Poslovni broj: Kž–199/2022-7

 

Poslovni broj: Kž–199/2022-7

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Iztoka Krbeca, kao predsjednika vijećate Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. K., zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15  i 101/17- dalje u tekstu KZ/11) odlučujući o žalbi držanog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, od 2. ožujka 2022., broj K-119/2018-24, u sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Povodom žalbe držanog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

 

II. Uslijed odluke pod točkom I žalba držanog odvjetnika je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Požegi, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženik A. K. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenje isprave iz članka 278. stavka 3. u vezi stavka 1. i članka 52. KZ/11.

 

1.1.              Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/ 08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2.              Žalbu protiv te presude podnio je državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08), s prijedlogom „da Županijski sud uvaži ovu žalbu te na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 pobijanu presudu ukine i vrati na ponovni postupak.“

 

3.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.              Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.

 

5.              Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

6.              Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08. ovaj sud drugog stupnja, je utvrdio da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., uslijed čega je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

6.1.              Naime, Općinski sud u Požegi složio sa zahtjevom državnog odvjetnika u optužnici broj K-DO-156/18 od 23. studenog 2018., za izdavanjem kaznenog naloga protiv optuženika A. K. te je presudom bez provođenja rasprave od 1. veljače 2019., broj 2K-119/18-2 protiv tog optuženika izdao kazneni nalog kojim ga je zbog počinjenja dva kaznena djela krivotvorenja – krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11, na temelju članka 278. stavka 3. KZ/11, sve uz primjenu članka 52. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da je odredio da se  kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo te je naloženo optuženiku da podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna. Međutim kako je optuženik A. K. protiv te presude podnio prigovor, to je nakon potvrđivanja optužnice prvostupanjski sud proveo raspravu koja je rezultirala donošenjem pobijane presude.

 

6.2.              Na temelju članka 544. stavka 1. ZKP/08, kada sud donese novu presudu stavit će izvan snage kazneni nalog u odnosu na optuženika koji je podnio prigovor. Kako u ovom slučaju sud prvog stupnja, nakon provedenog postupka, donoseći presudu kojom je optuženika sada oslobodio optužbe na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 nije izrekao da se kazneni nalog, odnosno presuda tog suda od 1. veljače 2019., broj 2K-119/18-2 koja se odnosi na istog optuženika i identično kazneno djelo, stavlja izvan snage, ostvarena je bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. Na taj način prvostupanjski sud je dopustio da u odnosu na istog optuženika i činjenično identične događaje egzistiraju dvije suprotne presude, i to jedna kojom je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a koja se kazna zbog izrečene uvjetne osude neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo te kojom je optuženiku naloženo podmirenje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna, i druga presuda kojom je optuženik oslobođen od optužbe, a troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

6.3.              Slijedom izloženog, pobijana se presuda za sada ne može ispitati u njenom činjeničnom dijelu, pa je istu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, zbog čega je žalba državnog odvjetnika podnesena i iz žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, za sada bespredmetna.

 

7.              Iako je prvostupanjska presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i u smislu članka 487. stavak 4. ZKP/08., obzirom da se državni odvjetnik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te se već sada u odnosu na utvrđeno činjenično stanje može zaključiti da je ono doista pogrešno utvrđeno.

 

7.1.              Naime, zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da je optuženik lažnu ispravu uporabio kao pravu, kako je to opisano u optužnici, zbog čega ga oslobađa od optužbe na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08, temelji se na utvrđenjima suda da optuženik prilikom sklapanja predmetnih ugovora o radu i aneksa ugovora nije iskazao svoju volju da ponovno uporabi prethodno predanu lažnu svjedodžbu, već mu je sklapanje ugovora ponuđeno od strane samog poslodavca, a uslijed čestih izmjena propisa, koji su bili izvan volje kako poslodavca, tako i optuženog A. K. kao namještenika, nadalje, da optuženik A. K. ugovore o radu od 1. travnja 2015. i  od 31. prosinca 2013., uopće nije potpisao, pa da se ni ne može uzeti da se optuženik prilikom sklapanja ta dva ugovora pozvao na lažnu svjedodžbu, nadalje da optuženiku za ostanak na namješteničkom radnom mjestu III. vrste – stolar, a zbog izričite odredba članka 127. stavak 4. Zakona o državnim službenicima i namještenicima ("Narodne novine" broj 27/2001) nije bilo nužno da ima srednju stručnu spremu jer je isti ispunjavao uvjete za ostanak na radnom mjestu na kojem je zatečen, a kako to inače proizlazi iz rješenja o rasporedu optuženika na radno mjesto od 30. travnja 2001.

 

7.2.              Uz navedeno prvostupanjski sud ističe kako je imao u vidu zaključak broj 3. donesen na sastanku predsjednika Kaznenih odjela Županijskih sudova s Kaznenim odjelom Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 7. lipnja 2019., u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. broj Su-IV-28/2019-13., te da je, slijedom tog zaključka, u odnosu na radnju predaje neistinite svjedodžbe početkom 2002., nastupila zastara kaznenog progona.

 

7.3.              U pravu je žalitelj, državni odvjetnik, kada u žalbi navodi kako je optuženik potpisivanjem svakog od inkriminiranih ugovora o radu te aneksa ugovora u kojima je jasno naznačeno da ima srednju stručnu spremu struke stolar, što onda indicira da je optuženik bio svjestan da je takva stručna sprema naznačena u inkriminiranim potpisanim ugovorima utemeljena na lažnoj svjedodžbi koju je predao poslodavcu i koja se nalazila u njegovom dosjeu još od 2002., i u odnosu na koju je ugovor sastavljen, više nego očito manifestirao svoju volju za zaključenjem tih ugovora, a samim time i na uporabu predmetne lažne svjedodžbe. Isto vrijedi i za ugovor o radu od 1. travnja 2015., i ugovor o radu od 31. prosinca 2013., koje optuženik nije potpisao, jer je on na temelju tih ugovora obavljao, odnosno nastavio obavljati faktički rad naznačen u tim ugovorima čime ga je i sadržajno prihvatio, pa su ti ugovori bili validni neovisno o tome što ih nije potpisao. Uostalom to dokazuje i činjenica da je optuženik za faktički rad i temeljem tih ugovora redovito primao plaću, a stupanjem na snagu tih ugovora prestali su važiti prethodno zaključeni ugovori o radu. Stoga je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda kako optuženik prilikom sklapanja predmetnih ugovora o radu i aneksa ugovora nije iskazao volju da ponovno uporabi prethodno predanu lažnu svjedodžbu.

 

7.4.              Na ovom mjestu je za ukazati da prvostupanjski sud zanemaruje da je državni odvjetnik u optužnici predmetno kazneno djelo označio kao jedno produljeno kazneno djelo uz primjenu članka 52. KZ/11

 

7.5.              Prema odredbi članka 52. stavka 1. KZ/11., produljeno kazneno djelo je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Na subjektivnoj strani je za konstrukciju produljenog kaznenog djela dovoljna tzv. produljena namjera, kod koje počinitelj svaki put stvara odluku za poduzimanje radnji, ali u istim ili sličnim situacijama, tako da njegove pojedinačne odluke ukazuju na psihički kontinuitet.

 

7.6.              Upravo o takvoj namjeri, odnosno volji da se lažna isprava uporabi kao prava radi se i u konkretnom slučaju. Nakon što je prvi put uporabio lažnu svjedodžbu o završnom ispitu Obrtničke škole P. klasa: 602-03/91-01/99, Ur. broj: 2177-44-03-91-15, matični broj: M-249/99 od 30. kolovoza 1999., na temelju koje je donijeto rješenje o rasporedu na radno mjesto srednje stručne spreme Kaznionice u Požegi od 1. ožujka 2002., optuženik A. K. na temelju tog rješenja nastavlja s radom na radnom mjestu srednje stručne spreme, svjestan da će u slučaju izmjene ili dopune Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta u Kaznionici Požega i zaključenja ugovora o radu na temelju Pravilnika ponovno zaključiti ugovor o radi u nastavljati obavljanje poslova radnog mjesta srednje stručne spreme, i tako u suštini ponovno uporabiti predmetnu lažnu  svjedodžbu. Dakle on u istoj situaciji poduzima iste radnje.

 

7.7.              Vezano za naprijed navedeno za istaknuti je kako je članku 8. stavku 2. KZ/11. propisano da u koliko se počiniteljeva djelatnost sastoji od više vremenski odvojenih radnji djelo je počinjeno danom posljednje radnje (produljeno djelo), dok je člankom 3. stavkom. 4. KZ/11 propisa­no da u koliko se za vrijeme počinjenja kaznenoga djela zakon izmjeni primijeniti će se zakon koji je bio na snazi u vrijeme dovršenja radnje. Navedeno znači, da kad je produljeno kazneno djelo počinjeno u vrijeme važenja dvaju zakona primjenjuje se onaj zakon koji je bio na snazi kad je učinjeno zadnje djelo koje ulazi u sastav produljenog kaznenog djela neovisno o tome je li taj zakon u konkretnom slučaju stroži za počinitelja te da se zastarni rok računa od dana poduzimanja posljednje radnje, tako da u odnosu na radnju predaje neistinite svjedodžbe početkom 2002., nije nastupila zastara kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud.

 

7.8.              U pravu je državni odvjetnik i kada u žalbi navodi da okolnost što optuženiku za ostanak na namješteničkom radnom mjestu III. vrste – stolar, nije bilo nužno da ima srednju stručnu spremu jer je isti ispunjavao uvjete za ostanak na radnom mjestu na kojem je zatečen sukladno članku 127. stavku 4. Zakona o državnim službenicima i namještenicima, sve da je i točna premda iz iskaza svjedokinje B. Z. doista proizlazi da je u nekom trenutku izmjene propisa srednja stručna sprema postala beskompromisni uvjet za optuženikovo radno mjesto, nije odlučna za pitanje kaznene odgovornosti optuženika kraj činjenice da je on na temelju inkriminiranih ugovora, koji inače ne bi bili zaključeni da optuženik nije ispunjavao uvjet stručne spreme, obavljao poslove srednje stručne spreme na temelju predmetne lažne svjedodžbe.

 

8.              Dakle, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu propuste na koje mu je ovim rješenjem ukazano, otkloniti bitnu postupovnu povredu i uočene nedostatke te izvesti sve već izvedene, a po potrebi i druge dokaze, vodeći pritom računa i o ostalim navodima istaknutim u žalbi državnog odvjetnika koji se za sada čine osnovanim, nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će onda i valjano obrazložiti, pred drugim sucem pojedincem.

 

9.              Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., trebalo je povodom žalbe državnog odvjetnika, ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet uputiti na ponovno suđenje i odluku i to, na temelju članka 484. stavak 1. ZKP/08., pred drugim sucem pojedincem, na način kako je navedeno u izreci ovog rješenja.

 

 

U Puli – Pola 8. prosinca 2022.