1

Poslovni broj: UsI-1670/21-10

 

 

                              

      REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zvjezdane Radošević, u upravnom sporu tužiteljice V. F. iz Z., koju zastupa opunomoćenik I. C., odvjetnik u G., Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., radi naknade za oduzetu imovinu, dana 8. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/35, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-09 od 10. ožujka 2021.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi tužiteljice.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 3.125,00 / 414,76[1] eura kn.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv djelomičnog rješenja G. Z., G., S., O., D., KLASA: UP/I-942-01/05-06/162, URBROJ: 251-19-11-3/003-20-34 od 24. rujna 2020., kojim je tužiteljici utvrđeno za 13/48 suvlasničkog dijela pravo na naknadu u ukupnom iznosu od 73.507,75 kn, za oduzete i otkupljene stanove i to: stan u podrumu, površine 56 m2, otkupljen od strane D. L. i T. L.; stan na III katu, površine 65,89 m2, otkupljen od strane N. P., s kojim su neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine u Z., na adresi V., izgrađene na zk.č.br. 5613, opisane kao dvorište, spremište, stambena zgrada V., Z., površine 240 m2, upisane u zk.ul.br. 6043 k.o. C. Obveznik naknade je M., koje je dužno tužiteljici isplatiti, sukladno njezinom suvlasničkom omjeru, naknadu u novcu u iznosu od 22.936,74 kn u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti tog rješenja te preostali iznos naknade, sukladno njezinom suvlasničkom omjeru, u iznosu od 50.571,01 kn, u obveznicama Republike Hrvatske u 40 polugodišnjih rata koje dospijevaju 1. siječnja i 1. srpnja svake godine, počevši od 1. siječnja 2000.

2. Tužiteljica tužbom pobija zakonitost osporavanog rješenja, navodeći da je u konkretnom slučaju provedeno vještačenje po sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina K. J., prema kojem ukupna korisna površina svih stanova u zgradi u Z., na adresi V., iznosi 551,23 m2 te da je njezin pokojni otac J. K., prije nacionalizacije bio suvlasnik u površini od 275,61 m2 stambenog prostora (6/12 dijela) od cijele zgrade, a u postupku izuzimanja od nacionalizacije istom su ostavljena u vlasništvo dva stana ukupne površine 127,28 m2 (61,39 m2 i 65,89 m2) pa je stoga nasljednicima iza J. K. potrebno naknaditi 143,33 m2 stambene površine odnosno 26,91% ili 13/48 suvlasničkog dijela cijele zgrade u Z. Prvostupanjsko tijelo, vodeći se načelom slobodne ocjene dokaza, poklanja vjeru predmetnom vještačkom nalazu izrađenom od strane navedenog stalnog sudskog vještaka, smatrajući da je isti dovoljno obrazložen, jasan, potpun, neovisan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke. Nadalje, na traženje prvostupanjskog tijela nadležni gradski ured sačinio je izračun visine naknade za otkupljene stanove, površine 65,89 m2 i 56 m2, koji se nalaze u zgradi u Z., u dvije varijante. U prvoj varijanti izvršen je izračun visine naknade za otkupljene stanove s obzirom na njezin suvlasnički omjer utvrđen provedenim vještačenjem, prema kojem ukupna visina naknade iznosi 73.507,75 kn, dok je u drugoj varijanti izvršen izračun za površinu od 84,19 m2, prodanog stambenog prostora, prema kojem bi njoj za navedenu površinu koju čine otkupljeni stan na III katu, površine 65,89 m2 i površine od 18,30 m2 otkupljenog stana u podrumu, ukupne površine 56 m2, pripala naknada u ukupnom iznosu od 191.325,59 kn. Prvostupanjsko tijelo u obrazloženju navodi da uvažava prethodno navedene zakonske i podzakonske propise te provedeno vještačenje  i određuje naknadu u iznosu od 73.507,75 kn, sukladno varijanti prvog izračuna. Međutim, ističe kako je stav prvostupanjskog tijela pogrešan te da bi joj trebalo odrediti naknadu na temelju druge varijante, budući da ona odgovara zaključku vještaka. Navodi da je proturječan stav prvostupanjskog tijela kojim poklanja vjeru nalogu i mišljenju vještaka, a onda odlučuje odrediti naknadu u skladu s varijantom prvom, koja je u suprotnosti s onim utvrđenim u nalazu i mišljenju vještaka. Naime, kako je vještak utvrdio u zaključku kojem prvostupanjsko tijelo poklanja vjeru, njezinom predniku, odnosno njoj, ostaje za vratiti 148,33 m2 stambenog prostora što predstavlja 26,91% od cjelokupnog stambenog prostora zgrade s pripadajućim zemljištem. Drugim riječima, potrebno joj je izvršiti povrat od 26,91% od 551,23 m2, dakle od cijele zgrade te je ona predložila da joj se u cijelosti vrati (naturalni povrat) u vlasništvo stan površine 64,14 m2 koji se nalazi u prizemlju lijevo, čemu je i udovoljeno (iako na nespretan način) i koji nije opterećen stanarskim pravom te da joj se za razliku od 84,19 m2 isplati naknada u novcu i obveznicama, sukladno zakonskim odredbama. Dakle, u suštini vještak i ona zauzimaju stav da je potrebno izvršiti naknadu od 26,91% od 551,23 m2, dok prvostupanjsko tijelo smatra da je riječ o naknadi od dva predmetna stana. Takvim shvaćanjem prvostupanjskog tijela proizlazi da je predmet povrata navedeni stan od 64,14 m2 (naturalni povrat) i daljnjih ukupno oko 25 m2, što predstavlja postotak od dva prodana stana, a što je pogrešno i protivno dokumentaciji u spisu te provedenom vještačenju, kojem se prvostupanjsko tijelo priklanja. Napominje da je sve navedeno isticala i tijekom postupka, ali i u žalbi te da je unatoč tome tuženik odbio njezinu žalbu, a svoju odluku pogrešno tumači na nalazu i mišljenju vještaka, prema kojem se radi o 13/48 ili 26,91% cijele zgrade, odnosno sveukupno stambenog prostora. Navodi da tuženik nije u obrazloženju naveo razloge zbog čega smatra da je prvostupanjsko tijelo donijelo pravilnu i zakonitu odluku, već je samo paušalno naveo da je odluka pravilna, dok se na većinu žalbenih navoda nije očitovao.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev te poništi osporavano rješenje uz nadoknadu troškova upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn, uvećano za PDV 625,00 kn, ukupno 3.125,00 kn.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu M., S., u odgovoru na tužbu navodi da je suglasno s pravnim shvaćanjem tuženika izraženim u osporavanom rješenju.

7. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Ž., iako uredno pozvano, nije dostavilo ovom Sudu odgovor na tužbu.

9. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

10. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis te u spis tuženika dostavljen u ovosudni spis, poslovni broj: UsI-1480/21, kao i u spis UsI-1382/21.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

12. Odredbom članka 15. stavka 1. točke 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19) propisano je da se na temelju ovoga Zakona priznaje pravo na naknadu za stambene i poslovne zgrade, odnosno idealni dijelovi takvih zgrada, te stanovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrade odnosno idealni dijelovi tih posebnih dijelova zajedno sa pripadajućim zemljištem (u daljnjem tekstu: stan ili poslovni prostor)

13. Člankom 22. stavkom 1. toga Zakona propisano je da se stanovi oduzeti prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona na kojima postoji stanarsko pravo ne vraćaju u vlasništvo, osim stanova oduzetih prijašnjem vlasniku na temelju propisa o konfiskaciji.

14. Prema stavku 2. toga članka Zakona iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku daje se u vlasništvo i posjed stan na kojem ne postoji stanarski odnos, što rješenjem utvrđuje nadležna služba.

15. Prema stavku 3. toga članka Zakona prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu, a stanaru pravo na otkup stana.

16. Člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

17. Prema članku 120. stavku 3. ZUP-a u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit će se i svi navodi žalbe. Ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.

18. Iz obrazloženja prvostupanjskog djelomičnog rješenja proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za naknadu, odnosno povrat nacionalizirane imovine opisane kao stambena zgrada u Z., izgrađena na zk.č.br. 2407/1, površine 65,9 čhv (237 m2), upisana u zk.ul.br. 2549 k.o. G. Z., ranije suvlasništvo, između ostalih, njezinog oca, pok. J. K. u 6/12 dijela. Također, proizlazi da su J. K. izuzeti iz nacionalizacije i ostavljeni u vlasništvu kao posebni dijelovi zgrade dvosoban stan na I. katu desno sa sporednim prostorijama i dvosoban stan na I. katu lijevo sa sporednim prostorijama. U postupku je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina K. J., iz kojeg nalaza i mišljena od ožujka 2008. proizlazi da je nasljedniku iza pok. J. K. potrebno vratiti (nije namiren) 148,33 m2 stambene površine ili 26,91 % (13/48) od cijele zgrade u V. za koju je utvrdio stambenu površinu od 551,23 m2. Prvostupanjsko tijelo, prihvaća predmetni nalaz i mišljenje kao dovoljno obrazložen, jasan, potpun i argumentiran te na njemu temelji prvostupanjsko djelomično rješenje, kojima tužiteljici utvrđuje za 13/48 suvlasničkog dijela pravo na naknadu u ukupnom iznosu od 73.507,75 kn za oduzete i otkupljene stanove površine 56 m2 i i 65,89 m2, a što niti sa povratom u vlasništvo 13/48 suvlasničkog djela stana površine 64,14 m2, u odnosu na koje je doneseno posebno djelomično rješenje, KLASA : UP/I-942-01/05-06/162, URBROJ: 251-19-11-3/003-20-35 od 25. rujna 2020. ne odgovara površini od 148,33 m2, odnosno 26,91% (13/48) od cijele zgrade (stambene površine 551,23 m2), koju je vještak utvrdio da joj pripada.

19. Dakle, Sud nalazi da je obrazloženje prvostupanjskog rješenja kontradiktorno, kao i rješenje tuženika, kojim potvrđuje prvostupanjsko rješenje kao pravilno i zakonito, ne očitujući se na žalbene prigovore tužiteljice, a zbog činjenice da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, istovremeno smatrajući da je davanjem u vlasništvo i određivanjem naknade za manju stambenu površinu od one koju je utvrdio vještak tužiteljica namirena u cijelosti.

20. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti zakonitim.

21. Stoga će tuženik u ponovnom postupku, imajući u vidu pravno shvaćanje i primjedbe Suda, odlučiti o žalbi tužiteljice novim, na zakonu zasnovanim rješenjem, koje će biti obrazloženo sukladno članku 98. stavku 5. ZUP-a i kojem će ocijeniti sve navode žalbe sukladno članku 120. stavku 3. ZUP-a.

22. Valjalo je stoga, temeljem članka 58. stavka 1., u svezi s člankom 81. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I i II izreke presude.

23. Odluka o trošku u točki III izreke presude temelji se na članku 79. ZUS-a, a u vezi s Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2279/2018 od 9. travnja 2019. Trošak se sastoji od troška zastupanja tužiteljice po odvjetniku i to sastava tužbe u iznosu u iznosu od 2.500,00 kn, uvećano za PDV 25%, ukupno 3.125,00 kn, sve u vezi sa Tbr. 23, Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14, i 107/15, 31/22 dalje: Tarifa).

 

 

U Zagrebu 8. prosinca 2022.

 

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić, v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I i II izreke presude žalba nije dopuštena (članak 66.a Zakona o upravnim sporovima). Protiv točke III žalba je dozvoljena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane točke presude.