- 1 -              Poslovni broj: Usž-2944/21-2

Poslovni broj: Usž-2944/21-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te sudske savjetnice Branke Cvitanović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. Z. A. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica D. M. L., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Z., radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke III. i IV. presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1438/20 od 19. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2022.

p r e s u d i o   j e

I              Žalba se odbija i potvrđuju točke III. i IV. presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1438/20 od 19. svibnja 2021.

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda, pod točkom I. i II. izreke, poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-325-08/14-01/275, urbroj: 517-07-2-2-20-3 od 30. ožujka 2020. i rješenje Hrvatskih voda, Vodnogospodarska ispostava za mali sliv "Z. p.", klasa: UP/I-325-08/11-01/0616787, urbroj: 374-3501-2-14-11 od 15. travnja 2014. Pobijanim točkama III. i IV. izreke navedene presude odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu upravnog spora i određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2.              Protiv pobijanih točki III. i IV. presude prvostupanjskog suda tužitelj je izjavio žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga. Smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda da zbog neuručenja zamjenskog rješenja od 27. ožujka 2012. nije ispunjen uvjet za obnovu upravnog postupka jer je zamjensko rješenje formalno postalo pravomoćno (provedena ovrha nad tužiteljem), a tužitelj nije imao nikakvu drugu zaštitu protiv zamjenskog rješenja osim podnošenja prijedloga za obnovu postupka. Neuručenjem zamjenskog rješenja tužitelju nije bila dana mogućnost da sudjeluje u redovnom upravnom postupku, zbog čega smatra da je ostvaren uvjet iz odredbe članka 123. stavak 1. točke 5. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, smatra da je u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom jer je poništeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje, a u tužbenom zahtjevu tužitelj je predlagao sudu da naloži prvostupanjskom upravnom tijelu da odluči o obnovi upravnog postupka, a ne da donese odluku sam. Sud je proizvoljno odlučio da svaka strana snosi svoje troškove, ne navodeći omjer u kojem je tužitelj uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, a u kojem omjeru nije uspio pa smatra da odluka o troškovima nije obrazložena. Predlaže da Sud uvaži žalbu, uz naknadu troškova sastava iste.

3.              U odgovoru na žalbu tuženik osporava da je ostvaren razlog za obnovu postupka, budući je tužitelj nesporno sudjelovao, kako u postupku ishođenja rješenja kojim se odobrava gradnja u konkretnom slučaju, tako i u postupku obračuna vodnog doprinosa, te kako možebitna neuredna dostava upravnog akta od strane javnopravnog tijela nije predviđena odredbama Zakona o općem upravnom postupku kao razlog zbog kojeg se može pokrenuti obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se može izjaviti žalba. Ističe da je povodom molbe tužitelja prvostupanjsko tijelo donijelo 27. ožujka 2012. novo rješenje o obračunu vodnog doprinosa, što nije predviđeno Zakonom o financiranju vodnog gospodarstva te nije u skladu sa člankom 13. Zakona o općem upravnom postupku, dakle radi se o očitom propustu prvostupanjskog tijela s namjerom da se obvezniku plaćanja vodnog doprinosa olakša pozicija tako da mu se odobri obročna otplata. Predlaže da Sud žalbu odbije.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je točkom III. i IV. izreke odbačen prijedlog tužitelja za obnovu upravnog postupka i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove upravnog spora pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka koju tužitelj u žalbi posebno niti ne obrazlaže.

6.              Prema ocjeni ovoga Suda, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije bilo zakonskih uvjeta odlučivati o prijedlogu za obnovu upravnog postupka iz razloga odredbe članka 123. stavak 1. točke 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), budući rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 27. ožujka 2012., kojim je na zahtjev tužitelja izmijenjeno ranije rješenje istog tijela od 28. rujna 2011., nije dostavljeno tužitelju, čime je došlo do povrede odredbi o osobnoj dostavi iz članka 85. Zakona o općem upravnom postupku, pa navedeno rješenje nije postalo niti pravomoćno, što predstavlja zakonom propisan bitan uvjet za obnovu upravnog postupka. Stoga je prvostupanjski sud iz navedenih razloga uvažio žalbu tužitelja i poništio osporeno rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 15. travnja 2014.g. kojim je zahtjev tužitelja za obnovu upravnog postupka odbijen (točka I. i II. izreke presude) te pravilno navedeni zahtjev odbacio jer nema zakonskih uvjeta za odlučivanje o tom prijedlogu.

7.              Imajući u vidu sve naprijed navedeno neosnovano smatra tužitelj da mu je neuručivanjem upravnog akta od strane javnopravnog tijela onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku jer, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, radi se o povredi odredaba o osobnoj dostavi propisanih Zakonom o općem upravnom postupku, zbog čega je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane točke III. presude i dao uputu prvostupanjskom tijelu da tužitelju predmetno rješenje dostavi prema pravilima o osobnoj dostavi upravo radi omogućavanja tužitelju zaštite njegovih prava i pravnih interesa izjavljivanjem redovnog pravnog lijeka protiv toga rješenja.

8.              U vezi žalbenog navoda da presudom nije odlučeno o tužbenom zahtjevu kako ga je tužitelj postavio u tužbi, ističe se da je sukladno odredbi članka 3. stavak 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek, pri čemu sud nije vezan procesnopravnom kvalifikacijom tužbenog zahtjeva.

9.              Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi u odnosu na zakonitost odluke prvostupanjskog suda o troškovima upravnog spora, obzirom da je prvostupanjski sud odluku da svaka stranka snosi svoje troškove spora  utemeljio na odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, budući tužitelj nije u potpunosti uspio u predmetnom upravnom sporu jer je prvostupanjski sud odbacio njegov prijedlog za obnovu upravnog postupka,

10.              Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost pobijanih točki III. i IV. izreke prvostupanjske presude, to ovaj Sud nije našao osnove za uvaženje žalbe.

11.              Nastavno, kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu naprijed navedene odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava iste po punomoćniku.

12.              Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavak 1. i članka 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 8. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.