- 1 -              Revd 4427/2022-2

Broj: Revd 4427/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Dubrovnika, OIB: … protiv tuženice M. M. iz D., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. i p. d.o.o., Z., radi iseljenja, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž-605/2022-2 od 7. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Ps-2/2019 od 10. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2022.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž-605/2022-2 od 7. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Ps-2/2019 od 10. siječnja 2022., postavljajući slijedeća pitanja:

"1) Je li miješanje u pravo na dom tuženice, kao socijalno ugrožene osobe, nužno u demokratskome društvu, te zadovoljava li neodgodivu društvenu potrebu usmjerenu na postizanje legitimnog cilja, stambenog zbrinjavanja drugih socijalno ugroženih osoba, u slučaju kada tužitelj, Grad Dubrovnik, kao osoba javnog prava, nije naveo koja druga konkretno socijalno ugrožena osoba ima biti stambeno zbrinuta umjesto tuženice u njenom domu, odnosno kada tužitelj nije iznio bilo kakvu sistematizaciju kriterija u načinu provođenja mjera socijalne politike u svrhu stambenog zbrinjavanja drugih socijalno ugroženih osoba?

2) Prijeći li pravo na dom tuženice, kao socijalno ugrožene osobe, iseljenje iz nekretnine koja predstavlja njen dom, u slučaju kada tužitelj, Grad Dubrovnik, kao osoba javnog prava, zahtjeva kao vlasnik iseljenje tuženice iz te nekretnine, pozivajući se na legitimni interes stambenog zbrinjavanja drugih socijalno ugroženih osoba, ali pritom bez konkretnog navođenja socijalno ugrožene osobe koje ima biti stambeno zbrinuta umjesto tuženice, odnosno iznošenja bilo kakve sistematizacije kriterija u načinu provođenja mjera socijalne politike u svrhu stambenog zbrinjavanja drugih socijalno ugroženih osoba?

3) Može li tuženica uspješno isticati prigovor prava na dom, sve u smislu pitanja pod toč. 2. ovoga prijedloga za dopuštenje revizije, u slučaju kada je tuženica formalnopravno uknjižena kao suvlasnik druge nekretnine u ½ dijela, međutim kada nesporno nije u mogućnosti biti stambeno zbrinuta u njoj?"

2. U odnosu na postavljena pitanja tuženica, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da je nužno da revizijski sud zauzme stav o postavljenim pitanjima, ne samo zbog važnosti primjene materijalnog prava u ovome sporu, već i zbog utjecaja koji navedena pravna pitanja imaju na učestalu pojavu bitno istovrsne činjenične i pravne materije u sporovima pred nižestupanjskim sudovima, kao i da je potrebno preispitati sudsku praksu jer su pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova u osporavanim odlukama glede istaknutog prigovora prava na dom tuženice nespojiva s Europskom pravnom stečevinom, legitimnim očekivanjima tuženice te pravnim shvaćanjima u presudama Europskog suda za ljudska prava: Bjedov protiv Republike Hrvatske, zahtjev br. 42150/09, presuda 29.05.2012., Orlić protiv Republike Hrvatske, zahtjev br. 48833/07, presuda 21.06.2011., Ćosić protiv Republike Hrvatske, zahtjev br. 28261/06, presuda 15.01.2009., Paulić protiv Republike Hrvatske, zahtjev br. 3572/06, presuda 22.10.2009., Škrtić protiv Republike Hrvatske, zahtjev br. 64982/12, presuda 05.12.2013.

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

4. Prijedlog nije dopušten.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo je da postavljena pitanja u prijedlogu, u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.1. Naime, postavljena pitanja nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga što, u situaciji kada je u postupku utvrđeno, a kojim je činjeničnim utvrđenjima ovaj sud u revizijskom stupnju postupka vezan, da tuženica nije osoba socijalno ugroženog statusa (već da ima u suvlasništvu ½ dijela stana te redovita mjesečna primanja od 9.467,08 kn), o odgovoru na navedena pitanja, kojima se polazi od u postupku neutvrđene činjenice da je tuženica socijalno ugrožena osoba te da nije u mogućnosti biti stambeno zbrinuta u nekretnini u čijem je vlasništvu u ½ dijela, ne ovisi ishod spora. Dakle, pitanja koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima koje kao takve nisu utvrđene u postupku, ne mogu biti važna pitanja za odluku o sporu, jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 7. prosinca 2022.