Poslovni broj: Kž-216/2022-7

Poslovni broj: Kž-216/2022-7

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Iztoka Krbeca, kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. H. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, 84/21, u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama optuženog V. H. i optužene T. H., podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, od 24. siječnja 2022., broj: K-403/2019, u sjednici održanoj 8. prosinca 2022.,

r i j e š i o   j e

Žalbe optuženog V. H. i optužene T. H. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

1.              Pobijanim rješenjem Općinski sud u Pazinu, je pod točkom I. izreke na temelju članka 380. stavka 1. točka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi članka 452. točke 4. ZKP/08 obustavio kazneni postupak protiv optuženog V. H. i optužene T. H., dok je pod točkom II. izreke na temelju članka 149. stavka 4. ZKP/08., naložio žrtvi/oštećeniku A. K., snašanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-5. ZKP/08, nužne izdatke optuženih i nužne izdatke i nagradu branitelja, te da je dužan platiti na ime paušalne svote iznos od 300,00kn, trošak svjedokinje N. R. u iznosu od 195,00 kuna, odnosno sveukupno iznos od 495,00 kuna u korist državnog proračuna RH, u roku od 15 dana od dana pravomoćnost rješenja, pod prijetnjom ovrhe, te da će se o ostalim troškovima po potrebi odlučiti posebnim rješenjem.

2.              Protiv tog rješenja, i to samo u odnosu na odluku o troškovima postupka, jednu žalbu podnose optuženi V. H. i optužena T. H. putem branitelja N. S., odvjetnika iz P., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te“pogrešne primjene materijalnog prava“, uz prijedlog da se u pobijanom dijelu rješenje preinači na način da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ili da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3.              Žalbe optuženog V. H. i optužene T. H. nisu osnovane.

4.              Žalitelj smatra da je odluka o trošku pogrešna jer se u vrijeme podizanja optuženice protiv optuženih V. H. i T. H. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11 kazneni postupak vodio po službenoj dužnosti, ali da je naknadnim izmjenama KZ/11, pokretanje i vođenje postupka za terećeno kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11, prepušteno volji oštećenika, pa njemu nije bilo poznato da će u slučaju odustanka od prijedloga za kazneni progon i zbog toga obustave postupka biti dužan snositi troškove kaznenog postupka, osim ako okrivljenik ne izjavi da će ih platiti. Osim toga, žalitelj navodi da je zbog toga trebalo odlučiti kako da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

5.              Odmah treba navesti da je potonji žalbeni navod neodlučan. Odluku o trošku sud mora donijeti kada donosi rješenje o obustavi, a ta odluka je ovdje pravilno donesena na temelju članka 149. stavka 4. ZKP/08. jer je nedvojbeno da je žrtva A. K. izjavio da odustaje od prijedloga za kazneni progon optuženih te da optuženici nisu izjavili kako će oni platiti troškove kaznenog postupka, kao što je nedvojbeno da je sud morao primijeniti one procesne odredbe koje su bile na snazi u vrijeme donošenja pobijanog rješenja jer odredbama ZKP/08., nije propisana iznimka od primjene procesnih odredbi o troškovima kaznenog postupka pri čemu je aktualno važeća materijalna odredba zakona, konkretno odredba članka 139. stavka 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21), relevantna samo za pitanje primjene blažeg zakona.

6.              Prema tome, troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužne izdatke optuženih i nužne izdatke i nagrada branitelja u konkretnom slučaju na temelju kogentne odredbe članka 149. stavka 4. ZKP/08., dužan je snositi žrtva A. K.. Zato nisu osnovani niti žalbeni navodi u odnosu na troškove kaznenog postupka.

7.              Budući da žalbom optuženih  nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Pula-Pola 8. prosinca 2022.