- 1 -              Poslovni broj: Usž-2551/22-2

Poslovni broj: Usž-2551/22-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te sudske savjetnice Branke Cvitanović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. Š., V. G., kojeg zastupa opunomoćenik A. O., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, Z., radi donošenja rješenja o rehabilitaciji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3066/21 od 25. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o  j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3066/21 od 25. travnja 2022. godine.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika klasa: UP/I-703/04-01/247, urbroj: 514-05-01-02-01-21-02 od 24. kolovoza 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za donošenje rješenja o rehabilitaciji.

2.              Tužitelj je protiv pobijane presude prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je sporan pravni kontinuitet kaznenih djela odnosno identitet kaznenog djela za koji je tužitelj osuđen i izdržao kaznu prema Krivičnom zakonu Republike Hrvatske u odnosu na djela kaznenih zakona obuhvaćena člankom 13. Zakona o rehabilitaciji, što detaljno elaborira. Zaključuje da se nije radilo o osudi za kazneno djelo iz članka 79. stavka 1. radi pomanjkanja normirano zapriječenih kaznenih djela već o utemeljenoj ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske o ostvarenom biću i osobitosti kaznenog djela na temelju detaljno provedenog kaznenog postupka. Ističe da je neupitno da postoji identitet kaznenog djela, da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao osnovanim osuditi ga za bilo koje drugo kazneno djelo iz iste glave kaznenih djela koja bi uključivala kvalifikatorni element obzirom na dob žrtve, da je Krivični zakon RH imao detaljno odijeljena kaznena djela počinjena na štetu djeteta i maloljetnika koji je navršio četrnaest godina a za koja Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao osnove osuditi tužitelja. Pravna norma koja je kogentna i jasna, a cjeloviti tekst Zakona dovoljno razrađen, detaljan i specifičan u odnosu na različita kaznena djela koja propisuje, ne daje prostora teleološkom tumačenju intencije zakonodavca koja nije izrijekom unesena u tekstu Zakona, kako je ovdje slučaj.

3.              U odgovoru na žalbu tuženik presudu prvostupanjskog suda nalazi zakonitom. Poziva se na članak 19. stavak 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, Kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji. Rehabilitacija za počinitelje kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i ostalih kaznenih djela iz članka 13. stavak 4. Zakona nastupa po sili zakona protekom dvostrukih rokova iz članka 19. stavak 4. Sukladno članku 4. stavku 3. istog Zakona u okviru kaznene evidencije sadržan je popis svih pravomoćno osuđenih osoba za kaznena djela spolnog zlostavljanja, iskorištavanja djeteta i ostalih kaznenih djela iz članka 13. stavka 4. Zakona. Predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu.

4.              Žalba  nije osnovana.

5.              Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka.

6.              I prema ocjeni ovog Suda, osnovano prvostupanjski sud potvrđuje da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem odredbe članka 19. stavak 6. a u vezi stavka 4. i članka 13. stavka 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (Narodne novine, broj 143/12., 105/15. i 32/17.-dalje: Zakon), pozivom na koje zakonske odredbe je zahtjev tužitelja za donošenje rješenja o rehabilitaciji odbijen jer je tužitelj pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela silovanja na štetu maloljetne oštećenice iz članka 79. stavak 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 32/93.) na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedan) godine, nalazeći da se u konkretnom slučaju radi o kaznenom djelu spolnog zlostavljanja i  iskorištavanja djeteta iz članka 13. stavak 4. Zakona u kom slučaju rehabilitacija za počinitelja takvog kaznenog djela nastupa po sili zakona protekom dvostrukih rokova iz članka 19. stavak 4. Zakona, pa kako u konkretnom slučaju nije protekao navedeni rok (10 godina od dana izdržane kazne zatvora, odnosno rok ističe 29. rujna 2025.), zahtjev tužitelja je osporenim rješenjem odbijen.

7.              U odnosu na žalbene prigovore pogrešne primjene mjerodavne materijalne odredbe navedenog Zakona, ovaj Sud u cijelosti prihvaća pravilnim obrazloženje prvostupanjskog suda vezano uz iste navode tužitelja, da se odredba članka 19. stavak 6. Zakona primjenjuje i na počinitelje kaznenog djela silovanja iz članka 79. stavak 1. navedenog Krivičnog zakona Republike Hrvatske ako je to djelo počinjeno na štetu maloljetne osobe, što je konkretno slučaj. Osnovano prvostupanjski sud ukazuje da je upravo za osuđene počinitelja kaznenih djela seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja djece u smislu članka 13. stavak 4. Zakona, među kojima i prema mišljenju ovoga Suda su i kaznena djela silovanja počinjena prema maloljetnoj osobi, predviđeno je dvostruko dulje evidentiranje tih podataka upravo sa svrhom da počinitelji tih kaznenih djela budu (dvostruko) dulje u sustavu kaznene evidencije radi preventivnog ojačavanja zaštite djece od takvih počinitelja kaznenih djela.

8.              Naime, iz radnog materijala za donošenje navedenog Zakona, čijim donošenjem je izvršeno usklađenje domaćeg kaznenog zakonodavstva s Konvencijom Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja i s propisima Europske unije o vođenju kaznene evidencije i razmjeni podataka iz takve evidencije, proizlazi da je svrha vođenja takve evidencije dostavljanje podataka o pravomoćno osuđenim počiniteljima takvih djela nadležnim tijelima (sudovima, tijelima javne vlasti i ustanovama) u postupcima zaštite prava i interesa djece i u postupcima povjeravanja određenih poslova i zadataka u radu s djecom, pa nisu od utjecaja za drugačiju odluku žalbeni navodi kojim žalitelj ukazuje na drugačiju jezičnu formulaciju kaznenog djela iz članka 79. stavak 1. Krivičnog zakona RH u odnosu na kaznena djela iz Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 11/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11.) i Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11.).

9.              Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za uvaženje žalbe.

10.              Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), odlučiti kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 8. prosinca 2022.

 

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.