- 1 -              Revd 1454/2022-2

Broj: Revd 1454/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Siska, S., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik S. B. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu B., B. & p. u Z., protiv tuženice M. Ž., OIB: ... , radi iseljenja i predaje stana u posjed, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1415/2021-2 od 19. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda  Općinskog suda u Sisku broj Ps-1/2021-4 od 15. srpnja 2021., u sjednici održanoj 7. prosinca 2022.,

r i j e š i o   j e:

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja kao nedopušten.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1415/2021-2 od 19. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda  Općinskog suda u Sisku broj Ps-1/2021-4 od 15. srpnja 2021.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio pravno pitanje za koje navodi da je važno za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, smatrajući da je shvaćanje o tom pitanju na kojemu se temelji pobijana odluka odudara od shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske i drugostupanjskih sudova.

3.Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanje koje je podnositelj naznačio u prijedlogu ne udovoljava pretpostavkama dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP, jer se ne radi o pitanju koje bi bilo važno za odluku u sporu, a niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Naznačeno pitanje polazi od činjeničnih tvrdnji koje nemaju podlogu u činjeničnom stanju utvrđenom od strane nižestupanjskih sudova. Naime, upravo suprotno tvrdnjama podnositelja, sudovi su utvrdili da je tuženici otkazan ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom zbog neplaćanja režijskih troškova, da predmetna nekretnina predstavlja jedini dom tuženice, pri čemu tužitelj nije dokazao da bi mu ta nekretnina bila potrebna radi vlastitog korištenja ili zbrinjavanja (drugih) socijalno ugroženih (potrebitih) osoba, dok ekonomski interes tužitelja (koji proizlazi iz tuženičinog neplaćanja režijskih troškova) nije dovoljan razlog da se umiješa u pravo tuženice na dom. Pritom također valja reći da odluke na koje se je podnositelj pozvao (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1479/2018 od 29. siječnja 2020., te odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2782/2020 od 19. svibnja 2021. i Županijskog suda u Puli broj Gž-993/2020 od 5. listopada 2020.) nisu donesene u činjeničnoj i pravnoj situaciji koja bi bila podudarna konkretnom predmetu.

6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke  za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi sa čl. 387. st. 3. i 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 7. prosinca 2022.