REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 37 Pž-566/2021-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Kamelije Parać, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje
izvjestiteljice i Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA
HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u
Zadru, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika TANKERKOMERC d.d., Zadar,
Obala kneza Trpimira 2, OIB 89372508525, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici
iz Odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički & Partneri iz Zagreba i Odvjetničko
društvo Rude i partneri d.o.o. iz Šibenika, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i
rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-227/2019-24 od 12. studenog

2020., u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2022.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-227/2019-24 od 12. studenog 2020.

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-227/2019-24 od 12. studenog 2020.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom citiranom u izreci je naloženo tuženiku da plati
tužitelju iznos od 4.788.821,00 kn zajedno sa zateznim kamatama dok je u
pobijanom rješenju odbačen prigovor radi prijeboja te je odlučeno o naknadi troškova
postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je tuženik koristio nekretnine koje
predstavljaju pomorsko dobro, a nije za to plaćao koncesijsku naknadu. Nesporno je
u ovom postupku da tuženik koristi nekretnine koje su u zemljišnoj knjizi za k.o.
Zadar upisane kao pomorsko dobro kao i da u odnosu na navedene nekretnine ne
postoji sklopljen ugovor o koncesiji. Sporno je bilo jesu li predmetne nekretnine

Poslovni broj: 37 Pž-566/2021-3 2

doista pomorsko dobro za koje postoji poseban vlasničkopravni režim, je li tuženik
doista za iste dužan plaćati koncesijsku naknadu te je li tu naknadu, makar i
djelomično kako sam navodi, tuženik platio. Prema odredbi čl. 6. Zakona o
pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj: 158/03, 100/04, 141/06,
38/09, 123/11, 56/16 i 98/19; dalje: ZPDML) pomorsko dobro se upotrebljava ili
koristi u skladu s odredbama ovoga zakona. Upotreba pomorskog dobra može biti
opća i posebna. Opća upotreba podrazumijeva da svatko ima pravo služiti se
pomorskim dobrom sukladno njegovoj prirodi i namjeni. Posebna upotreba je svaka
ona upotreba koja nije opća upotreba ni gospodarsko korištenje pomorskog dobra.
Gospodarsko korištenje pomorskog dobra je korištenje pomorskog dobra za
obavljanje gospodarskih djelatnosti, sa ili bez korištenja postojećih građevina i drugih
objekata na pomorskom dobru, te sa ili bez gradnje novih građevina i drugih objekata
na pomorskom dobru. Sukladno odredbi čl. 7. ZPDML za posebnu upotrebu ili
gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra može se u Zakonom propisanom
postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija. Za obavljanje djelatnosti na
pomorskom dobru koja ne isključuje niti ograničuje opću upotrebu pomorskog dobra,
pravnim i fizičkim osobama daje se koncesijsko odobrenje. Nadalje, prema odredbi
čl. 10. ZPDML pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika
Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno
jedinica lokalne samouprave u skladu s odredbom Zakona. Člankom 37.a ZPDML
određeno je da Republika Hrvatska može poduzimati sve radnje radi zaštite
pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra, naknade
štete ili stjecanja bez osnove protiv osoba koje gospodarski koriste ili su koristile
pomorsko dobro bez koncesije ili koncesijskog odobrenja i time ostvarile određenu
korist ili svojim radnjama uzrokovale štetu. Prema odredbi čl. 1111. Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18;
dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge
osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno
druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije
moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Također, prema odredbi čl. 1120.
ZOO-a kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati,
nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist
koju je imao od uporabe. Analognom primjenom citiranih odredbi Zakona o obveznim
odnosima kao i odredbi Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama utvrđeno je
pravo tužiteljice na povrat stečenog bez osnove. U odnosu na visinu predmetnog
potraživanja za istaći je kako je čl. 37. ZPDML određeno da postupak za davanje
koncesije te kriterije za određivanje visine koncesijske naknade propisuje Vlada
Republike Hrvatske. Iz Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru
(„Narodne novine“ broj: 23/04, 101/04, 39/06, 63/08, 125/10, 102/11, 83/12 i 10/17;
dalje: Uredba) proizlazi način obračuna visine kako stalnog tako i promjenjivog dijela
koncesijske naknade, a koju Uredbu je i tužiteljica primijenila prilikom obračuna
utuženog potraživanja uzimajući u obzir naknadu za postojeće i izgrađene marine.
Tako je onda stalni dio uzet kao minimalan od 10,00 kn po zauzetom metru
kvadratnom luke što je u ovom slučaju ukupno 59.459 m2 (dio preuzet iz Obavijesti o
namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja
luke posebne namjene – luke nautičkog turizma – Marina Zadar i u svrhu
gospodarskog korištenja pomorskog dobra na dijelu k.o. Zadar – 56.211 m2 i dio za
pomorsko dobro izvan luke – 3.248 m2). Promjenjivi dio naknade utvrđen je također

Poslovni broj: 37 Pž-566/2021-3 3

prema Uredbi kao minimum od 4% od ostvarenog prihoda društva tuženika od
pomorskog dobra, koji prihod je utvrđen iz Zapisnika o obavljenom nadzoru
ostvarenih prihoda od obavljanja djelatnosti na pomorskom dobru u Marini Zadar od

26. srpnja 2017. U pogledu prigovora tuženika koji je istaknut radi prebijana je
utvrđeno da se o istom prigovoru već vodi parnični postupak i to povodom protutužbe
u postupku kojim je Republika Hrvatska tražila predaju u posjed predmetnih
nekretnina te je donesena nepravomoćna presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev

31. siječnja 2020. Stoga, kako se i na prigovor radi prebijanja primjenjuju pravila o
litispendenciji, prigovor je odbačen. Odluka o naknadi troškova postupka se temelji
na čl. 154 st. 1., 2. i 3. te čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

3. Protiv navedene presude je tuženik izjavio žalbe putem dva punomoćnika i
to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da
ovaj sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu, a podredno da ju ukine. U žalbi u
bitnome ponavlja navode istaknute u postupku pred sudom prvog stupnja te ističe da
sud nije obrazložio zašto je odbio izvesti predložene dokaze od strane tuženika te
ističe i da je i dalje sporna površina prostora koju tuženik koristi te smatra da ima
pravo koristiti predmetnu nekretninu. U pogledu pobijanog rješenja ističe kako je sud
pogrešno utvrdio pravnu narav tražbine iz postupka koji se vodio u predmetu istog
suda poslovni broj P-282/2017 jer je pravna priroda tog zahtjeva stvarno-pravna te
sprječava predaju u posjed predmetnih nekretnina. Ističe i da je sud pogrešno
postupio kada je odbio prekinuti postupak odnosno spajati ovaj postupak sa
postupkom u kojem tužitelj traži povrat posjeda predmetnog prostora. U pogledu
žalbe na odluku o naknadi troškova postupka ističe da je neosnovano priznat trošak
zastupanja na ročištima održanim 16. lipnja 2020. i 13. listopada 2020. jer je tužitelj
ponavljao već ranije iznijete pravne stavove.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. i 380. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19 i 80/22;
dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj
dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka ZPP-a, kao i na pravilnu
primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je odluka
prvostupanjskog suda pravilna i zakonita.

7. Navodima svoje žalbe tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost
pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom
prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne
dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

8. Neosnovano žalitelj ističe da sud prvog stupnja nije obrazložio zašto je
odbio provesti dokaze koje je tuženik predložio s obzirom da je sud obrazložio
razloge navodeći da je odbijen prijedlog koji se odnosi na financijsko vještačenje i to

Poslovni broj: 37 Pž-566/2021-3 4

iz razloga što je navedeno tuženik predlagao na okolnost utvrđenja odgovara li
utuženi iznos koncesijskim naknadama koje plaćaju i drugi koncesionari usporedivih
marina po lokaciji i veličini, a sud smatra da navedena okolnost nije relevantna za
utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, jer je utuženi iznos izračunat precizno
sukladno Uredbi, kako bi bio izračunat i za slučaj postojanja ugovora o koncesiji.
Pored toga sud je obrazložio zašto smatra da ostale dokaze nije trebalo provoditi, pa
je neosnovan žalbeni razlog da sud prvog stupnja nije obrazložio zašto nije proveo
ostale predložene dokaze. Naime tuženik je predložio provođenje dokaza na
okolnost prigovora prijeboja, a koji je sud odbacio te je predložio provesti dokaz
uvidom u dokumentaciju za koju je istaknuto da nije relevantna za donošenje odluke
u ovoj pravnoj stvari.

9. Neosnovano žalitelj ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio pravnu
prirodu postupka u predmetu Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-28/2/2017,
naime tuženik je u tom drugom postupku, koji se vodi radi predaje u posjed istog
prostora istaknuo prigovor u protutužbi kojim zahtjeva da mu se isplati naknada za
ulaganja u predmetni prostor te je sud u tom drugom predmetu utvrđivao iznos
naknade koja treba pripasti tuženiku za izvršena ulaganja u predmetni poslovni
prostor. Stoga je pravilno sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari odbacio prigovor
tuženika koji je istaknut radi prijeboja. Naime tuženik je istaknuo prijeboj upravo sa
identičnom tražbinom – naknadom za izvršena ulaganja, a o istome se ne može dva
puta odlučivati u parničnom postupku. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da je sud
prvog stupnja pogrešno utvrdio pravnu prirodu tražbine, jer se oba zahtjeva odnosne
na istu tražbinu odnosno naknadu za izvršena ulaganja u predmetni prostor.

10. Neosnovano žalitelj ističe da je sud prvog stupnja pogrešno odbio prijedlog
tuženika za prekid postupka odnosno spajanje postupaka je se u ovim postupcima
ne radi o identičnoj činjeničnoj i pravnoj stvari s obzirom da se različite činjenice
utvrđuju za predaju određene nekretnine u posjed a druge za naknadu za korištenje
tih nekretnina.

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio površinu prostora kojeg tuženik
koristi u luci utvrdivši površinu same luke te površine granica pomorskog dobra, a
koje je utvrđeno sukladno prisilnim propisima i podatcima o površini luke koju tuženik
koristi u ukupnom iznosu od 59.459 m2, dok je točna visina naknade utvrđena
sukladno propisima koji uređuju pitanje plaćanja naknade za koncesiju na
pomorskom dobru, kao dobru u općoj uporabi kojim gospodari Republika Hrvatska.

12. Stoga, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane
odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim
odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno
osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom
postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o
tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog
stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

13. Pravilna je i odluka o trošku postupka u pogledu usvojenog dijela tužbenog zahtjeva kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u

Poslovni broj: 37 Pž-566/2021-3 5

smislu odredaba čl. 155. ZPP-a, a uvidom u spis je utvrđeno da su održana ročišta
dana 16. lipnja 2020. i 13. listopada 2020. i to dana 16. lipnja 2020. pripremno
ročište, a dana 13. listopada 2020. je provedena glavna rasprava na kojoj su i
provedeni dokazi uvidom u spise te je zaključena glavna rasprava. Dakle,
neosnovano žalitelj ističe da je sud prvog stupnja pogrešno odlučio kada je tužitelju
dosudio naknadu troškova za pristup na predmetna dva ročišta.

14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je tuženik pobijao presudu i rješenje, ni
razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika je valjalo odbiti i
potvrditi pobijanu odluku sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. te čl. 381. ZPP-a.

Zagreb, 7. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać

Broj zapisa: eb316-53f0b

Kontrolni broj: 0fa42-33b3d-1ab4a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Kamelija Parać, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.