- 1 -              Rev 1789/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1789/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz S. B. OIB: …, zastupanog po odvjetniku A. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i k. j.t.d. Z., Pisarnica S. B., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po odvjetniku I. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. i p. d.o.o., Z., Pisarnica O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-355/18-3 od 24. svibnja 2018., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-806/14-48 od 28. veljače 2018., na sjednici održanoj 7. prosinca 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-355/18-3 od 24. svibnja 2018., i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-806/14-48 od 28. veljače 2018. te se predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I Nalaže se tuženiku E. O. d.d. Z., …, OIB: …, isplatiti tužitelju B. M. iz S. B., …, OIB: …, na ime osigurane svote iznos od 7.400,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. travnja 2014. godine do isplate po stopi zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena a od 01. 08.2015.g. po stopi koja odgovara visini prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku E. O. d.d. Z., …, OIB: …, isplatiti tužitelju B. M. iz S. B., …, OIB: …, na ime naknade štete iznos od 102,178,22 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 40.000,00 kn počevši od 25. travnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 7.959,29 kn počevši od 31. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 6.976,80 kn počevši od 30. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 6.581,12 kn počevši od 31. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 5.044,19 kn počevši od 31. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 3.163.54 kn počevši od 30. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 7.865,75 kn počevši od 31. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 7.688,17 kn počevši od 30. studenog 2013. godine do isplate,

- na iznos od 7.114,90 kn počevši od 31. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 3.545,06 kn počevši od 31. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 3.001,58 kn počevši od 28. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.622,87 kn počevši od 31. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.614,95 kn počevši od 30. travnja 2014. godine do isplate,

po stopi zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena a od 01.08.2015.g. po stopi koja odgovara visini prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III Nalaže se tuženiku E. O. d.d. Z., …, OIB: …, naknaditi tužitelju B. M. iz S. B., …, OIB: … troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja odgovara visini prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana."

 

1.2. Ujedno je potvrđena i toč. II. izreke drugostupanjske presude kojom je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 20.312,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom pobliže opisanoj u istoj toč. izreke.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju, na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), radi pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se pobijana odluka preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

5.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

5.2. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

5.3. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

5.4. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

6. Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

 

1. Je li radnik dužan dokazivati da je poslodavac odgovoran za štetu pretrpljenu ozljedom na radu?

 

2. Kada poslodavac sklapa s osiguravajućom kućom ugovor o osiguranju od odgovornosti, može li radnik potraživati naknadu štete nastalu ozljedom na radu izravno od osiguravajuće kuće?

 

3. Odgovara li osiguravajuća kuća s kojom poslodavac ima sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti radniku poslodavca po osnovi ugovorne ili izvanugovorne odgovornosti?

 

7. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tužitelj navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u nizu odluka revizijskog suda (poslovni broj Revr-1825/2014 od 12. siječnja 2016. i dr.), kao i u odluci Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-199/2015-4 od 27. rujna 2016.).

 

8. Odlučujući o dopuštenosti revizije vijeće je ocijenilo da su postavljena revizijska pitanja (koja se svode na odlučno pitanje može li, prema odredbi čl. 965. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik i pod kojim pretpostavkama), važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odlukama poslovni broj Rev 2826/2019-2 od 1. rujna 2020, Rev 2966/2016-2 od 24. ožujka 2021. i drugima.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio na radu, 4. travnja 2013., kada se, prilikom zavarivanja prirubnice, na gradilištu u K. K. … u Češkoj Republici, poskliznuo i pao na panel ploču pri čemu su mu popucali ligamenti u lijevom ručnom zglobu, no nije zaostao invaliditet.

 

10. U nižestupanjskom je postupku utvrđeno:

 

- da su Đ. Đ. M. d.o.o. S. B. (poslodavac tužitelja) kao ugovaratelj osiguranja i prednik tuženika S. o. d.d. Z., kao osiguratelj sklopili ugovore o osiguranju i to: Policu za osiguranje broj …, za razdoblje od 21. lipnja 2012. do 21. lipnja 2013., radi osiguranja izvanugovorne odgovornosti, osnovne opasnosti, odgovornost prema djelatnicima u inozemstvu – sve lokacije, kao i Policu za osiguranje od posljedica nezgode broj …, za razdoblje od 25. svibnja 2008.g. do 25. svibnja 2013., predmet osiguranja koje je osiguranje osoba od posljedica nezgode pri i izvan redovnog zanimanja,

 

- da je tužitelj u vrijeme nezgode nosio zaštitne cipele, zaštitno odijelo, zaštitnu masku i rukavice,

 

- da je tužitelj stručno osposobljen za poslove zavarivača te da je u prijavi ozljede na radu navedena viša sila kao razlog ozljede.

 

11.1. Na temelju navedenih utvrđenja sudovi su tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili neosnovanim, pri čemu se prvostupanjski sud poziva na čl. 1. st. 2. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (sastavni dio Police osiguranja broj …, prema kojoj odredbi je predmet osiguranja pokriće zakonske izvanugovorne odgovornosti osiguranika prema trećima za prouzročenu štetu u slučaju nastanka osiguranog slučaja), smatrajući da je osigurani slučaj nastao kada je učinjena radnja, odnosno propust pri obavljanju registrirane djelatnosti osiguranika ili pak iz vlasništva, tj. upotrebe neke stvari ili drugog izvora opasnosti, zbog čega štetu trpi treća osoba, ovdje tužitelj kao njegov radnik. Obrazlažući da se u konkretnom slučaju radi o ugovornoj odgovornosti na temelju ugovora o osiguranju, prvostupanjski sud zauzima shvaćanje da tužitelj ne može od tuženika tražiti isplatu naknade štete prema pravilima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, već svoje pravo može ostvariti samo temeljem citirane Police – Ugovora o osiguranju. Pa kako tužitelj nije dokazao da mu je konkretna šteta nastala zbog učinjene radnje, odnosno propusta njegovog poslodavca pri obavljanju registrirane djelatnosti ili pak iz vlasništva neke stvari poslodavca ili drugog izvora opasnosti, prvostupanjski sud ocjenjuje da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je nastupio osigurani slučaj, pa je odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje i na naknadu imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, izgubljenom zaradom i za troškove liječenja. Pritom prvostupanjski sud napominje da nije posebno ocijenio izvedene dokaze koji se odnose na visinu štete (dio nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. H. M., nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka M. R. F., Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, Podatke o naknadi plaće i medicinsku dokumentaciju), smatrajući da u ovom slučaju nije osnovan zahtjev tužitelja kojim traži od tuženika naknadu štete po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu. Kako je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu osigurane svote u iznosu od 7.400,00 kn, u odnosu na taj dio odlučeno je kao u točki I izreke prvostupanjske presude.

 

11.2. Potvrđujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud dodaje da: “je postavljajući tužbu, tužitelj zahtijevao naknadu štete po polici ugovorenog osiguranja, ali je na kraju ostao kod zahtjeva za naknadu štete po izvanugovornom osiguranju“ pa da je nejasno zbog čega bi tuženica odgovarala: “po toj vrsti osiguranja za štetu kod postojeće police ugovorenog osiguranja“.

 

12. Takvo shvaćanje ne može se prihvatiti kao pravilno.

 

13.1. Prema odredbi čl. 965. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 63/08 - dalje: ZOO) u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze.

 

13.2. Prema odredbama čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO, poslodavac se može osloboditi (objektivne) odštetne odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

 

13.3. Prema odredbama čl. 102. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 68/05, 94/09, 149/09), ako zaposlenik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan zaposleniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava.

 

13.4. Uz to, na temelju čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

 

14.1. Dakle, obveza osiguratelja za isplatu naknade po polici osiguranja od odgovornosti postoji tek ako postoji odgovornost osiguranika i u opsegu osiguranikove odgovornosti, ali najviše do ugovorenog iznosa osigurateljeve obveze. Treće oštećene osobe, uz položaj oštećenika iz građanskopravnog odnosa odgovornosti za štetu, kod sklopljenog ugovora o osiguranju od odgovornosti u smislu odredbe čl. 965. ZOO mogu izravno od osiguratelja zahtijevati naknadu štete koju su pretrpjele događajem za koji odgovara osiguranik. Navedeno izravno pravo na naknadu štete, treće osobe mogu ostvarivati samo do iznosa osigurateljeve obveze (slično pravno shvaćanje zauzeto je u odluci ovog suda br. Rev-435/1995-2 od 1. lipnja 1999.). Pri tom treba napomenuti da navedeno izravno pravo na naknadu štete nije uvjetovano prethodnom nemogućnošću naplate od osiguranika, već se ostvaruje uz pretpostavke odgovornosti za štetu osiguranika i postojanja osigurateljskog pokrića, kako glede širine rizika, tako i glede osigurane svote (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev 2966/2016-2 od 24. ožujka 2021.).

 

14.2. Nadalje, zakonom je propisana odgovornost poslodavca za štetu koju pretrpi radnik na radu ili u vezi s radom po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost), jednako kao i odgovornost imatelja opasne stvari, što supstancijalno samo znači da postoji oboriva presumpcija poslodavčeve krivnje (odnosno krivnje imatelja opasne stvari) i da teret dokazivanja suprotnog leži na poslodavcu, odnosno imatelju opasne stvari (tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/99/2015 od 18. studenoga 2016). Kako osiguratelj odgovara jednako kao i poslodavac, ne može se njegova odgovornost tretirati različito od odgovornosti poslodavca.

 

14.3. Prije svega, nižestupanjske odluke donijete su na temelju pogrešnog pravnog shvaćanja da treća oštećena osoba ne može izravno od osiguratelja zahtijevati naknadu štete te da teret dokazivanja pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti tuženika leži na tužitelju.

 

14.4. Nadalje, niti drugostupanjski sud, a niti prvostupanjski nisu dali odgovarajuće razloge o tome po kojoj vrsti odgovornosti su ocjenjivali ponašanje tuženika (drugostupanjski sud se poziva na čl. 1045. ZOO, no ne navodi odgovarajući stavak) i zbog čega smatraju da se osigurani slučaj nije dogodio kada je nesporno tužitelj (koji je nosio zaštitnu opremu i nesporno obavljao posao u skladu s pravilima struke) ozlijeđen prilikom obavljanja rada kod poslodavca te zbog čega smatraju da je tuženik otklonio svoju odgovornost (ekskulpirao se). U tom smislu su izostali i jasni i neproturiječni razlozi jesu li ispunjene okolnosti za oslobođenje odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. ZOO, odnosno u koju kategoriju potpada poskliznuće tužitelja na panel ploču: višu silu ili ipak u slučaj (za koji se odgovara kada je u pitanju tzv. objektivna odgovornost), čime je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP u vezi čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP zbog čega odluke u tom dijelu nije moguće ispitati.

 

15. Budući da su u presudama nižestupanjskih sudova, pored pogrešnog pravnog pristupa po pitanju primjene čl. 965. st. 1. ZOO, navedeni nedostatni, nejasni i proturječni razlozi o vrsti odgovornosti tuženika te o tome je li  prema njihovom shvaćanju poskliznuće viša sila ili slučaj, a zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu ocijenjeni niti dokazi koji se odnose na visinu štete, valjalo je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, ukinuti obje nižestupanjske presude u predmetnom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pa je odlučeno kao u toč. I. izreke.

 

16. U ponovljenom postupku sudovi će otkloniti opisanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, raspraviti će sve odlučne okolnosti na koje je ukazano ovim rješenjem i u skladu s gore izraženim shvaćanjem o primjeni odredbe čl. 965. st. 1. ZOO te potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

 

17. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke.

 

Zagreb, 7. prosinca 2022.