- 1 -              Rev 1241/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1241/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. L. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku A. M., odvjetniku u D., protiv tužene A. S. iz V., M., OIB …, zastupana po punomoćniku M. S., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1614/16-2 od 12. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-1727/11 od 26. srpnja 2016., na sjednici održanoj 7. prosinca 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1614/16-2 od 12. veljače 2018., i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-1727/11 od 26. srpnja 2016. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

"1. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnoga bilježnika I. L. iz Z. posl. br. Ovrv-15824/2011 od 3. listopada 2011. g. te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 248.214,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na ta iznos od 18. rujna 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. po stopi određenoj uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a od 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

 

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelj za naknadu mu troškova parničnog postupka.

 

3. Tužitelj D. L. dužan je tuženoj A. S. nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 26. srpnja 2016. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

4. Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužene za naknadu joj troškova parničnog postupka do zahtijevanog iznosa od 10.625,00 kn.".

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč.1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i preinači drugostupanjska presuda, podredno ukine drugostupanjska i prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Traži troškove sastava revizije.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja na ime neplaćene naknade za pruženu odvjetničku uslugu tuženoj, a sve prema računu br. … od 12. rujna 2011. u ukupnom iznosu od 248.214,00 kn, te sukladno Sporazumu o naknadi za odvjetničko zastupanje od 21. travnja 2010., pri čemu odvjetničke usluge obuhvaćaju zastupanje tužene prilikom upisa u zemljišne knjige, promjenu imena u vlasničkom listu, zastupanje tužene prilikom sklapanja sporazuma o isplati zakupnine sa Z. b. d.d., zastupanje tužene prilikom primopredaje nekretnine od strane Z. b. d.d., zastupanje tužene u postupku ponude za prvokup prema Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za zaštitu spomenika kulture i Republici Hrvatskoj, zastupanje tužene prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine sa kupcem društvom G. P. d.o.o., te višekratne sastanke i ostale pravne poslove.

 

7. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da tužitelj nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva u pogledu dospijeća potraživanja  jer da su parnične strane ugovorile Sporazumom o naknadi za odvjetničke usluge dana 21. travnja 2010. naknadu za zastupanje tužitelja u postupku prodaje nekretnine tuženice, a koju će nekretninu kupiti kupac G. P. d.o.o. Z. Nižestupanjski sudovi utvrđuju nespornim činjenicu da je tužitelj za tuženicu obavljao i druge odvjetničke usluge u postupku povrata imovine tuženice, te predaju poslovnog prostora u kojoj se nalazila Z. b. d.d., ali ističu da su stranke po navedenom Sporazumu iz 21. travnja 2010. izričito ugovorile naknadu za zastupanje u postupku prodaje i to iznos u visini od 5 % vrijednosti kupoprodajne cijene nekretnine. Također, iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine utvrđeno je nespornim da je kupovna cijena ugovorena u iznosu od 663.705,00 eura, te da je kupac isplatio tuženici  kaparu u visini od 66.370,50 eura, ali da po ocjeni nižestupanjskih sudova naknada tužitelju dospijeva po isplati ukupne kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu, što proizlazi iz čl. 4. navedenog Sporazuma, te da okolnost da je u međuvremenu opozvana punomoć za zastupanje ne znači da je time potraživanje tužitelja dospjelo na naplatu. Budući da tužitelj nije dokazao da je tuženici u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijenu za predmetnu nekretninu, a na njemu je bio teret dokaza, to nižestupanjski sudovi zaključuju da njegovo potraživanje nije dospjelo, a time ocjenjuju i tužbeni zahtjev neosnovanim.

 

8. Tužitelj u reviziji ističe da nižestupanjski sudovi polaze od potpuno pogrešnog pravnog stajališta zanemarujući nespornu činjenicu da je tužena prije pokretanja parničnog postupka tužitelju uputila opoziv punomoći i angažirala novog odvjetnika, a što rezultira prestankom naloga za obavljanje svih poslova za koje je prethodno bio ovlašten. Tužitelj smatra da je izdavanjem punomoći između stranaka postojao ugovor o nalogu koji je reguliran odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, dalje: ZOO), te da opozivanjem punomoći odnosno odustajanjem od naloga sukladno odredbi čl. 779. st. 2. ZOO nalogoprimcu pripada naknada za njegov trud, pa je nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu odgovarajući dio naknade i naknaditi mu štetu koju je pretrpio odustankom od ugovora, ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. Zaključno ističe da je i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika propisano da naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju.

 

9. Osnovano revident ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer ako je opozvan ugovor o zastupanju, tada punomoćnik koji je odvjetnik ima pravo tražiti od opunomoćitelja naknadu za zastupanje i njegova tražbine je dospjela, neovisno o tome što kupac nije u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu. Naime, potpisivanjem punomoći odvjetnik i stranka zaključuju ugovor o nalogu, kojim se odvjetnik obvezuje za stranku poduzeti određene pravne radnje prema nalogu stranke, a stranka se obvezuje odvjetniku platiti naknadu za njegov rad, te odvjetnik ima pravo zahtijevati od stranke nagradu za svoj rad kada ispuni nalog, tj. završi zastupanje stranke u određenoj pravnoj stvari, odnosno kada otkaže zastupanje ili stranka opozove punomoć odvjetniku. Potpisivanjem punomoći odvjetnik i stranka zaključuju ugovor o nalogu te su prava i obveze odvjetnika i stranke regulirani tim institutom. Odredbom čl. 763. ZOO određeno je da se nalogoprimac obvezuje prema nalogodavcu za njegov račun poduzeti određene poslove, da nalogoprimac ovlašćuje nalogodavca na poduzimanje tih poslova, te da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drugačije ugovoreno ili to proizlazi iz naravi međusobnog odnosa. U konkretnom slučaju stranka kao nalogodavac ovlastila je odvjetnika kao nalogoprimca da ju zastupa u postupku povrata imovine tuženice, predaje poslovnog prostora kao i zaključenja kupoprodajnog ugovora u odnosu na nekretninu koja je predmet povrata. Odvjetnik kao punomoćnik tj. nalogoprimac izvršavao je nalog tj. zastupanje prema primljenim uputama. Odredbom čl. 776. ZOO određeno je da je nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla, odnosno eventualno i prije otkazom ili opozivom punomoći (čl. 779. st. 2. ZOO). Završetkom zastupanja odvjetnik kao nalogoprimac ima pravo od stranke zahtijevati naknadu odnosno nagradu za obavljeni posao po radnjama koje su za stranku opravdano poduzete. Navedeno pravno shvaćanje već je izraženo i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1932/2020 od 24. ožujka 2021., te odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1541/11 od 8. siječnja 2014.

 

10. Slijedom toga, kako sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu razmotrili druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora, niti o tome izložili razloge u obrazloženju svojih presuda, to je valjalo ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu - te odlučiti kao u izreci ove odluke, u stavku I. izreke rješenja, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

 

11. Kako odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, koji je za sada neizvjestan, valjalo je ukinuti i pobijanu odluku o troškovima (čl. 164. st. 4. ZPP).

 

12. U nastavku nižestupanjski sudovi će ponovno ocijeniti je li tužitelj stekao pravo na isplatu naknade za obavljene odvjetničke usluge i ako jest, u kojem opsegu,, vodeći računa o izraženom materijalno pravnom shvaćanju ovog suda u skladu s čl. 394.a ZPP, te ujedno odlučiti i o troškovima revizijskog postupka.

 

Zagreb, 7. prosinca 2022.