i pobude. On je po broju počinjenih kaznenih djela odmah iza optuženog T. P.. Procijenjeno optimalnim, za kazneno djelo iz točke 2.) izreke, utvrditi kaznu zatvora u trajanju četiri godine, a za kazneno djelo iz točke 6.) izreke kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, jer se u tom dijelu njegove aktivnost po stupnju krivnje, pobudama i povredi zaštićenog dobra, podudaraju sa aktivitetom optuženog T. P.. Zato je, primjenom pravila o stjecaju kaznenih djela, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest godina. Iza ove dvojice optuženika, imajući u vidu visok stupanj krivnje, prijevarnu namjeru i kriminalne radnje koje proizlaze iz utvrđenog činjeničnog stanja, pozicionirani su optuženi D. P. i optuženi D. L. . Za njih dvojicu je procijenjeno optimalnim osuditi ih na kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci. Optuženi R. S. je, sa izuzetno visokim stupnjem krivnje, jedna od najznačajnijih osoba u ovom sustavu prevare velikog broja građana. Međutim, procjenjujući njegov visok stupanj krivnje, pobude i povredu zaštićenog dobra u kontekstu njegovog invaliditeta i opće lošeg zdravstvenog stanja, o čemu je dostavio i medicinsku dokumentaciju, procijenjeno je optimalnim osuditi ga na kaznu zatvora u trajanju tri godine. Njegova supruga, optužena A. S., nije pokazivala ni približan aktivitet niti kreativnost u sustavu prevare kao on, ali je sa jasnom prijevarnom namjerom provodila njegove zamisli na štetu prevarenih građana, pa je procijenjeno optimalnim osuditi je na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci. Imajući u vidu visok stupanj krivnje, pobude i povredu zaštićenog dobra u kontekstu utvrđenog činjeničnog stanja, procijenjeno je optimalnim optuženu R. B. osuditi na kaznu zatvora u trajanju tri godine, a optuženog S. K., zbog nešto manjeg opsega poduzetih kriminalnih radnji, na nešto manju kaznu zatvora, u trajanju dvije godine i šest mjeseci.

 

97. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, svrsi kažnjavanja i pravilima o stjecaju kaznenih djela, procijenjeno je kako će se upravo takvim kaznama utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela, ali im omogućiti i ponovno uključivanje u društvo na socijalno prihvatljiv način. Tim i takvim kaznama će se utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

98. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog USJKOK-a za oduzimanje imovinske koristi u odnosu na sve optuženike i imovinu koju bi trebalo oduzeti. Ovo je obrazložio dosuđenim imovinskopravnim zahtjevima koji imaju prioritet, jer se imovinska korist utvrđuje samo u onom dijelu koji nije obuhvaćen imovinsko pravnim zahtjevom. Na takvu odluku prvostupanjskog suda, USKOK se nije žalio.

 

99. U odnosu na oduzimanje imovine pribavljene kaznenim djelom pranja novca, koja su kaznena djela ranije izloženo kako u odnosu na optuženog T. P. tako i u odnosu na optuženog T. M., prvostupanjski sud je utvrdio imovinu koja je bila pribavljenu kaznenim djelom pranja novca, te je ista specificirana u izreci pobijane presude. Do utvrđenog je iznosa došao zbrojem iznosa koji su osobno isplaćeni optuženicima na ime pozajmica i predujmova dobiti, iznosa koji su isplaćeni na ime ugovora o ulaganju, utvrđene vrijednosti imovine koja je nabavljena na imena društava pod njihovom kontrolom, te utvrđenog iznosa sredstava uloženih u povezana društva.

 

99.1. Prvostupanjski sud je iznio jasne razloge iz kojih proizlazi nedvojbeni zaključak kako je imovina pribavljena upravo radi prikrivanja pravog izvora novca za koji su optuženici dobro znali da je pribavljen kaznim djelom. Logično je, stoga, bilo oduzeti od trgovačkog društva G. d.o.o. u stečaju uredski prostor te više parkirališno-garažnih mjesta kao i drugu imovinu, od S. P. četverosobni stan i garažno parkirno mjesto, od trgovačkog društva P. d.o.o., poslovno stambena zgrada i dvor, od M. S., kuću i dvorište te suvlasnički dio 1/2 nekretnine, i naposljetku od trgovačkog društva AG M. d.o.o., dva plovila sa vanbrodskim motorima. Istovremeno je utvrdio kako je sva ta imovina postala vlasništvo Republike Hrvatske.

 

100. Zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, žalbe su podnijeli oštećeni M. i J. L., oštećeni D. F., oštećena D. Š., oštećeni N. T., oštećena D. P.1, oštećena D. R., oštećena S. R., oštećeni I. G., oštećeni  D. G., oštećeni M. K., oštećeni Ž. Š., oštećena S. D. Š., oštećeni J. Š., oštećeni A. s. C. d.o.o., oštećeni D. P.2, oštećeni J. H. i oštećeni G. K..

 

101. Nasuprot žalbenih tvrdnji većine oštećenika, djelomično su u pravu ošt. D. Š., ošt. D. G., ošt. M. K., ošt. S. D.-Š. i ošt. Ž. Š., o čemu će kasnije biti više riječi.

 

102. Imovinskopravne zahtjeve, koji su nastali zbog počinjenja kaznenih djela, prvostupanjski sud je raspravljao na prijedlog oštećenika u mjeri u kojoj se nije znatno odugovlačio kazneni postupak. Naime, prvostupanjski sud je pošao od nedvojbene činjenice kako je razjašnjavanje brojnih pitanja oko imovinskopravnih zahtjeva bilo izuzetno složeno pravno i činjenično pitanje, pa bi se dodatnim raspravljanjem još više, i to znatno, odugovlačio ovaj kazneni postupak. Jednako tako, prvostupanjski sud je zaključio kako ne raspolaže svim potrebnim podacima za pouzdanu osnovu za odluku u baš svakom, pojedinom, slučaju. Međutim, prvostupanjski sud je u izreci specificirao iznose utvrđene štete za oštećenike, visinu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva za pojedine oštećenike, dosuđene iznose imovinskopravnih zahtjeva, razliku između postavljenog imovinskopravnog zahtjeva i iznosa štete za pojedine oštećenike, te iznose sa kojim su oštećenici upućeni u parnicu. Prvostupanjski sud je, neke od oštećenika, uputio u parnicu, jer podaci s kojima je raspolagao, doista, nisu davali pouzdanu osnovu ni za potpuno ni za djelomično presuđenje. Neke od oštećenika je uputio u parnicu sa dijelom imovinskopravnog zahtjeva, jer je imovinsko pravni zahtjev postavljen u većem iznosu od utvrđene štete. Prvostupanjski sud je sve one oštećenike koji su postavljali imovinsko pravni zahtjev sa kamatama, u dijelu kamata uputio u parnicu, kako se ne bi dodatno odugovlačio kazneni postupak. Brojnim je oštećenicima prvostupanjski sud dosudio njihove imovinskopravne zahtjeve, nakon što je činjenični opis bio usklađen sa nalazom i mišljenjem financijsko - knjigovodstvenog vještaka. Posebno je dosudio imovinsko pravne zahtjeve pojedinim oštećenicima koji su svoje imovinsko pravne zahtjeve postavljali isključivo prema optuženom T. P. (B. L., V. S. i M. J.). Preostali oštećenici su imovinsko pravne zahtjeve postavljali prema svim optuženicima, pa su imovinskopravni zahtjevi i dosuđeni kako je to i navedeno u izreci pobijane presude. Prvostupanjski sud je obrazložio situacije u kojima su pojedini oštećenici, s kompletnim imovinsko pravnim zahtjevom, upućeni u parnicu. Radi se o oštećenicima koji su postavili imovinsko pravni zahtjev u odnosu prema A. g. d.o.o. i C. u d.o.o. Kako navedena društva nisu kao pravne osobe optužene, prvostupanjski sud je zauzeo stajalište kako ne može usvojiti imovinsko pravni zahtjev i oštećenike je uputio u parnicu.

 

103. Neosnovane su žalbe ošt. D. F., ošt. N. T., ošt. D. P.1, ošt. D. R., ošt. S. R., ošt. I. G. te ošt. M. i ošt. J. L.. Naime, ovim je oštećenicima dosuđen dio imovinskopravnog zahtjeva, a sa viškom su upućeni u parnicu. Prvostupanjski sud je i obrazložio kako je takvu odluku donio u mjeri u kojoj se nije znatno odugovlačio kazneni postupak. Nisu u pravu ošt. A. S. C. d.o.o. i ošt. J. Š. kada se žale jer nije odlučivano o njihovim imovinskopravnim zahtjevima. Prvostupanjski nije ni mogao odlučivati o njihovim imovinskopravnim zahtjevima, jer takve zahtjeve nije ni zaprimio niti su zavedeni u spisu predmeta. Nisu u pravu ošt. D. P.2, ošt. G. K. i ošt. J. H., kada se žale jer su sa imovinskopravnim zahtjevima upućeni u parnicu. Naime, prvostupanjski sud je obrazložio da je pojedine oštećenike uputio u parnicu, jer su postavili imovinskopravne zahtjeve u odnosu na društva koja nisu, kao pravne osobe, optužene u ovom kaznenom postupku. Prvostupanjski sud je upravo sa tim razlogom uputio u parnicu ošt. D. P.2, ošt. G. K. i ošt. J. H..

 

104. Kao što je već navedeno, djelomično su u pravu ošt. D. Š., ošt. D. G. i ošt. M. K., odnosno ošt. S. D.-Š. i ošt. Ž. Š., kada se žale na odluku prvostupanjskog suda u odnosu na njihove imovinskopravne zahtjeve.

 

104.1. Naime, prvostupanjski sud je dosudio dio imovinskopravnog zahtjeva koji su postavili ošt. D. Š., ošt. D. G. i ošt. M. K.. Međutim, propustio je donijeti odluku u odnosu na preostali dio postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, odnosno propustio je ove oštećenike sa ostatkom uputiti u parnicu. U odnosu na ošt. S. D.-Š. i ošt. Ž. Š., situacija je nešto drugačija. Prvostupanjski sud je utvrdio kako je ošt. S. D.-Š. bila oštećena za 204.066,00 kuna, a iz spisa predmeta proizlazi da je 22. travnja 2016., postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu 286.604,00 kuna. Isto tako, prvostupanjski sud je ustvrdio kako je Ž. Š. oštećen za 278.307,00 kuna, a iz spisa predmeta (list 29672 spisa) proizlazi da je postavio imovinskopravnih zahtjeva u iznosu 325.752,00 kuna. Međutim, prvostupanjski sud uopće nije odlučivao o njihovim imovinskopravnim zahtjevima, odnosno propustio je dosuditi ili uputiti ošt. S. D.-Š. i ošt. Ž. Š. u parnicu. S obzirom na izloženo, ošt. D. Š., ošt. D. G., ošt. M. K., ošt. S. D.-Š. i ošt. Ž. Š., su djelomično u pravu kada se žale na takvu odluku prvostupanjskog suda. Međutim, nasuprot cjelini njihovih žalbenih prijedloga, nije bilo osnova ukidati u tom dijelu pobijanu presudu. Stoga je trebalo, djelomično, prihvatiti njihove žalbe i sanirati propust prvostupanjskog suda na način da se ovi oštećenici upute u parnicu, povodom svojih, uredno, postavljenih imovinskopravnih zahtjeva.

 

105. Vezano uz troškove kaznenog postupka, nema dvojbe da sud mora u presudi, kada optuženike proglasi krivima, naložiti da podmire troškove kaznenog postupka, osim kada postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, a što ovdje nije bio slučaj. Zato je prvostupanjski sud optuženicima i naložio solidarno platiti trošak kaznenog postupka u iznosu 260.012,22 kuna, u odnosu na troškove knjigovodstveno – financijskog vještačenja. Naloženo je svakom optuženiku platiti i paušalnu svotu od 50.000,00 kuna, vodeći računa o složenosti i trajanju kaznenog postupka. Optuženici su dužni naknaditi i troškove branitelja po službenoj dužnosti, a prvostupanjski sud je odlučio kako će ovaj iznos biti određen posebnim rješenjem kada se ti podaci pribave. Kako to iz spisa predmeta proizlazi, troškovi vezani uz odbijajući, dakle bitno manji dio presude, nisu se mogli izdvojiti iz ukupnih troškova.

 

Istražni zatvor

 

106. Nakon što je prvostupanjski sud osudio optuženog T. P. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest godina i šest mjeseci, a optuženog T. M. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest godina, odredio je istražni zatvor protiv ove dvojice optuženika. Kako su, navodno, bili istekli rokovi trajanja istražnog zatvora to je, primjenom odredbe čl. 125. st. 1. točka 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17.) istražni zavor bio ukinut 21. lipnja 2019.

 

106.1. Sadašnja odredba čl. 123. st. 2. ZKP/08., još jasnije propisuje da se će se, uvijek, odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv okrivljenika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, neovisno o najduljem trajanju istražnog zatvora. Zato je, zbog izrečenih kazni od osam odnosno šest godina zatvora, trebalo optuženom T. P. i optuženom T. M., primjenom citirane zakonske odredbe, ponovno, odrediti istražni zatvor.

 

Ispitivanje po službenoj dužnosti

 

107. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

 

108. Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu čl. 476 st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika (osim one povrede o kojoj je bilo riječi vezano uz zastaru), na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

109. Stoga je primjenom čl. 482. i čl. 486. ZKP/08., trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 8. prosinca 2022.