- 1 -              Rev 3315/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3315/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja F. Č. iz V., OIB …, i II-tužitelja D. Č. iz V., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku B. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Č. & R. j.t.d. P., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola, Građansko – upravni odjel, radi utvrđenja prestanka i brisanja založnog prava, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž-140/18-2 od 21. veljače 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, posl. broj P-1130/17-23 od 23. studenoga 2017., na sjednici održanoj 7. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je prestankom novčane tražbine tuženice Republike Hrvatske Ministarstva financija, OIB … prema Trgovačkom društvu F. – M. d.o.o. iz P., V., …, OIB … kao dužniku prestalo i založno pravo u iznosu od 2.693.231,56 kuna kojim je predmetna tražbina bila osigurana, uknjiženo u korist tuženice rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola posl.br. Z-9791/11 od 12. rujna 2011. godine na teret nekretnine označene kao kč.br. 1251/16 upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli – Pola, zk.ul. 3264 k.o. M. u vlasništvu prvo tužitelja F. Č., V., ... OIB … te drugo tužitelja D. Č., V., …, OIB … svakog u ½ dijela.

 

              Nalaže se tuženici da tužiteljima izda ispravu podobnu za brisanje založnog prava iz stavka I izreke u zemljišnoj knjizi u roku od 15 dana, a koju ispravu će po proteku roka zamijeniti ova presuda."

 

II              Nalaže se tužiteljima da tuženici nadoknade trošak ovoga postupka u iznosu od 8.500,00 kuna u roku od 15 dana."

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže pobijanu drugostupanjsku presudu preinačiti uz naknadu troškova postupka. Podredno, tužitelji reviziju podnose i na temelju čl. 382. st. 2. ZPP ističući pet pravnih pitanja koje smatraju važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Traže troškove sastava revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6.1. Revizijski sud je prije ocjene o osnovanosti revizije ispitao dopuštenost revizije, imajući na umu da su tužitelj podnijeli i redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP i takozvanu izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, te da je izvanredna revizija dopuštena samo ako protiv drugostupanjske presude nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP. U ovom slučaju vrijednost predmeta spora pobijane presude iznosi 201.000,00 kuna te budući da prelazi vrijednost od 200.000,00 kuna, dozvoljena je redovna revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, pa je ovaj sud reviziju razmatrao kao redovnu.

 

6.2. Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je prestankom novčane tražbine tuženice prema trgovačkom društvu F. – M. d.o.o. kao dužniku prestalo i založno pravo u iznosu od 2.693.231,56 kuna kojim je predmetna tražbina bila osigurana, uknjiženo u korist tuženice na teret nekretnine označene kao kč.br. 1251/16 upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli – Pola, zk.ul. 3264 k.o. M. u vlasništvu I-tužitelja i II-tužitelja svakog u ½ dijela.

 

8. U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je da tražbina tuženice po osnovi poreznog duga spram poreznog dužnika, trgovačkog društva F. – M. d.o.o. iznosi 2.463.370,37 kn sa pripadajućim sporednim tražbinama te da predmetni porezni dug nije podmiren. Nastavno, proizlazi da je trgovačko društvo, porezni dužnik „F. – M.“ d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci od 22. travnja 2013. uslijed pravomoćnog zaključenja stečajnog postupka prestao postojati, a rješenjem od 9. listopada 2017. brisan iz sudskog registra. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da u predmetnom slučaju nesporna činjenica prestanka postojanja poreznog dužnika, trgovačkog društva „F. – M.“ d.o.o. nema utjecaja na postojanje ugovornog – dobrovoljnog založnog prava (hipoteke) na temelju Sporazuma o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljenim 8. rujna 2011. između ovdje tuženice kao vjerovnika i založnog vjerovnika i društva F. – M. d.o.o. zastupanog po direktoru ovdje I-tužitelju F. Č. i F. Č. kao založnog dužnika, te da činjenica prestanka postojanja poreznog dužnika F. – M. d.o.o. nije dovela do nemogućnosti podmirenja duga aktiviranjem založnog prava na nekretnini založnog dužnika, a koje pravo može prestati samo u slučajevima propisanim zakonom tj., propašću nekretnine, odricanjem ovlaštenika ovdje RH, prestankom postojanja osigurane tražbine ili prestankom postojanja založnog vjerovnika.

 

9. Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo u smislu odredbe članka čl. 137. st. 1. toč. 2. i 4. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16) kojim je u bitnom, propisano da se tražbina s osnove poreza koja se ne može naplatiti u postupku ovrhe otpisuje kao nenaplativa ako su ostvarene daljnje pretpostavke da postoji pravomoćno rješenje o zaključenju stečajnog postupka nad pravnom osobom, a ne postoji osiguranje duga po osnovi poreznog jamstva. Nižestupanjski sudovi ističu da je smisao citiranih odredbi Općeg poreznog zakona u tome da je prestanak određene tražbine po osnovi poreznog duga spram pravne osobe, otpisom kao nenaplative, moguć samo ako se ista ne može naplatiti u postupku ovrhe, a dužnik-pravna osoba je prestao postojati brisanjem iz sudskog registra te ne postoji osiguranje tražbine putem instituta poreznog jamstva. U slučaju ako postoji stvarno osiguranje (hipoteka) poreznog duga poreznog dužnika-pravne osobe koja je prestala postojati brisanjem iz sudskog registra, tražbina-porezni dug se može prisilno naplatiti iz vrijednosti hipotekom opterećene nekretnine založnog dužnika u postupku ovrhe.

 

10. Zaključno, proizlazi da tužitelji nisu dokazali da bi u smislu gore citiranih odredbi Općeg poreznog zakona došlo do prestanka glavne tražbine (čl. 346. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst), pa da bi time uz pretpostavku iz čl. 347. st. 1. ZVDSP (brisanje hipoteke u zemljišnoj knjizi) prestalo i založno pravo na nekretnini tužitelja, a nisu dokazali ni da je založno pravo prestalo na neki od ostalih načina propisanim prisilnim odredbama ZVDSP i to propašću zaloga (čl. 343. ZVDSP), odreknućem založnog vjerovnika (čl. 344. ZVDSP), istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta (čl. 345. ZVDSP), prestankom založnog vjerovnika (čl. 350. ZVDSP), ukinućem (čl. 351. ZVDSP) te rasterećenjem zakonom ili odlukom upravne vlasti (čl. 352. ZVDSP).

 

11.1. Navodima u reviziji tužitelji nastoje ukazati na to da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije primijenio odredbu čl. 208. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) kojom je propisano da obveza prestaje kad njezino ispunjenje postane nemoguće zbog okolnosti zbog kojih dužnik ne odgovara, te odredbu čl. 213. ZOO kojom je propisano da smrću dužnika ili vjerovnika prestaje obveza samo ako je nastala s obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika.

 

11.2. Međutim, u konkretnoj pravnoj situaciji ispunjenje obveze je moguće jer postoji mogućnost namirenja osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari pri čemu prestanak postojanja poreznog dužnika F. – M. d.o.o. nije odlučno jer iz Sporazuma o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretninama proizlazi da je založni dužnik i vlasnik nekretnine upravo I-tužitelj. Nije odlučna niti okolnost da je ½ dijela nekretnine nakon uknjižbe založnog prava prenesena na II-tužitelja jer je čl. 297. ZVDSP propisano da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti; dok je odredbom čl. 299. st. 1. ZVDSP propisano da se založno pravo ne može se odvojiti od zaloga koji je opterećuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne zalog, stekao ga je opterećenoga založnim pravom, ako zakonom nije drugačije određeno. Shodno navedenom, u skladu s odredbom čl. 336. st. 3. ZVDSP, namirivanje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga mora trpjeti bilo koja osoba kojoj u trenutku tog namirivanja pripada zalog ili joj pripada neko pravo glede tog zaloga. Založni dužnik je uvijek određen svojom ulogom vlasnika zaloga. I u okolnostima kada dolazi do razdvojenosti uloge osobnog i založnog dužnika, pri čemu je osobni (porezni) dužnik prestao postojati, a nakon osnivanja založnog prava II-tužitelj je stekao ½ suvlasničkog dijela na zalogu, založno pravo slijedi zalog i tko god stekne zalog mora trpjeti vjerovnikovo namirenje iz te svoje stvari (tako i u odluci ovog suda Rev-518/15 od 11. rujna 2019.).

 

12. Nadalje, revidenti samo uopćeno ističu da su u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno revizijskim navodima tužitelja prvostupanjska i drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

 

13. Neosnovano revidenti u reviziji ističu da je tijekom drugostupanjskog postupka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. i 5. ZPP jer je drugostupanjski sud prema ocjeni ovoga suda ocijenio sve one žalbene navode tužitelja koji su bili odlučni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji kojima osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, iznose činjenice i daju vlastitu, subjektivnu ocjenu provedenog postupka, treba istaknuti da takvi prigovori predstavljaju činjenične prigovore, a revizijski sud činjenične prigovore stranaka iznesene u reviziji ne može uzeti u razmatranje niti ispitivati njihovu osnovanost jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

14. S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 7. prosinca 2022.