- 1 -

Broj: Ppž-11129/2022

                                  U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. V.B., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. V.B. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 8. rujna 2022., broj: Pp-12671/2022-10, u sjednici održanoj 7. prosinca 2022.,

p r e s u d i o     j e

              I.              Odbija se kao neosnovana žalba okr. Vinka Balova i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

II.   Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. Vinko Balov je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 eura (dvadeset šest eura i pedeset četiri centa)[1] u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 8. rujna 2022., broj: Pp-12671/2022-10 proglašen je krivim okr. V.B. da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 15 dana, u koju je uračunato uhićenje okrivljenika 25. kolovoza 2022. u 20,00 sati i zadržavanje određeno rješenjem suda 8. rujna 2022. u 14,00 sati kao 15 dana zatvora, tako da je okrivljenik u cijelosti izdržao kaznu zatvora. 

1.1.              Na temelju čl. 13. st. 1. t. 4. i čl. 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja ovisnosti od alkohola u trajanju do jedne godine te je okrivljenik upozoren na sankciju za ne postupanje prema izrečenoj zaštitnoj mjeri.

1.2.              Istom presudom okr. V.B. je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu 300,00 kuna i trošak vještačenja u iznosu 2.496,00 kuna, ukupno 2.796,00 kuna.

2.              Protiv te presude okr. V.B. po braniteljici odvjetnici P.D.K. podnio je žalbu zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači.

3.              Žalba nije osnovana.

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5.               Okrivljenik navodi da na iskaz svjedoka-žrtve nije imao primjedbi, ali navodi da suprugu nije vrijeđao riječima kako je ona izjavila. Ističe da sud nije uzeo u obzir navode njegove obrane da suprugu nije vrijeđao riječima kako je ona izjavila te nije dao razloge zbog čega je povjerovao navodima supruge okrivljenika i njenim činjeničnim navodima, a nije povjerovao okrivljeniku, čime je ostvarena povreda čl. 88. Prekršajnog zakona. Nadalje, po mišljenju žalbe, presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i iskazima danim u postupku i provedenog vještačenja, čime je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. Prekršajnog zakona.

5.1.              Nasuprot ovakvim paušalnim navodima kojima se u stvari samo prepisuje dio teksta zakonske odredbe čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, budući pobijana odluka ima, sukladno odredbi čl. 185. Prekršajnog zakona, sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja obrane okrivljenika i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, u presudi ne postoji proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski je sud jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazu oštećenice, cijeneći ga logičnim i vjerodostojnim, nije ostavio sudu razloga za sumnju, a ni okrivljenik nije imao primjedbi na iskaz oštećenice, već je izjavio da suprugu nije vrijeđao riječima kako je ona izjavila, što ponavlja i u žalbi. Treba navesti, da okrivljenik ni na koji način ove žalbene navode nije učinio izvjesnim, pa se isti smatraju paušalno iznesenim, a time neosnovanim. I po ocjeni ovog suda, kad se cijeni sadržaj i kvaliteta iskaza žrtve nasilja u obitelji, supruge okrivljenika, koja je decidirano teretila okrivljenika za psihičko nasilje koje je kod nje prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost, opisujući cjelodnevno ponašanje okrivljenika uzrokovano konzumiranjem alkohola (nađen kako leži na klupi totalno pijan, pozvana HP, priveden u PP), nema elemenata koji bi ukazivali na nevjerodostojnost iskaza svjedokinje koji ne ostavlja nikakvu dvojbu u odnosu na odlučne činjenice, a u dokaznom postupku nema dokaza koji bi ukazivali suprotno. 

6.               Prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako okrivljenik nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

7.              Žaleći se zbog izrečene kazne okrivljenik smatra da sud pri odmjeravanju vrste i visine kazne nije vodio računa o olakotnim okolnostima, da je okrivljenik nekažnjavana osoba, a sud nije našao otegotnih okolnosti, pa nema obrazloženja o izboru teže prekršajne sankcije kao mjere kažnjavanja. Činjenica je da je okrivljenik, prema podacima u spisu neosuđivana osoba, što je sud cijenio kao olakotnu okolnost, dok otegotne okolnosti na strani okrivljenika nisu utvrđene, međutim i po ocjeni ovog suda, cijeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja teži oblik psihičkog nasilja („……jebem ti mater, kučko, otirat ću te iz kuće………ti nemaš ništa……udavit ću te……) i s time povezanim većim stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, kazna zatvora u trajanju od 15 dana, dakle, u trajanju daleko ispod propisanog maksimuma kazne zatvora do 90 dana za počinjeni prekršaj, a koja kazna je okrivljeniku izrečena prvostupanjskom presudom, primjerena je stupnju njegove krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

8.               U odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru liječenja od ovisnosti o alkoholu, okrivljenik smatra da je, s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti bilo opravdano izreći u kraćem vremenskom trajanju, jer bi se i kraćim trajanjem izrečene zaštitne mjere postigla svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra da je zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu na zakonu osnovana, sud je za primjenu zaštitne mjere dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, ista je utemeljena na medicinskom vještačenju od strane dr. N.S., stalnog sudskog vještaka, a okrivljenik nije imao nikakvih primjedbi na predočeno mu Medicinsko-psihijatrijsko vještačenje i zaključak vještaka. Obzirom na zaključak vještaka da je djelo počinjeno pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu i mišljenju da se okr. V.B. treba podvrgnuti liječenju od ovisnosti o alkoholu koja se može provoditi ambulantno, imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, duljina trajanja izrečene mjere u trajanju do jedne godine, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do jedne godine, a imajući na umu težinu prekršaja i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, obitelj, po ocjeni ovog suda, u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Svrha zaštitne mjere je spriječiti nasilje u obitelji, osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti žrtve nasilja u obitelji te otkloniti okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a izrečena je radi otklanjanja ugroženosti žrtve nasilja u obitelji. Okrivljenik je nasilje u obitelji počinio pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu, a postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponoviti nasilje u obitelji.

9.               U odnosu na troškove prekršajnog postupka koji su odmjereni u iznosu od 2.796,00 kuna, okrivljenik smatra da je, neovisno o osuđujućoj presudi, s obzirom na loše imovinsko stanje, činjenicu da je okrivljenik umirovljenik s mirovinom od 3.000,00 kuna, bilo opravdano osloboditi ga istih.

10.              Okrivljenik, dakle, ne spori svoju obvezu naknade troškova prekršajnog postupka, već isključivo svoju mogućnost da istu plati. Međutim, u smislu čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona, ako je sud okrivljenika proglasio krivim, izreći će u presudi da je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka, a u smislu st 1. istog članka, okrivljenik, bez obzira na ishod postupka, podmiruje troškove postupka koje je prouzročio svojom krivnjom. Budući je zbog alkoholiziranosti okrivljenika postojala osnovana sumnja da je okrivljenik prekršaj počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, dužan je naknaditi troškove vještačenja kojim je to i utvrđeno u iznosu od 2.496,00 kuna. Visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom sudu, primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, pri čemu treba naglasiti da je ista određena u visini vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote propisane Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) i koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna. Osim svega, okrivljenik uz žalbu nije dostavio nikakve dokaze kojima bi potkrijepio navode žalbe o lošem materijalnom stanju, a koji bi, u smislu čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona bili razlogom za oslobođenje obveze da naknadi troškove postupka.

11.  Iz navedenih razloga okrivljenik je obvezan i na naknadu paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka koji se temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Okrivljenik ostvaruje stalne prihode, te ovaj sud smatra da plaćanjem troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

12.               Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

                                     Zagreb, 7. prosinca 2022.

Zapisničar:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.                                                                                    Gordana Korotaj, v.r.

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenicu i tužitelja.