Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2, 52440 Poreč
Posl.br. 31 P-347/2021-23
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Đ. L.,
iz P., H. 30, OIB:, zastupan po punomoćnici L.
M., odvjetnici iz P., protiv tuženika R. A. d.d.,
OIB:, iz Z., M. cesta 69, zastupan po punomoćnicima
iz Z. odvjetničkog ureda P. G. i dr. iz R., radi utvrđenja i
isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 03. studenog 2022. godine, u
prisutnosti punomoćnika tužitelja, dana 08. prosinca 2022. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnom odredba o isključivoj mjesnoj nadležnosti
sadržana u čl. 12. Ugovora o kreditu broj 114-50-4166223 kojeg su tužitelj kao
korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 06. lipnja 2007. godine, a koja glasi:
"U slučaju spora nadležan je sud u mjestu sjedišta Kreditora."
II Nalaže se tuženiku da tužitelju, s osnova preplaćenog tečaja CHF
valute, u roku od 15 dana, isplati iznos od 52.250,75 kn/6.934,88 eur1 zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja teče:
na iznos od 6,72 KN / 0,89 EUR od 7.9.2007. do isplate
na iznos od 20,59 KN / 2,73 EUR od 21.2.2008. do isplate
na iznos od 38,21 KN / 5,07 EUR od 19.3.2008. do isplate
na iznos od 68,48 KN / 9,09 EUR od 9.4.2008. do isplate
na iznos od 23,01 KN / 3,05 EUR od 7.5.2008. do isplate
na iznos od 5,11 KN / 0,68 EUR od 10.6.2008. do isplate
na iznos od 27,77 KN / 3,69 EUR od 9.7.2008. do isplate
na iznos od 15,89 KN / 2,11 EUR od 7.10.2008. do isplate
na iznos od 165,47 KN / 21,96 EUR od 11.11.2008. do isplate
na iznos od 65,26 KN / 8,66 EUR od 9.12.2008. do isplate
na iznos od 192,62 KN / 25,57 EUR od 6.1.2009. do isplate
na iznos od 212,22 KN / 28,17 EUR od 3.2.2009. do isplate
1 fiksni tečaj konverzije 7,53450
Posl.br. 31 P-347/2021-23
na iznos od 221,05 KN / 29,34 EUR od 7.3.2009. do isplate
na iznos od 204,45 KN / 27,14 EUR od 21.4.2009. do isplate
na iznos od 209,29 KN / 27,78 EUR od 8.5.2009. do isplate
na iznos od 170,56 KN / 22,64 EUR od 9.6.2009. do isplate
na iznos od 141,99 KN / 18,85 EUR od 4.7.2009. do isplate
na iznos od 149,60 KN / 19,86 EUR od 12.8.2009. do isplate
na iznos od 164,62 KN / 21,85 EUR od 5.9.2009. do isplate
na iznos od 163,36 KN / 21,68 EUR od 7.10.2009. do isplate
na iznos od 148,06 KN / 19,65 EUR od 4.11.2009. do isplate
na iznos od 176,63 KN / 23,44 EUR od 4.12.2009. do isplate
na iznos od 199,52 KN / 26,48 EUR od 5.1.2010. do isplate
na iznos od 232,09 KN / 30,80 EUR od 27.2.2010. do isplate
na iznos od 224,60 KN / 29,81 EUR od 27.3.2010. do isplate
na iznos od 268,86 KN / 35,68 EUR od 28.4.2010. do isplate
na iznos od 260,39 KN / 34,56 EUR od 5.5.2010. do isplate
na iznos od 276,71 KN / 36,73 EUR od 9.6.2010. do isplate
na iznos od 418,06 KN / 55,49 EUR od 8.7.2010. do isplate
na iznos od 388,91 KN / 51,62 EUR od 17.8.2010. do isplate
na iznos od 477,87 KN / 63,42 EUR od 9.9.2010. do isplate
na iznos od 447,18 KN / 59,35 EUR od 5.10.2010. do isplate
na iznos od 397,76 KN / 52,79 EUR od 4.11.2010. do isplate
na iznos od 501,94 KN / 66,62 EUR od 7.12.2010. do isplate
na iznos od 634,57 KN / 84,22 EUR od 5.1.2011. do isplate
na iznos od 540,78 KN / 71,77 EUR od 4.2.2011. do isplate
na iznos od 573,58 KN / 76,13 EUR od 3.3.2011. do isplate
na iznos od 531,72 KN / 70,57 EUR od 6.4.2011. do isplate
na iznos od 539,22 KN / 71,57 EUR od 3.5.2011. do isplate
na iznos od 717,02 KN / 95,16 EUR od 8.6.2011. do isplate
na iznos od 734,36 KN / 97,47 EUR od 14.7.2011. do isplate
na iznos od 876,41 KN / 116,32 EUR od 11.8.2011. do isplate
na iznos od 800,84 KN / 106,29 EUR od 10.9.2011. do isplate
na iznos od 717,89 KN / 95,28 EUR od 4.10.2011. do isplate
na iznos od 693,95 KN / 92,10 EUR od 10.11.2011. do isplate
na iznos od 687,66 KN / 91,27 EUR od 6.12.2011. do isplate
na iznos od 726,30 KN / 96,40 EUR od 4.1.2012. do isplate
na iznos od 761,46 KN / 101,06 EUR od 1.2.2012. do isplate
na iznos od 764,64 KN / 101,49 EUR od 3.3.2012. do isplate
na iznos od 741,36 KN / 98,40 EUR od 4.4.2012. do isplate
na iznos od 757,02 KN / 100,47 EUR od 18.5.2011. do isplate
na iznos od 767,77 KN / 101,90 EUR od 20.6.2012. do isplate
na iznos od 749,74 KN / 99,51 EUR od 20.7.2012. do isplate
na iznos od 754,42 KN / 100,13 EUR od 2.8.2012. do isplate
na iznos od 740,83 KN / 98,33 EUR od 5.9.2012. do isplate
na iznos od 711,48 KN / 94,43 EUR od 13.10.2012. do isplate
na iznos od 742,80 KN / 98,59 EUR od 3.11.2012. do isplate
na iznos od 757,84 KN / 100,58 EUR od 8.12.2012. do isplate
na iznos od 747,30 KN / 99,18 EUR od 4.1.2013. do isplate
na iznos od 688,42 KN / 91,37 EUR od 7.2.2013. do isplate
Posl.br. 31 P-347/2021-23
na iznos od 738,38 KN / 98,00 EUR od 14.3.2013. do isplate na iznos od 742,54 KN / 98,55 EUR od 3.4.2013. do isplate na iznos od 723,12 KN / 95,97 EUR od 7.5.2013. do isplate 6 na iznos od 661,85 KN / 87,84 EUR od 20.6.2013. do isplate na iznos od 660,28 KN / 87,63 EUR od 19.7.2013. do isplate na iznos od 675,32 KN / 89,63 EUR od 2.8.2013. do isplate na iznos od 699,43 KN / 92,83 EUR od 4.9.2013. do isplate na iznos od 732,88 KN / 97,27 EUR od 4.10.2013. do isplate na iznos od 715,62 KN / 94,98 EUR od 12.11.2013. do isplate na iznos od 727,82 KN / 96,60 EUR od 12.12.2013. do isplate na iznos od 741,70 KN / 98,44 EUR od 4.1.2014. do isplate na iznos od 750,29 KN / 99,58 EUR od 4.2.2014. do isplate na iznos od 768,43 KN / 101,99 EUR od 5.3.2014. do isplate na iznos od 762,47 KN / 101,20 EUR od 26.4.2014. do isplate na iznos od 742,36 KN / 98,53 EUR od 13.5.2014. do isplate na iznos od 735,93 KN / 97,67 EUR od 5.6.2014. do isplate na iznos od 738,83 KN / 98,06 EUR od 27.8.2014. do isplate
na iznos od 14.789,27 KN / 1.962,87 EUR od 27.8.2014. do isplate,
po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini
stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), za period od
01.01.2008.god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja
je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj
za 5 postotnih poena (NN 35/05), te od 01.08.2015.god. pa do konačne isplate po
stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku R. A. d.d., iz Z., M.
cesta 69, OIB:, da tužitelju Đ. L., iz P., H. 30,
OIB: s osnova preplaćene kamate, u roku od 15 dana isplati iznos
od 12.334,12 kn/1.637,04 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja
teče:
Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., M. cesta
69, OIB da tužitelju Đ. L., P., H. 30, OIB:
, s osnova preplaćene kamate, u roku od 15 dana isplati iznos od
12.334,12 kn / 1.637,04 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
na iznos od 117,25 KN / 15,56 EUR od 5.12.2007. do isplate na iznos od 116,54 KN / 15,47 EUR od 5.1.2008. do isplate na iznos od 115,83 KN / 15,37 EUR od 21.2.2008. do isplate
na iznos od 115,08 KN / 15,27 EUR od 19.3.2008. do isplate
na iznos od 114,37 KN / 15,18 EUR od 9.4.2008. do isplate na iznos od 113,61 KN / 15,08 EUR od 7.5.2008. do isplate na iznos od 174,46 KN / 23,15 EUR od 10.6.2008. do isplate
na iznos od 173,30 KN / 23,00 EUR od 9.7.2008. do isplate na iznos od 172,10 KN / 22,84 EUR od 8.8.2008. do isplate na iznos od 170,90 KN / 22,68 EUR od 16.9.2008. do isplate
Posl.br. 31 P-347/2021-23
na iznos od 169,75 KN / 22,53 EUR od 7.10.2008. do isplate
na iznos od 168,55 KN / 22,37 EUR od 11.11.2008. do isplate
na iznos od 167,31 KN / 22,21 EUR od 9.12.2008. do isplate
na iznos od 166,06 KN / 22,04 EUR od 6.1.2009. do isplate
na iznos od 164,86 KN / 21,88 EUR od 3.2.2009. do isplate
na iznos od 163,62 KN / 21,72 EUR od 7.3.2009. do isplate
na iznos od 265,15 KN / 35,19 EUR od 21.4.2009. do isplate
na iznos od 263,15 KN / 34,93 EUR od 8.5.2009. do isplate
na iznos od 261,07 KN / 34,65 EUR od 9.6.2009. do isplate
na iznos od 259,02 KN / 34,38 EUR od 4.7.2009. do isplate
na iznos od 256,93 KN / 34,10 EUR od 12.8.2009. do isplate
na iznos od 254,80 KN / 33,82 EUR od 5.9.2009. do isplate
na iznos od 252,67 KN / 33,54 EUR od 7.10.2009. do isplate
na iznos od 250,49 KN / 33,25 EUR od 4.11.2009. do isplate
na iznos od 248,27 KN / 32,95 EUR od 4.12.2009. do isplate
na iznos od 246,05 KN / 32,66 EUR od 5.1.2010. do isplate
na iznos od 243,79 KN / 32,36 EUR od 27.2.2010. do isplate
na iznos od 241,52 KN / 32,06 EUR od 27.3.2010. do isplate
na iznos od 239,26 KN / 31,76 EUR od 28.4.2010. do isplate
na iznos od 236,95 KN / 31,45 EUR od 5.5.2010. do isplate
na iznos od 234,59 KN / 31,14 EUR od 9.6.2010. do isplate
na iznos od 232,20 KN / 30,82 EUR od 8.7.2010. do isplate
na iznos od 229,80 KN / 30,50 EUR od 17.8.2010. do isplate
na iznos od 227,40 KN / 30,18 EUR od 9.9.2010. do isplate
na iznos od 224,91 KN / 29,85 EUR od 5.10.2010. do isplate
na iznos od 222,47 KN / 29,53 EUR od 4.11.2010. do isplate
na iznos od 219,94 KN / 29,19 EUR od 7.12.2010. do isplate
na iznos od 217,36 KN / 28,85 EUR od 5.1.2011. do isplate
na iznos od 214,83 KN / 28,51 EUR od 4.2.2011. do isplate
na iznos od 212,21 KN / 28,17 EUR od 3.3.2011. do isplate
na iznos od 209,59 KN / 27,82 EUR od 6.4.2011. do isplate
na iznos od 206,97 KN / 27,47 EUR od 3.5.2011. do isplate
na iznos od 204,26 KN / 27,11 EUR od 8.6.2011. do isplate
na iznos od 201,55 KN / 26,75 EUR od 14.7.2011. do isplate
na iznos od 180,10 KN / 23,90 EUR od 11.8.2011. do isplate
na iznos od 177,57 KN / 23,57 EUR od 10.9.2011. do isplate
na iznos od 175,04 KN / 23,23 EUR od 4.10.2011. do isplate
na iznos od 118,76 KN / 15,76 EUR od 10.11.2011. do isplate
na iznos od 116,90 KN / 15,52 EUR od 6.12.2011. do isplate
na iznos od 115,03 KN / 15,27 EUR od 4.1.2012. do isplate
na iznos od 113,17 KN / 15,02 EUR od 1.2.2012. do isplate
na iznos od 111,21 KN / 14,76 EUR od 3.3.2012. do isplate
na iznos od 109,35 KN / 14,51 EUR od 4.4.2012. do isplate
na iznos od 107,39 KN / 14,25 EUR od 18.5.2012. do isplate
na iznos od 105,44 KN / 13,99 EUR od 20.6.2012. do isplate
na iznos od 103,44 KN / 13,73 EUR od 20.7.2012. do isplate
na iznos od 101,49 KN / 13,47 EUR od 2.8.2012. do isplate
na iznos od 99,44 KN / 13,20 EUR od 5.9.2012. do isplate
Posl.br. 31 P-347/2021-23
na iznos od 97,40 KN / 12,93 EUR od 13.10.2012. do isplate
na iznos od 95,36 KN / 12,66 EUR od 3.11.2012. do isplate na iznos od 93,31 KN / 12,38 EUR od 8.12.2012. do isplate na iznos od 91,23 KN / 12,11 EUR od 4.1.2013. do isplate na iznos od 89,09 KN / 11,82 EUR od 7.2.2013. do isplate na iznos od 86,96 KN / 11,54 EUR od 14.3.2013. do isplate na iznos od 84,83 KN / 11,26 EUR od 3.4.2013. do isplate na iznos od 82,65 KN / 10,97 EUR od 7.5.2013. do isplate na iznos od 80,43 KN / 10,67 EUR od 20.6.2013. do isplate na iznos od 78,26 KN / 10,39 EUR od 19.7.2013. do isplate na iznos od 76,04 KN / 10,09 EUR od 2.8.2013. do isplate na iznos od 73,73 KN / 9,79 EUR od 4.9.2013. do isplate na iznos od 71,51 KN / 9,49 EUR od 4.10.2013. do isplate na iznos od 69,20 KN / 9,18 EUR od 12.11.2013. do isplate na iznos od 66,89 KN / 8,88 EUR od 12.12.2013. do isplate na iznos od 64,53 KN / 8,56 EUR od 4.1.2014. do isplate na iznos od 62,18 KN / 8,25 EUR od 4.2.2014. do isplate na iznos od 59,78 KN / 7,93 EUR od 5.3.2014. do isplate na iznos od 57,38 KN / 7,62 EUR od 26.4.2014. do isplate na iznos od 54,98 KN / 7,30 EUR od 13.5.2014. do isplate na iznos od 52,54 KN / 6,97 EUR od 5.6.2014. do isplate na iznos od 50,72 KN / 6,73 EUR od 27.8.2014. do isplate,
po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini
stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), za period od
01.01.2008.god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja
je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj
za 5 postotnih poena (NN 35/05), te od 01.08.2015.god. pa do konačne isplate po
stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
IV Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od
13.570,70 kn/1.801,14 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od
presuđenja, pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim
odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška,
i
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba u odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi:
"II Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope
sadržana u Ugovoru o kreditu broj 114-50-4166223, kojeg su tužitelj kao korisnik
Posl.br. 31 P-347/2021-23
kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 6.06.2007. god., a koje glase: u odredbi
čl. 2. "…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora." pa stoga navedene
odredbe Ugovora, kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne
učinke između ugovornih strana.
III Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule
švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 114-50-4166223, kojeg su
tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 6.06.2007. god.
kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane: u
odredbi čl. 1. "…na dan korištenja kredita.", u odredbi čl. 7. a) "…po srednjem
tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…" b) "…o srednjem tečaju
Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…" "Uplate po kreditu valutiraju se s
datumom odobrenja račun banke." pa stoga navedene odredbe Ugovora ne
proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana."
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika dana 05. svibnja 2021. godine radi
utvrđenja da su ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu broj 114-50-4166223
sklopljenog između stranaka 06. lipnja 2007. godine ovjerenog kod javnog bilježnika
T. F. pod brojem OV-6413/07 u P. dana 06. lipnja 2007. godine i to u
dijelu u kojem je ugovorena, u slučaju spora, nadležnost suda u mjestu sjedišta
kreditora, te u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana
glavnica švicarski franak, te u dijelu u kojem je određeno da se promjena
kamatnih stopa vrši u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, te konačno
radi isplate ukupnog iznosa od 67.439,26 kn sa zateznim kamatama koje teku na
pojedine mjesečne anuitete od uplate pojedinog anuiteta pa do isplate. U tužbi
navodi da su dana 06.06.2007.god. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik u svojstvu
kreditora, sklopili su Ugovor o kreditu broj: 114-50-4166223, kojim Ugovorom je
tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 32.654,63 CHF.
Ugovor da sadrži ugovornu odredbu o mjesnoj nadležnosti suda prema sjedištu
Banke, a koja odredba da je nepoštena i ništetna. Ugovor o kreditu sklopljen je na
unaprijed formuliranom obrascu, sadržaj kojih odredbi unaprijed priprema banka.
Parnične stranke da nisu pojedinačno pregovarale o mjesnoj nadležnosti, te je banka
odredbu o mjesnoj nadležnosti suda prema sjedištu Banke unijela u ugovor isključivo
kako bi pogodovala sebi, obzirom se radi o sudu koji se nalazi u mjestu glavnog
poslovanja tuženika. Sporna ugovorna odredba tužitelju na njegovu štetu uzrokuje
znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, obzirom da tužitelju
nameće dodatne financijske troškove u situaciji kada zaštitu svojih prava mora
ostvarivati sudskim putem. Tužitelj ukazuje na brojne odluke Županijskih sudova u
kojim odlukama je odredba kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu
glavnog poslovnog mjesta pružatelja usluge utvrđena nepoštenom i ništetnom -
Županijski sud u Puli posl. br. Gž-2099/2015 od 03.06.2016.god., Županijski sud u
Splitu posl. br. Gž Ovr-393/2018 od 4.05.2018.god., Županijski sud u Rijeci
posl.br.Gž-2054/2018, Županijski sud u Rijeci posl.br.Gž-2066/2017, Županijski sud u
Slavonskom Brodu posl. br. Gž-136/2019, te Županijski sud u Vukovaru posl.br.Gž-
429/2018, Županijski sud u Rijeci posl.br.Gž-2276/2020. Nadalje, ističe da Ugovor o
kreditu sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja kamatna stopa je
promjenjiva sukladno odluci banke-tuženika. U vrijeme zaključenja Ugovora tužitelj i
Posl.br. 31 P-347/2021-23
tuženik da nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te Ugovorom
nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na
odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Od početka otplate kredita pa nadalje
kamatna stopa se u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu
povećanje mjesečnih anuiteta. Kamata je cijena, a cijena je bitan sastojak ugovora o
kreditu i kao takva mora biti određena ili barem odrediva. No, u konkretnom slučaju
visina kamate stope nije određena niti odrediva, obzirom je ugovorena kao
promjenjiva na temelju odluke tuženika, dakle jedne ugovorne stranke. Cit. „Činidba
je određena ako se u vrijeme sklapanja ugovora unaprijed točno zna na što je dužnik
obvezan u vjerovnikovu korist u vrijeme ispunjenja”, a „Odredivost činidbe mora se
utvrditi iz sadržaja ugovora” (str.379. Komentara ZOO-a, Gorenc 2005.). Predmetni
Ugovor o kreditu ne sadrži nikakav kriterij/parametar promjenjivosti kamatne stope,
dakle ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope na temelju kojih
bi tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla
proizlaze. Ugovor o kreditu sadrži odredbu da se kamatna stopa mijenja u skladu s
odlukom Banke, no time nije definirano u kojem trenutku, pod kojim uvjetima niti na
koji način se kamatna stopa ima mijenjati. Dakle, obzirom sam Ugovor ne sadrži
podatke pomoću kojih se može odrediti činidba tužitelja, niti je određivanje činidbe
prepušteno trećoj strani, odredba ugovora da se kamatna stopa mijenja prema odluci
tuženika ništetna je kao neodrediva. Odredba o redovnoj kamatnoj stopi jedna je od
temeljnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu, jer je kamata cijena koju korisnik
kredita plaća kreditoru za korištenje novčanog iznosa pozajmljenog od kreditora.
Dakle, kamatom se određuje visina i predmet obveze (činidba) kreditnog dužnika, te
stoga predstavlja bitan sastojak ugovora o kreditu (odredba čl.1021. i čl.1022. ZOO
NN 35/05). Odredbom čl.269. ZOO NN 35/05 propisano je da ugovorna obveza
(činidba) mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Nadalje, u
odredbi čl.272. st.1. ZOO, daje se definicija odredivog predmeta obveze (činidbe),
cit.: „Činidbe je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti
ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi.” Iz navedenog proizlazi da je predmet
tužiteljeve obveze neodređen i neodrediv, s obzirom da nije odrediv niti prema
elementima sadržanima u ugovoru niti ovisi o volji treće strane, nego naprotiv, visina
obveze dužnika isključivo ovisi o volji druge ugovorne strane – vjerovnika (banke).
Sve opisane odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi protivni su kogentnim
odredbama čl.81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), koji je bio na snazi u
vrijeme sklapanja ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe
njezina ništetnost (čl.87. Zakona o zaštiti potrošača). Obzirom je ništetna odredba o
promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke banke s učinkom ex tunc, to
su bez pravnog učinka i sve odluke banke – tuženika o promjeni kamatne stope
donesene tijekom trajanja kredita s istim pravnim učinkom. Nadalje vezano za
valutnu klauzulu ističe da temeljem Ugovora o kreditu banka je odobrila korisniku
(tužitelju) kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 32.654,63 CHF-a prema
srednjem tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećem na dan korištenja
kredita. Ugovorom da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim
anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF R.
A. d.d. važećem na dan dospijeća, a sve prema otplatnom planu. Prema
početnom otplatnom planu mjesečni anuitet tužitelja trebao je iznositi 382,56 CHF.
Zatim, ugovorom je ugovoreno da preostali iznos kredita u iznosu od 8.292,16 CHFa
u kunskoj protuvrijednosti dospijeva na naplatu odjednom, zajedno s zadnjim
Posl.br. 31 P-347/2021-23
anuitetom kredita. U vrijeme zaključenja Ugovora, prilikom ugovaranja valutne
klauzule u švicarskim francima, tuženik je propustio tužitelja u cijelosti informirati o
svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj
obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja
valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u
pravima i obvezama ugovornih strana. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj
švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za
posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Presudom Trgovačkog suda u
Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH
posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.god., pravomoćno je utvrđeno da su tužene
banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući
ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na
način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i
u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali
o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na
potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana a sve na štetu potrošača, pa su takve odredbe ugovora ništetne.
Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu
ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog
franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači
valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka.
Navedena odluka potvrđena je i od strane Vrhovnog suda broj Rev-2221/2018.
Obzirom se predmetnim Ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu
švicarskog franka, a tužitelj kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bio
informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita
veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u
Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom Ugovoru o
kreditu utvrde ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti
kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu
posl.br. P-1401/2012, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-
6632/17 od 14.06.2018.god., koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa
i prava potrošača a kojom se utvrđuje:
- ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica i anuiteti kredita veže za
valutu švicarskog franka, obvezujuća je u pojedinačnim sudskim postupcima koje
svaki korisnik kredita pokrene protiv banke.
Sve opisane odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli protivni su kogentnim odredbama
čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme
sklapanja ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina
ništetnost (čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača).
Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi
ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju
takvih ništetnih odredbi primila. Prema mišljenju tužitelja u konkretnom slučaju radi
utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba se primijeniti početno ugovorena kamatna
stopa, te početni srednji tečaj švicarskog franka, obzirom su jedino navedeni
parametri tužitelju bili poznati prilikom sklapanja ugovora. Tužitelj smatra da je uslijed
jednostranog povećanja kamatne stope predmetni kredit po osnovi kamata preplatio
za iznos od 15.787,09 kn, a uslijed rasta tečaja švicarskog franka da je predmetni
kredit po osnovi CHF tečaja preplatio za iznos od 51.652,17 kn. Obzirom je zbog
Posl.br. 31 P-347/2021-23
nepoštenog ugovaranja ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita, te
mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka kao i način promjene kamatne
stope, tužitelj smatra da je predmetni kredit preplatio za iznos od 67.439,26 kn. Na
svaki pojedino utvrđeni iznos dugovanja tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od
dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate. Obzirom se radi o složenom
kamatnom računu o čemu tužitelj nema niti može imati stručna znanja, isti zadržava
pravo da po primitku izračuna od strane tuženika ili financijskog vještačenja uredi
tužbeni zahtjev u pogledu konačne visine, svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa,
dospijeća pojedinačnih mjesečnih iznosa te tijeka zakonskih zateznih kamata. Prije
pokretanja ovog parničnog postupka tužitelj da se tuženiku obratio radi pokušaja
mirnog rješavanja spora, no tuženik je zahtjev smatrao neosnovanim.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev tj.
osporava i osnovu u odnosu na ništetnost kamatne stope i valutne klauzule, te visinu
tužbenog zahtjeva. Ističe i prigovor zastare. U odgovoru na tužbu navodi da tužitelj
tvrdi da su nepoštene i ništetne klauzule o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,
za koje da je Trgovački sud u Zagrebu presudom posl. br. P – 1401/2012 od 04. srpnja
2013. godine utvrdio da predstavljaju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a koja
presuda da je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.
br. Pž – 7129/13 od dana 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske posl. br. Pž – 6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine. Granice
pravomoćnosti predmetnih presuda da ne protežu se na predmet ovog spora budući se
iste odnose samo na stambene kredite s valutnom klauzulom u CHF i to samo na one
koji su još u otplati. Postupak u kojem su donesene citirane presude da se vodio radi
zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U tom postupku, a što je razvidno iz same
naravi postupka kao i obrazloženja citiranih presuda, sudovi nisu utvrđivali činjenice o
kojima ovisi eventualno utvrđenje ništetnosti u odnosu na pojedine potrošače odnosno
pojedinačne ugovore o kreditu već su sudovi na apstraktnoj razini utvrđivali jesu li
valutne klauzule i klauzule o promjenjivim kamatnim stopama nepoštene te posljedično
tome ništetne. U svrhu potvrde navedenog, upućuje na str. 54. obrazloženja presude
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž – 6632/17-10 od 14. lipnja
2018. godine. Iz obrazloženja citiranih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih
interesa i prava nedvojbeno da proizlazi kako sudovi u tom postupku nisu utvrđivali one
činjenice koje su važne za donošenje odluke u pojedinačnim sporovima odnosno one
činjenice o kojima ovisi utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi te potom
eventualna osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu u ovom postupku. Slijedom
navedenog, na tužitelju da je teret dokaza da su u konkretnom slučaju sporne ugovorne
odredbe ništetne budući takvo utvrđenje ne proizlazi iz citiranih presuda donesenih u
postupku zaštite kolektivnih interesa i prava.
3. Tužitelj je, nakon provedenog financijskog vještačenja uredio tužbeni
zahtjev kojim, u odnosu na isplatu, potražuje na ime preplaćene kamate iznos od
12.334,12 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne
anuitete od uplate pojedinog anuiteta pa do isplate, zatim na ime preplaćenog
tečaja CHF valute iznos od 52.250,75 kn, sa zateznim kamatama koje teku na
pojedine mjesečne anuitete od uplate pojedinog anuiteta pa do isplate, kako je to
podneskom od 03. svibnja 2022. godine zatražio odnosno 17. listopada 2022.
godine kada je sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH (NN
57/22) prikazao u dvojnom iskazivanju novčane vrijednosti.
Posl.br. 31 P-347/2021-23
4. Tuženik se podneskom od 20. svibnja 2022. godine očitovao na
podnesak tužitelja od 03. svibnja 2022. godine na način da smatra da je tužitelj
djelomično povukao tužbeni zahtjev pod točkom III, na način da ga je smanjio za
iznos od 3.452,97 kn, pa slijedom toga da pristaje na tako djelomično povlačenje, ali
da potražuje trošak u ukupnom iznosu od 3.750,00 kn (za sastav odgovora na
tužbu, sastav podnesaka od 30. ožujka 2022., 13. svibnja 2022. i 20. svibnja
2022. godine).
5. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je, u odnosu na
isplatu, precizirao tužbeni zahtjev, koji se smatra preinačenim, te je sud sukladno
čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977,
36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990,
35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001,
117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013,
89/2014, 70/2019, dalje: ZPP) dopustio tu preinaku, jer je i po stavu ovog suda to
svrsihodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a posebice zato što je
tužitelj tek nakon provedenog financijskog vještačenja mogao postaviti precizirani
zahtjev za isplatu, pa u tom smislu sud ne smatra da se radi o djelomičnom
povlačenju kako to tvrdi tuženik, glede potraživanja troška.
6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o kreditu (7-9), otplatni
plan (10-16), prijepis knjigovodstvene kartice (17-19), dopise (20-24), Opće uvjete
poslovanja sa stanovništvom (34-43), Pravilnik o obračunu kamata i naknada (44-
250), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku T.
P. stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije, te je pročitan nalaz i
mišljenje vještaka (265-279). Druge dokaze sud nije provodio, budući su na temelju
provedenih dokaza utvrđene sve potrebne činjenice za donošenje meritorne odluke
u ovoj pravnoj stvari.
Sud nije prihvatio niti dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke,
kako je sam tužitelj predložio na okolnost ugovorne odredbe o promjenjivoj
kamatnoj stopi, a to iz razloga jer je u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja za
isplatu s osnova preplaćene kamate nastupila zastara, o čemu će riječi biti kasnije.
7. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na utvrđenje ništetnim odredbi
vezane za promjenu kamatne stope i ugovorene valutne klauzule nisu dopušteni
budući da je sud zaključio da je o tome već pravomoćno presuđeno, pa je
primjenom čl. 333. st. 1. ZPP-a tužba u tom dijelu odbačena, a o čemu će biti
kasnije riječi. U odnosu na utvrđenje ništetnom odredbe o isključivoj mjesnoj
nadležnosti propisanoj čl. 12. Ugovora, tužbeni zahtjev je osnovan, kao i u odnosu
na isplatu s osnova preplaćenog tečaja CHF valute. U odnosu na isplatu s
osnova preplaćene kamate tužbeni zahtjev nije osnovan, zbog zastare, o čemu će
riječi biti kasnije.
8. Dakle, u ovoj pravnoj stvari sporni su i osnova i visina tužbenog zahtjeva,
zatim da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja.
Posl.br. 31 P-347/2021-23
9. Između stranaka nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao
korisnik kredita dana 06. lipnja 2007. godine sklopili Ugovor o kreditu kojim je
banka stavila na raspolaganje tužitelju (za kupnju vozila) iznos u kunama koji
odgovara protuvrijednosti od 32.654,63 CHF, po srednjem tečaju banke na dan
isplate, na rok otplate 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,
prema otplatnom planu. Također, među strankama nije sporno da je ugovorena
promjenjiva kamatna stopa koja je na dan zaključenja Ugovora iznosila 5,20%
godišnje i to stopa koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama
kreditora.
10. Tuženik u tijeku postupka nije osporio tužitelju status potrošača, pa sud ne
smatra potrebnim obrazlagati tko se sve smatra potrošačem u smislu odredbe čl. 3.
Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), kao i čl. 2. Direktive broj 93/13 od 05.
travnja 2013. godine.
11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04.
srpnja 2013. godine koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda RH
posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja
2018. pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do
31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika
kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene
ugovorne odredbe kojima su ugovorene valuta uz koju je vezana glavnica švicarski
franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik
kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima
bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom
pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za
posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i da je tuženik
u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio
kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim
ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena
redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima
promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim njegovim internim
aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i
korisnik kreditnih usluga kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom
utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku
tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom
povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Stoga, se radi o ništetnim
ugovornim odredbama.
12. Prema odluci Vrhovnog suda posl.br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna
2019. godine potvrđena su utvrđenja iz odluka Visokog trgovačkog suda RH da je
tuženik u utuženom razdoblju, u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio
nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. A
Presude su donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete
na temelju čl. 502.a do 502.h Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977,
36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990,
Posl.br. 31 P-347/2021-23
27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000,
88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011,
25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP) i čl. 131. do 141.d Zakona o zaštiti
potrošača, te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke
i pravne osobe čije interese štiti Udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu.
Slijedom toga, tužitelj se može pozivati, a on se i poziva (i u tužbi kada se pozvao
na postupak P-1401/2012 i podneskom od 17. kolovoza 2021. godine, na
stranici 2 kada se poziva na Presudu iz kolektivnog spora i kada navodi "Da se
presuda donesena u kolektivnom sporu ima primijeniti na ovaj individualni slučaj…").
Dakle, prema utvrđenjima iz naprijed navedenih presuda povrijeđeni su interesi
tužitelja time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o
jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule
koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršio isplate većih
anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja
Ugovora o kreditu.
13. Ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i tuženika 06. lipnja 2007.
godine u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora, zato se i na
njega odnose Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja
2013. godine, te Presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13-4 od 13.
lipnja 2014. godine i posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.
14. Prema navedenom ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i
valutnoj klauzuli koja je visinu obveze vezala uz švicarski franak su nepoštene jer se
u njima nije pojedinačno pregovaralo te su protivno načelu savjesnosti i poštenja
uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na
štetu potrošača, pa su zbog toga na osnovi čl. 81. u vezi s čl. 87. st. 1. Zakona o
zaštiti potrošača (NN 96/03) ništetne.
15. Zbog toga, u ovom postupku nije potrebno ponovno utvrđivati da li su
sporne odredbe Ugovora o kreditu ništetne, a sve to pozivom na čl. 502.c ZPP-a i
čl. 18. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) postoji vezanost za postojanje
povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, a
slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Takav
pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud RH u svojim odlukama posl.br. Rev-3142/2018-
2 od 19. ožujka 2019. i posl.br. Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. godine.
16. Zbog svega navedenog sud je mišljenja da tužitelj ne može tražiti
utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj
klauzuli, budući da je povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava o tome
već pravomoćno odlučeno. A i odredba čl. 502. c ZPP-a propisuje kako se fizičke i
pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu mogu pozvati na
pravno utvrđenje iz Presude kojom su prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu
kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem tuženika povrijeđeni ili
ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj
ovlašten štititi i da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će
se ta osoba na njih pozvati. A tužitelj se pozvao na utvrđenja iz naprijed navedenih
Presuda. Osim toga, prema čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača odluka suda
Posl.br. 31 P-347/2021-23
donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i u smislu postojanja
povrede propisa zaštite potrošaka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač
osobno pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem
tuženika.
17. Prema takvom stavu pozivanje na utvrđenje iz sudske odluke koja je
donijeta povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava predstavlja činjenični
navod u tužbi. Zato sud smatra da tužitelj ne može ponovno podnijeti istovrsan
zahtjev. Zbog toga je sud, u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da
su ništetne odredbe iz predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je
ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i u dijelu u kojoj je
određeno da se promjena kamatnih stopa vrši u skladu s odlukom kamatnih stopa
kreditora, sud je zaključio da je o tome već pravomoćno presuđeno, pa je
primjenom odredbe čl. 333. st. 1. ZPP-a tužba u tom dijelu odbačena.
18. Tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnom odredbe o
isključivoj mjesnoj nadležnosti, u slučaju spora, suda u mjestu središta kreditora tj.
banke je osnovan. Za odlučivanje o zahtjevu tužitelja da je ništetna odredba o
isključivoj mjesnoj nadležnosti sadržanoj u čl. 12. Ugovora o kreditu mjerodavne su
odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/2014, 110/2015, 14/2019, dalje:
ZZP), kojim je između ostalih, implementirana i odredba čl. 1. st. 3. Direktive vijeća
93/2013 Europske ekonomske zajednice od 05. travnja 1993. godine, o nepoštenim
odredbama potrošačkih ugovora. Odredbom čl. 70. st. 1. ZPP-a propisano je da se, ako
Zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke mogu sporazumjeti
da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je isti stvarno
nadležan. St. 3. istog članka propisano je da sporazum važi samo ako je pismeno
sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog
pravnog odnosa. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da su stranke u čl. 12., za eventualne
sporove proizašlih iz Ugovora, odredile mjesnu nadležnost prema sjedištu podružnice
banke tj. Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Čl. 1.a Zakona o zaštiti potrošača
propisano je da Zakon sadrži odredbe koje su u skladu i sa aktom Europske unije i to sa
Direktivom vijeća 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. godine o ugovorima koji se protive
načelu savjesnosti i poštenja. Prema odredbi čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača
ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako
suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom čl. 49. st.1. Zakona o zaštiti
potrošača propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ona ugovorna odredba o kojoj
se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje
znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra
se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu
unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a
osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog ugovora trgovca (čl. 49. st. 2. ZZP-
a). Pravna posljedica takvih odredbi propisana je u čl. 50. st. 1. ZZP-a na način da je
određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Kada je riječ o tumačenju i
primjeni odredbe čl. 3. Direktive, valja uzeti u obzir pravni stav odluka Županijskog suda
u Rijeci, Puli-Pola, Slavonskom Brodu i u Splitu, te konačno u odluci Vrhovnog suda RH
broj Grl 143/2019. A također postoji i pravni stav Suda Europske unije izrađen u Presudi
od 27. lipnja 2000. godine, u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98, u kojima je
navedeni sud zaključio da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom
ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta
Posl.br. 31 P-347/2021-23
poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive
ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te ako suprotno načelu savjesnosti i
poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu
potrošača. Tom odlukom sud Europske unije presudio je da zaštita potrošača propisana
Direktivom uključuje mogućnost da nacionalni sud prilikom odlučivanja jesu li nacionalni
sudovi nadležni za raspravljanje određenog zahtjeva ocijeni odredbu ugovora kojeg
razmatra nepoštenom, a presudio je i da obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu
s Direktivom zahtjeva da nacionalni sud prednost dade tumačenju koje omogućuje da se
sud, čija je nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, i po službenoj
dužnosti oglasi nenadležnim. U konkretnom slučaju tužitelj nije mogao utjecati na
odredbu kojom je ugovorena nadležnost suda u slučaju spora, a u konkretnom slučaju ta
odredba očigledno uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu
u pravima i obvezama ugovornih strana, i to procesnu pravnu neravnotežu na štetu
tužitelja kao potrošača s obzirom na prostornu udaljenost između mjesta njegovog
prebivališta koje se nalazi na području nadležnosti Općinskog suda u Pazinu Stalne
službe u Poreču-Parenzo i sjedišta ugovorom određenog suda u Zagrebu, gdje se nalazi
sjedište tuženika (više od 250 km), jer je time vođenje postupka za tužitelja otegotnije i
iziskuje veće troškove. Zato, sukladno svemu naprijed izloženom odredba predmetnog
ugovora o kreditu kojom se ugovara za slučaj spora nadležnost suda u mjestu sjedišta
banke, ovaj sud smatra ništetnom, dakle između stranaka ne postoji valjana
prorogacijska klauzula u smislu čl. 70. ZPP-a. Stoga, se u konkretnom slučaju
primjenjuje odredba čl. 19. 1. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 75/2009,
112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016).
19. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim
vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije T.
P. dipl. oec.
20. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka u kojem je vještak uzeo
u obzir osnovne ugovorne odredbe (datum ugovora, iznos kredita, jednokratnu
otplatu sa zadnjom ratom kredita, iznos kredita koji se vraća u anuitetima, isplatu
kredita, tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu, rok otplate, kamatnu stopu
prilikom potpisa ugovora, efektivnu kamatnu stopu, anuitet prilikom ugovaranja u
valuti, iznos anuiteta na dan puštanja kredita, tečaj po ugovoru, zatvaranje kredita),
te pregled promjena kamatnih stopa (11.01.2007. do 01.11.2007. godine 5,20%, od
01.11.2007. do 01.05.2008. godine 6,20%, od 01.05.2008. do 01.03.2009. godine
6,75%, od 01.03.2009. do 01.07.2011. godine 7,75%, od 01.07.2011. do
01.10.2011. godine 7,50% i od 01.10.2011. do 30.6.2014. godine 6,75%), te u
kojem je izvršen izračun visine potraživanja prema početnom otplatnom planu u
CHF prema Ugovoru o kreditu i otplatnom planu u CHF prema obračunu banke, te
razliku plaćenoga zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule (tečajne
razlike u odnosu na početni plan/inicijalni tečaj i razlike plaćenih kamata u odnosu na
početni plan, mišljenje vještaka je da: 1) Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog
razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate (odobrenja)
kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 52.250,75 HRK. 2) Pod
pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije
mijenjala odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila
poznata na dan sklapanja Ugovora o kreditu tužitelj je, na ime kamata, u utuženom
razdoblju otplate kredita više uplatio 12.334,12 HRK.
Posl.br. 31 P-347/2021-23
21. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i sukladno tome je
predložio da se tuženiku naloži isplata iznosa kako je to navedeno u nalazu i
mišljenju vještaka odnosno u točki IV tužbenog zahtjeva iz podneska od 03. svibnja
2022. godine odnosno iz podneska od 17. listopada 2022. godine kojim je samo
dvojno iskazana novčana vrijednost u kunama i euru.
22. Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka u podnesku od 12.
svibnja 2022. godine u kojem navodi da je provođenjem financijskog vještačenja
faktično zamijenjena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi o kojoj su se
stranke suglasile prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, odredbom o fiksnoj
kamatnoj stopi. A u odnosu na valutnu klauzulu navodi da iz nalaza i mišljenja
vještaka jasno proizlazi osnovanost stava tuženika da predmetna ugovorna odredba
u konkretnom slučaju nije ništetna. Valutna klauzula da je ugovorena kao dvostrana
klauzula koja prati kretanje valute CHF u odnosu na hrvatsku kunu. Tečaj valute
CHF da je padao u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita i tako da je tužitelj na
početku otplate zbog smanjenja tečaja plaćao manje iznose anuiteta i iz toga da
proizlazi da ugovorna odredba ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu potrošača pa zato da nije nepoštena. Zbrajanjem samo
pozitivnih razlika da se dobiva simulacija kredita s primjenom jednostrano
promjenjive kamatne stope i jednostrane valutne klauzule u CHF, a ne simulacija
kunskog kredita s fiksnom kamatnom stopom što je zahtjev tužitelja. Tuženik
smatra da njegove primjedbe na nalaz vještaka se ne mogu otkloniti usmenim
pojašnjavanjem i zato da nije potrebno da sudski vještak usmeno pojasni nalaz i
mišljenje.
23. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti i istog smatra
objektivnim, razumljivim, argumentiranim i sačinjenim u skladu sa pravilima struke.
24. Tuženik nije osporio matematički izračun iz nalaza i mišljenja vještaka,
već je stavio prigovore pravne prirode budući da osporava osnovanost osnove
tužbenog zahtjeva. Sud smatra navode tuženika neosnovanim, a niti postoji
odgovarajući zahtjev tuženika u okviru kojeg bi se moglo raspravljati i odlučivati o
anuitetima za mjesece u kojima je uplaćeno manje od onoga što bi tužitelj bio dužan
uplatiti po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi i početnom tečaju.
25. S obzirom na naprijed navedeno glede ništetnosti ugovornih odredaba o
valutnoj klauzuli u švicarskom franku, tuženik je u skladu s čl. 323. st. 1. Zakona o
obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005 dalje: ZOO-a) o pravnim
posljedicama ništetnosti dužan vratiti tužitelju iznose koje je tuženik primio zbog
povećanja tečaja švicarskog franka. Dakle, kako je ugovorna odredba predmetnog
Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetna, tuženik je dužan vratiti tužitelju
utužene iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje
bi bio obvezan platiti u slučaju da nije došlo do rasta tečaja švicarskog franka i
srednjeg tečaja HNB za švicarski franak na dan isplate Ugovora o kreditu 06. lipnja
2007. godine.
Posl.br. 31 P-347/2021-23
26. Tuženik nije dužan vratiti tužitelju iznose koje je tuženik primio zbog
jednostranog povećanja kamatne stope, jer je u odnosu na zahtjev po osnovi
povećanja kamatne stope tužbeni zahtjev tužitelja zastario odnosno jer je tužitelj
zahtjev podnio protekom roka od 5 godina od pravomoćnosti presude Visokog
trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/2013-14 od 13. lipnja 2014. godine. Tom
Presudom je utvrđeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojim je
ugovorena promjenjiva kamatna stopa po jednostranoj odluci banke ništetne, a
kako je pravomoćnost te odluke nastupila 13. lipnja 2014. godine, a tužitelj je
tužbu u ovom postupku podnio 05. svibnja 2021. godine, nastupila je zastara.
27. Iz materijalnih dokaza u spisu, te nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je
da je tužitelj vršio uplate mjesečnih anuiteta, te mu pripadaju zatezne kamate od
dana izvršene uplate anuiteta u korist tuženika.
28. Od 15. studenog 2004. godine do 31. prosinca 2007. godine visina
zateznih kamata se izračunavala u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate
(NN 91/04, 35/05) po stopi od 15% godišnje. Od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja
2015. visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN
35/05, 41/08) uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu. Eskontna stopa je do 30. lipnja
2011. iznosila 9%, a od 01. srpnja 2011. iznosila je 7%. U ovom slučaju ta se
stopa uvećava za pet postotnih poena, jer se ovdje ne radi odnosu iz trgovačkog
ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava. 01. kolovoza 2015.
godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama ZOO-a (NN 78/15), kojim
je u čl. 3. izmijenjen čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 35/05 i 41/08) na način da se stopa
zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, osim glede odnosa iz trgovačkih ugovora i
ugovora između trgovaca i osoba javnog prava gdje se ta stopa uvećava za pet
postotnih poena.
29. Prigovor zastare tuženika u odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na valutnu klauzulu nije osnovan.
30. Obzirom na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare
Vrhovni sud RH je 01. ožujka 2022. godine u slučaju restitucijskih zahtjeva kao
posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, i na zaključak koji glasi:
"Ako je ništetnost ustanovljena u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite
potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je
utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno o naknadnog
utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno
kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a
povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke
presude donese u postupku kolektivne zaštite.", prigovor tuženika nije osnovan.
31. U odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu po osnovi kamatne stope,
prigovor zastare je osnovan jer je o pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog
Posl.br. 31 P-347/2021-23
suda Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, pa do podnošenja tužbe u ovoj
pravnoj stvari 05. svibnja 2021. godine protekao opći zastarni rok od 5 godina,
stoga je nastupila zastara prava potraživanje tužitelja po osnovi preplaćenih iznosa
na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Zato je tužbeni
zahtjev za isplatu iznosa od 12.334,12 kn/1.637,04 eura odbijen kao neosnovan.
32. Sud je vezan za utvrđenja u naprijed navedenim parnicama povodom
podnošenja tužbe protiv tuženika od strane potrošača - Hrvatskog saveza udruga
za zaštitu potrošača. Prema čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača odluka suda
donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i u smislu postojanja
povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač
osobno pokrene radi naknade štete odnosno isplate, koja mu je uzrokovana
postupanjem tuženika.
33. Zbog ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli tuženik je
sukladno čl. 323. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005,
41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) o pravnim posljedicama
ništetnosti dužan vratiti tužitelju iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih
anuiteta i anuiteta koje bi bio obvezan platiti u slučaju da nije došlo do rasta tečaja
CHF odnosno da nije ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF
34. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a tuženik je dužan tužitelju naknaditi i
zatezne kamate koje teku na iznose preplaćenih mjesečnih iznosa od izvršenja
uplate svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate.
35. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci ove Presude.
36. Obje stranke su podnijele zahtjeve za naknadu troškova postupka.
37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a koja
propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su
protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u
razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni
troškovi. Zbog dijela u kojem tužitelj nije uspio, koji se odnosi na utvrđenje
djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i u dijelu glede isplate, u ovom postupku
nisu nastali posebni troškovi, zato je sud obvezao tuženika da tužitelju naknadi
troškove postupka. Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe, za sastav
podneska od 17. kolovoza 2021., za zastupanje na ročištu 31. ožujka 2022.
godine, za sastav podneska od 03. svibnja 2022., za sastav podneska od 26.
svibnja 2022., za sastav podneska od 17. listopada 2022. i za zastupanje na
ročištu 03. studenog 2022., za svaku za svaku radnju po 1.000,00 kn, za sastav
podneska od 06. travnja 2022. (25%) 250,00 kn, to sve uz PDV koji iznosi
1.812,50 kn, zatim trošak vještačenja u iznosu 3.000,00 kn, te trošak sudske
pristojbe za tužbu 512,20 kn i sudske pristojbe za presudu 996,20 kn, a što ukupno
iznosi 13.570,70 kn. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom
broju 7., 8., 9. i 42. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne
novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22, 126/22), te tarifnom broju 1.
Posl.br. 31 P-347/2021-23
i 2. Tarife sudskih pristojbi. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate na priznate
troškove, na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku
da naknadi troškove parničnog postupka tužitelju u ukupnom iznosu od 13.570,70 kn
sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate.
38. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.
U Poreču - Parenzo, dana 08. prosinca 2022. godine.
S u t k i nj a:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a
podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove
Presude.
DNA:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženika.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.