- 1 -              Rev 871/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 871/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Đura Sesse člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. B. S., OIB ... iz Z., 2. Š. J., OIB ... iz B., 3. A. S. M., OIB ... iz B., i 4. T. S., OIB ... iz Z., koje zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. b. c. Z., OIB ... , Z., uz sudjelovanja umješača na strani tuženika C. o. d.d., OIB ... , Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4706/18-2 od 13. studenog 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5262/10-88 od 4. srpnja 2018., u sjednici održanoj 7. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužiteljica B. S. i A. S. M. podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4706/18-2 od 13. studenog 2018. kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se revizija tužitelja Š. J. i tužitelja T. S. podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4706/18-2 od 13. studenog 2018. kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom štete od tuženika i to tužiteljica B. S. i A. S. M. svake za iznos od 230.000,00 kn a tužitelja Š. J. i T. S. svakog za iznos od 115.000,00 kn, kao i zahtjev za naknadom parničnih troškova.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Tužiteljice B. S. i A. S. M. (dalje. 1. i 3. tužiteljice) podnose reviziju protiv drugostupanjske presude temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), dok tužitelji Š. J. i T. S. (dalje: 2. i 4. tužitelji) podnose reviziju protiv drugostupanjske presude temeljem čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP.

 

4. Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev i tužiteljima dosudi naknada parničnih troškova, podredno da se pobijana presuda ukine uz naknadu troškova povodom revizije.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija 1. i 3. tužiteljica iz čl. 382. st. 1. ZPP je neosnovana, dok je revizija 2. i 4. tužitelja iz čl. 382. st. 2. ZPP nedopuštena.

 

7. Kako je vrijednost predmeta spora po zahtjevu (svake) 1. i 3. tužiteljice 230.000,00 kn u odnosu na iste revizija je dopuštena temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, dok je revizija 2. i 4. tužitelja ispitana temeljem čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP.

 

8. U odnosu na reviziju 1. i 3. tužitelja pobijana presuda ispitana je temeljem čl. 392.a st. 1. ZPP, dakle samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog smrti I. S. – supruga 1. tužiteljice i oca 3. tužiteljice, a očuha 2. i 4. tužitelja.

 

10. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja a sud drugog stupnja je prihvatio činjenična utvrđenja suda prvog stupnja kao i ocjenu da na strani tuženika ne postoji odgovornost za smrt pok. I. S. uslijed liječenja u ustanovi tuženika, odnosno da je liječenje obavljeno u skladu sa pravilima struke i da je smrtna posljedica uslijedila unatoč svim poduzetim mjerama u skladu sa pravilima liječničke struke, kao i da je odluka o operativnom zahvatu pok. I. S. opravdano donijeta u skladu sa pretpostavljenom dijagnozom karcinoma gušterače na koju su upućivale prethodno obavljene pretrage, pa da stoga ne postoje pretpostavke odgovornosti za neimovinsku štetu zbog smrti bliske osobe tužiteljima u smislu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO).

 

11. Suprotno tvrdnji 1. i 3. tužitelja, osporena presuda sadrži pravilno sastavljeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 5. ZPP, kojom je propisano da, ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava, pa kako je drugostupanjska presuda donesena upravo primjenom navedene odredbe, ta presuda nema nedostataka na koje se 1. i 3. tužiteljice pozivaju i nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

12. Također su neosnovani i navodi 1. i 3. tužiteljica da u ustanovi tuženika prilikom liječenja pok. prednika tužitelja liječnici nisu postupali sa povećanom pažnjom (čl. 10. st. 2. ZOO – pažnja dobrog stručnjaka) prilikom donošenja odluke o operativnom zahvatu.

 

13. Naime, provedenim liječničkim vještačenjem utvrđeno je da je operativni zahvat koji je izvršen sada pok. predniku tužitelja bio opravdano medicinski indiciran na temelju nalaza kojima su liječnici raspolagali, kao i da su svi nalazi upućivali upravo na dijagnozu koja je i bila postavljana – karcinom gušterače, dok su izostali simptomi upale gušterače.

 

14. Odredbom čl. 396. st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

15. Na temelju odredbe čl. 396. st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

16. S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude, tužitelji se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

17. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

 

18. U odnosu na reviziju 2. i 4. tužitelja prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, dok prema stavku 3. navedene zakonske odredbe, u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

19. Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP, jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

20. U slučaju da u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pa se posljedično tome revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.

 

21. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP 2. i 4. tužitelji su postavili slijedeća pravna pitanja za koja smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

„1. Da li u smislu odredbe čl. 1061. ZOO-a (NN 35/05, 41/08) bolnica kao poslodavac odgovara za štetu koju liječnik u radu prouzroči trećoj osobi po načelu presumirane krivnje?

 

2. Da li postoji odgovornost bolnice za štetu, ukoliko je štetna posljedica (smrt) nastupila zbog izvršenog operativnog zahvata, a ne sudbinskog tijeka bolesti?

 

3. Da li u odštetnoj parnici postojanje nepažnje utvrđuje sud ili vještaci medicinske struke?“

 

pozivajući se na razloge važnosti u smislu st. 3. čl. 382. ZPP (odluku ovog suda poslovni broj Rev-3374/93 od 11. svibnja 1995.,).

 

22. Tako, u odnosu na prvo postavljeno pitanje 2. i 4. tužitelji polaze od (pogrešne) pretpostavke da je zaposlenik tuženika odgovoran za nastanak štetne posljedice prilikom liječenja.

 

24. Polazeći od sadržaja revizije 2. i 4. tužitelja u pogledu drugog postavljenog pitanja proizlazi da istom sadržajno osporavaju činjenična utvrđenja suda prvog stupnja prihvaćena od strane drugostupanjskog suda), odnosno da istim iznose svoju ocjenu provedenih dokaza što je ovlašten izvršiti samo sud (čl. 8. ZPP), a pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije niti zakonom predviđen razlog za podnošenje revizije (čl. 385. ZPP), dok trećim postavljenim pitanjem 2. i 4. tužitelji također polaze od pogrešnog pristupa da je utvrđenje suda u pogledu odštetne odgovornosti tuženika, odnosno ocjene da u postupanju liječnika zaposlenih u ustanovi tuženika nije bilo nepažnje, utemeljeno na nalazu vještaka. Naprotiv, zaključak nižestupanjskih sudova je utemeljen na pravnoj ocjeni je li postupanje liječnika tuženika prilikom liječenja pokojnog prednika 2. i 4. tužitelja bilo u skladu sa dužnom pažnjom u smislu čl. 10. st. 2. ZOO a koji zaključak su nižestupanjski sudovi izveli nakon što je pribavljeno stručno mišljenje liječnika vještaka o načinu postupanja kakvo je uobičajeno u sličnim oboljenjima slične anamneze i simptoma.

 

25. Neosnovano 2. i 4. tuženici tvrde da je pobijana presuda protivna sudskoj praksi, konkretno odluci ovoga suda Rev 3374/93 od 11. svibnja 1995. budući da je u tom predmetu iznijeto pravno shvaćanje u odnosu na drugačije činjenično stanje od onoga koje je utvrđeno u ovom postupku.

 

27. Stoga, u svakom slučaju, revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP je nedopuštena jer ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 7. prosinca 2022.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.