1              Poslovni broj: Gž-1825/2022-3

Poslovni broj: Gž-1825/2022-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TZ O. D. R., zastupane po punomoćniku M. L., odvjetniku u O. protiv tuženih: 1. A. T. iz K., 2. Ć. T. pok. A. iz K., oboje zastupanih po punomoćniku F. V., odvjetniku u O., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženih protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, poslovni broj Pst-1328/13 od 16. prosinca 2014., na sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženih kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, poslovni broj Pst-1328/13 od 16. prosinca 2014.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

I. Utvrđuje se naspram tuženih da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 2041/3 (dio kat. čest. 3020) k.o. D., površine 68m2.

II. Ovlašćuje se tužitelj da, temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti, zatraži uknjižbu svoga prava vlasništva, za cijelo, nad navedenom nekretninom, uz prethodno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika pod 2. Ć. T. pok. A.

III. Nalaže se tuženima da - na jednake dijelove - u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplate tužitelju iznos od 28.300,00 kn.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žale se tuženici koju pobijaju istu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije zahtjev tužitelja, podredno da uvaži žalbu tuženih i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje da je isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 2041/3 (dio kat. čest. 3020) k.o. D., površine 68m2. te zahtjev kojim se ovlašćuje temeljem presude zatražiti provedbu upisa stečenog prava vlasništva nad istom nekretninom u zemljišne knjige.

 

6. Iz stanja spisa proizlazi da je u predmetnom postupku doneseno više odluka i to:

- presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, poslovni broj P-1339/09 dana 3. studenog 2011. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a koja je po žalbi tužitelja ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžx-1685/11 od 12. travnja 2012.,

- presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, poslovni broje Pst-641/12 dana 21. lipnja 2013. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, a koja je po žalbi tuženih ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžp-1152/13 dana 10. listopada 2013.,

- presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, poslovni broj Pst-1328/13 dana 16. prosinca 2014. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja a koja je po žalbi tuženih preinačena presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžp-342/15 dana 26. ožujka 2015. na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja,

- rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-x-942/15-2 od 29. ožujka 2017. kojim je prihvaćena revizija tužitelja i ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžp-342/15 dana 26. ožujka 2015.,

- presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1989/17 od 14. rujna 2017., kojom je preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužitelja cijeneći da tužitelj u konkretnom slučaju pravo vlasništva nije stekao temeljem odluke suda (presude Općinskog suda u Omišu br. P – 501/89 od 3. svibnja 1991.), da nije dokazao da je stekao to pravo nakon 1991., te da iz rezultata provedenog postupka nije utvrđeno da su tuženici imali saznanja da OLT O. nije vlasnik sporne nekretnine i da im je bilo poznato izvanknjižno stanje, čime su prema ocijeni drugostupanjskog suda stekli predmetnu nekretninu prema načelu povjerenja u zemljišne knjige, koja presuda je po reviziji tužitelja ponovno ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-x-763/18-4 od 6. srpnja 2022.

 

7. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da iz Ugovor o prodaji nekretnina od 29. svibnja 1996. spisa) proizlazi da je OLT d.d. O. prodao, a A. T. iz K. kupio, između ostaloga, predmetnu nekretninu čest. zem. 2041/3 k.o. D. (čl. 1. ugovora),

- da iz z iskaza svjedoka: A. E., J. V., M. V. jasno proizlazi da je zapravo navedena predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja - TZ O. D. R.,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Omišu, poslovni broj P-501/89 od 3. svibnja 1991. utvrđeno da je spram tuženika RO O. LJ. Ž i TS O. tužitelj TD P.p. iz D. (pravni prednik tužitelja u ovom predmetu) isključivi vlasnik nekretnine čest. zem. 2041/3 k.o. D.,

- da nije vjerodostojan iskaz tuženika pod 1. u dijelu gdje navodi da su mu predstavnici prodavatelja prilikom pregovaranja oko sklapanja ugovora o prodaji nekretnina neposredno prikazali na terenu predmetnu nekretninu kao predmet kupoprodaje,

- da tuženik pod 1. zapravo nikada nije kupio predmetnu nekretninu čest. zem. 2041/3 k.o. D. od O.-a, odnosno ta nekretnina da nije uopće bila predmet kupoprodaje, pa da  tuženik pod 1. u odnosu na nju nikada nije stekao pravo vlasništva, te ga nije kasnije mogao darovanjem prenijeti na tuženika pod 2.,

- da tužitelj kao vlasnik raspolaže predmetnom nekretninom, razvidno je i iz u spisu priloženi ugovora o zakupu javnoprometne površine (listovi 153 - 183. spisa).

 

8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je cijeneći iskaze u postupku saslušanih svjedoka (A. E., J. V. i M. V.), iskaze stranaka (tuženika pod 1.), stručni nalaz i mišljenje vještaka mjernika, te isprave priložene spisu, a sve prema zapažanjima s izvršenog očevida uz nazočnost i identifikaciju vještaka mjernika, prihvatio zahtjev tužitelja cijeneći utvrđenim da je tužitelj pravo vlasništva nad nekretninom čest. zem. 2041/3 k.o. D. nedvojbeno stekao temeljem kupnje od stvarnih vlasnika: M. V., F. V. i M. V. (arg. iz čl. 20. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima; Narodne novine br. 53/91, 92/94; u daljnjem tekstu: ZOVO) i da je prednik tuženika kada je temeljem ugovora o prodaji nekretnine tuženiku 29. svibnja 1996. raspolagao nekretninom znao, odnosno trebao znati, da raspolaže vlasništvom koje nije stekao kao i da je ta okolnost bila poznata i tuženiku pod 1. kod sklapanja pravnog posla, pri čemu da je potrebno imati u vidu i sadržaj pravomoćne presude Općinskog suda u Omišu br. P – 501/89 od 3. svibnja 1991., cijeneći je u kontekstu ostalih provedenih dokaza na okolnost da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja. Stoga da je tužitelj ovlašten da zahtijeva utvrđenje svoga prava vlasništva (arg. iz čl. 187. st. 1. i 2. ZPP) te njegovu uknjižbu u zemljišnu knjigu (arg. iz čl. 33. ZOVO).

 

9. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP, a o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

10. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje za prosuđivanje o osnovanosti zahtjeva tužitelja, osnovano je prvostupanjski sud, a pozivom na citirane odredbe zaključio da je zahtjev tužitelja osnovan.

             

11. Naime, vlasništvo nekretnine temeljem pravnog posla shodno odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 76/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. Isti način stjecanja primjenom odredbe čl. 388. st. 2. ZV (ako je pravo vlasništva temeljem pravnog posla stečeno do 1. siječnja 1997. kada je na snagu stupio ZV) regulirale su odredbe čl. 33. ZOVO. S druge strane, u okolnostima kada je pravo vlasništva temeljem pravnog posla stečeno do 1. rujna 1980. (dakle, do stupanja na snagu ZOVO) u primjeni pravnih pravila Općeg građanskog zakonika sudska praksa tumačila je tako da se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige već i faktičnim izvršenjem pravnog posla, dakle kada je pravni posao bio izvršen.

 

12. Iz tijeka postupka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj vlasništvo nad predmetnom nekretninom stekao temeljem kupoprodaje od stvarnih vlasnika M. V., F. V. i M. V. koja nekretnina nije bila predmet prodaje Ugovora o prodaji od 29. svibnja 1996. niti su tuženici bili u posjedu iste, a nekretnine koje je O. O. prodao A. T. a A. darovao Ć. T. kojih je bio stvarni vlasnik bile su vidljive na terenu (ograđene žicom) dok se prijeporna nekretnina nalazila izvan toga a kako to i proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka kao i samog iskaza tuženika pod 1., te očevida na licu mjesta, kao i ugovora o zakupu, dakle prednik tuženika nije mogao na drugog prenijeti pravo vlasništva prijeporne nekretnine kada nije ni sam bio vlasnik iste, a čemu u prilog ide i presuda  Općinskog suda u Omišu br. P – 501/89 od 3. svibnja 1991. kojom je tužitelj utvrđen vlasnikom iste.

 

13. Dakle, u situaciji kada je tužitelji temeljem pravnog posla stekao pravo vlasništva i stupio u posjed prijeporne nekretnine prije 1. rujna 1980., odnosno do stupanja na snagu ZOVO u pri primjeni pravnih pravila Općeg građanskog zakonika sudska praksa tumačila je da se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige već i faktičnim izvršenjem pravnog posla, dakle kada je pravni posao bio izvršen, kao što je u konkretnom slučaju, pa je stoga neosnovano pozivanje tuženika na povjerenje u zemljišne knjige .

 

14. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa nalazom i mišljenjem vještaka geodeta, te iskazima saslušanih svjedoka koji identično iskazuju o vlasništvu tužitelja. Naime, sud je u postupku izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, svoje je uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u izvedenim dokazima. Kako ta ocjena nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja, to drugostupanjski sud prihvaća kao pravilnu ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja.

 

15. Žalba žalitelja svedena je na osporavanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda na način osporavanja izvršene ocjene dokaza, no, pri tome njihovi žalbeni navodi ne sadrže nikakve argumentirane ni vjerodostojne tvrdnje, koje bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda mogli dovesti u sumnju. Način na koji tuženici u žalbi iznose svoju interpretaciju činjenica te njihovi osobni zaključci u odnosu na postojanje određenih činjenica ne mogu se prihvatiti kao utemeljeni, jer nemaju uporište u provedenim dokazima.

 

16. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjano utemeljena na odredbi članak 154. stavak 1. i 155. ZPP koja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

 

17. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žalitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu po osnovi odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

Split, 7. prosinca 2022.