- 1 -

Broj:Ppž-12933/2021

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. K. kojeg brani odvjetnica J. T. Š., zbog prekršaja iz članak 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22) i zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog M. K., podnijete protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: 52. Pp-4130/2021-10 od 17. studenog 2021., na sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2022.,

      p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljenog M. K., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenom M. K. u izrečenu ukupnu kaznu zatvora u trajanju od 80 dana, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17) uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 9. studenog 2021. u 15,05 sati do 24. studenog 2021. do 15,05 sati kao 16 (šesnaest) dana, pa okrivljeni M. K., ima još za izdržati 64 (šezdesetčetiri) dana zatvora.

II Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M. K. i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, nepreinačenom dijelu.

III Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni M. K. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 € (dvadesetšesteuraipedesetčetiricenta)[1], u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje             

1. Pobijanom presudom okrivljeni M. K. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članak 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanih u izreci prvostupanjske presude, te mu je utvrđena zbog prekršaja iz članak 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog pod točkom I. izreke prvostupanjske presude kazna zatvora u trajanju od 70 dana, a zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod točkom II. Izreke prvostupanjske presude kazna zatvora u trajanju od 10 dana i kojem je na temelju članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 80 dana i kojem je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu, pogrešno uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 9. studenog 2021. u 15,05 sati do 24. studenog 2021. do 15,05 sati kao 15 dana, pa je okrivljenom preostalo za izdržati 65 dana zatvora. Istom presudom okrivljeni M. K. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka od 791,40 kuna.

2. Okrivljeni M. K. pravodobno je posredstvom braniteljice podnio žalbu zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava i zbog odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da se pobijana presuda temelji isključivo i samo na iskazu svjedoka B. K., a koja je zainteresirana da okrivljenik bude osuđen zbog čega je iskaz oštećenika trebalo kritičnije cijeniti koji je cijenjen uvjerljivim i istinitim, no isto ničime ne obrazlaže, a koja je mogla reći što želi, a nije saslušana kćer I. K. koju je prema riječima svjedoka B. K. okrivljeni ometao i vrijeđao pogrdnim riječima i koji je u obrani poricao prekršaj i nije nikada prema svojoj kćeri izražavao agresiju, a o čemu u prilog govori i činjenica da je kćer I. K. ostala živjeti sa okrivljenikom nakon što je njena majka B. K. odselila iz zajedničkog kućanstva i da ista ne bi izabrala da ostane živjeti sa ocem da je iskaz B. K. istinit, a čiji su odnosi unazad godinu dana narušeni koja optužuje okrivljenika da premalo zarađuje, iskaljuje bijes iz razloga što ne želi prepisati kuću koju je naslijedio od roditelja na nju i koja ga zbog toga svako malo prijavljuje za nasilje iz razloga da ga prsili da joj prepusti kuću te je u tom smislu trebalo izvesti druge dokaze kako bi se potkrijepili navodi svjedokinje B. K.. Žalitelj ističe da niti u odnosu na prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nisu utvrđene odlučne činjenice budući da ispitana svjedokinja B. K. nije bila prisutna navedenom događaju kada je navodno okrivljenik vrijeđao svjedoka i djelatnika policije, te da su tada bili prisutni susjedi N. R. i S. H. koji su vidjeli  neprimjereno postupanje policije koje je trebalo ispitati i koji su trebali tada biti legitimirani od strane policije, te da su iskazi svjedoka B. K. i Ž. S. sadržajno različiti u odnosu na odlučne činjenice, budući da svjedokinja B. K. navodi da nije bila prisutna kada je okrivljenik navodno vrijeđao nju i policijske službenike, a istovremeno svjedok Ž. S. navodi da je okrivljenim vrijeđao svjedoka, njega i kolegu kao i da se svjedokinja B. K. protivila izricanju zaštitne mjere čime se dovodi u pitanje iskaz svjedokinje i zbog čega su odlučne činjenice pogrešno i nepotpuno utvrđene na koje je pogrešno primijenio materijalno pravo. Žalitelj ističe da je kazan prestroga i da nisu cijenjene sve olakotne okolnosti da je žalitelj sudionik Domovinskog rata, hrvatski ratni vojni invalid, da uzdržava kćer i suprugu koja je nezaposlena, da privređuje uzgajajući svinje i obrađuje 20 jutara zemlje, da je starije životne dobi sa zdravstvenim problemima i da bi izdržavanjem kazne zatvora bilo ugroženo njegovo zdravstveno stanje i kojom će se kazno ugroziti egzistencija njegove obitelji budući da jedini privređuje.

Žalba nije osnovana.

3. Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je u povodu žalbe okrivljenika iz stanja spisa utvrdio, po službenoj dužnosti, da je prvostupanjski sud počinio povredu materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, budući su povrijeđene odredbe o uračunavanju oduzimanja slobode. Naime, ovaj Sud je našao da je prvostupanjski sud vrijeme oduzimanja slobode okrivljenika od 9. studenog 2021. u 15,05 sati do 24. studenog 2021. do 15,05 sati, kako to proizlazi iz stanja spisa, trebao u izrečenu ukupnu kaznu zatvora uračunati kao 16 dana zatvora na temelju članka 40. Prekršajnog zakona. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti u odnosu na okrivljenika preinačio izrečenu ukupnu kaznu zatvora iz izreke prvostupanjske presude, odlučivši kao pod točkom I izreke ove presude.

5. Nadalje, razmatrajući žalbene navode okrivljenika da prvostupanjski sud nije iznio valjane razloge o ocjeni dokaza i  odlučnim činjenicama, pa je time počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj je sud na temelju stanja spisa utvrdio da su u obrazloženju pobijane presude u točki 6. jasno izneseni razlozi o ocjeni provedenih dokaza koje je prihvatio i na kojima temelji svoju odluku, alko i razlozi zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenika kao i da ne postoje proturječje sa izvedenima dokazima, niti sa iznesenim razlozima i na temelju kojih je nedvojbeno utvrđeno da su se u utvrđenim radnjama okrivljenika, ostvarila sva obilježja navedenih prekršaja, pri čemu je potrebno napomenuti kako se ocjena dokaza provodi sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona prema kojem sud prilikom ocjene dokaza nije vezan strogo formalnim pravilima, već ih ocjenjuje savjesno rukovodeći se prema osobnom uvjerenju te zakonima logike i pravilima općega ljudskog iskustva, a kako ih je prvostupanjski sud i cijeno pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, zbog čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenika.

6. Razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica koje tvore obilježja navedenih prekršaja unutar granica objektivnog identiteta optužbe, kojeg je suzio u odnosu na prekršaj iz članak 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, izvođenjem svih potrebnih dokaza tijekom postupka budući je na glavnoj raspravi održanu 10. studenog 2021. ispitao okrivljenika koji je u iznesenoj obrani porekao krivnju kao i odlučne činjenice, te su u nastavku dokaznog postupka u prisustvu okrivljenika, zakonito i pravilno ispitani svjedokinja B. K., supruga okrivljenika, na čiji je iskaz okrivljenik stavio primjedbe, kao i svjedok Ž. S., policijski službenik, na čiji je iskaz okrivljenik također iznio primjedbe te su pročitani su drugi dokazi uključujući i prekršajna evidencija ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa Klasa: 740-04/21-02/129334, Ur. broj: 514-05-02-01-02-21-02, Veza: Pp-4130/2021 OS BJ, od 10. studenog 2021. Prvostupanjski sud je nakon zakonito provedene glavne rasprave, pri čemu je okrivljeniku u postupku omogućio pravo na konfrontaciju sukladno članku 85. stavku 2. Prekršajnog zakona, cijenio sve provedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, te iznio u obrazloženju valjane razloge zbog kojih je prihvatio iskaz ispitanih svjedoka optužbe, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a prema ocijeni suda nije bilo potrebe izvoditi druge dokaze budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te nije bilo potrebe ispitati dijete I. K., žrtvu nasilja u obitelji radi izbjegavanja sekundarne viktimizacije žrtve sukladno članku 6. stavku 1. točki 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (pravo žrtve da se daljnja ispitivanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe prekršajnog postupka), a izvedeni dokazi daju pouzdanu osnovu za donošenje osuđujuće presude.

6.1. Stoga je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza i to iskaza svjedoka optužbe B. K. i Ž. S., a čije je iskaze u cijelosti prihvatio kao istinite i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, suzivši činjenični opis optužbe unutar granica optužbe, nesporno utvrdio da je okrivljeni M. K. počinio prekršaje iz članak 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisane u izreci prvostupanjske presude, te iznio u obrazloženju valjane i na zakonu osnovane razloge, a koje razloge prihvaća i ovaj sud, dok žalbeni navodi okrivljenika ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja budući su odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene i zbog čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu. Prvostupanjski sud je pravilno i zakonito zaključio kako je ponašanje okrivljenika neovisno agresivno i neprimjereno koje sadrži i elemente tjelesnog nasilja i višestrukog nasrtaja i koje je stoga za svaku osudu, zbog čega je prvostupanjska osuđujuća presuda na zakonu osnovana.

7. Nadalje, razmatrajući prvostupanjsku presudu, ovaj je Sud našao da je zbog prekršaja iz članak 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, kazna zatvora u trajanju od 70 dana utvrđena u minimalnom iznosu, budući je za navedeni prekršaj alternativno propisna novčana kazna u iznosu od najmanje 12.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana, dok je zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod točkom II. Izreke prvostupanjske presude, kazna zatvora u trajanju od 10 dana, primjerena svim utvrđenim okolnostima slučaja, budući je za navedeni prekršaj alternativno propisna novčana kazna u iznosu od 50 do 200 DEM-a ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana, a okrivljenik je za navedeno djelo specijalni povratnik kako to proizlazi iz prekršajne evidencije i kojem je stoga trebalo utvrditi strožu kaznu i kojem je na temelju članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 80 dana, koja je zakonito i pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene okolnosti slučaja pri čemu je prvostupanjski sud pravilno cijenio utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Stoga ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom ukupnom kaznom zatvora ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona jer ranije izrečene kazne za istovrsne prekršaje koje su evidentirane u prekršajnoj evidenciji ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa Klasa: 740-04/21-02/129334, Ur. broj: 514-05-02-01-02-21-02, Veza: Pp-4130/2021 OS BJ, od 10. studenog 2021, nisu utjecale na ponašanje okrivljenika pa je stoga neovisno o žalbenim navodima da je okrivljenik bio sudionik Domovinskog rata, hrvatski ratni vojni invalid, da uzdržava kćer i suprugu koja je nezaposlena, da privređuje uzgajajući svinje i obrađuje 20 jutara zemlje, da je starije životne dobi sa zdravstvenim problemima, bilo potrebno u konkretnom slučaju odmjeriti strožu kaznu kako bi se utjecalo na buduće ponašanje okrivljenika jer ranije kazne nisu ostvarile specijalnopreventivni učinak na ponašanje okrivljenika, a u koju je ukupnu kaznu zatvora u trajanju od 80 dana na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 9. studenog 2021. u 15,05 sati do 24. studenog 2021. do 15,05 sati kao 16 dana, pa je okrivljenom preostalo za izdržati 64 dana zatvora.

10. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 8. prosinca 2022.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljeniku, braniteljici i ovlaštenom tužitelju.