Poslovni broj: Gž-1518/22-3

Poslovni broj: Gž-1518/22-3

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac, kao suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ana Buklijaš, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB: … iz Republike Srbije, N. B., zastupanog po punomoćniku S. Č., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske OIB: …, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3968/15-60 od 25. svibnja 2022., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3968/15-62 od 28. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tužitelja kako neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3968/15-60 od 25. svibnja 2022., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3968/15-62 od 28. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen se tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati na ime izgubljenog uzdržavanja iznos od 11.076,47 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku kako je to pobliže naznačeno pod točkom I.1. izreke, te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženici da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznima kamatama počevši od dana donošenja presude pa do isplate (točka I.2. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 10.750,00 kuna. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

 

2.              Protiv citirane presude, kako iz sadržaja žalbe proizlazi točke I. i II. izreke, žali se tužitelj pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.              Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Donoseći pobijanu presudu kojom odbijen zahtjev tužitelja na ime naknade materijalne štete s osnove izgubljenog uzdržavanja za razdoblje od rujna 1991. godine do kolovoza 1994. u iznosu od 11.076,47 kuna, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje izrijekom ili opisno u izjavljenoj žalbi ukazuje tužitelj. Pobijana presuda sadrži dostatno obrazložene i jasne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni sadržaju isprava koji prileže spisu, niti izvedenim dokazima, tako da, suprotno žalbenim navodima, nije ostvarena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

6.              Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete s osnove izgubljenog uzdržavanja za razdoblje od rujna 1991. godine do kolovoza 1994. u iznosu od 11.076,47 kuna.

 

7.              Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, nakon što je na temelju dokumentacije koja prileži spisu, iskaza svjedoka i iskaza samog tužitelja, utvrdio:

- da je tužitelj dana 11. srpnja 2013. podnio tužbu protiv tuženice, radi naknade štete na ime izgubljenog uzdržavanja od 22. rujna 1991. pa do 29. kolovoza 1994., navodeći da je u štetnom događaju koji se dogodio dana 21. rujna 1991. izgubio oca, N. B., koji bi ga svojim primanjima školovao;

- da je otac tužitelja, N. B., stradao na način da je dana 21. rujna 1991. na mostu rijeke K. u K., u naselju R., specijalna postrojba Hrvatske vojske presrela nekolicinu pripadnika rezervnog sastava JNA, te je nakon kratkog pregovaranja M. H., pripadnik PU K., poubijao 13 osoba, među njima i oca tužitelja;

- da je neosnovan prigovor zastare;

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i bankarstvo M. D. proizlazi da ukupan iznos primanja pravnog prednika tužitelja, pokojnog N. B. u razdoblju od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 1994. po službenom tečaju YU dinara iznosi 130.285,74 kuna, odnosno prosječno mjesečno 2.714,29 kuna, a po tržišnom tečaju ukupan iznos primanja je 71.686,37 kuna ili prosječno mjesečno 1.493,47 kuna;

- da je na navedeni nalaz i mišljenje tuženica istaknula prigovore navodeći da sudski vještak prilikom izračuna potencijalne plaće pravnog prednika tužitelja za 1993. godinu, za koju ne postoje podaci, nije smio uzeti prosječnu plaću za 1991. godinu, 1992. godinu i 1994. godinu, te da se potencijalna plaća pravnog prednika tužitelja za 1993. godinu ne smije utvrđivati prema primanjima KV radnika u RH, jer je pravni prednik tužitelja bio pripadnik okupatorske vojske JNA, pa novčana primanja nikako ne bi mogao ostvarivati u RH, nego bi se eventualno mogla uzeti u obzir KV plaća radnika u Republici Srbiji;

- da se vještak očitovao na navedene prigovore, a u dopunskom nalazu i mišljenju u kojem se za spornu 1993. godinu treba uzeti prosjek za 1992. godinu i za 1994. godinu i ujedno sve dobivene iznose kapitalizirati po proporcionalnoj metodi, sudski vještak M. D. je napomenula da je obračunala i utvrdila prosjek primanja pravnog prednika tužitelja u razdoblju od 1991. godine do 1994. godine u valuti YU, koji je zatim konvertiran po dva zvanična tečaja NBS koji su bili na snazi na kraju svakog mjeseca u protuvrijednost DEM i nakon toga konvertiran u valutu RH na dan 30. svibnja 1994. kada je HRK pušten u opticaj i to po srednjem tečaju s tečajne liste HNB-a, a za naredno razdoblje do 31. prosinca 1994. korišten je srednji tečaj HNB za DEM na kraju svakog mjeseca. Dakle ukupna primanja pravnog prednika tužitelja u razdoblju od 1991. godine do 1994. godine u HRK po službenom tečaju iznosi 115.740,66, a po tržišnom tečaju 62.521,61, dok ukupno potraživanje s temelja primanja pravnog prednika tužitelja u razdoblju od 22. rujna 1991. godine do 31. kolovoza 1994. iznosi 31.038,11 HRK, a zakonska zatezna kamata za to razdoblje iznosi 175.881,15 HRK, pa ako se tom iznosu pribroji iznos glavnice ukupno potraživanja tužitelja iznosi 206.919,26 HRK do dana 31. prosinca 2007.;

- da je tužitelj, na ročištu održanom dana 14. prosinca 2021., predložio provesti dokaz dopunskim financijskim vještačenjem sa zadatkom da vještak utvrdi izračun visine izgubljenog uzdržavanja na način da se od mjesečne zarade odredi 30% iznosa kao udjela u uzdržavanju tužitelja, time da također treba uzeti u obzir da je u utuženom razdoblju tužitelj primao obiteljsku mirovinu;

- da iz dopunskog nalaza i mišljenja, u kojem je sudski vještak trebao utvrditi visinu izgubljenog uzdržavanja tužitelja na način da utvrdi 30% mjesečne plaće pravnog prednika tužitelja, pokojnog N. B. u utuženom razdoblju i tako dobiveni iznos umanji za iznose obiteljske mirovine koji su isplaćivani tužitelju, proizlazi da 30% ukupnog iznosa mjesečne zarade pravnog prednika tužitelja u utuženom razdoblju iznosi 8.432,14 HRK, dok iznos obiteljske mirovine za tužitelja i njegovu majku A. B. u istom razdoblju iznosi 18.286,01 HRK, odnosno da obiteljska mirovina koju su tužitelj i njegova majka A. B. primali u utuženom razdoblju je veća za 9.853,87 HRK od ukupno utvrđenog iznosa od 30% iznosa plaće pravnog prednika tužitelja, koji iznosi 8.432,14 HRK;

- da 30% iznosa mjesečne plaće pravnog prednika tužitelja, pokojnog N. B., u utuženom razdoblju, koliko bi i prema stavu punomoćnika tužitelja pravni prednik tužitelja izdvajao od svoje plaće za uzdržavanje tužitelja da nije bilo štetnog događaja, iznosi 8.432,14 kuna, dok iznos obiteljske mirovine koju su u utuženom razdoblju prema podacima nadležnih tijela Republike Srbije primali tužitelj i njegova majka A. B., iznosi 18.286,01 kuna;

- da obzirom da nadležno tijelo Republike Srbije nije dostavilo podatak o tome koliko se od iznosa isplaćenih obiteljskih mirovina u utuženom razdoblju odnosi na tužitelja, a koji iznosi obiteljske mirovine se odnosi na majku tužitelja, ako se uzme da se od isplaćenih iznosa obiteljske mirovine 50% odnosi na obiteljsku mirovinu koju je ostvario tužitelj, sin pokojnog N. B., tada taj iznos obiteljske mirovine u utuženom razdoblju iznosi 9.143,00 kuna, dok 30% iznosa mjesečne plaće pravnog prednika tužitelja u utuženom razdoblju, koliko bi dakle od svoje plaće pravni prednik tužitelja, pokojni N. B. izdvajao za uzdržavanje tužitelja, iznosi 8.432,14 kuna,

- da tužitelj ne može osnovano od tuženice zahtijevati naknadu materijalne štete s naslova izgubljenog uzdržavanja.

 

8.              Na temelju citiranih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da je iznos obiteljske mirovine koji su tužitelj i njegova majka primali zasigurno najmanje dvostruko veći od iznosa koji bi pok. N. B. izdvajao za uzdržavanje tužitelja, radi čega isti ne može osnovano od tuženice zahtijevati naknadu materijalne štete s naslova izgubljenog uzdržavanja, pozivajući se na odredbe članka 194. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/1993, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01; dalje: ZOO/91).

 

9.              Odredbom članka 194. stavkom 1. ZOO/91 propisano je da osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovno pomagao, a i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja odnosno pomaganja. Ova se šteta naknađuje plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu (stavak 2).

 

10.              Žalbenim razlozima tužitelja nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude.

 

11.              Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i na koje upućuje ovaj drugostupanjski sud.

 

12.              Prvostupanjski sud je nalaz i mišljenje vještaka, te dopune nalaza i mišljenja, pravilno prihvatio kao relevantan dokaz u ovom postupku ocjenjujući da je sudski vještak nalaz i mišljenje izradio temeljem dokumentacije koja prileži spisu i koja je dostavljena od strane nadležnih tijela Republike Srbije.

 

13.              U okolnostima citiranih pravno značajnih utvrđenja o kojima ovisi, kako osnovanost, tako i visina zahtijevane naknade, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da provođenje novog vještačenja nije nužno jer su sve odlučne činjenice utvrđene na temelju dokaza koji su u postupku izvedeni.

 

14.              Valja naglasiti kako tužitelj nije iznio konkretne prigovore na koje bi se vještakinja trebala dodatno izjasniti ili pak obrazložiti nejasnoće u vještvu niti je doveo u pitanje da je provedeno vještvo utemeljeno na vjerodostojnim podacima i izrađeno sukladno pravilima struke.

 

15.              U odnosu na žalbene navode tužitelja da iznos mirovine koju je ostvarivao nije bio dovoljan za njegovo uzdržavanje, valja odgovoriti kako bi obveza tuženice u ovom postupku mogla biti određena isključivo u iznosu kojeg bi za njegovo uzdržavanje izdvajao njegov pok. otac, a obzirom na njegova primanja i materijalno financijske mogućnosti. Kako je u ovom postupku, na temelju rezultata raspravljanja i uz pravilnu ocjenu provedenih dokaza utvrđeno da bi pok. otac izdvajao za uzdržavanje tužitelja novčane iznose koji su znatno niži od onih koji su tužitelju već namireni ostvarenom obiteljskom mirovinom, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud primijenio mjerodavne zakonske odredbe na koje se pozvao kada je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i isti odbio.

 

16.              U preostalom dijelu žalbeni razlozi predstavljaju ponavljanje ranije iznesenih tvrdnji i navoda čiju je osnovanost prvostupanjski sud pravilno otklonio, radi čega se u tom dijelu tužitelj upućuje na razloge pobijane presude.

 

17.              Iz iznesenih razloga, kako u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari nisu ostvareni žalbeni prigovori tužitelja, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrditi pod točkom I. izreke.

 

18.              Potvrđena je i odluka o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud donio pravilnom primjenom odredba članka 154. stavka 1., u svezi s odredbama članka 155. ZPP-a jer je tuženici dosudio samo troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice, te je pravilno primijenio mjerodavne odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14. i 107/15), sukladno vrijednosti predmeta spora, a tužitelj navedenu odluku pobija samo paušalno i bez isticanja konkretnih žalbenih prigovora.

 

U Splitu 7. prosinca 2022.