- 1 -              Rev 2816/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2816/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đura Sesse člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja B. G., OIB … , II. tužiteljice A. G., OIB … , III. tužiteljice M. G., OIB … koju zastupa majka i z.z. A. G. i IV. tužiteljice S. G., OIB … svi iz Z., svi zastupani po punomoćnicima J. B., B. P. i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu B. i p., u Z. protiv tuženika H. o. k. d.d., OIB … , Z., kojeg zastupaju punomoćnici Ž. O., I. P. i dr., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. O., I. P. i F. O. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 3315/2017-3 od 5. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1874/14-44 od 3. travnja 2017. pod točkom I., II. i IV. izreke, u sjednici održanoj 7. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3315/2017-3 od 5. ožujka 2019. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom  u točki I. naloženo je tuženiku isplatiti I. tužitelju iznos od 1.500.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2016. pa do isplate, sve u roku od 15 dana. U točki II. naloženo je tuženiku isplatiti II. tužiteljici iznos od 250.000,00 kuna, III. tužiteljici iznos od 250.000,00 kuna, IV. tužiteljici iznos od 250.000,00 kuna sve zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2016. pa do isplate, sve u roku od 15 dana. U točki III. odbijen je kao neosnovan zahtjev I. tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 1.500.000,00 kuna za razdoblje od 29. svibnja 2014. do 25. svibnja 2016., zahtjev II. tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 250.000,00 kuna za razdoblje od 7. listopada 2014. do 25. svibnja 2016., zahtjev III. tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 250.000,00 kn za razdoblje od 7. listopada 2014. do 25. svibnja 2016. te IV. tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 250.000,00 kuna za razdoblje od 7. listopada 2014. do 25. svibnja 2016. U točki IV. naloženo je tuženiku naknaditi I. tužitelju parnični trošak u iznosu od 92.100,00 kuna, naknaditi II., III. i IV. tužiteljicima parnični trošak u iznosu od 22.500,00 kuna te naknaditi I. tužitelju, II. tužiteljici, III. tužiteljici i IV. tužiteljici parnični trošak u iznosu od 147.875, 00 kuna, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. travnja 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

2. Presudom suda drugog stupnja  u točki I. odbijena je kao neosnovana žalba i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1874/14-44 od 3. travnja 2017. u pobijanom dusuđujućem dijelu pod točkom I., točkom II. i točkom IV. izreke. U točki II. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe. U točki III. odbijen je zahtjev I., II.,III. i IV. tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

3. Protiv točke I., II. i IV. izreke drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnio je  tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijane presude odnosno podredno ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu na ponovni postupak. Traži trošak za sastav revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Prema odredbi članka 392.a stavka 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev I. tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje nastalom ozljeđivanjem u štetnom događaju-prometnoj nezgodi koja se dogodila 1. kolovoza 2013. te zahtjev II. tužiteljice (supruge I. tužitelja) i III. i IV. tužiteljice (kćeri I. tužitelja) za isplatom pravične novčane naknade  zbog osobito teškog invaliditeta njihova supruga odnosno oca.

 

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da se 1. kolovoza 2013.  dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali I. tužitelj kao biciklist i Z. V. kao vozač vozila osiguranog kod tuženika kada je na I. tužitelja dok se biciklom kretao uz desni rub kolnika državne ceste broj 306 iz smjera N. prema Z. , u mjestu Z., naletjelo kombi vozilo osigurano kod tuženika, skrenuvši iznenada ulijevo prema lokalnoj cesti broj 63048 i time oduzevši prednost prolaza tužitelju u kojem štetnom događaju je I. tužitelj dobio višestruke i po život opasne ozljede

- po završenom liječenju kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u vidu flakcidne (mlohave) tetraplegije (potpune oduzetosti sva četiri ekstremiteta) sa kontinencijom urina i stolice (nemogućnost spontanog mokrenja i stolice); na psihičkom planu se razvio larvirani reaktivni depresivni poremećaj te trajne posljedice koje umanjuju opću životnu aktivnost tužitelja sa neurološke, psihijatrijske i kirurške strane za 100%

 

9. Na temelju ranije navedenih utvrđenih činjenica prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev I., II., III. i IV. tužitelja osnovanim iz razloga što do nesreće ne bi došlo da je vozač vozila osiguranika tuženika prije poduzetog skretanja lijevo provjerio mogućnost sigurnog skretanja, kada bi uočio bicikl I. tužitelja i situaciju na kolniku te da je odustao od skretanja, dok to ne bude mogao obaviti na siguran način. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je cijeneći prirodu tjelesnih ozljeda koje je zadobio I. tužitelj u predmetnom štetnom događaju, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih boli i straha, brojne neugodnosti kojima je I. tužitelj bio izložen tijekom dugotrajnog liječenja, prirodu zaostalog naruženja koje predstavlja naruženje jačeg stupnja , prirodu zaostalih trajnih posljedica predmetnog ozljeđivanja te posebice činjenicu da je I. tužitelj osoba srednje životne dobi te da je bio vrlo aktivna osoba, a da je sada u potpunosti ovisan o pomoći drugih osoba, kao i da će duševne boli zbog smanjenja životna aktivnosti i duševne boli zbog naruženja osjećati još duži niz godina, smatra pravičnim iznos od 1.500.000,00 kn na ime povrede prava osobnosti. U odnosu na II., III. i IV. tužiteljicu koje su najbliže osobe I. tužitelju , koje su s njima u svakodnevnom kontaktu te zbog čijeg ozljeđivanja im je narušen obiteljski život  te svakodnevno proživljavaju teške duševne boli zbog njegovog sadašnjeg zdravstvenog statusa dosudio je pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u zatraženim pojedinačnim iznosima od 250.000,00 kuna.

 

10. Drugostupanjski sud primjenom odredbe članka 375. stavka 5. ZPP-a prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje i zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, te nalazi neosnovanim žalbene navode tuženika o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka.

 

11. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne proturječi dokazima koji prileže spisu te sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama.

 

12. Tuženik u reviziji ističe tzv. relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 299. ZPP-a i člankom 190. stavka 1. ZPP-a, koje bitne povrede odredaba parničnog postupka nije isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude. Revizija se može podnijeti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ovoga zakona koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom, a ne i pred prvostupanjskim sudom kako to revident navodi u sadržaju revizije. Stoga, obzirom se navodi revidenta odnose na postupanje prvostupanjskog suda (koje nije isticao u žalbi), a ne drugostupanjskog suda, ovaj sud ih nije razmatrao u okviru revizije, a sve iz ranije navedenih razloga.

 

13. Nadalje, ističe i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava pozivajući se na odredbu članka 1100. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima navodeći da je drugostupanjski sud propustio navesti u kolikom iznosu je cijenio svaku pojedinu kvalifikatornu okolnost kod I. tužitelja. Ovdje valja reći da su nižestupanjski sudovi vodili računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojim služi ta naknada kao i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. I to iz razloga što, imajući u vidu cjelokupnost zadobivenih ozljeda tužitelja (natučenje glave, ranu razderotinu i nagnječinu nosa, nagnječenje leđne moždine u vratnom dijelu, prijelom trnastog nastavka C4, prijelom trnastog nastavka C5 kralješka, prijelom lamine C7 lijevo bez pomaka, prijelom C61C7 segmenta vratne kralješnice s iščašenjem, prijelom prvog slabinskog kralješka, prijelom transverzalnog nastavka petog slabinskog kralješka, flakcidna tetraplegija, prijelom lateralih masa krstačne kosti obostrano, prijelom zglobne plohe krstačno crijevne kosti lijevo, prijelom gornje grane desne stidne kosti bez pomaka, prijelom lijevo acetabuluma bez pomaka, komplicirani višeiverni prijelom dijafize lijeve goljenične kosti, prijelom dijafize lijeve lisne kosti), trajanje liječenja i operativne zahvate, kao i posljedice štetnog događaja: potpune tetraplegije, I. tužitelj ne miče ramenima, aplicirana mu je govorna traheostoma u procesu njege gastrointestinalnog i urološkog sustava, te posljedica štetnog događaja na psihičkom planu I. tužitelja kod kojeg su vještaci utvrdili postojanje larviranog reaktivnog depresivnog poremećaja, čime su trajne posljedice ozljeda dovele do umanjenja opće životne aktivnosti tužitelja sa neurološke, psihijatrijske i kiruruške strane za 100%. Nadalje, u okolnostima konkretnog slučaja uzimajući u obzir dob I. tužitelja, kao i činjenicu da će I. tužitelj  duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i zbog naruženja osjećati još dugi niz godina, da je zbog posljedica navedene prometne nezgode I. tužiteljeva svakodnevica i način života potpuno promijenjen, primjerenim iznosom pravične novčane naknade u iznosu od 1.500.000,00 kn smatra i ovaj revizijski sud.

 

14. U odnosu na ocjenu provedenog medicinskog vještačenja te da se u tom smislu ne može ispitati drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu, čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a valja reći da je drugostupanjski sud detaljno i argumentirano obrazložio razloge zbog kojih smatra da je provedeno medicinsko vještačenje u skladu s pravilima struke, da su se vještaci u skladu s pribavljenom medicinskom dokumentacijom i pregledom I. tužitelja odgovorili na sve primjedbe tuženika te da iz tih razloga nije bilo potrebno provoditi novo vještačenje. U tom smislu drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni te nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

 

15. U odnosu na dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti u odnosu na II. i III. tužiteljicu revident smatra dosuđene iznose previsoko određenim,  dok u odnosu na IV. tužiteljicu u suštini ističe prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u smislu je li IV. tužiteljica osoba koja je na odgoju i skrbi I. tužitelja, koji prigovor se ne može isticati u revizijskom stupnju postupka. Zaključak je nižestupanjskih sudova da su II.,III. i IV. tužiteljice najbliže osobe, koje su s I. tužiteljem u svakodnevnom kontaktu te da zbog ozljeđivanja I. tužitelja s kojim su u svakodnevnom kontaktu ozbiljno narušen njihov dotadašnji obiteljski život te da iste proživljavaju svakodnevno teške duševne boli zbog sadašnjeg zdravstvenog statusa I. tužitelja, koji zaključak prihvaća i ovaj revizijski sud. Suprotno navodima revidenta drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući se u tom dijelu drugostupanjski sud pozvao na razloge iz prvostupanjske presude u smislu odredbe članka 375. stavka 5. ZPP-a.

 

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti reviziju tuženika temeljem odredbe članka 393. ZPP-a te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 7. prosinca 2022.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.