1

                            1 P-2737/2019

                

          Republika Hrvatska

      Općinski sud u Šibeniku

          Stjepana Radića 81

 

      1 P-2737/2019

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

            Općinski sud u Šibeniku, Stjepana Radića 81, OIB: 29399232217, po sucu Anđelki Bagić u pravnoj stvari tužitelja ad.1) D. S., Š., OIB: …, ad.2) Z. S., B., OIB:…, oboje zastupani po punomoćniku Š. M., odvjetniku iz Š., protiv tuženika B. S. pok. Š., B., zastupan po punomoćniku Ž. K., radi utvrđenja prava korištenja grobnog mjesta i činjenja, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 25. listopada 2022. godine, u nazočnosti tužitelja ad.1) i ad.2) osobno s zamjenikom punomoćnika tužitelja J. P., odvjetnikom iz Š. i tužitelja osobno s punomoćnikom Ž. K., odvjetnicom iz Š., na ročištu objave i dostave presude, dana 08. prosinca 2019. godine,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da su tužitelji isključivi nositelji prava korištenja grobnog mjesta oznake nekadašnje oznake 123 (sadašnje oznake 167) na mjesnom groblju u B.

 

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloni nadgrobni spomenik položen na grobnom mjestu opisanom u toč. I, u protivnom se ovlašćuju tužitelji da to učine o trošku tuženika, te se ujedno zabranjuje tuženiku svako takvo ili slično buduće narušavanje prava korištenja navedenog grobnog mjesta tužitelja.“

 

II. Dužni su tužitelji ad.1) D. S., Š., OIB: ... ad.2) Z. S., B., OIB:…,naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku u iznosu od 1.750,00 kn što je 232,26 € zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 8. prosinca 2022.godine do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

1.U ovoj pravnoj stvari ovaj sud je već donio presudu pod posl. br. P- 495/2018 od 14. ožujka 2019. godine kojom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u točci jedan na utvrđenje da su tužitelji ad1) D. S. i Z. S. isključivi nositelji prava korištenja grobnog mjesta nekadašnje oznake 123 ( sadašnje oznake167) , na mjesnom groblju u B., te točka dva kojom je naloženo da u roku od 15 dana tuženik ukloni nadgrobni spomenik na grobnom mjestu naprijed opisanom u točki jedan, jer u protivnom da će to učiniti tužitelji o trošku tuženika, te da se ujedno zabranjuje svako takvo ili slično narušavanje prava korištenja navedenog grobnog mjesta tužitelja.

 

2.Po žalbi tužitelja Županijski sud u Z. je rješenjem pod posl. br. 29 Gž-248672019-2 od dana 22. listopada 2019. godine ukinuo naprijed navedenu odluku ovog suda , te predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

 

3. U svojim uputama Županijski sud je naveo da su u pravu žalitelji da se sud u obrazloženju presude nije pozvao na materijalni propis, a u ovom konkretnom slučaju obzirom na vrijeme zaključenja Ugovora o preuzimanju grobnice od 1. lipnja 1986. godine da se imaju primijeniti odredbe Zakona o groblja ( „ Narodne novine“ broj 32/15, prečišćeni tekst , dalje: ZOG/65). Pa tako u članku 9. stavku 1. ZOG/65 , prostor za grob (grobno mjesto) da je dodjeljivanja organizacija koja upravlja grobljem, a na temelju zakonske ovlasti ( članak 1. stavak 1. ZOG/65) općinskom odlukom da su se propisivali uvijeti i način korištenja kao i upravljanja grobljima.

Prema odredbi članka 10. stavak 1. I 2. kasnijeg Zakona o grobljima ( Narodne novine broj: 19/98),grobljima upravlja pravna osoba ili drugi objekt osnovan prema uvjetima i na način propisan posebnim propisima (uprava groblja), a upravljanje podrazumijeva, između ostalog , i dodjelu grobnog mjesta. Prema odredbi članka 13. ZOG-a /98 uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijem i o tome donosi rješenje, protiv kojeg zainteresirana osoba može izjaviti žalbu nadležnom tijelu za komunalne poslove jedinice lokalne samouprave. Prema odredbi članka 16. stavak 1. ZOG/98 uprava groblja dužan je voditi očevidnik o ukopu svih umrlih osoba na području jedinice lokalne samouprave , koji sadrži , između ostalog , i podatke o korisnicima grobova te osobama koje imaju pravo ukopa.

 

4.Tužitelji su i ponovljenom  postupku ostali kod svojih navoda u tužbi i u tijeku postupka navodeći da je predmet ovog postupka utvrđivanje postojanja prava korištenja grobnog mjesta oznake 123 na mjesnom groblju u B. kod Š., te pružanje sudske zaštite tog prava korištenja.

 

5.Tužitelji su nadalje naveli da je dana 01. lipnja 1986. godine pok. S. S. pok. Š. zaključio sa Mjesnom zajednicom B. Ugovor o preuzimanju grobnice na mjesnom groblju B.. Temeljem navedenog ugovora Mjesna zajednica B. da je izgradila predmetnu grobnicu u ime i za račun S. S. pok. Š., a pok. S. S. da je isplatio Mjesnoj zajednici iznos od 177.092,80 tadašnjih dinara. Pokojnog S. S. pok. Š. da su naslijedili tužitelji na jednake dijelove, pa tako i u odnosu na predmetno grobno mjesto, koje je sastavni dio ostavinske mase i uneseno u rješenje o nasljeđivanju iza pok. S. S..

 

6.U uvodu ugovora o preuzimanju grobnice na mjesnom groblju B. od 01. lipnja 1986. godine, pored S. S. pok. Š. da je naznačeno mjesto za još jednog potpisnika, u ovom postupku tuženika, strica tužitelja, a koji je prije potpisa ugovora odustao od plaćanja i sklapanja ugovora, pa da je tako na tom mjestu u ugovoru ostala praznina, te je kao potpisnik i konzument ugovora ostao samo prednik tužitelja pok. S. S..

7.U predmetnoj grobnici da su pokopani otac i majka tužitelja. Tuženik da je na predmetnom grobnom mjestu podigao nadgrobni spomenik i to protivno volji tužitelja, kao isključivim nositeljima prava korištenja predmetnog grobnog mjesta.

 

8.Tim činom tuženik da je očitovao volju da nepripadno prisvaja navedeno grobno mjesto, a koje pravo korištenja egzistira u korist tužitelja. Radi navedenog tužitelji su predložili da sud utvrdi postojanje prava korištenja predmetnog grobnog mjesta u korist tužitelja, kao i da se ukloni nadgrobni spomenik položen na grobnom mjestu oznake 123 ili da sud ovlasti tužitelje da to učini o trošku tuženika, kao i da se zabrani svako takvo ili slično buduće narušavanje prava korištenja predmetnog grobnog mjesta tužitelja.

 

9.U odgovoru na tužbu tuženik je također ostao pri svojim navodima   da se protivi predmetnoj tužbi i tužbenom zahtjevu iz razloga što tužitelji nisu isključivi nositelji prava korištenja grobnog mjesta oznake 123 (sadašnje oznake 167) na mjesnom groblju u B., budući su tuženik i njegovi nećaci, ovdje tužitelji, zajednički nositelji prava korištenja spornog grobnog mjesta.

Pravo korištenja predmetne grobnice da su stekli zajedno prednik tužitelja, S. S. pok. Š., i njegov brat, tuženik u ovom postupku, B. S., kao i da su zajedno podmirili trošak gradnje grobnice u iznosu od 177.092,80 dinara Mjesnoj zajednici B., a u korist čega govori i obavijest O. B. Jedinstvenog upravnog odjela od 08. srpnja 2013. godine.

 

10.Iako je predmetna grobnica unesena kao ostavina pok. S. S. pok. Š., da su je nesumnjivo koristili zajednički sve stranke ovog postupka, budući da su u toj grobnici pored oca i majke tužitelja, pokopana i majka tuženika i pok. S. S., oca tužitelja, a čiji skrbnik je bio upravo tuženik, odnosno baka tužitelja i to 1997. godine, a koja činjenica da je dokaz da se u ovoj pravnoj stvari radi o zajedničkom pravu korištenja predmetne grobnice, budući da su u istoj pokopani zajednički prednici stranaka. Također, tuženik da je radio i uređivao grobnicu, a o kojim radnjama da je obavijestio i tužitelje 2015. godine.

 

11.U odnosu na navode o tome da bi tuženik odustao od plaćanja i sklapanja ugovora o preuzimanju grobnice na mjesnom groblju od 01. lipnja 1986. godine, jer da isti nije potpisao predmetni ugovor, pa da time i ne bi bio ni nositelj prava korištenja grobnice, tuženik je istaknuo da je uobičajena praksa Mjesne zajednice bila da je samo jedan od nositelja prava korištenja prava grobnice potpisivao Ugovor o preuzimanju, bez obzira koliko bi nositelja prava korištenja uistinu bilo, što je vidljivo i iz ugovora o preuzimanju grobnice, grobnog mjesta 169, koji se prilaže kao dokaz toj činjenici.

 

12.Tuženik je predložio da sud, budući da iz tužbe ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, te da tužitelji naknade trošak tuženiku.

 

13.U tijeku ovog postupak izvedeni su dokazi pregledom ugovora od dana 01. lipnja 1986. godine, rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-433/13 UPP/OS-80/13 od dana 24. siječnja 2014. godine, donesenog od javnog bilježnika L. M. iz Š., dopisa O. B. od dana 08. srpnja 2013. godine, Klasa: 363/01/13-01/4, Urbroj: 2182/19-13-1, obavijesti punomoćnika tuženika od dana 13. travnja 2015. godine i dokaza uz tu obavijest, te primjerka ugovora o preuzimanju grobnog mjesta treće osobe A. i P. M. od dana 01. lipnja 1986. godine, obavijesti Savjeta mjesne zajednice B. od 26. svibnja 1986. godine, obavijesti o obavezi i načinu plaćanja iskopa i uplate od Mjesne zajednice B. od 01. ožujka 1983. godine, dopisa Općine B. od 05. listopada 2018. godine i od dana 30. ožujka 2022. godine, saslušanje svjedoka L. G. pok I., Z. Ć. C. pok J., V. S. pok Š., M. P. pok M.,  te saslušanjem tužitelja i tuženika na raspravi 21. studenog 2018. godine, te dopisa O. B. obavijesti o grobnici od 08. srpnja 2013. godine.

 

14.Pregledom obavijesti o grobnici, koju obavijest je dao Jedinstveni upravni odjel Općine B., Klasa: 363-01/13-01/4, Urbroj: 2182/19-13-1 od dana 08. srpnja 2013. godine, proizlazi da je Općina B. obavijestila B. S., tuženika u ovom postupku, da na mjesnom groblju u B. grobnica sa brojem 167, za koje grobno mjesto su u saznaju, da su suvlasnici S. S. i B. S., ali da Općina B., a ne posjeduje nikakve dokaze koji dokazuju da su prednik tužitelja i tuženik vlasnici navedene grobnice.

 

15.Iz obavijesti od dana 13. travnja 2015. godine proizlazi da je odvjetnica uputila obavijest tužitelju ad.1) u vezi uređivanja grobnice sa brojem … budući da je on nasljednik pok. S. S., koji je zajedno sa tuženikom B. nositelj prava korištenja zajedničke grobnice, pa ga je tuženik u tom smislu i obavještavao da će tuženik na svom dijelu postaviti nadgrobni spomenik.

 

16.Iz primjerka Ugovora o preuzimanju gornica na mjesnom groblju B. koji prileži uz odgovor na tužbu, a koji se odnosio na treće osobe, na A. M. i drugu osobu imenom A., proizlazi da je takav ugovor potpisan od samo jednog ugovaratelja, iako je na ugovoru navedeno da su kupci A. M. i za drugog kupca samo A. za iznos od 177.092,80 tadašnjih dinara.

 

17.Pregledom obavijesti o obvezi i načinu plaćanja iskopa i uplate za predmetno grobno mjesto vidljivo je da je ta obavijest dostavljena na ime S. S., V., a po istoj obavijesti S. S. je trebao uplatiti za iskop velike grobnice, umjesto dotadašnjih 8.000,00 dinara, 12.000.00 dinara, te da se razlika od 4.000,00 dinara uplati na žiro račun do 15. travnja 1983. godine.

 

18.Iz obavijesti koju je ovom sudu dostavila Općina B., Jedinstveni upravni odjel, koja obavijest se odnosila na podatke o korisniku grobnog mjesta od  dana 18. listopada 2018. godine vidljivo je da, vezano uz podatke o korisniku grobnom mjesta, Općina B. još uvijek nije riješila imovinsko pravne odnose sa vlasnicima zemljišta na čijem području su izgrađena grobna mjesta, pa još uvijek nisu izdavali nikakva rješenja o grobnim mjestima. Prije nekoliko godina da su započeli sa radnjama oko utvrđivanja stvarnog stanja na mjesnom groblju, a kako nisu naslijedili nikakve dokumente od bivše Mjesne zajednice B. vezano uz groblje da su poslali obavijest svima koji imaju grobno mjesto da se jave u prostoriju Općine B., kako bi utvrdili stvarno stanje, općenito grobna mjesta, na njihovom mjesnom groblju da su obiteljska, a sa bivšom Mjesnom zajednicom je jedan od predstavnika obitelji popisivao ugovor i ostale dokumente u ime svih, tako da je u velikom broju slučajeva. Radi takvih da ne mogu izričito kazati tko je u ovom konkretnom slučaju korisnik ukopnog mjesta, a u privitku dopisa da se dostavljaju sudu dokumenti koji se trenutno nalaze u Općini B. vezano uz predmetni slučaj.

 

19.Po ugovoru koji je dostavljen uz dopis Općine B. proizlazi da je A. M. kao predsjednik savjeta Mjesne zajednici B. zaključio ugovor o preuzimanju grobnice na grobnom mjestu B. i S. S. pok. Š. i drugi učesnik ugovora naveden samo pod prezimenom S., a potpisnik ugovora je u ime predsjednika savjeta Mjesne zajednice B. A. M. i S. S. dana 01. lipnja 1986. godine, a ne i S. B. pok. Š., obzirom da je za istog u ugovoru navedeno samo njegovo prezime.

 

20.Iz obavijesti od dana 26. svibnja 1986. godine upućene od Savjeta mjesne zajednice B. proizlazi da je na sjednici Savjeta mjesne zajednice B. dana 20. svibnja 1986. godine, odlučeno izvršiti raspodjelu obiteljskih grobnica na mjesnom groblju u B., te da će se raspodjela i izvršiti 01. lipnja 1986. godine, a pravo sudjelovanja pri raspodjeli i dodjeli ugovora o korištenju da imaju svi koji su bili potpisnici Ugovora o zajedničkom financiranju i gradnji grobnica i koji su podmirili svoje obveze za teren, iskop i put, a raspodjela da se vrši izvlačenjem brojeva.

 

21.Iz obavijesti  izdane od Općine B., Jedinstveni upravni odjel klasa: 740-01/22-01/11, urbroj: 2182/19-22-2 od dana 25.ožujka 22022. godine, a koju obavijest je ovaj sud zatražio u ovom ponovljenom postupku  vezano za navode suda u Z. navedene u točki tri ove presude proizlazi da Općina B. još uvijek nije riješila imovinsko-pravne odnose sa vlasnicama zemljišta na čijem području su izgrađena grobna mjesta, pa još uvijek nisu izdavali nikakva rješenja o grobnim mjestima. Prije nekoliko godina da su započeli sa radnjama radi utvrđivanja stvarnog stanja na mjesnom groblju i pošto nisu naslijedili nikakve dokumente od bivše mjesne zajednice B. vezano uz groblje, tada da su poslali obavijest svima koji imaju grobno mjesto da se jave u prostorije Općine B. kako bi utvrdili stvarno stanje. Općenito grobna mjesta na njihovom mjesnom groblju da su obiteljska, a sa bivšom mjesnom zajednicom da je jedan od predstavnika obitelji potpisivao Ugovor i ostale dokumente u ime svih, tako da je barem u velikom broju slučajeva . Radi navedenog da niti u jednom slučaju ne mogu izričito kazati tko je pravi korisnik ukopnog mjesta.

 

22.Tužitelj ad.1) D. S. pok. S. je u svom stranačkom iskazu naveo da je njegov otac, sad pok. S., imao brata B., tuženika u ovom postupku i M., te V. polubrata. Njegov otac u vrijeme kad su se gradile grobnice da je pozvao barata B., tuženik u ovom postupku, da idu zajedno potpisati Ugovor radi gradnje grobnice preko Mjesne zajednice B., tako da su njegov otac i stric B., tuženik, trebali i potpisati Ugovor o gradnji grobnice. Međutim, kada je otac išao da potpiše ugovor sa Mjesnom zajednicom B. i da preuzme obvezu plaćanja izgradnje grobnice, tuženik da je njegovom ocu rekao "radi ako ti se radi". Tako da je njegov otac potpisao sam Ugovor o gradnji grobnice i otac da je u više navrata u nekoliko rata, plaćao gradnju grobnice, a dok nije isplatio sve, nije mogao potpisat ugovor jer su se izvođači radova mijenjali i da je bilo promjena u cijeni izvedbe i to otac također da je sve platio. Nitko nikada da nije postavljao pitanje grobnice dok njegov otac nije umro. Njegov otac na svoju ruku da je ukopao svoju majku u svoju grobnicu, a nakon toga tuženik u ovom postupku, stric, da je postavio spomenik na jedan dio grobnice gdje je pokopan njegov otac, a kasnije da ga je makao na drugi dio grobnice gdje je ukopana njegova majka. On da bi svoju grobnicu uređivao, ali da to nije u mogućnosti jer da je tuženik postavio spomenik na dijelu gdje je baka ukopana, a ranije gdje je bio pokopan njegov otac, pa da je to kasnije pomaknuo. U početku kada je njegov otac razgovarao sa tuženikom, stricem, da je bila zamisao da se radi jedinstvena gronica i da se podijeli na dva jednaka dijela, te da svaki od njih ima svoj dio grobnice, a kako stric B. nije plaćao za gradnju grobnice, to da on nema pravo na dio grobnice koji je uzeo i postavio spomenik. Njego otac da nije bio baš u dobrim odnosima sa stricem, tuženikom, a niti mu je stric bio na sprovodu ocu. Stric da nije vodio računa o grobnici. Zna da je njegov stric M. sa V. također imao Ugovor o gradnji grobnice i oni su oba potpisali ugovor, ali kako je M. odustao do plaćanja za gradnju grobnice to da je na kraju V. postao korisnikom grobnice, a M. da tu nema nikakva prava, iako je potpisao ugovor i platio negdje dvije rate. To što je baka pokopana po želji njegovog oca u njihovu grobnicu da se ne protivi niti on niti njegov brat, jer da je to baka i majka od njihovog oca. Tuženika da nije tužio vezano uz grobnicu obzirom da je spor počeo već od 2015. godine iz razloga što je tuženik govorio ako on donese original ugovor da će maknuti spomenik sa grobnice.

             

23.Tužitelj ad.2) se u svom iskazu pridružio svim navodima tužitelja ad.1) i nije imao što dodati.

 

              24.Tuženik B. S. pok. Š. je u svom iskazu naveo da on zna da se je 1986. godine bila priča o gradnji grobnice, pa tako da se on sa bratom S. dogovorio oko toga da zajedno grade grobnicu, a druga dva brata M. i V. da grade također jednu grobnicu, a polubrat I. S. da gradi svoju grobnicu sa Z. K.. On da je plaćao grobnicu po pola sa bratom na rate, a zadnju ratu da su platili oko 500,00 tadašnjih dinara, a to da je bilo 84.-e – 85.-e godine pri kraju radova, jer zadnje radove da je izvodio M. D. pok. A.. On da je novce uplaćivao u ratama Mjesnoj zajednici u B. i u to vrijeme da je bio gospodin G., a kasnije Z. M., a na kraju pok. B. G. i Ć. C. B., da su svi oni bili pri Mjesnoj zajednici B. u vrijeme kad je on plaćao gradnju grobnice. Novce za gradnju grobnice da su uplaćivali na račun Mjesne zajednice u pošti, a nešto u gotovini, a Mjesna zajednica da im je tada davala dokaz da su to platili. Kada je on išao plaćati da je uplatio ratu i za brata, a brat da je također kad je on išao plaćati, platio za njega u određenim situacijama. Zašto je njegov pok. brat S. potpisao sam ugovor to da ne može znati, ali misli da je on prvi saznao da treba otići potpisati ugovor, a osim toga da je bilo i dogovoreno da može samo jedna osoba na ime gradnje jedne grobnice potpisati ugovor, pa da je mogao potpisati ugovor ili on ili njegov brat. Kada je njegov bat to učinio i potpisao ugovor da je on njega nazvao, odnosno rekao mu preko dvorišnog zida da je predigao ugovor o gradnji grobnice i da njemu ne treba ići, on da je bratu kazao da ugovor ostane kod njega i drugo ništa. Kada je njegov brat umro da svi problemi počinju od tada, da ga je tužitelj ad.1) D. nazvano i pitao hoćemo li mi urediti grobnicu, a on da je D. kazao da sad nema novaca, da bi on njemu prodao svoj dio grobnice obzirom da su njih dva brata, a on da je njemu kazao da nema novaca, te da mu je još kazao da je jedna gornice, a ne u dva dijela da bi on to kupio, ovako obzirom da je dupla gronica da on to ne želi kupiti. Kada je majka pokopana da je išao organizirati sedminu i nije ni vidio na koju stranu mu se majka pokopala, a da je imao u vidu da je to desna strana. Ali kako je majka pokopana na lijevu stranu, on da je pogrešno postavio spomenik, nakon čega je spomenik vratio na lijevu stranu gdje je majka pokopana. Nakon toga da mu je D. i rekao da zašto je dirao spomenik, da ga nije trebao prebacivati, a on da mu je kazao da nije u redu da spomenik bude na strani gdje je njegov otac, nego na strani gdje je njegova majka. Njega da je pozvao odvjetnik E. B. vezano uz grobnicu i uređenje grobnice, a kad je on kazao da nema novca, njemu da je tužitelj ad.1) pokazao ugovor koji je potpisao njegov otac. A on kad je vidio ugovor koji je ispisan plavom kemijskom da je otišao i kupio spomenik i postavio na grobnicu. Ugovor da je pitao od odvjetnika, da mu da odvjetnik, a odvjetnik da mu je rekao da mu ne može dati bez tužitelja ad.1) D. i da nakon toga takav ugovor više nije vidio. Kada je dobio tužbu u ovom predmetu, da je otišao kod odvjetnika Borisa da ga zastupa, da bude njegov odvjetnik, ali Boris da ga je odbio, a ne zna zašto. Naveo je da je njemu poznato gdje je grobno mjesto i da je bio kad je majka bila pokopana, ali nije obratio pažnju na koju stranu i da je zato bio u dilemi. Tužitelj ad.2) kad mu je otac umro da je rekao zvonaru L. G. kad ga je pitao čija je grobnica da je kazao da je gronica njihova i strica B.. On kad mu je brat kazao da je potpisao ugovor za grobnom mjesto, ugovor nije vidio i njegov brat da je umro, a da ga nije vidio, a on da je sve obveze što se tiče granje groba plaćao kao i brat i iz tog razloga smatra da mu pripada polovica gdje se je majka pokopala. On kad je sa bratom planirao imati jednu grobnicu, mislio je da na jednoj strani bude njegovo ime i prezime, a na drugoj njegova brata. Tada da je zamišljao da bi i oca prenio kod sebe u grobnicu. Ali kako je J. Ć. koji je vodio evidenciju o gronicama umro, to više nije mogao jer je u zajedničkoj grobnici toliko ljudi pokopano koji nisu evidentirani, pa od svih ne bi  mogao pogoditi gdje bi bio njegov otac. Gradnja grobnice da je završena 1986. godine, zna da je tužitelj ad.1) tada ima 22 godine ad.2) 20 godina, on sa bratom da je otplaćivao grobnicu 7 godina prije 86.-e godine. Zadnja rata uplaćena ja 85.-e godine, a prva rata je uplaćena negdje 77.-e – 78.-e godine, plaćanje rata i svega oko gradnje grobnice da je bilo kad su tužitelji bili mladi, a sve plaćanje da je vršio njihov otac, kao i on. Kod kupnje grobnog mjesta da je bila takva situacija da su većinom dva brata ili prijatelja kupovali jedno grobno mjesto, a bilo je i onih koji su kupovali pojedinačno grobno mjesto. On da je bio upoznat sa raspodjelom grobnica od mjesne zajednice u prostorijama škole. Tada da nije išao on nego njegov brat S., a to iz razloga što je on radio u T.-u kao smjenski radnik i sve je prepuštao svom bratu Slavi. Sa bratom S. da nije do kraja sredio uređivanje grobnice, a niti  se dogovorio koji je čiji dio, ali da se pretpostavlja da ukoliko je njihova majka ukopana na jedan dio, da bi to bio njegov dio i tako da je on predložio tužiteljima kad im je otac S. umro i nije pretpostavljao da bi moglo doći do nekog spora, jer da je on uvijek mislio da su on i brat u zajedničkoj grobnici da on ima jedan dio, a brat drugi i da se zna koja je čija strana. Poznato mu je da je bilo pravilo da su za grobnice dobile brojke, te je pokazao i obavijest o grobnici od strane Općine B. u kojoj se navodi da su suvlasnici gornice sa brojem 167, S. S., otac tužitelja, i on B. S.. ističe da je za isplatu razlike za gradnju grobnice u iznosu od 4.000,00 tadašnjih dinara po obavijesti od 15. travnja 1983. godine bio upoznat preko brata S., a to zna jer je tu razliku platio sa bratom, odnosno svatko za sebe jer je ta grobnica bila znatno skuplja i iz razloga što je jedan izvođač napustio radove i došao drugi izvođač i onda da su morali puno više platiti. Zadnje dvije uplate da su bile u vrijeme kad je gradnju grobnice preuze drugi izvođač M. D.. On da se ne sjeća da je svom bratu davao uplatnice, kao dokaz da je uplatio na ime grobnice kada je brat išao u školu da bi sudjelovao u raspodjelu grobnice i dobivanju grobnog mjesta koje ih je pripalo po isplaćenoj cijeni gradnje. Uplatnice da je stavljao samo u ormar, nije davao bratu, a brat o tome da ga nije ništa pitao, a inače da je nekad platio ratu na ime brata, jer je on njemu dao novce i obrnuto. Poznato mu je samo to da je ugovor potpisivao jedan od njih, a što se tiče plaćanja da je svak izvršavao svoje obveze.

 

25.Svjedok L. G. pok. Ivice je u svom iskazu naveo da nema saznanja o tome kako je kupljen grob i sagrađen od Mjesne zajednice B. i čijim financijskim sredstvima. Kazao je samo da kada je umro otac od tužitelja D. i Zorana, obzirom da je u crkvi sakrištan i radi uz fratara, njemu da se obratio D., a on kad ga je pitao i kad ga je doveo do groblja da mu pokaže gdje je grob, zašto nije uredio grob i tko je u grobu pokopan, D. da je kazao da je u grobu pokopana njegova baka, od oca majka, a kada ga je još jednom upitao zašto grob nije uređen, D. da mu je rekao da se nije mogao dogovoriti sa stricem B.. Inače oni kao mještani B. da se često nađu u kafiću i tako da je vidio B. u kafiću par mjeseci iza pokopa njegova brata i tada B. da mu se tužio, kao i svima u kafiću da mu je D. rekao da on nema pravo na grob, a on da mu je kazao, kako ne bi imao pravo kada je pred njim D. kazao da stric ima s njim dogovor oko groba i da imaju grobnicu skupa, a poslije da je ispalo da B. ne bi imao pravo. On da je nakon nekog vremena tužitelju ad.2) u prolazu Z. kazao, pa čak i postavio pitanje, kako bi primili strica, jer je on sam, a on da je ostao iznenađen što bi trebali tuženika tužitelji primiti u grob.

 

26.Svjedok Z. Ć. C. pok. J. je naveo da je u vrijeme kada su se sklopili ugovori u ovom postupku 1986. godine radio u Mjesnoj zajednici B. kao tajnik, ali da nije bio u vrijeme kada su se ugovori o građenju sklapali, već u vrijeme kada se je dio već sagrađenih grobnica dijelio onima koji su napravili ugovor o gradnji grobnica sa Mjesnom zajednicom. Inače se ne može sjetiti prednika tužitelja niti tuženika, da su i oni bili među onima koji su sklopili ugovor o gradnji grobnice. Ugovore o gradnji grobnice da je dobio od predsjednika Mjesne zajednice sad pok. A. M. i on da je sve potpisane ugovore dao njemu da bi mogao pozvati ljude radi preuzimanja grobnice i prethodno utvrditi da li je sve plaćeno po ugovoru. Što se tiče ugovora i potpisivanja ugovora po građenju zna da je potpisivano ugovor onaj tko je došao po ugovor, jer se nekad dogodilo da ne mogu oba nositelja ugovora doći pa da su na ugovor samo jednog stavljali i to na ugovoru je naveden samo jedan građanin koji je potpisivao ugovor puno ime i prezime, a prezime drugog građanina. Građevinske radove da je najprije izvodila firma iz Z., a kako su u međuvremenu išli u stečaj, da je došao drugi izvođač i po tom drugom izvođaču da je bila korekcija cijena, s tim da je bila malo skuplja cijena izvođenja radova u cijeni na gradnji grobnice koju razliku su platili građani, a koliko je to bilo da se ne može sjetiti. Svjedok je naveo i u njegovom slučaju, kako je on vlasnik jedne grobnice, a u međuvremenu da je saznao da pravo na tu grobnicu polaže i njegov stric i rođak, a ugovor da je glasio samo na njegova oca, a ne na strica i rođaka, koji se također pozivaju na pravo korištenja grobnice iz razloga što su dali novac kad se je grobnica gradila.

 

27.Svjedok V. S. pok,. Š. je u svom svjedočkom iskazu naveo da je on brat tuženika, a tužitelji da su mu sinovci, a njihov otac da mu je brat i njih tri brata da su rođeni od oca S. Š. i majke M. S., a inače da je imao i polubrata I., on da je bio najstariji. Njegov najstariji brat I. da je kazao da S. kupi grobnicu sa B., a on sa M., a I. sa K. kao svojim stricem i tako da su oni svi zajedno po dvoje uzeli grobnice, što je stariji brat I. i predložio, ali sve drugo da je bilo na njima da li će to tako i uzeti. Tako njegov brat M. koji je trebao uzeti grobnicu sa njime da je odustao, a on je uzeo sam svoju grobnicu i platio Mjesnoj zajednici. Što se tiče brata S. i B., on sa S. da nije pričao od 1973. godine, pa da je i preminuo, a sa njime nije pričao. Probleme oko grobnice između S. i B. da ne zna, odnosno tko je plaćao izvođenje radova i gradnju grobnice i o tome ne može ništa kazati. Njegova majka da je ukopana u Slavinu grobnicu, a da je živjela sa B., ali je više bila privržena sinu S. i sin S. da je majku ukopao u svoju grobnicu. Grobnica koja je u ovom postupku sporna je dupla grobnica sa jednim ulazom. Inače da ne priča ni sa bratom B. od 1985. godine, a da je pričao sa bratom M., a polubratom I. koji je umro, da je također pričao dok je bio živ. Ističe nadalje da ne zna u čiji je dio pokopana majka, a ne zna tko je plaćao gradnju groba.

 

28.Svjedok M. P. pok. M. je u svom svjedočkom iskazu naveo da ne zna tko je plaćao granju grobnice, ali da zna po priči iz sela i između S. i B. da grobnicu koja je predmet ovog postupka gradili S. i B., a tko je plaćao i na koji način je sudjelovao u gradnji grobnice i financiranju da mu to nije poznato. Grobnice su inače, ako su gradili zajedno dva brata, gradile su se duple gronice sa tri ukopna mjesta sa svake strane i zajedničkim ulazom. On kad je kupovao sa svojim rođakom grobnicu i kad je zaključio ugovor sa Mjesnom zajednicom, da je nakon što je potpisao ugovor i predigao ugovor, a to da nije učinio njego rođak, i da on nikad nije ni vidio ugovor o građenju. Nakon što je svjedok na raspravi pokazan primjer ugovora koji su se tada sklapali za granju grobnice, koji je glasio na P. A. i P. M., s tim da je u ugovoru napisano puno prezime i ime njegovog oca M., a rođaka samo ime A.. Svjedok je odgovorio da je on u ime svog oca i rođaka potpisao i preuzeo ugovor i iz tog razloga zna kako je to sve bilo što se tiče preuzimanja grobnice na mjesnom groblju u B.. Ugovor o građenju grobnice da je dobio u jednom primjerku on, a ne i njegov rođak A., jer je on potpisao ugovor i primjerak ugovora je dobio. Poznato mu je da je njegov otac i stric A., zajedno po pola snosili troškove oko gradnje gronice, a gornicu da je gradila najprije Zagrebačka firma, a nakon što je ta firma propala, gradnju da je nastavi M. i nakon toga da je bila razlika između ugovorene cijene i cijene u konačnici izvedenih radova, a koju razliku da je uplatio njegov otac i stric nakon što su dobili obavijest o izvlačenju brojeva grobnice koji će ih pripasti broj, koji su izvukli da su tu grobnicu dobili, a grobnica da je imala dva dijela sa tri ukopna mjesta. Sve obavijesti koje je Mjesna zajednica poslala, vezano uz plaćanje da je slala kako njegovom ocu, tako i stricu, svakom za svoj dio. On da je preuzeo ugovor, jer da je to bio dogovor između njega, rođaka i strica.

 

              29.Temeljem svih izvedenih dokaza a cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj cjelokupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

30.Nesporno je u ovom postupku da je sad pok. otac tužitelja S. S. pok Š. i njegov brat tuženik u ovom postupu navedeni kao ugovorne strane  predmetnog Ugovara o preuzimanju grobnice od dana 1. lipnja 1986. godine,a ugovor da je potpisivao samo pok S. S., a ne i tuženik, a što je bila i uobičajena praksa  i opće poznato prema obavijesti dobivenih u ovom postupku  od Općine B..

  31. Sporno  je da li tuženik ima pravo korištenja predmetnog grobnog mjesta  obzirom da isti tvrdi da je to pravo stekao u dogovoru sa svojim bratom pok S. S., jer je sudjelovao u troškovima izgradnje obiteljske grobnice, a sve obzirom da Općina B. nije sukladno odredbama Zakona o groblju i to po članku 9. st. 1 Zakona o groblju (N.N. br. 32/65) i kasnijeg članku 10. st. 1. i 2.,13.i 16. st. 1  Zakona o grobljima (N.N. 19/98) mogla postupiti, jer nije riješila imovinsko-pravne odnose sa vlasnicima zemljišta na čijem području su izrađena grobna mjesta, pa da iz tog razloga nisu izdali rješenja radi utvrđivanja stvarnog stanja na mjesnom groblju , a to sve i iz razloga što nisu naslijedili nikakve dokumente od bivše mjesne zajednice B. vezano uz groblje, a da su poslali obavijest svima koji imaju grobno mjesto da se jave u prostorije Općine B. kako bi se utvrdilo stvarno stanje, ali da su općenito grobna mjesta na području općine B. obiteljska i da je jedan od predstavnika obitelji sa bivšom mjesnom zajednicom potpisivao Ugovor i ostale dokumente u ime svih, a niti u jednom slučaju da se ne može izričito kazati tko je pravi korisnik ukopnog mjesta.

 

32.Dakle, kod ovakvog stanja stvari teret dokaza u ovom postupku je na tužiteljima i isti su trebali dokazati da je njihov otac pok S. S. sam financirao gradnju grobnice i to prvenstveno  u upravnom postupku koji postupak bi prema naprijed navedenim odredbama Zakona o groblju provela Općina B. na temelje  dokumenata koje je trebao dostaviti Općini B. prednik tužitelja , a sad i tužitelji  donošenjem rješenja radi utvrđivanja stvarnog stanja na mjesnom groblju što isti nisu zatražili niti dokazali, već naprotiv u rješenju o nasljeđivanju pod posl. br. O- … UPP/OS-… od dana 24. siječnja 2014. godine donesenom od javnog bilježnika L. M. iz Š. kao povjerenika suda u Š. pod točkom dva  proizlazi da su tužitelji kao nasljednici svog pok oca S. S. pok Š. naslijedili pravo korištenja obiteljske grobnice na mjesnom groblju G. od P. u B. , broj 123, a sada 167u kojoj grobnici, a što je nesporno između stranaka postupka su pored oca i majke tužitelja,  pokopana i majka tuženika, a čiji skrbnik je bio upravo tuženik, odnosno baka tužitelja i to 1997. godine, pa sve te činjenice su dokaz da se u ovoj pravnoj stvari radi o zajedničkom pravu korištenja obiteljske grobnice, budući da su u istoj pokopani zajednički prednici stranaka.

             

33.Naime, tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na činjenicama da je njihov otac sad pok S. S. pok Š. sam kupio pravo korištenja grobnog mjesta po Ugovoru o preuzimanju grobnice na mjesnom groblju B. dana 01. lipnja 1986. godine, jer da je tuženik odustao od kupnje grobnog mjesta i da nije plaćao  gradnju groba, pa da je sve platio njihov otac, te da je on ujedno i jedini potpisnik ugovora i da je na mjestu gdje bi trebalo biti i njegovo ime ostalo prazno na ugovoru. Osim toga tuženik kako nije stekao pravo korištenja grobnog mjesta da nije imao pravo podići ni nadgrobni spomenik, pa da je dužan taj spomenik ukloniti sam ili da sud ovlasti tužitelje da to učine sami o trošku tuženika, te da se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično buduće narušavanje prava korištenja predmetnog grobnog mjesta.

 

34.Tužitelji nisu u ovom postupku dokazali da je njihov otac sam platio grobno mjesto, a samo isticanje da bi njihov otac sam stekao pravo korištenja grobnog mjesta činjenicom potpisa ugovora samo od njihova oca sud ne smatra dovoljnim dokazom po kojem bi njihov otac sam stekao pravo korištenja grobnog mjesta kod obavijesti općine B. od dana 08. srpnja 2013. godine u kojoj Općina B. navodi da je grobnica na  grobnom mjestu pod brojem 167 u suvlasništvu S. S. i B. S., a što je Općina B. potvrdila i u ovom postupku po dopisu od dana 18. listopada 2018. godine i 30. ožujka 2022. godine ovom sudu navodeći da su na njihovom mjesnom groblju groblja obiteljska, a sa bivšim Mjesnom zajednicom da je jedan od predstavnika obitelji potpisivao ugovor i ostale dokumente u ime svih i da je tako u velikom broju slučajeva.

 

              35.Osim toga, da sad pok otac tužitelja S. S., pok Š. nije sam financirao gradnju grobnice ovaj sud je posebno utvrdio i iz iskaza saslušanih svjedoka, a posebno svjedoka L. G. pok. I., Z. Ć. C. pok. J. i M. P. pok. M., kojim svjedocima je ovaj sud vjerovao, i to iskazima kojim oni iskazuju o načinu na koji su se sklapali Ugovori o preuzimanju grobnice na mjesnom groblju B. i plaćanju izgradnje groba kao i sudjelovanju pri raspodjeli i dodijeli ugovora o korištenju grobnica, a iskazu svjedoka L. G. pok. I.. koji je u svom iskazu naveo da je u razgovoru sa prvo tužiteljem D. oko uređivanja groba da se nije dogovorio sa stricem B., te kad je nakon nekog vremena susreo drugotuženika Z. i pitao ga kako bi primili strica u grobnicu, jer je on sam, Z. da je ostao iznenađen, dakle, sama ovakva ponašanja tužitelja ukazuju da tuženik ima pravo na grobno mjesto korištenja kao i njihov otac. sad pok. S. S., čiji su nasljednici tužitelji, a koji za života nije osporio tuženiku, svom bratu, pravo korištenja grobnog mjesta, pa tužitelji kao njegovi nasljednici su i naslijedili samo ona prava koja je njihov otac imao u času smrti, pa i što se tiče prava korištenja  grobnog mjesta.

 

              36.Slijedom svih navedenih i utvrđenih činjenica ovaj sud je nedvojbeno i u ovom ponovljenom postupku, a uzimajući u obzir da Općina B. još uvijek nije utvrdila svojom odlukom tko bi bio korisnik predmetnog ukopnog mjesta, a za donošenje ovakve odluke su  pozvani  svi mještani općine među kojima i tužitelji da dostave dokumente da bi Općina utvrdila prave korisnike grobnih mjesta pa i predmetnog grobnog mjesta obzirom da općina nije naslijedila dokumente od Mjesne zajednice B. koja je sve poslove oko gradnje i dodijele grobnica provela utvrdila da je tužbeni zahtjev tužitelja, kako na utvrđenje da su tužitelji isključivi nositelji prava korištenja grobnog mjesta nekadašnje oznake 123, sada 167, na mjesnom groblju G. od P. u B., tako i na uklanjanje nadgrobnog spomenika neosnovan, pa je trebalo presuditi kao u pravorijeku ove presude.

             

              37.Odluka o trošku postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a pa je po zahtjevu tuženika za naknadu troškova i vrijednosti predmeta spora od 1.000,00 kuna Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 42/12, 103/14) tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu od 24. rujna 2018. godine u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8. toč.1), te zastupanja na ročištima održanim dana 02. listopada 2018. godine, 21. studenog 2018. godine i 30. siječnja 2019. godine, 29. siječnja 2020. godine, 18. kolovoza 2022. godine i 25. listopada 2022. godine u iznosu po 25 bodova (Tbr. 9. Toč.1) što je ukupno 1.750,00 kuna, što je 232,26 € koji su trošak dužni naknaditi tužitelji ad.1) i ad.2) tuženiku.

 

 

U Šibeniku, dana 08. prosinca 2022. godine

 

 

 

S U D A C :

 

Anđelka Bagić v.r.