- 1 -              Revd 2988/2022-2

Broj: Revd 2988/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. R. iz V., (prije na adresi Š.), OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:..., koju  zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-363/2021-2 od 8. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-627/2018 od 9. prosinca 2020., u sjednici održanoj 7. prosinca 2022.,

r i j e š i o   j e:

Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-363/2021-2 od 8. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-627/2018 od 9. prosinca 2020.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. U odnosu na prvo pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije "Predstavlja li smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe, odnosno pripada li tuženiku u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ZPP treba navesti kako se kod stupnjevite tužbe kao vrijednost predmeta spora, mjerodavna za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a kad ona nije naznačena onda se vrijednost predmeta spora, sukladno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP predmnijeva u iznosu 50.000,00 kuna. Nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva (čl. 40. st. 1. ZPP), pri čemu specificiranje, ranije neodređenog, tužbenog zahtjeva (postavljanje novčanog zahtjeva) kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe (tako i u odluci broj Rev-589/2021 od 11. listopada 2022.).

4.2. Nadalje, drugo pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ("Treba li Republici Hrvatskoj kao tuženiku kada je već u postupku mirnog rješenja spora tužitelju predložila sklapanje nagodbe u odgovoru na tužbu učinila nespornim odgovarajući iznos a kod činjenice da tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora i u tužbi nije određeno postavio tužbeni zahtjev priznati pravo na naknadu troškova u smislu odredbe čl. 157. Zakona o parničnom postupku u odnosu na taj nesporni (priznati) iznos?") treba navesti kako tuženica tijekom postupka nije priznala tužbeni zahtjev. Osim toga, odredba čl. 157. ZPP propisuje pravila naknade parničnih troškova u slučaju kada tuženik nije dao povod za tužbu i kada je, prije nego to se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev. Stoga odgovor na drugo pitanje postavljeno u prijedlogu nije važno za odluku u sporu, pa time niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, tuženica drugim postavljenim pitanjem pokušava sugerirati činjenicu kako je tužitelju još u postupku mirnog rješenja spora ponudila odgovarajući iznos naknade za obavljeni prekovremeni rad, što ne korespondira s činjenicama u spisu iz kojeg proizlazi da je tuženica povodom tužiteljeva zahtjeva za mirno rješenje spora i u danom odgovoru na tužbu tužitelju osporavala pravo na utuženu naknadu za prekovremeni rad.

5. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na niti jedno od postavljenih pravnih pitanja, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP u vezi čl. 387. st. 5. ZPP odlučio kao izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. prosinca 2022.