GžOvr-389/2022-2

   Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                                           GžOvr-389/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Daliboru Dukiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H. T. d.d. Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. u Z., protiv ovršenice S. H. iz P., OIB:…, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog sud u Kutini broj Ovrv-271/2019 od 29. lipnja 2022. godine, dana 8. prosinca 2022. godine

r i j e š i o   j e

              Uvažava se žalba ovrhovoditelja i ukida rješenje Općinskog sud u Kutini broj Ovrv-271/2019 od 29. lipnja 2022. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem ukinute su sve provedene radnje i obustavljena ovrha.

2. Protiv tog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ) s prijedlogom da se postupi u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba je osnovana.

4. Iz pobijanog rješenja i podataka u spisu predmeta proizlazi da je pravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika G. B. I. iz S. broj Ovrv-772/2017 od 15. veljače 2017. godine (potvrđeno rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini, broj Ov-5/2019 od 24. travnja 2019. godine) određena ovrha općenito na imovini ovršenice a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja.

5. Prema razlozima pobijanog rješenja ovrha je obustavljena – pozivom na odredbu čl. 72. st. 3. OZ/20  kojom je propisano da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku time da rok od jedne godine počinje teći od dana stupanja na snagu OZ/20 (čl. 20. st. 3. i čl. 22.OZ/20) odnosno od 28. studenog 2020. godine – jer ovrhovoditelj od dostave drugostupanjskog rješenja dana 1. kolovoza 2019. godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku, budući se, po ocjeni prvostupanjskog suda, podnesak od 19. studenog 2021. godine ne može smatrati poduzimanjem konkretno određene radnje u postupku.

6. Iz sadržaja podneska ovrhovoditelja primljenog u sud 19. studenog 2021. godine proizlazi da se isti pozvao na odredbu čl. 72. st. 3. OZ/20 i u kojem je predložio da sud pozove F. a. da se očituje o razlozima nepostupanja po predmetnom rješenju o ovrsi.

7. Ovrhovoditelj je uz žalbu priložio zahtjev za naplatu koji je podnio FINI 22. svibnja 2020. godine.

8. Kod takvog stanja stvari osnovano ovrhovoditelj u žalbenim navodima ističe da je poduzeo sve ono što je trebao poduzeti kod ovakve vrste ovrhe.

9. Naime, za provođenje ovršnih radnji, kao ovdje, nadležna je FINA, u kojem slučaju je ovrhovoditelj limitiran vrstom ovršnih radnji u postupku koji se provodi pred FINOM. Dostavom rješenja o ovrsi FINI na provedbu, ovrhovoditelj ne može više poduzimati ovršne radnje, već to za njega čini FINA, a tek u slučaju da ista prestane provoditi ovrhu na novčanim sredstvima, ovrhovoditelj je u prilici predložiti konkretnu ovršnu radnju usmjerenu na prisilno ostvarenje tražbine.

10. Po nalaženju ovog drugostupanjskog suda odredbu čl. 72. st. 3. OZ/20 valja tumačiti na način da sud donosi rješenje o obustavi u slučaju neaktivnosti ovrhovoditelja i nepoduzimanja radnji koje su neophodne i potrebne za provođenje ovrhe na konkretnom sredstvu ili predmetu ovrhe u vremenskom periodu duljem od godine dana bez kojih radnji nije moguć nastavak ovršnog postupka. Na taj način sud nije dužan pozivati ovrhovoditelja na poduzimanje radnje, već izostanak prijedloga u vremenskom periodu duljem od godine dana rezultira donošenjem rješenja o obustavi ovrhe.

11. Nakon dostavljanja rješenja o ovrsi FINI na provedbu nije bilo nikakve druge radnje koju bi ovrhovoditelj trebao predložiti ili učiniti u cilju provođenja ovrhe na novčanim sredstvima, niti bi predlaganje bilo kakvih drugih radnji omogućilo ili olakšalo daljnje provođenje ovrhe.

12. Pri svemu navedenom valja imati u vidu i odredbu čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18 i dr.) kojom je propisano da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, FINA prestaje s izvršavanjem takve osnove za plaćanje za ovršenika. Ovdje je FINA rješenje primila na provedbu 22. svibnja 2020. godine pa do dana rješenja o obustavi nije proteklo tri godine u kojem roku se takva osnova za plaćanje izvršava ili može izvršiti.

13. Kako nije bilo uvjeta za obustavu postupka, pobijano rješenje doneseno je uz pogrešnu primjenu odredbe čl. 72. st. 3. OZ/20, pa je zbog iznesenih razloga žalbu ovrhovoditelja valjalo uvažiti i pobijano rješenje ukinuti (čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ).

                            U Šibeniku, 8. prosinca 2022. godine

                                                                                                                              S U D A C

                                                                                                                        Dalibor Dukić