1                                           Poslovni broj: UsI-836/22-18

 

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-836/22-18

 

 

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Ivani Horvat , uz sudjelovanje zapisničarke Ankice Zorić, u upravnom sporu tužitelja S. d.o.o., Č., Bosna i Hercegovina, zastupana po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva J. i drugi, j.t.d., N. G. protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba A. d.d., C. i P. d.o.o., Z., kojeg zastupa opunomoćenica R. D., odvjetnica u Z. , radi poništenja dozvole za linijski prijevoz, 7. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje dozvole za linijski prijevoz putnika autobusa u međunarodnom cestovnom prometu izdana prijevozničkim poduzećima A. d.d. i P. d.o.o, KLASA: UP/I-340-02/21-05/19, Urbroj: 530-08-1-2-1-21-3 od 16. rujna 2021., a kojom se dozvoljava obavljanje prijevoza na autobusnoj liniji P. (HR) – T. (BIH), broj linije u upisniku HR-BIH-145.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

III. Nalaže se tužitelju da nadoknadi zainteresiranoj osobi P. d.o.o., Z. trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 3.125,00 kn/414,76 Eura[1] u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

IV. Odbija se zahtjev za naknadu troškova zainteresirane osobe A. d.d., C.

Obrazloženje

1. Osporavanom dozvolom tuženika zainteresiranim osobama dozvoljen je linijski prijevoz putnika autobusa u međunarodnom cestovnom prometu na međunarodnoj liniji P. (HR) – T. (BIH), broj linije u upisniku HR-BIH-145.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je na nezakonit način dozvoljeno zainteresiranim osobama obavljanje linijskog prijevoza putnika autobusom u međunarodnom cestovnom prometu na predmetnoj međunarodnoj liniji. Navodi da je na temelju ranijeg Ugovora o poslovnoj tehničkoj suradnji i obavljanju međunarodnog prijevoza putnika od 25. studenog 2009. tuženik na zahtjev zainteresirane osobe A. d.o.o. C. tijekom 2016. izdao ranije dozvolu za međunarodni linijski prijevoz putnika na predmetnoj liniji s rokom važenja do 31. svibnja 2021., kojom je dozvolom bio odobren međunarodni prijevoz putnika kooperantskim prijevoznicima A. d.d. C. i P. d.o.o. Z. s hrvatske strane u kooperaciji s prijevoznicima T. d.d. T. zatim P. bus d.o.o. T., kao i tužitelja sa bosanskohercegovačke strane. Ističe da su prije isteka navedene dozvole zainteresirane osobe 26. veljače 2021. podnijele zahtjev za obnovom –produljenjem ranije izdanih dozvola te su uz svoj zahtjev dostavile novi Ugovor o poslovnoj tehničkoj suradnji i obavljanju međunarodnog prijevoza putnika iz 2021. koji nije potpisan niti sklopljen od strane svih kooperantskih prijevoznika koji su sklopili raniji Ugovor iz 2009., konkretno nije potpisan od strane C. bus d.d. u stečaju, odnosno njegovog pravnog sljednika P. d.o.o. sa hrvatske strane te prijevoznika P. d.o.o. O. i tužitelja sa bosanskohercegovačke strane. Ističe da uz zahtjev za obnovu-produljenje dozvole nisu kao prilog dostavljeni vozni redovi, itinerari i cjenici ovjereni od svih prijevoznika na koje je glasila ranija dozvola, a koji vozni redovi su ranije prošli postupak usklađivanja. Smatra da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za obnovu ranije izdane dozvole jer se ista može obnoviti samo pod istim uvjetima koji su postojali u vrijeme njihovog ranijeg izdavanja, te da bi se jedino moglo raditi o zahtjevu za izdavanje nove dozvole za što, također, smatra da nisu ispunjeni zakonski uvjet,i budući da zainteresirane osobe nisu ishodile usklađene nove vozne redove ili usklađene izmijenjene vozne linije za predmetnu liniju. Navodi da je ranije usklađeni vozni red glasio na tužitelja i uključivao tužitelja, a prije njezine obnove da je tužitelj odustao od interesa za navedenom linijom nije potpisao novi ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza, međutim, se kao temelj za obnovu dozvole koristi vozni red koji glasi, između ostalih, na tužitelja. Smatra da je protivno članku 4. Pravilnika o obavljanju javnog linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu da vozni red koji glasi na tužitelja bude temelj za izdavanje dozvole koja više neće glasiti na tužitelja niti će obavljati prijevoz na navedenoj liniji. Zbog ne obavljanja prijevoza navedenoj liniji od strane tužitelja i prestanka postojanja jednog od prijevoznika (C. bus d.d u stečaju), smatra da je dozvola trebala biti ukinuta, sukladno članku 24. stavka 5. navedenog Pravilnika.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavanu dozvolu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su zainteresirane osobe podnijele zahtjev za obnovu ranije izdane dozvole pri čemu su u voznom redu i itineraru i cjeniku izostavili tužitelja, iako je ranije izdana dozvola glasila i na tužitelja, te su uz zahtjev dostavili novi Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji i obavljanju međunarodnog prijevoza putnika iz 2021. kojeg nije potpisao tužitelj. Ističe da se predmetna međunarodna autobusna linija održava već niz godina, a obnavlja se svakih pet godina, da je zahtjev zainteresiranih osoba ocijenjen opravdanim budući da su bili ispunjeni svi uvjeti iz članka 64. stavak 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu i članka 21. Pravilnika o obavljanju javnog linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu. Ukazuje da se postupak usklađivanja voznih redova provodi za nove međužupanijske i međunarodne vozne redove, dok je u konkretnom slučaju riječ o obnovi dozvole kada se usklađivanje voznih redova ne provodi. Smatra da sama činjenica da jedan od prijevoznika s bosanskohercegovačke strane na predmetnoj međunarodnoj liniji ne želi podnijeti zahtjev za obnovu i potpisati vozne redove i druge dokumente nije i ne može biti razlog da se hrvatskim autoprijevoznicima, ovdje zainteresiranim osobama te bosanskohercegovačkim prijevoznicima T. d.d T. i P. bus d.o.o. T. koji su uredno obavljali prijevoz putnika ne obnovi dozvola i omogući nesmetan nastavak prijevoz a na linijama koje prometuju preko dvadeset godina.

3.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba A. d.d. C. u odgovoru na tužbu prvenstveno osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, budući da isti nije bio stranka u predmetnom postupku izdavanja dozvola te jer ima poslovni nastan u Bosni i Hercegovini gdje je njegov zahtjev osporavanja izdavanja prethodne suglasnosti Ministarstva prometa i komunikacija Bosne i Hercegovine pravomoćno odbijen. Navodi da C. bus d.o.o. Z. (promijenio naziv iz P. bus d.o.o.) nije i ne može biti pravni sljednik C. bus d.d. u stečaju u smislu važećih propisa iz domene trgovačkog prava i cestovnog prijevoza kupnjom dijela njegove imovine. Ističe da brisanjem stečajnog dužnika C. bus u stečaju d.d. prestaju važiti licencije za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoza i sve dozvole za obavljanje linijskog prijevoza putnika. Ukazuje da je tuženik izdao predmetnu dozvolu temeljem prethodne suglasnosti izdane od strane Ministarstva prometa i komunikacija Bosne i Hercegovine, a izdavanju koje je prethodio upravni spor koji je okončan pravomoćnom odlukom Žalbenog vijeća pri Vijeću Ministara Bosne i Hercegovine. Tvrdi da je tužitelj svojom voljom odustao od obavljanja prijevoza na predmetnoj liniji, obzirom da je uredno pozvan na potpisivanje novog ugovora i voznog reda, od potpisivanja kojeg je odustao nakon što nisu prihvaćeni njegovi zahtjevi o uvođenju novih partnera na postojeće linije, a na što nisu pristali preostali partneri.

4.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora koji nije specificirao.

5. Zainteresirana osoba P. d.o.o. ističe da je tužitelj sam odbio sudjelovati u postupku izdavanja predmetne dozvole, a sada tužbom traži poništavanje iste, iako tužitelj koji je još uvijek kooperant na predmetnoj međunarodnoj liniji u svakom trenutku ima pravo zatražiti izdavanje dozvole i na svoje ime, uz plaćanja predviđenih davanja tuženiku.

5.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz zahtjev za naknadu troška upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kn.

6. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj UsI-3496/21-2 od 8. prosinca 2021. odbacio tužbu tužitelja, međutim, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Usž-4636/21-2 od 4. ožujka 2022. poništio navedeno rješenje i predmet vratio ovom sudu na ponovno rješavanje.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis kao i spis tuženika te je, budući da su ispunjeni uvjeti iz članka 36. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14,29/17 i 110/21 u daljnjem tekstu: ZUS) predmetni spor riješio bez rasprave.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odredbom članka 64. stavka 1.-5. Zakona o prijevozu u cestovnom prijevozu („Narodne novine“, broj: 41/18, 98/19, 30/21 i 89/21) propisano je da međunarodni linijski prijevoz putnika iz članka 62. stavka 2. ovoga Zakona na teritoriju Republike Hrvatske prijevoznik može obavljati samo na temelju dozvole koju izdaje Ministarstvo, u skladu s dozvolom i njezinim sastavnim dijelovima (itinerarom, cjenikom i voznim redom), o čemu se odlučuje rješenjem. Za izdavanje navedene dozvole iz moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:domaći prijevoznik mora imati licenciju Zajednice, u obavljanje prijevoza na liniji koja ima stajališta na teritoriju Republike Hrvatske obvezno mora biti uključen domaći prijevoznik, vozni red mora biti usklađen i sve države preko čijeg teritorija prometuje linija moraju biti suglasne s obavljanjem prijevoza na toj liniji. Dozvola se izdaje na zahtjev domaćeg prijevoznika i nije prenosiva na drugog prijevoznika. Dozvola se izdaje s rokom važenja do pet godina ili do dana isteka licencije. Uz zahtjev iz stavka 3. ovoga članka obvezno se prilažu vozni red, cjenik, itinerar, ugovor sklopljen između domaćeg i stranog prijevoznika o zajedničkom obavljanju međunarodnog linijskog prijevoza putnika, kao i drugi prilozi utvrđeni međunarodnim ugovorom.

10. Odredbom članka 21. stavka 1.-3. Pravilnika o obavljanju javnog linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj: 116/19) propisano je da se zahtjev za obnovu dozvole podnosi izdavatelju dozvole, najkasnije tri mjeseca prije isteka roka njenog važenja. Zahtjev za obnovu dozvole mora sadržavati dokaz o prijevoznim kapacitetima i najmanje jednom zaposlenom vozaču po autobusu, itinerar u odgovarajućem mjerilu i pisani ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza, ako prijevoz obavljaju dva ili više prijevoznika. Izdavatelj dozvole će prijevozniku rješenjem obnoviti dozvolu, osim u slučaju ako prijevoznik iz neopravdanih razloga nije obavljao prijevoz na liniji za koju traži obnovu dozvole, ili ako se nije pridržavao uvjeta iz voznog reda, posebno pristajanja na autobusnim kolodvorima, odnosno autobusnim stajalištima.

11. Sukladno odredbi članka 2. stavka 1. točke 5., 10. i 20. navedenog Pravilnika usklađivanje voznih redova na temelju kojih se izdaju dozvole je postupak u kojem se utvrđuje da li je predložene vozne redove novih i izmijenjenih linija na kojima se mijenja vrijeme polaska moguće odobriti u odnosu na vozne redove postojećih linija (u skladu sa zaštitnim vremenima propisanim ovim Pravilnikom). Izmijenjena linija je postojeća linija u kojoj se mijenja vrijeme polaska odnosno dolaska, mijenja itinerar bez promjene vremena polaska, smanjuje broj polazaka, smanjuje broj stajališta, smanjuje učestalost održavanja, te skraćuje relacija ili mijenja način održavanja linije sa stalne na sezonsku i sa sezonske na stalnu; izmijenjena linija je i postojeća linija u kojoj se mijenjaju stajališta unutar istog mjesta i vremena polazaka unutar zaštitnog vremena propisanog ovim Pravilnikom. Nova linija je linija koja se predlaže po novom voznom redu koji ranije nije postojao; nova linija je i postojeća linija na kojoj se mijenja itinerar uz promjenu vremena polaska, na kojoj se uvode novi polasci, na kojoj se uvode nova stajališta, koja se produljuje, te povećava učestalost održavanja.

12. Prema odredbi članka 24. stavka 5. točki d) i e) navedenog Pravilnika dozvola se ukida prije isteka roka važenja ako prijevoznik po posebnim propisima prestane postojati ili ako prijevoznik iz neopravdanih razloga ne obavlja prijevoz po dozvoli odnosno voznom redu uzastopce najmanje tri dana.

13. Prema ocjeni suda pravilan je zaključak tuženika da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za obnovu predmetne dozvole propisane citiranom odredbom članka 21. stavka 1.-3. Pravilnika o obavljanju javnog linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu. Ovo stoga što je zahtjev dostavljen pravovremeno uz sve propisane priloge te se ne radi o slučaju u kojem prijevoznik iz neopravdanih razloga nije obavljao prijevoz na liniji za koju traži obnovu dozvole, ili se nije pridržavao uvjeta iz voznog reda, posebno pristajanja na autobusnim kolodvorima, odnosno autobusnim stajalištima.

14. Također, u konkretnom slučaju se radilo o postojećoj liniji, nisu se radile promjene koje bi dovele do nove ili izmijenjene linije, pa stoga protivno navodima tužitelja nije bilo potrebno provođenje postupka usklađivanja, kao niti traženja izdavanja novih linija, a činjenica da je jedan od prijevoznika samovoljno odlučio ne sudjelovati u zajedničkom prijevozu nije od utjecaja na zakonitost obnove postojeće međunarodne linije u situaciji kad postoji drugi kooperant koji i dalje obavlja prijevoz. Stoga činjenica da je tužitelj kao jedan od kooperanata odustao od predmetne međunarodne linije kao ni činjenica da je jedan od prijašnjih kooperanata prestao postojati ne znači da se ne obavlja prijevoz po postojećoj dozvoli odnosno voznom redu.

15. Slijedom svega navedenog sud nalazi da je osporavana dozvola valjano obrazložena te je navedeno činjenično stanje i pravni propisi, a isto tako dani su i razlozi koji su bili odlučni za utvrđivanje činjenica u konkretnom slučaju, što sud prihvaća te nalazi da tužitelju osporavanom dozvolom tuženika nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.

16. Imajući u vidu navedeno, sud osporavanu dozvolu tuženika ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi i tijekom spora, te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odlučiti  odlučio kao u točki I. izreke.

17. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog postupka kao neosnovan na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

18. Zainteresiranoj osobi P. d.o.o. je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 79. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu u iznosu zatraženih 3.125,00 kn (Tbr. 23/1 u svezi s Tbr.42 i Tbr. 50). Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

19. Zainteresiranoj osobi A. d.d. nije priznat trošak upravnog spora budući da zatraženi trošak nije specificirao pa da bi ga sud mogao ocijeniti opravdanim. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke.

 

 

U Zagrebu, 7. prosinca 2022.

 

 

Sudac:

Ivana Horvat,v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.