1              Poslovni broj: I Kž-374/2022-4

Poslovni broj: I Kž-374/2022-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. M., zbog krivičnog djela iz članka 289. stavka 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 23. lipnja 2022., broj Kv I-110/2022., u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba osuđenog S. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom uvodno citiranom presudom Županijski sud u Zagrebu je odlučujući o zamolbi za preuzimanje izvršenja kazne zatvora pod točkom I. izreke utvrdio da je osuđeni S. M. presudom Općinskog suda u Sarajevu od 9. travnja 2019., broj: 65 0 K 692611 18 K, proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 289. stavka 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, činjenično opisanog u izreci, pa je utvrđeno da to djelo sadrži bitna obilježja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od 1 do 10 godina, nakon čega je pod točkom II. izreke na temelju članka 70. stavka 1. i članka 71. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04. – dalje u tekstu: ZOMPO) osuđeni S. M. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

2. Protiv te presude žali se osuđeni S. M. po branitelju, odvjetniku B. K. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, povrede ustavnih i konvencijskih jamstva žalitelja i odluke o kazni s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "…ukine pobijanu presudu i vrati na ponovni postupak…".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s člankom 474. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.- dalje: ZKP/08.), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvoga stupnja u smislu odredbe članka 71. stavka 2. ZOMPO pravilno je, postupajući sukladno odredbama članka 70. i 71. istog Zakona, u izreku pobijane presude unio potpunu izreku i naziv suda strane presude kao i sankciju, te u obrazloženju presude iznio razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja sankcije. Nadalje, uvidom u spis nije utvrđeno postojanje niti jedne od negativnih pretpostavki za izricanje ove presude iz članka 73. stavka 2. i članka 74. citiranog Zakona. Iako je za svoju odluku prvostupanjski sud iznio samo sumarne razloge, isti su po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske dostatni da bi se pobijana presuda mogla ispitati.

6.1. Nadalje, iako žalitelj ističe da bi se radilo o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer pobijanom presudom osuđeniku S. M. nije uračunato vrijeme provedeno u pritvoru u državi presuđenja, ne može se raditi o navedenoj povredi, već eventualno o povredi kaznenog zakona iz članka 469. točka 6. ZKP/08. No, budući da iz strane presude, kao niti iz popratne dokumentacije ne proizlazi podatak koliko bi dugo imenovani osuđenik bio eventualno lišen slobode, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske nije počinjena niti povreda kaznenog zakona na način da bi bile povrijeđene odredbe o uračunavanju pritvora, istražnog zatvora ili izdržane kazne. Ako bi se takva okolnost utvrdila naknadno, navedenu situaciju sudac izvršenja bi pravno riješio sukladno članku 180. ZKP/08.

7. Isto tako, iako žalitelj navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, sadržajno se zapravo žali zbog odluke o kazni. Naime, pobijajući prvostupanjsku presude zbog odluke o kazni, osuđeni ističe kako je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir sve olakotne okolnosti, dob i stupanj zrelosti osuđenika, kao i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, njegov raniji život i neosuđivanost, no međutim žalitelj gubi iz vida odredbe članka 70. ZOMPO koje propisuju da domaći sud nije ovlašten preispitivati način i uvjete pod kojima je strani sud odmjerio i izrekao kaznu zatvora čije se preuzimanje izvršenja traži, dakako, osim ako se ne radi o nekoj od zapreka iz članka 74. ZOMPO. Kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, koja je odmjerena po članku 230. stavku 1. KZ/11. odgovarajuća je svim olakotnim i otegotnim okolnostima koje su cijenjene u stranoj presudi, a nalazi se i u okvirima raspona kazne propisanog hrvatskim propisom za to djelo.

8. Nije od utjecaja na pravilnost pobijane odluke niti žalbeni navod da je, s obzirom na dob osuđenika u vrijeme počinjenja kaznenog djela (mlađi punoljetnik), na njega sukladno odredbi članka 105. Zakona o sudovima za mladež trebalo primijeniti maloljetničko pravo jer primjena tog prava nije obligatorna kada se radi o mlađim punoljetnim počiniteljima.

9. Pravilnost i zakonitost pobijane odluke nije dovedena u pitanje ni žalbenim navodom osuđenika, a kojim očigledno smjera na bitnu povredu, odnosno povredu ustavnih i konvencijskih jamstva žalitelja ističući da je u prvostupanjskoj presudi dana pogrešna uputa o pravnom lijeku time što je pogrešno navedeno da rok za žalbu iznosi 3, umjesto 15 dana. Ovo stoga što pogrešna uputa o pravnom lijeku nema utjecaja na zakonom određeni rok za ulaganje žalbe i njezinih eventualnih dopuna, a posebice ne u situaciji kada je optuženik zastupan po branitelju. Dakle, u opisanoj situaciji nije došlo do povrede ustavnih i konvencijskih prava zajamčenih Ustavom ("Narodne novine" 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Međunarodni ugovori“ broj  18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05.,1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: EKLJP.) kako to pogrešno smatra žalitelj jer u konkretnom slučaju osuđenik nije ostao uskraćen za pravo na podnošenje žalbe.

10. Slijedom navedenog, budući da žalbom nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene ni povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 7. prosinca 2022.