1              Poslovni broj: Gž R-1125/2022-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-1125/2022-3

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Arijane Bolanča kao  predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i mr.sc Dražana Penjaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćniku R. M.-B., odvjetniku u P., protiv tuženika Opće bolnice P. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćniku E. S., odvjetniku u P., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Puli od 29. rujna 2022., pod poslovnim brojem Pr-167/19 u sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Djelomičnim uvaženjem tuženikove žalbe se presuda Općinskog suda u Puli od 29. rujna 2022., pod poslovnim brojem Pr-167/19, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, preinačuje tako da se sudi:

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju bruto iznos razlike plaće od 16.205,82 kn odnosno (prema po fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro, a kojega je odredilo Vijeće Europske unije 12. srpnja 2022) 2.150,88 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose, bez iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos, kako slijedi:

 

-na iznos od 34,47 kn/4,57 EUR od 15.04.2014.g. do isplate;

-na iznos od 477,15 kn/63,32 EUR od 15.05.2014.g. do isplate;

-na iznos od 608,78 kn/80,79 EUR od 15.06.2014.g. do isplate;

-na iznos od 1.169,20kn/155,17 EUR od 15.07.2014.g. do isplate;

-na iznos od 815,95 kn/108,29 EUR od 15.08.2014.g. do isplate;

-na iznos od 1.045,71kn/138,78 EUR od 15.09.2014.g. do isplate;

-na iznos od 21,94 kn/2,91 EUR od 15.10.2014.g. do isplate;

-na iznos od 1.147,90 kn/152,35 EUR od 15.11.2014.g.do isplate;

-na iznos od 819,93 kn/108,82 EUR od 15.01.2015.g. do isplate;

-na iznos od 914,35 kn/121,35 EUR od 15.02.2015.g. do isplate;

-na iznos od 253,38 kn/33,62 EUR od 15.03.2015.g. do isplate;

-na iznos od 150,94 kn/20,03 EUR od 15.04.2015.g. do isplate;

-na iznos od 509,24 kn/67,58 EUR od 15.05.2015.g. do isplate;

-na iznos od 322,76 kn/42,83 EUR od 15.06.2015.g. do isplate;

-na iznos od 1.437,62/ kn/190,80 EUR od 15.07.2015.g. do isplate;

-na iznos od 548,19 kn/72,75 EUR od 15.09.2015.g. do isplate;

-na iznos od 571,67 kn/75,87 EUR od 15.10.2015.g. do isplate;

-na iznos od 525,52 kn/69,74 EUR od 15.11.2015.g. do isplate;

-na iznos od 86,93 kn/11,53 EUR od 15.12.2015.g. do isplate;

-na iznos od 26,46 kn/3,51 EUR od 15.01.2016.g. do isplate;

-na iznos od 115,90 kn/15,38 EUR od 15.02.2016.g. do isplate;

-na iznos od 86,93 kn/11,53 EUR od 15.03.2016.g. do isplate;

-na iznos od 52,91 kn/7,02 EUR od 15.04.2016.g. do isplate;

-na iznos od 86,93 kn/11,53 EUR od 15.05.2016.g. do isplate;

-na iznos od 110,64 kn/14,68 EUR od 15.06.2016.g. do isplate;

-na iznos od 110,64 kn/14,68 EUR od 15.07.2016.g. do isplate;

-na iznos od 160,31 kn/21,27 EUR od 15.08.2016.g. do isplate;

-na iznos od 79,37 kn/10,53 EUR od 15.09.2016.g. do isplate;

-na iznos od 110,64 kn/14,68 EUR od 15.10.2016.g. do isplate;

-na iznos od 174,60 kn/23,17 EUR od 15.11.2016.g. do isplate;

-na iznos od 170,00 kn/22,56 EUR od 15.02.2017.g. do isplate;

-na iznos od 31,17 kn/4,13 EUR od 15.03.2017.g. do isplate;

-na iznos od 6,78 kn/0,89 EUR od 15.04.2017.g. do isplate;

-na iznos od 23,37 kn/3,10 EUR od 15.05.2017.g. do isplate;

-na iznos od 135,50 kn/17,98 EUR od 15.06.2017.g. do isplate;

-na iznos od 113,33 kn/15,03 EUR od 15.07.2017.g. do isplate;

-na iznos od 1.258,12 kn/166,98 EUR od 15.08.2017.g. do isplate;

-na iznos od 128,67 kn/17,07 EUR od 15.10.2017.g. do isplate;

-na iznos od 166,88 kn/22,14 EUR od 15.11.2017.g. do isplate;

-na iznos od 29,60 kn/3,92 EUR od 15.12.2017.g. do isplate;

-na iznos od 56,77 kn/7,53 EUR od 15.01.2018.g. do isplate;

-na iznos od 141,58 kn/18,79 EUR od 15.02.2018.g. do isplate;

-na iznos od 113,26 kn/15,03 EUR od 15.06.2018.g. do isplate;

-na iznos od 279,11 kn/37,04 EUR od 15.07.2018.g. do isplate;

-na iznos od 83,11 kn/11,03 EUR od 15.08.2018.g. do isplate;

-na iznos od 63,71 kn/8,45 EUR od 15.09.2018.g. do isplate;

-na iznos od 203,52 kn/27,01 EUR od 15.10.2018.g. do isplate;

-na iznos od 21,33 kn/2,83 EUR od 15.11.2018.g. do isplate;

-na iznos od 118,91 kn/15,78 EUR od 15.12.2018.g. do isplate;

-na iznos od 186,86 kn/24,68 EUR od 15.01.2019.g. do isplate;

-na iznos od 95,19 kn/12,63 EUR od 15.02.2019.g. do isplate;

-na iznos od 202,09 kn/26,82 EUR od 15.03.2019.g. do isplate;

 

a obračunavaju se po kamatnoj  stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženo do ukupnog iznosa od 29.146,24 kn (za iznos od 12.940,42 kn) tužiteljev zahtjev za isplatom ovog iznosa s pripadajućim kamatama na taj iznos odbija kao neosnovan,

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi parnični trošak tužitelju u iznos od 6.453,12 kn odnosno (prema po fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro, a kojega je odredilo Vijeće Europske unije 12. srpnja 2022) 856,47 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje se obračunavaju se po kamatnoj  stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a teku od 29. rujna 2022. do isplate.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu koja u izreci glasi:

 

"I Nalaže se tuženiku Bolnica P., OIB: … da tužiteljici K. J. iz P., OIB: …, isplati bruto iznos razlike plaće od 29.146,24 kuna (3.868,37 €) zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

 

-na iznos od 34,47 kn od 15.04.2014.g. do isplate;

-na iznos od 477,15 kn od 15.05.2014.g. do isplate;

-na iznos od 608,78 kn od 15.06.2014.g. do isplate;

-na iznos od 1.169,20 kn od 15.07.2014.g. do isplate;

-na iznos od 815,95 kn od 15.08.2014.g. do isplate;

-na iznos od 1.045,71 kn od 15.09.2014.g. do isplate;

-na iznos od 21,94 kn od 15.10.2014.g. do isplate;

-na iznos od 1.147,90 kn od 15.11.2014.g.do isplate;

-na iznos od 819,93 kn od 15.01.2015.g. do isplate;

-na iznos od 914,35 kn od 15.02.2015.g. do isplate;

-na iznos od 253,38 kn od 15.03.2015.g. do isplate;

-na iznos od 150,94 kn od 15.04.2015.g. do isplate;

-na iznos od 509,24 kn od 15.05.2015.g. do isplate;

-na iznos od 322,76 kn od 15.06.2015.g. do isplate;

-na iznos od 1.437,62 kn od 15.07.2015.g. do isplate;

-na iznos od 548,19 kn od 15.09.2015.g. do isplate;

-na iznos od 571,67 kn od 15.10.2015.g. do isplate;

-na iznos od 525,52 kn od 15.11.2015.g. do isplate;

-na iznos od 86,93 kn od 15.12.2015.g. do isplate;

-na iznos od 26,46 kn od 15.01.2016.g. do isplate;

-na iznos od 1.101,09 kn od 15.02.2016.g. do isplate;

-na iznos od 86,93 kn od 15.03.2016.g. do isplate;

-na iznos od 185,89 kn od 15.04.2016.g. do isplate;

-na iznos od 86,93 kn od 15.05.2016.g. do isplate;

-na iznos od 580,83 kn od 15.06.2016.g. do isplate;

-na iznos od 580,83 kn od 15.07.2016.g. do isplate;

-na iznos od 384,21 kn od 15.08.2016.g. do isplate;

-na iznos od 978,88 kn od 15.09.2016.g. do isplate;

-na iznos od 110,64 kn od 15.10.2016.g. do isplate;

-na iznos od 174,60 kn od 15.11.2016.g. do isplate;

-na iznos od 472,20 kn od 15.12.2016.g. do isplate;

-na iznos od 472,20 kn od 15.01.2017.g. do isplate;

-na iznos od 170,00 kn od 15.02.2017.g. do isplate;

-na iznos od 204,31 kn od 15.03.2017.g. do isplate;

-na iznos od 6,78 kn od 15.04.2017.g. do isplate;

-na iznos od 553,20 kn od 15.05.2017.g. do isplate;

-na iznos od 596,21 kn od 15.06.2017.g. do isplate;

-na iznos od 1.076,64 kn od 15.07.2017.g. do isplate;

-na iznos od 1.758,99 kn od 15.08.2017.g. do isplate;

-na iznos od 234,96 kn od 15.09.2017.g. do isplate;

-na iznos od 128,67 kn od 15.10.2017.g. do isplate;

-na iznos od 166,88 kn od 15.11.2017.g. do isplate;

-na iznos od 532,85 kn od 15.12.2017.g. do isplate;

-na iznos od 671,84 kn od 15.01.2018.g. do isplate;

-na iznos od 622,94 kn od 15.02.2018.g. do isplate;

-na iznos od 60,78 kn od 15.04.2018.g. do isplate;

-na iznos od 594,62 kn od 15.06.2018.g. do isplate;

-na iznos od 1.333,53 kn od 15.07.2018.g. do isplate;

-na iznos od 292,53 kn od 15.08.2018.g. do isplate;

-na iznos od 63,71 kn od 15.09.2018.g. do isplate;

-na iznos od 203,52 kn od 15.10.2018.g. do isplate;

-na iznos od 504,73 kn od 15.11.2018.g. do isplate;

-na iznos od 624,29 kn od 15.12.2018.g. do isplate;

-na iznos od 1.245,75 kn od 15.01.2019.g. do isplate;

-na iznos od 593,10 kn od 15.02.2019.g. do isplate;

-na iznos od 202,09 kn od 15.03.2019.g. do isplate;

 

po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužitelj odbija.

 

II Nalaže se tuženiku Bolnica, P., OIB: … da tužiteljici K. J. iz P., OIB: …, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.687,50 kuna (1285,75 €) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 29. rujna 2022. pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

 

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti."

 

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je, u dijelu, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te odlučeno o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga propisanih  odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07. - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13-rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu manje isplaćenih plaća od veljače 2014. do veljače 2019. s pripadajućim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže bilo i označeno u prvostupanjskoj presudi, i to s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada na temelju odredbe članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13.; dalje u tekstu: KU/2013.), kojom je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, s time što je nesporno da je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad.

 

6. Nadalje, predmet spora je i zahtjev za isplatu s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u visini na temelju odredbe članka 5. Dodatka I. KU/2013 („Narodne novine“, broj 96/15. – u daljnjem tekstu: Dodatak I.), kojim je dodan članak 59.a, i kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću.

 

7. Tužbeni zahtjev usmjeren je posljedično navedenom i na isplatu s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora na temelju odredbe članka 36. stavka 2. KU/2013.

 

8. Isto tako, predmet spora je i zahtjev tužitelja za naknadom plaće za sve neobračunate sate prekovremenog rada na neradne dane, državne blagdane i praznike, na temelju odredbe 86. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13.), odnosno članka 94. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17. i 98/19. – u daljnjem tekstu: ZR), kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, kao i temeljem odredbe članka 58. stavka 9. KU/2013., kojom je propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duže od predviđenog rada utvrđenim dnevnim rasporedom rada, i svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, te da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa 8 sati.

 

9. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužitelja ima primijeniti odredba članka 57. i 59.a KU/2013. te Dodatka I, kao i odredba članka 36. stavka 2. KU/2013., kao i citirane odredbe ZR-a.

 

10.               Iz rezultata provedenog postupka proizlazi, a što među strankama nije ni sporno:

- da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre opće njege na Odjelu za psihijatriju – Jedinica za socijalizaciju i rehabilitaciju,

- da tuženik nije tužitelju isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada u utuženom periodu kada je radio prekovremeno, dok mu je taj dodatak platio za redovni rad,

- da tuženik nije tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremen sate, dok mu je isti platio za redovni rad,

da je posljedično tome tuženik, tužitelju isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u umanjenom iznosu,

- da tužitelju nije u cijelosti plaćena ni naknada za prekovremeni rad,

- da je tužitelj tužbeni zahtjev postavio prema nalazu i mišljenju vještaka za financije i računovodstvo M. R.

 

11.               Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključio je da tuženik nije tužitelju platio utuženi iznos, a što da je obvezan prema citiranim odredbama, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudio tužitelju razliku plaće po svim osnovama u iznosu od 29.146,24 kn kuna bruto skupa s pripadajućim kamatama. Pri tome prvostupanjski sud nije prihvatio prvotni nalaz i mišljenje vještaka koje je i izrađeno sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev 281/2021 od 25. travnja 2021., a prema kojem razlika bruto plaće po svim utuženim osnovama iznosi 16.205,82  kuna.

 

12.               Prema shvaćanju prvostupanjskog suda, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a posljedično tome i razlika naknade za godišnji odmor, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovitom radnom vremenu ili u prekovremenom radu.

 

13.               Za navesti je, da su odredbom članka 1. Zakona o blagdanima, spomen danima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96., 96/01., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/07., 74/11., 130/studenog dalje u tekstu: ZBSN/96.) koji je važio u utuženom razdoblju, propisani blagdani i neradni dani u Republici Hrvatskoj, dok je odredbom članka 5. istog Zakona propisano da zaposlenici u dane iz članka 1. imaju pravo na naknadu plaće.

 

14. Stoga, tumačenje tuženika da tužitelju sporni dodatci pripadaju samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje pacijenata, postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

 

15.               U konkretnoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, kao što je i pravilno primijenio i materijalno pravo za vremensko razdoblje dok nije stupio na snagu Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora od 21. prosinca 2015.

 

16.              Naime, prema odredbi članka 19. stavka 6. TKU/2013. tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, pa je sud u primjeni KU/2013. vezan zajedničkim tumačenjima zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Pri tome nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano i sl., a o čemu se ne radi u ovom slučaju.

 

17.               Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. donesen je Zaključak broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora, koji glasi:

"Sukladno kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Mjesečni fond radnih sati za sve radnike treba biti isti bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu, turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen."

 

18.               Međutim, 21. prosinca 2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/2013. donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

 

"Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja), u tekućem mjesecu sa 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

 

Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima, dan Uskrsa, evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenoga rada utvrđenom dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati.

 

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana, utvrđen je zakonom i danom Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

Svi radnici bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

 

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148."

 

19.               Budući da iz navedenog proizlazi kako je tumačenje Zaključka broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem Zaključkom broj 153. od 21. prosinca 2015, a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) sa 8 sati, to se od dana toga izmijenjenog tumačenja, tj. od 21. prosinca 2015. primjenjuje to novo tumačenje, odnosno Zaključak broj 153., a ne Zaključak broj 148.

 

20.               S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (članak 19. stavak 6. TKU/2013., koji je prethodno citiran) djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

 

21.               Ovo stoga, jer se Zaključak broj 153. u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

 

22.               Pri tome je za navesti kako je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/2013. na 30. sjednici donijelo Zaključak broj 169. koji glasi:

 

"Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

 

16. Kako je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio na snagu 1. prosinca 2013., to se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/2013., donesene po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu do 21. prosinca 2015. kada je tumačenje Povjerenstava broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153. od 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, pa se od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje to novo tumačenje, što se ponovno ukazuje.

 

23.               Imajući na umu sve navedeno, kao i stanje spisa te pobijanu odluku, proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je prihvatio naknadni, ( a ne i prvotni) nalaz vještaka za financije M. R., a koje je sačinjeno bez primjene Zaključka broj 153. Ovaj je sud mišljenja, a uvažavajući i pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-281/2021 i Rev-290/2021 da je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo prihvatiti prvotno izrađeni  nalaz istoga vještaka od 12. ožujka 2022, a kojim je vještačenjem pravilno utvrđena razlika bruto plaće tužitelju po svim osnovama u ukupnom iznosu od  16.205,82  kuna (neobračunati sati prekovremenog rada u iznosu od 7.925,73 kuna, neisplaćeni sporni dodaci na prekovremeni rad u iznosu od 4.879,15 kuna, razlika naknade za godišnji odmor u iznosu od 2.202,18 kuna i neisplaćena naknada za bolovanju u iznosu od 1.198,76 kuna) za utuženo razdoblje, i to primjenjujući Zaključak broj 148. do prosinca 2015., a nakon toga Zaključak broj 153.

 

24. Iako se tuženik nije posebno očitovao na prvotni nalaz i mišljenje vještaka za financije M. R., jer je tužitelj odmah zahtijevao dopunu bez prihvata Zaključka 153, zbog mnogobrojnosti sporova koje vode ostali tuženikovi radnici po istoj li sličnoj osnovi ovaj sud je mišljenja kako nije došlo do povrede odredbe članka 5 ZPP-a.

 

25. Na pojedine mjesečne iznose je sukladno  nalazu i mišljenju vještaka za financije M. R. valjalo odrediti kamatu od dospijeća time da je zbog određivanja protuvrijednosti EUR došlo do minimalne razlike između glavnice koju treba platiti u EUR tuženik i ukupnog zbroja iznosa u EUR na koji će teći kamata ali u zanemarivoj svoti pa ovaj sud smatra kako nije izreka proturječna samoj sebi s obzirom da je glavnica ipak veća od iznosa na koji teku kamate (za 0,38 EUR)

 

26.              Stoga, nije pravilno prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio naknadni nalaz vještaka i dosudio tužitelju iznos  29.146,24 od kuna, jer mu pravilnom primjenom materijalnog prava pripada iznos od 16.205,82 kuna bruto,  pa je valjalo na temelju odredbe članka 373 ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i djelomično prihvatiti zahtjev za isplatu iznosa od  16.205,82 kn odnosno (prema po fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro, a kojega je odredilo Vijeće Europske unije 12. srpnja 2022) 2.150,88 EUR s pripadajućim kamatama od dospijeća, koje nije bilo sporno između stranaka, po stopi u skladu s odredbom članka 29 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18 i 126/21) a za više traženo do ukupnog iznosa od 29.146,24 kn (za iznos od 12.940,42 kn)  tužiteljev zahtjev  odbiti kao neosnovan.

 

27.               Budući da je djelom uvažena tuženikova žalba i preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je donijeti novu, jedinstvenu, odluku o troškovima postupka na temelju odredbe članka 166. stavka 1. i 2. ZPP-a.

 

28.               Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju zastupanom po punomoćniku u osobi odvjetnika utvrdio pripadajući trošak u iznosu od 7.187,50 kuna no s obzirom na tuženikov uspjeh u žalbi, a cijeneći tužiteljev uspjeh kako po osnovi tako i po visini tužbenog zahtjeva valja smatrati da je tužitelj uspio u sporu, i to u omjeru od 77,5%, a tuženik 22.5%, Stoga nakon prebijanja omjera uspjeha bi tuženik bio u obvezi naknaditi trošak od 55% odnosno 3.953,12 kuna primjenjujući odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 117/98., 75/09., 18/11., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) što uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna i čini iznos od 6.453,12 kuna.

 

U Splitu, 8. prosinca 2022