- 1 -

Broj: Ppž-1074/2022

                 Republika Hrvatska             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske                                     Broj: Ppž-1074/2022

                          Zagreb             

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Malacka kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. M.K., zbog prekršaja iz članka 163. stavka 1. i 8., iz članka 51. stavka 1. i 5. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. i iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okr. M.K., podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin od 27. prosinca 2021., broj: 511-14-09/05-3-1003-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2022.,

p r e s u d i o   j e

1.                  Prigovor okrivljenika M.K. se  prihvaća osnovanim te se preinačava pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se okrivljeniku, na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, određuje obročna otplata ukupne novčane kazne od 12.500,00 (dvanaesttisućapetsto) kuna, u 5 (pet) jednakih mjesečnih obroka u iznosu od po 2.500,00 (dvijetisućepetsto) kuna/331,81 eura (tristotridesetijedan euro i osamdesetjedan cent)[1], s tim da prvi obrok dospijeva u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ostala 4 (četiri) obroka u razmacima od po 30 (trideset) dana, pa ukoliko okrivljenik na taj način uplati dvije trećine iznosa novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II.              Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik M.K. obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 eura (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik M.K. i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 12.500,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 163. stavka 1. i 8. (utvrđena novčana kazna od 1.000,00 kuna), iz članka 51. stavka 1. i 5. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. (utvrđena novčana kazna od 1.500,00 kuna) i iz članka 199. stavka 2. i 8. (utvrđena novčana kazna od 10.000,00 kuna) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u točki 1., 2. i 3. izreke prekršajnog naloga.

Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

              Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 900,00 kuna.

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da ne poriče osobnu krivnju zbog počinjenih prekršaja, no dodaje da nema materijalnih prihoda, odnosno da je prijavljen na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, pa moli da se razmotri mogućnost smanjenja novčane kazne, odnosno plaćanje na rate. U prilogu prigovora dostavlja Potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 3. siječnja 2022., a iz koje proizlazi da se okrivljenik M.K. vodio u evidenciji nezaposlenih osoba.

              Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18),  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članku 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4.              Prigovor je osnovan.

5.              Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6.              Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga.  Naime, imajući na umu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da su visine utvrđenih pojedinačnih novčanih kazni, kao i ukupna novčana kazna, izrečena sukladno odredbi čl. 39. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, primjerene svim okolnostima konkretnog događaja, stupnju krivnje okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Dakle, za prekršaj iz toč. 3. izreke zakonom je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a okrivljeniku je utvrđena novčana kazna u minimalno zakonom propisanom iznosu od 10.000,00 kuna, dok je za prekršaj iz toč. 2. izreke zakonom, važećim u inkriminirano vrijeme, propisana novčana kazna u iznosu od 500.00 kuna i koja se u slučaju prometne nesreće samo s materijalnom štetom uvećava za iznos od 1.000,00 kuna, a okrivljeniku je utvrđena novčana kazna u visini zakonom propisanog (fiksnog) iznosa uvećanog za iznos od 1.000,00 kuna, te je za prekršaj iz toč. 1. izreke novčana kazna utvrđena u visini zakonom propisanog (fiksnog) iznosa. K tome, uzimajući u obzir i  djelomično dokumentirane žalbene navode o  materijalnim i obiteljskim prilikama okrivljenika, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.

Međutim, cijeneći navode prigovora, ovaj sud nalazi, da u konkretnom slučaju ima opravdanja za primjenu čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, koji propisuje da u opravdanim slučajevima (ovisno o visini novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika) sud može odrediti obročnu otplatu novčanu kazne u vremenu do 6 mjeseci, te je preinačio prvostupanjsku presudu i odredio obročnu otplatu novčane kazne, na način i u roku navedenom u izreci ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina izrečene novčane kazne, kao i dokumentirane imovinske prilike okrivljenika, opravdavaju takvu odluku, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine ukupne novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti ( članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

7.               Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

8.              Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

9.              Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. prosinca 2022.

              Presuda  se dostavlja Policijskoj upravi varaždinskoj, Postaji prometne policije Varaždin u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.