1             Poslovni broj: 13 Ref: Pr-5281/2021-30

 

                                                               Poslovni broj: Ref 13 P: Pr-5281/2021-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Ex Vojarna Sv. Križ, Dračevac

21 000  Split

 

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. I., OIB: …, iz S.,  zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku u N. G., protiv tuženice RH, ministarstvo, OIB: …, zastupane po ODO u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. rujna 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja S. K., odvjetnice u S. i zakonske zastupnice tuženice M. P., zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u S., po objavi od 8. prosinca 2022. godine,

 

presudio je

 

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Tužena RH za ministarstvo Z., dužna je tužitelju D. I. iz S., OIB: …, isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 63.157,97 kuna / 8.382,50 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec siječanj 2011. godine na iznos od 3.838,26 kuna, od 15.02.2011.;

- za mjesec veljaču 2011. godine na iznos od 3.871,97 kuna, od 15.03.2011.;

- za mjesec ožujak 2011. godine na iznos od 2.477,66 kuna, od 15.04.2011.;

- za mjesec travanj 2011. godine na iznos od 3.152,69 kuna, od 15.05.2011.;

- za mjesec svibanj 2011. godine na iznos od 286,84 kuna, od 15.06.2011.;

- za mjesec lipanj 2011. godine na iznos od 2.630,51 kuna, od 15.07.2011.;

- za mjesec srpanj 2011. godine na iznos od 3.995,67 kuna, od 15.08.2011.;

- za mjesec kolovoz 2011. godine na iznos od 4.462,30 kuna, od 15.09.2011.;

- za mjesec rujan 2011. godine na iznos od 4.384,05 kuna, od 15.10.2011.;

- za mjesec listopad 2011. godine na iznos od 4.546,82 kuna, od 15.11.2011.;

- za mjesec studeni 2011. godine na iznos od 2.535,55 kuna, od 15.12.2011.;

- za mjesec prosinac 2011. godine na iznos od 4.007,68 kuna, od 15.01.2012.;

- za mjesec siječanj 2012. godine na iznos od 3.354,13 kuna, od 15.02.2012.;

- za mjesec veljaču 2012. godine na iznos od 2.302,49 kuna, od 15.03.2012.;

- za mjesec ožujak 2012. godine na iznos od 1.720,83 kuna, od 15.04.2012.;

- za mjesec travanj 2012. godine na iznos od 3.019,50 kuna, od 15.05.2012.;

- za mjesec svibanj 2012. godine na iznos od 1.550,26 kuna, od 15.06.2012.;

- za mjesec lipanj 2012. godine na iznos od 2.180,63 kuna, od 15.07.2012.;

- za mjesec srpanj 2012. godine na iznos od 1.906,08 kuna, od 15.08.2012.;

- za mjesec kolovoz 2012. godine na iznos od 3.488,10 kuna, od 15.09.2012.;

- za mjesec rujan 2012. godine na iznos od 5,61 kuna, od 15.10.2012.;

- za mjesec listopad 2012. godine na iznos od 2.131,93 kuna, od 15.11.2012.;

- za mjesec studeni 2012. godine na iznos od 787,43 kuna, od 15.12.2012.;

- za mjesec prosinac 2012. godine na iznos od 520,98 kuna, od 15.01.2013.;

kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 27.587,50 kn / 3.661,49 EUR, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

Obrazloženje

 

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 15.5.2014. tužitelj navodi da je kao policijski službenik MUP-a, PU S.-d., P.p.p. S. tijekom 2011. i 2012. ostvarivao plaću kod tuženice. Tužitelj da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika. Priroda posla tužitelja da je iziskivala prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanima itd. Odredbama čl. 86. Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 93/08, 23/09, 39/09, 90/10 i 89/12) da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava za 40%, za prekovremeni rad uvećava za 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, itd. Tijekom 2011. i 2012. tuženica da tužitelju nije pravilno obračunala i isplatila plaću za ostvareni prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima. Tužitelj da je u skladu s odredbom čl. 186.a. ZPP-a podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 11.2.2014., međutim tuženica da nije dostavila prijedlog nagodbe niti se očitovala na zahtjev tužitelja u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja pa tužitelj stoga predlaže, da sud donese presudu kojom je će se naložiti tuženici da isplati tužitelju za razdoblje od siječnja 2011. pa do prosinca 2012. mjesečne iznose od po 1.000,00 kn (ukupno 24.000,00 kn) s zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.

 

2. Podneskom podnesenim pred sudom 31.8.2015. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženice traži isplatu ukupnog bruto iznosa od 63.928,92 kn za razdoblje od siječnja 2011. do zaključno sa prosincem 2012., sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate.

 

3. U odgovoru na tužbu podnesenim pred sudom 16.2.2015. tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužitelju da je pravilno obračunata i isplaćena plaća za prekovremeni rad, rad noću, nedjeljom, subotom i blagdanom. Također, tužitelju da je uredno isplaćivana naknada za pasivno dežurstvo u skladu s odredbom čl. 57. Kolektivnog ugovora. Nadalje, iz radnih naloga da je vidljivo kako je rad organiziran na način da zaposlenici provode na brodu više dana uzastopce i to na način da 12 sati rade i nakon toga imaju 12 sati odmora. Ukoliko bi za vrijeme odmora od 12 sati bilo hitnih intervencija, u izvješću da bi to bilo naznačeno te da se takav rad evidentirao kao prekovremeni rad koji je zatim kao takav bio plaćen. Nadalje,  tužitelj da pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. Kolektivnog ugovora ostvaruje samo za stvarno odrađene sate, a ne za sate koje je proveo spavajući, odmarajući i kada nije izvršavao radne zadaće, odnosno putujući do mjesta rada na terenu. U pogledu prekovremenog rada da je izraženo pravno shvaćanje VSRH o uvjetima koji moraju biti ispunjeni da bi se u pojedinom slučaju vrijeme provedeno na radu duže od predviđenog, tretiralo kao prekovremeni rad, odnosno takav rad treba biti rezultat više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, a ne sama činjenica da je tužitelj bio nazočan na radnom mjestu. Slijedom navedenog, tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.

 

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem Zahtjeva tužitelja za mirno rješenje spora od 11. 2. 2014., obračunskih lista – plaća za tužitelja, radnih naloga, evidencija o prisutnosti za radu tužitelja kroz utuženo razdoblje, dopisa ministarstva, PP S.s-d. županije, P.p.p. br. 511-12-38-20/13-18/4-14 Ž.S. od 26. 1. 2015., dopisa sindikata Ur. br. OS MUP-01-04-DM-6/13 od 5. 2. 2013., nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno-financijske struke V. K., dipl. oec. od 29. 6. 2015. te je pročitana spisu druga priložena dokumentacija. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke te je pročitan zapisnik sastavljen kod ovog suda pod brojem Pr-380/14 od 2.6.2015. sa sadržanim iskazima svjedoka B. I. i A. V. (list 270-272 spisa).

 

5. Općinski sud u Splitu donio je presudu br. Pr-373/14 od 14.12.2015. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i naložio tuženici da isplati tužitelju uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 63.928,92 kn za razdoblje od siječnja 2011. do zaključno sa prosincem 2012., sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.

 

6. Po izjavljenoj žalbi tuženice Županijski sud u Zagrebu je rješenjem br. Gž R-352/2016 od 5.3.2021. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. U obrazloženju odluke drugostupanjski sud u bitnom navodi kako je sud prvog stupnja pogrešno smatrao da tužitelj kada je obavljao posao na brodu više dana uzastopno nije imao priliku odmarati 8 sati dnevno. Naime, da nije životno i logično da bi netko mogao raditi više dana za redom, a da se pri tome ne odmara. Stoga, da treba prihvatiti prijedlog tuženice da se utvrdi visina tražbine izuzimajući iz radnog vremena 8 sati dnevno u onim danima kada je tužitelj višednevno kontinuirano radio.

 

7. U ponovnom suđenju tužitelj je podneskom od 30.6.2022. zatražio isplatu razlike plaće na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od siječnja 2011. do zaključno sa prosincem 2012. u ukupnom bruto iznosu od 89.653,77 kn, a podneskom od 20.9.2022. u ukupnom bruto iznosu od 63.157,97 kn.

 

8. Ovaj sud je u ponovnom suđenju izveo dokaze kao u postupku dok se vodio pod poslovnim brojem Pr-377/14 te je izveden dokaz pisanom i usmenom dopunom vještačenja po sudskom vještaku za knjigovodstveno-financijske poslove V. K., nakon čega je obnovljeno vještačenje po drugom sudskom vještaku financijske struke D. C. (za F. r. d.o.o.) te je pročitana spisu druga priložena dokumentacija.

 

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od siječnja 2011. do zaključno sa prosincem 2012.

 

11. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao policijski službenik Ministarstva RH, policijska uprava S.-d., P.p.p. S..

 

12. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima za cijeli 24 satni angažman tijekom višednevnih službi na moru.

 

13. Člankom 91. Zakona o policiji (Narodne novine broj 129/00, 41/08, 76/09 – dalje ZP) je propisano da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla, te da policijskom službeniku za prednje navedeni rad pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

 

13.1. Člankom 86. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09 – dalje ZR) je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, dok je odredbom čl. 82. st. 1. ZR-a propisano da poslodavac kojega obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom.

 

13.2. Člankom 44. st. 1., 11. i 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 93/08, 23/09, 39/09, 90/10 – dalje KU) je propisano da službenik ima pravo na uvećanje plaće za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5% (st. 1.), zatim da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno (st. 11.), te da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren (st. 13.).

 

14. Provedenim dokaznim postupkom utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj je u utuženom razdoblju radio kao policijski službenik  ministarstva RH u PU S.-d., P.p.p. S. i to, kao voditelj ophodne brodice;

- da je tuženica organizirala rad i određivala vrijeme trajanja posla tužitelju;

- da je izvršavajući radne naloge tužitelj provodio na policijskom ophodnom brodu po nekoliko dana zaredom, najčešće 7 dana, boraveći za to vrijeme neprekidno na radnom mjestu u aktivnom dežurstvu jer službu vrši po potrebi ili na poziv, pa je tako radio i prekovremeno, noću, na državne blagdane te subotom i nedjeljom;

-da tuženica nije dokazala kako je tužitelju izvršila preraspodjelu radnog vremena već je utvrđeno da tužiteljev rad u kontinuitetu od po nekoliko dana za redom nije nadoknađen slobodnim danima, niti je o tome tuženica donijela pismenu odluku.

 

14.1. Nadalje, uvidom u radne naloge tuženice sud je utvrdio da je u istima određen sat i dan početka i završetka rada, radni zadatak te mjesto izvršenja istog. Iz istih je razvidno kako je tužitelj bio obvezan izvršavati opće i posebne zadatke te aktivno dežurati cijelo vrijeme službe, koje je određeno od prvog do posljednjeg dana službe. Pregledom Izvještaja razvidno je postupanje, obavljeni rad i u kojem vremenu je isti izvršavan, za svakog člana posade, a na temelju višednevnih radnog naloga.

 

15. U skladu s tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 6. lipnja 2006. i pravnom shvaćanju koje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u većem broju istovrsnih predmeta kao primjerice: Rev-753/09 od 17. studenoga 2009, Revr-1425/13 od 10. svibnja 2016. Revr-640/14 od 1. lipnja 2016., Revr-1256/14 od  1. lipnja 2016., Revr-598/15 od 1. lipnja 2016., i drugim., u situaciji kada zbog specifične službe tužitelj obavlja svoj rad u višednevnim službama na brodu i ima pravo na slobodno vrijeme tj. vrijeme za odmor, ovaj sud zaključuje, da se to slobodno vrijeme ne može smatrati radom bez obzira što je tužitelj obvezan biti nazočan na svome mjestu rada (brod) pa proizlazi, da tužitelj ima pravo na plaćeni rad samo za stvarno odrađene sata rada.

 

16. Slijedom navedenog i kako tuženica nije dokazala da je tužitelju izvršila preraspodjelu radnog vremena, a i u skladu s uputom iz drugostupanjsku odluke, sud je naložio sudskom vještaku V. K. da utvrdi visinu razlike plaće umanjujući ukupno provedeno vrijeme na brodu za osam sati odmora.

 

17. Sudski vještak knjigovodstveno-financijske struke V. K. dostavio je u spis Dopunu vještačenja od 24.10.2021. u kojoj je potraživanje tužitelja obračunao u dvije varijante.

 

17.1. U Varijanti 1. sudski vještak je uzeo u obzir da je tužitelj boravio na plovilu 24 sata te je rad tužitelja u slučaju višednevnog uzastopnog radnog angažmana po 24 sata obračunat na način da se iz obračuna izuzme 8 sati dnevnog odmora (4 sata po danu i 4 sata po noći) pa bi tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2012. godine po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom ostvario naknadu u ukupnoj bruto svoti od 12.983,34  ili po mjesecima kako je to prikazano u kolni broj 21. Tablice 1. dopune vještačenja. U Varijanti 2. sudski vještak je uzeo u obzir da je tužitelj boravio na plovilu 24 sata te se rad tužitelja u slučaju višednevnog uzastopnog radnog angažmana po 24 sata obračunao na način, da tužitelj ima 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati dnevnog odmora u noćnim satima, na koji način bi tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2012. godine po osnovi prekovremenog rada rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom ostvario naknadu u ukupnoj bruto svoti od 6.347,20 kn ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 21. Tablice 2. dopune vještačenja.

 

18. Tužitelj je prigovorio takvoj dopuni vještačenja s obzirom obračunu nisu priložene tablice izračuna za svaki pojedini mjesec utuženog razdoblja, s obzirom je prema mišljenju tužitelja vještak trebao rad subotom i nedjeljom računati na način da se od 24 sata odbije 8 sati odmora, a ostalih 16 kao prekovremeni rad, i s obzirom je vještak potraživanje umanjio za slobodne dane koji su bili nadoknada za dnevni odmor tužitelja koji treba trajati neprekidnih 12 sati. S druge strane, tuženica nije imala primjedbi na Dopunu vještačenja pod Varijantom 2.

 

19. Sud je radi otklona prigovora tužitelja pozvao sudskog vještaka V. K. da usmeno obrazloži nalaz i mišljenje iz Dopune vještačenja od 24.10.2021. koji je na ročištu od 5.4.2022. iskazao da je obračun vršen na temelju dokumentacije iz spisa i da je postupak obračun vidljiv iz tablica koje su sastavni dio vještva. Nadalje, navodi, da spisu nije priložena odluka o organizaciji radnog vremena tužitelja, a da je iz evidencije radnog vremena i radnih naloga vidljivo da je tužitelju radno vrijeme bilo organizirano, dio u turnusu, dio kao višednevna plovidba. Stoga da je rad subotom i nedjeljom obračunat kao prekovremeni rad samo za sate rada duže od 40 sati tjedno. Navedeno znači da su subota i nedjelja također uzeti kao dani radnog tjedna. Što se tiče slobodnih dana, sudski vještak navodi da je utvrđene prekovremene sata rada umanjivao u skladu s čl. 44. st. 15 KU-a (1 : 1,5), a da pri tom nije vršio umanjenje prekovremenih sati rada za slobodne dane koji se odnose na dane tjednog odmora, prema čl. 12. KU-a. Što se pak tiče primjene na dnevni odmor od 12 sati neprekidnog koji tužitelj nije mogao koristiti, sudski vještak navodi da nije propisano da će se službeniku koji nije iskoristio 12 sati odmora između dva radna dana omogućiti nadoknada slobodnih dana već da se takav rad obračunava kao prekovremeni rad, a što da je sudski vještak i izvršio u svom obračunu. Stoga, da se broj slobodnih dana koje je tužitelj ostvario u pojedinom mjesecu, ne može koristiti za nadoknadu dnevnog odmora koji tužitelj nije iskoristio već samo za umanjenje obračunatih prekovremenih sati rada prema čl. 44. st. 14. KU-a. Sudski vještak navodi da je u slučaju višednevne plovidbe neisplaćeni prekovremeni rad obračunat kao rad na drugačiji način, a što se tiče rada u turnusu, odnosno smjenama, tužitelju da je u cijelosti isplaćena naknada i da po toj osnovi nema potraživanja.

 

20. Tužitelj je prigovorio ovakvom usmenom obrazloženju dopune vještačenja navodeći, da činjenica da tuženik nikad nije donio odluku o organizaciji radnog vremena, a što je propust tuženika, ne smije prilikom izrade vještva ići na štetu tužitelja. Kako tužitelj smatra da je sudski vještak V. K. pogrešno i na štetu tužitelja tumačio odredbe KU-a prilikom obračunavanja potraživanja tužitelja, predložio je obnovu vještačenja  po drugom sudskom vještaku a što je sud u skladu s odredbom čl.261. st.2. ZPP-a prihvatio, te za drugog sudskog vještaka odredio D. C. (za F. r. d.o.o.), a kojoj je naloženo da izradi varijantu obračuna u kojoj će se unutar 24 sata uzeti u obzir osam sati odmora te da se pritom uzme u obzir da je tužitelj imao pravo na dnevni odmor od 12 sati neprekidno, koji nije mogao koristiti u cijelosti, za koji odmor je dobio slobodne dane, ali da u tom slučaju slobodni dani ne budu osnova za umanjenje tražbine tužitelja po osnovi prekovremenog rada, a sve u skladu s prijedlogom tužitelja iz podneska od 15.4.2022.

 

21. Sudska vještakinja D. C. podnijela je sudu izvješće o vještačenju od 16.5.2022. u kojem je dala mišljenje da tužitelju za utuženo razdoblje pripada razlika bruto plaće u iznosu od 89.653,77 kuna. Obračun da je izvršen u skladu s dokumentacijom iz spisa, u skladu s prijedlogom tužitelja, a koji da je u suglasju sa stavom Vrhovnog suda RH koji nalaže da se unutar višednevnog kontinuiranog dežurstva povrh redovnog radnog vremena ostatak sati računa kao prekovremeni rad umanjen za dnevni odmor.

 

22. U skladu s nalazom i mišljenjem sudske vještakinje D. C. tužitelj je podneskom od 30.6.2022. zatražio  isplatu po utuženoj osnovi i za utuženo razdoblje u bruto iznosu od 89,653,77 kn.

 

22.1. Tuženica je u cijelosti prigovorila nalazu i mišljenju sudske vještakinje D. C. u podnesku od 13.7.2022. pa je stoga navedena sudska vještakinja pozvana da podnese pisano očitovanje.

 

23. Sudska vještakinja D. C. dostavila je 30.7.2022. pisano očitovanje i dopunu vještačenja u kojem navodi da je njezina varijanta obračuna potraživanja tužitelja različita od varijante obračuna koju je koristio sudski vještak V. K. u svojoj dopuni vještačenja. V. K. da kod višednevnih boravaka tužitelja na terenu 24-satno dežurstvo smatra kao rad na drugačiji način pa da su kao prekovremeni sati uzeti svi sati iznad 40 sati tjedno, a pri čemu su i subota i nedjelja uzeti kao dani radnog tjedna pa je dobivene sate umanjio za sate slobodnih dana od ponedjeljka do petka u omjeru 1:1,5. S druge strane, sudska vještakinja a je za razliku od vještaka K. primijenila način obračuna 8-8-8, odnosno da tužitelj svakog dana plovidbe ostvaruje osam sati redovnog rada, osam sati prekovremenog rada i osam sati odmora pri čemu doista nisu razmatrani stvarno odrađeni sati u odnosu na sate kada tijekom plovidbe nisu izvršavani radni zadaci te su od izračuna sati provedeni u plovidbi temeljem radnih naloga iz spisa odbijeni sati dnevnog odmora, plaćeni sati prekovremenog rada i pasivnog dežurstva. Međutim, sudska vještakinja nakon istaknute primjedbe tuženice navodi da nije sagledala sadržaja radnih naloga u situaciji kada je tužitelj zbog vremenskih uvjeta ili kvara na brodu bio privezan u luci ili radio na kopnu u autoophodnji pa je  sudska vještakinja, s obzirom na navedeno, ponovno proučila svu dokumentaciju priloženu spisu i utvrdila s obzirom na navedeno kada se u danim situacijama radi o redovnom radu, kada u smjeni lili turnusu te je podnesen novi obračun potraživanja tužitelja za utuženo razdoblje u ukupnom bruto iznosu od 63.157,97 kuna, a kako je to prikazano u tablici br. 2 (list 557 spisa).

 

24. Tužitelj je u skladu s dopunom vještačenja sudske vještakinje D. C. podneskom od 20.9.2022. po utuženoj osnovi i za utuženo razdoblje zatražio isplatu bruto iznosa od 63.157,97 kuna dok je zakonski zastupnik tuženice na ročištu od 28.9.2022. izjavila da ustraje u primjedbama na vještvo sudske vještakinje D. C. jer da isto nije u skladu s recentnom sudskom praksom niti s ukidnom drugostupanjskom odlukom s obzirom je osnovno vještvo sudskog vještaka V. K. bilo predmet razmatranja pred drugostupanjskim sudom pa da je relevantan izračun tog sudskog vještaka iz njegove dopune nalaza i mišljenja.

 

25. Sud kao ispravnu varijantu obračuna prihvaća onu iz Očitovanja i dopune vještačenja sudske vještakinje D. C. (za F. r. d.o.o.) u kojoj su sati rada tužitelja utvrđeni na temelju podataka koje je tuženica dostavila u spis i to, na temelju  evidencije koju je tuženica vodila o mjesečnim satima rada tužitelja i na temelju radnih naloga s priloženim Izvješćima koja se odnose na obavljanje dužnosti tužitelja u utuženom razdoblju. Za tako utvrđene sate rada tužitelja, sudska vještakinja D. C. je pravilnom primjenom odredbi čl. 44 KU-a izradila izračun neplaćenog rada iz osnove prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanima na način da je ukupno provedeno vrijeme na brodu obračunala kao 8 sati redovnog rada i 8 sati prekovremenog rada, dok je 8 sati odmora izuzela iz obračuna, a koji način obračuna je u skladu s recentnom praksom VSRH. Neovisno što je osnovno vještvo sudskog vještaka V. K. bilo predmet razmatranja pred drugostupanjskim sudom, a ne vještvo D. C., presuda ovog suda koja se temeljila, među ostalim, i na vještvu V. K. je ukinuta, a sud je u ponovnom suđenju kao ispravnu varijantu obračuna prihvatio onu iz vještačenja Sudske vještakinje D. C., a ne iz vještačenja sudskog vještaka V. K.. Kako je tužitelj upravo u skladu s prihvaćenom varijantom obračuna postavio tužbeni zahtjev, isti je prihvaćen kao osnovan pa je naloženo tuženici da po osnovi razlike plaće na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od siječnja 2011. do zaključno sa prosincem 2012. isplati tužitelju ukupan bruto iznos od 63.157,97 kn / 8.382,50 EUR.

 

26. Tužitelju je na dosuđeni iznos valjalo priznati zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br.: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od zatraženog 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u smislu čl. 45. st. 1., 2., 4 i 5. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine" 177/04., 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., Odluka USRH - 120/13.,125/13., 148/13., Odluka USRH - 83/14., 143/14., 136/15., dalje: Zakon), čl. 12. st. 9., čl. 14., čl. 16. st. 2. i čl. 36. st. 1. i 2. Zakona, i člsnka 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 95/05, 96/06. ,68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12. i 79/13., dalje: Pravilnik) te čl. 11., 12. i 15. Pravilnik.

 

27. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i Odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

 

28. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP). 

 

29. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a i 155. ZPP-a te je odmjerena u skladu s popisanim troškom (list 565 spisa) prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22, 126/22, dalje Tarifa).

 

29.1. Tuženica na ročištu od 28.9.2022. navodi da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev pa da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe radi čega bi tuženici u tom dijelu u cijelosti pripadao parnični trošak u skladu s odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva da je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. U konkretnom slučaju, tužitelj nije povukao tužbu već je smanjio tužbeni zahtjev, što se može smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe, ali nije jasno u kojem iznosu tuženica smatra da je tužitelj trebao naknaditi parnični trošak primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a. Naime, odredbom čl.164. st.2. ZPP-a je propisano da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Tuženica u svom zahtjevu za naknadu troškova nije navela za koje radnje i u kojem točno iznosu potražuje naknadu parničnog troška zbog djelomičnog povlačenja tužbe pa stoga nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl.158. ZPP-a (tako i u odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-127/2021 od 19. travnja 2021.)

 

29.2. Tužitelju je prema popisanom trošku i VPS-u u vrijeme poduzimanja svake radnje određen slijedeći parnični trošak: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 12.3.2015., 31.8.2015., 17.11.2021. i 20.9.2022. za  svaku radnju iznos od 1.000,00 kn; za sastav podnesaka od 2.4.2015., 16.6.2015., 12.10.2015., 30.6.2021., 15.4.2021., i 30.6.2021. za svaku radnju iznos od 250,00 kn (Tbr 8.3 tarife); za zastupanje na ročištima od 18.3.2015., 22.4.2015., 20.6.2015., 28.10.2015., 12.10.2021., 25.11.2021., 5.4.2022., 14.7.2022. i 28.9.2022. za svako iznos od 1.000,00 kn; za zastupanje na ročištu za objavu odluke od 14.5.2015. iznos od 500,00 kn (Tbr. 9. t. 3. Tarife); za razmatranje i pregled spisa iznos od 250,00 kn (Tbr. 32. t. 1. Tarife); za konferencije sa strankom jedan sat iznos od 500,00 kn (Tbr. 30. t. 1. Tarife); što sve zbrojeno i uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 22.187,50 kn, a uvećano za 2.000,00 kn, 1.000,00 kn i 2.400,00 kn na ime troška vještačenja u ovom postupku iznosi ukupno 27.587,50 kn /3.661,49 EUR koliko je naloženo tuženici da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

 

29. 3. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st.2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

 

30. Slijedom navedenom, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Splitu, 8. prosinca 2022.

                                                                                                            s u t k i nj a

 

                                                                                                                 mr.sc. Ivana Erceg Ćurić, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

 

 

DNA:

-pun. tužitelja

-ODO

-u spis