Poslovni broj:101.Pr-3537/2021-10

Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijek
Osijek, Europske avenije 7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Dorici Krnic – Miloš, na prijedlog sudske
savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, u pravnoj stvari tužitelja K.
M., OIB:..., iz Đ., zastupanog po
punomoćniku H. G., odvjetniku iz O., protiv tuženika D. z.
O. – b. ž., OIB: ...., iz O., zastupan po D. J., dipl. iur., radi isplate, nakon održane i
zaključene glavne i javne rasprave 09. studenoga 2022. u nazočnosti zamjenika
punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, uz javnu objavu presude 08. prosinca

2022.,

p r e s u d i o j e

I/ Nalaže se tuženiku D. z. O. – b. ž., OIB:
..., iz O., da tužitelju K.
M., OIB:..., iz Đ., isplati iznos od 7.111,20
kuna (sedamtisućastojedanaest kuna i dvadeset lipa) / 943,82 eura1 (devetsto-
četrdesetitri eura i osamdesetidva centa) bruto zajedno sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom:

- na iznos od 705,15 kn od dana 16. travnja 2016.,
- na iznos od 705,15 kn od dana 16. svibnja 2016.,
- na iznos od 705,15 kn od dana 16. lipnja 2016.,
- na iznos od 331,24 kn od dana 16. srpnja 2016.,
- na iznos od 623,31 kn od dana 16. kolovoza 2016.,
- na iznos od 705,87 kn od dana 16. rujna 2016.,
- na iznos od 705,87 kn od dana 16. listopada 2016.,
- na iznos od 707,60 kn od dana 16. studenoga 2016.,
- na iznos od 708,90 kn od dana 16. prosinca 2016.,
- na iznos od 707,67 kn od dana 16. siječnja 2017.,
- na iznos od 505,29 kn od dana 16. veljače 2017.,

sve do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na
dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom bruto iznosu, u visini stope određene čl.

29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem
prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana

1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450

2 101.Pr-3537/2021-10

nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa
od 623,31 kn (šestodvadesetitri kune i tridesetijedna lipa) / 82,73 eur (osamdesetidva
eura i sedamdesetitri centa) za zateznom kamatom od 16. siječnja 2016. do isplate,
iznosa od 705,15 kn (sedamstopet kuna i petnaest lipa) / 93,59 eur (devedesetitri
eura i pedesetidevet centi) sa zateznom kamatom od 16. veljače 2016. do isplate i
iznosa od 705,15 kn (sedamstopet kuna i petnaest lipa) / 93,59 eur (devedesetitri
eura i pedesetidevet centi) sa zateznom kamatom od 16. ožujka 2016., kao
neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku D. zdravlja O. – b. ž., OIB:..., iz O., da tužitelju K.
M., OIB:..., iz Đ., naknadi prouzročeni
parnični trošak u iznosu od 4.218,75 kn (četiritisućedvjestoosamnaest kuna i sedam-
desetipet lipa) / 559,92 eura (petstopedesetidevet eura i devedesetidva centa) sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, odnosno od

08. prosinca 2022. do isplate, u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim
odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za
tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. ožujka 2021. podnio tužbu u kojoj je naveo da je u radnom
odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12. ožujka

2013., dodatka prvog ugovora o radu od 22. kolovoza 2013., dodatka drugog
ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 30. ožujka 2015. i dodatka trećeg
ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 19. rujna 2016., na radnom mjestu
doktor medicine specijaliste medicine rada. Navodi da je tuženik pravni slijednik
D. z. Đ.. Tužitelj kao radnik od tuženika kao poslodavca zahtjeva
isplatu razlike u plaći temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne
odluke od 07. prosinca 2011.. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu
sukladno čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine broj 27/01 i
39/09). Tužitelj nadalje pojašnjava da je 23. studenoga 2006. između Vlade RH i
Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama
(dalje u nastavku: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun
plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini, da su zbog nastupa
recesije 13. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Dodatak
Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. g. u iznosu

5.108,84 kn dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. na iznos od

5.415,37 kn sporazumno odgođeno do nastupanja uvjeta iz čl. III. Dodatka
Sporazumu odnosno čl. III. IDDS. Nadalje, obrazlaže da je Državni zavod za
statistiku objavio dana 28. kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP za drugo
tromjesečje 2015., a u kojoj se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni
BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje

2014. godine. Također je Državni zavod za statistiku 27.studenoga 2015. objavio

3 101.Pr-3537/2021-10

prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. g. u kojoj se ističe da
prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. g. realno
veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014.godine. Dakle, aritmetička sredina
navedenih stopa rasta BDP-a je 2%, pa je u tom smislu krajem studenog 2015. g.
ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji
Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečna), pa se osnovica plaće u tom smislu u prosincu 2015.g.
povećala na iznos od 5.415,37 kuna. Budući je tuženik od prosinca 2015. pa nadalje
tužiteljevu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn umjesto 5.415,37 kn,
nastala je razlika na ime neisplaćene razlike plaća, za svaki pojedini mjesec u
vremenskom razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017.. Slijedom svega
obrazloženoga, tužitelj je predložio sudu da donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva te
ističe prigovor zastare. Navodi da je materija koja se odnosi na plaće u javnim
službama uređena Zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici
plaće u javnim službama pri čemu je osnovica za obračun plaće u utuženom
razdoblju definirana sukladno Dodatku sporazumu od 13. svibnja 2009. u visini od

5.108,84 kn. Tuženik ističe da on nije stranka sporazuma između Vlade i Sindikata
niti može samostalno postupati po takvom sporazumu te ističe prigovor promašene
pasivne legitimacije. Također, tuženik smatra da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl.
III. Izmjena i Dodatka sporazumu od 26. listopada 2011. budući je u njima određeno
da se uskladba plaća odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog
tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Kako je
promatrani tromjesečni BDP zabilježio dvanaest uzastopnih negativnih stopa rasta,
počevši od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014., proizlazi da se
primjena čl. III. Izmjena treba odgoditi za dvanaest uzastopnih tromjesečja, počevši
od siječnja 2016., što znači da uvjeti za povećanje osnovice plaće u javnim službama
nisu ni nastupili. Ističe da Izmjene i Dopune Dodatka sporazumu od 26. listopada

2011. važe pet godina, što je isteklo 25. listopada 2016. te je time otpala pravna
osnova za uskladbu plaća. Isto tako, tuženik smatra da je ništetna i pravno nevaljana
Arbitražna odluka od 07. prosinca 2011. iz razloga što je na strani jednog
pregovarača, odnosno na strani Sindikata bilo nedostatka jer nije potpisana od svih
sindikata koji su pregovarali s Vladom RH. Slijedom navedenog, predlaže sudu odbiti
tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan.

3. Tuženik je na pripremnom ročištu izjavio da ne spori visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

4. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica sud je u dokaznom postupku
izvršio uvid u dokumentaciju sadržanu u e–spisu koju je tužitelj dostavio uz tužbu,
kao priloge i to: ugovore o radu, obračun osnovice, obračunske liste za plaću za
razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., Sporazum, Dodatak Sporazumu,
IDDS, Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje IDDS,
priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku, Procjene tromjesečnog bruto
domaćeg proizvoda i drugu spisu priležeću materijalnu dokumentaciju.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4 101.Pr-3537/2021-10

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika u utuženom razdoblju.

7. U ovoj pravnoj stvari spornim se ukazuje je li tuženik pasivno legitimiran.
Također, sporna je i pravna osnova tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plaće u
utuženom razdoblju budući je tuženik plaću obračunavao prema osnovici od 5.108,84
kn, umjesto 5.415,37 kn kako to smatra tužitelj.

8. Prije svega, treba naglasiti da je neosnovan tuženikov prigovor promašene
pasivne legitimacije, a koji prigovor tuženik obrazlaže navodom da on nije stranka
sporazuma sklopljenog između Vlade RH i Sindikata, te da ne može samostalno
postupati po takvom sporazumu. Naime, sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u
javnim službama, tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu, a odredbom čl. 3.
st. 2. istoga zakona propisano je da kolektivne ugovore na temelju istog zakona
sklapaju Vlada RH i Sindikati javnih službi. Nadalje, sukladno odredbi čl. 28. st. 1.
Zakona o zdravstvenoj zaštiti, zdravstvena djelatnost obavlja se kao javna služba.
Kako tuženik obavlja djelatnost javne službe, potpisom kolektivnog ugovora, pa tako i
svih akata na koji se tužitelj poziva u tužbi, od strane Vlade RH, obvezan je poštivati
iste akte i postupati sukladno istima.

9. Prema Sporazumu od 23. studenog 2006. proizlazi da su Vlada RH i
Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u
srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja,
Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat
zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni
sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u
kulturi) ugovorili povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u

2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja
svake godine.

10. Sukladno Dodatku Sporazumu od 13. svibnja 2009. proizlazi da su se
Vlada RH i Sindikati javnih službi suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća
iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata
osnovice i to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u
iznosu 05.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku
(dalje u nastavku: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg
realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više
posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

11. Prema IDDS od 26. listopada 2011. proizlazi da te izmjene nisu potpisane
po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po
predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III.
Dodatka koji se odnosio na način povrata osnovice, a promijenjen je i čl. VII. u kojem
su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i
dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad
realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,
ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u
razdobljima opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna.

12. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. ("Narodne novine" broj 123/2016) proizlazi da se visina osnovice za obračun plaće u javnim službama u

5 101.Pr-3537/2021-10

iznosu 5.211,02 kn bruto primjenjuje od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017..

13. Temeljem službenih podataka DZS proizlazi da je negativni rast BDP-a
trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja

2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno.

14. Sukladno službenim podacima DZS proizlazi da je u drugom tromjesečju

2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje
aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem
tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015..

15. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici
plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o
izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj
124/09). Izmijenjenom odredbom čl. 2. koja je u primjeni i danas neprekidno od 24.
listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje
kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako
kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske
za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom
odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici
plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje
osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju
naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

16. Prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u
javnim službama ("Narodne novine" broj 84/07) kojeg su 31. srpnja 2007. zaključili
Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da osnovnu plaću
zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je
raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu
radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za
plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu
sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se
plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju
isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

17. Također, prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i
namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10) kojeg su 4.
listopada 2010. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi
da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se
na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u
obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju
na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je ugovoreno i
Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama
("Narodne novine" broj 141/12) od 12. prosinca 2012..

18. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/2012, dalje: TKU/12) je
ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i
dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te

6 101.Pr-3537/2021-10

Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima.“.

19. Sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj
93/14, 127/17 i 98/19, dalje u nastavku: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji
je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje
sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno
sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri
mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca
od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR-a proizlazi da potraživanja iz radnog
odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije
određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku
obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako
kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, plaća i naknada
plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem
mjesecu.

20. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne
novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13,
84/14, 143/14 i 136/15) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne
novine" broj 5/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 – ispravak, 146/09, 123/10,
137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) je propisano da se predujam poreza na dohodak od
nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja
isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i

15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna
osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih
premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni
odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj
obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao
porez po odbitku.

21. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz
zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u nastavku: ZPP), te
primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio
djelomično osnovanim tužiteljevo potraživanje prema tuženiku.

22. U odnosu na navode tuženika kojima osporava pravnu valjanost i pravnu
snagu IDDS, utvrđeno je da su isti neosnovani. Ovo stoga što iz naprijed citiranih
odredbi TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih
službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema
uvjetima specificiranim u IDDS. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDDS izrijekom je
potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te
nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem
sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da
su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci
Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora
ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno

7 101.Pr-3537/2021-10

zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom
slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne
spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može
pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog suda, IDDS
predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-
a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o
osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temelj za
određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS bile na
snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI. IDDS ugovoreno trajanje na određeno vrijeme
od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st.

1. ZR-a.

23. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane i za odgodu primjene čl. III. IDDS
jer odredbom čl. VIII. IDDS nije odgođena primjena čl. III. IDDS. Naime, iz teksta i
smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz
Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo
na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDDS, slijedom čega nije došlo
do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan
zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-
1111/2020.

24. Nadalje, na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku, prema kojima
je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom
tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, što daje
aritmetičku sredinu od 2%, a uzimajući u obzir da su podaci za treće tromjesečje
objavljeni 4. prosinca 2015., utvrđeno je da su se uvjeti iz čl. III. IDDS za obračun
plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za
prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i da su trajali do
zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15.
veljače 2017.. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelju ne pripada povećana
osnovica za siječanj 2017., sud smatra da iako je Vlada Republike Hrvatske 29.
prosinca 2016. donijela Odluku kojom je određeno da se osnovica za obračun plaće
u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja

2017., počevši s plaćom za siječanj 2017. koja će biti isplaćena u veljači 2017., da se
u konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora
sukladno čl. 199. st. 1. ZR-a.

25. Sud je utvrdio djelomično osnovanim tuženikov prigovor zastare budući se
prvo potraživanje tužitelja odnosi na isplatu razlike plaće za mjesec prosinac 2015.
koje dospijeva 16. siječnja 2016., drugo se potraživanje tužitelja odnosi na isplatu
razlike plaće za mjesec siječanj 2016. koje dospijeva 16. veljače 2016., a treće
potraživanje tužitelja odnosi se na isplatu razlike plaće za mjesec veljaču 2016. koje
dospijeva 16. ožujka 2016., a kako je tužba podnesena 24. ožujka 2021., prošao je
zastarni rok od pet godina propisan čl. 139. ZR. Stoga je tužitelj odbijen sa zahtjevom
za isplatu razliku plaće za iznose kao u točki II. izreke presude.

26. Slijedom obrazloženoga, sud je tužitelju dosudio razliku manje isplaćene
bruto plaće u ukupnom iznosu od 7.111,20 kn (čl. 433. a st. 1. ZPP) s pripadajućim
zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje u nastavku: ZOO) izuzev

8 101.Pr-3537/2021-10

zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne
dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom (čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o
porezu na dohodak, "Narodne novine" broj 187/04 i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o
porezu na dohodak, "Narodne novine" broj 95/05, 96/06 i 68/07).

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a budući tužitelj
nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva. Stoga je tužitelju priznat
trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku, i to za sastav tužbe u iznosu

1.125,00 kn (prema odredbi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 –
dalje u nastavku: OT), za sastav podneska od 02. studenoga 2022. – 1.125,00 kuna
(Tbr. 8. t. 1. OT) i za zastupanje na ročištu održanom 09. studenoga 2022. –

1.125,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. OT), odnosno ukupno 3.375,00 kuna što uvećano za PDV
u skladu s Tbr. 42. OT iznosi 4.218,75 kuna. Na sve dosuđene troškove sud je
dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja
do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"
broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), o čemu je odlučeno kao u točki III./ izreke
presude.

28. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 08. prosinca 2022.

Sudac

Dorica Krnic – Miloš,
u. z. Saša Rešetar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana
računajući od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom
županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog
pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. t. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. istog
zakona.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

Nakon pravomoćnosti: 3. Porezna uprava