Poslovni broj: Gž R-134/2022-2

 

 

 

             

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-134/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Biljani Bojanić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. iz S. B., OIB:... zastupane po punomoćnicima iz O. društva R. i kolege, odvjetnicima u Z.,  Pisarnica u S. B., protiv tužene O. bolnica D. J. B.", S. B.,  OIB:...zastupane po punomoćniku D. I., odvjetniku u S. B., radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-812/2021-23 od 7. listopada 2022., 7. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-812/2021-23 od 7. listopada 2022.

 

II              Odbija se zahtjev tuženice i tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da tužiteljici isplati razliku manje isplaćenih plaća u iznosu od 8.468,57 kuna/1.123,97 eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u navedenim bruto iznosima, onih koji su navedeni izrekom presude na pojedinačne mjesečne iznose, počev od 16. veljače 2016. pa do 16. veljače 2017., i to sve u roku od 15 dana (toč. I. izreke). Tuženici je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.587,50 kuna/741,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

2.              Protiv navedene prvostupanjske presude tuženica je podnijela pravovremenu žalbu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navode, o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, nadalje pogrešne primijene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbom, u bitnome, navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, zanemarujući čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, kao i odredbe čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka koji jasno ukazuju da nisu ispunjene pretpostavke za povećanje osnovice i da nisu nastupile okolnosti potrebne da bi došlo do usklađivanja plaće kao i da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su imale ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, što je isteklo 26. listopada 2016., a usklađivanje osnovice nije došlo u razdoblju dok su iste važile i bile u primjeni. Materijalno pravo je pogrešno primijenjeno obzirom da nije primijenjena odredba čl. 5. i čl. 6. Zakona o plaćama u javnim službama, kao i čl. 1. i čl. 2. Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama, a time i prvostupanjski sud pogrešno navodi kronologiju važenja pravnih propisa i propušta obrazložiti Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama, od 29. prosinca 2016. koja je stupila na snagu 1. siječnja 2017., te je trebalo i djelomično odbiti tužbeni zahtjev za siječanj 2017. budući je osnovica u tom mjesecu bila uređena odlukom Vlade RH. Pogrešno je i primijenjena odredba čl. 1. st. 1. i 2. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, koja se počinje primjenjivati godišnje od 1. siječnja, a što proizlazi iz čl. 1. Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. I u odnosu na trošak postupka, pravilno nije primijenjeno materijalno pravo, obzirom je dosuđen i priznat trošak postupka prema vrijednosti predmeta spora i prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a u dijelu u kojem je dozvoljena preinaka tužbe tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev, odnosno povukla tužbeni zahtjev za 404,42 kune, čemu se tuženica nije protivila i potraživala troškove postupka za povučeni dio, o tom zahtjevu tuženice nije odlučeno.

              Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i preinačenje presude odbijanjem tužbe i tužbenog zahtjeva, uz obvezu naknade troška postupka tuženici, a podredno prihvaćanje žalbe i ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

 

3.              Sud prvog stupnja postupio je sukladno čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14,70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP).

 

4.              Odgovorom na žalbu tužiteljica osporava navode žalbe, te predlaže istu odbiti uz naknadu troška odgovora na žalbu.

 

5.              Žalba tuženice nije osnovana.

 

6.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda, a pazeći pri tome, po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. na koju se žalbom poziva tuženica, obzirom presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava, te sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

 

6.1.              Prvostupanjska presuda ne sadrži ni druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

7.              U odnosu na postavljeni zahtjev i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

 

8.              Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u iznosu od 8.468,57 kuna/1.123,97 eur, u razdoblju od siječnja 2016. pa do veljače 2017.

 

9.              Između stranaka nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tužene i da tužena, kao poslodavac, predstavlja javnu službu, u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01, 39/09), te da je tužena u utuženom razdoblju isplaćivala plaću po osnovici od 5.108,84 kune, u odnosu na zatraženu osnovicu od 5.415,37 kuna. Tijekom postupka, kao i u žalbi, sporno je da li se na tužiteljicu primjenjuje Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje u tekstu: Izmjene Sporazuma) te da li se osnovom toga plaća tužiteljice obračunava s iznosom od 5.415,37 kuna umjesto s osnovicom od 5.108,84 kune.

 

10.              Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice cijeneći Sporazum o osnovici plaće u javnim službama, Dodatke Sporazumu, kao i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, uz čl. 9. st. 3. Zakona o radu, pozivom i na odluke Vrhovnog suda RH, kao i odluku Ustavnog suda RH broj U-III/3535/12 da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 16. listopada 2011. parafirao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, te je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima, čime su ispunjeni uvjeti za primjenu Dodatka Sporazumu o osnovici plaća od 16. listopada 2011., a o spornom pitanju i pozivom na Odluku Vrhovnog suda RH, Rev-1111/2020, te nakon utvrđenja visine razlike obračunate po osnovici od 5.108,84 kune, odnosno 5.211,02 kune za siječanj 2017., i 5.415,37 kuna za preostalo utuženo razdoblje, prema provedenom vještačenju je i prihvaćen tužbeni zahtjev koji je preciziran sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka.

 

11.              Za donošenje odluke u ovom predmetnom postupku treba cijeniti da je 23. studenog 2006. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama za po 6%, u 2007. i 2008. i 2009. godini. Nakon toga je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak tom Sporazumu kojim su se suglasili da se osnovica privremeno zamrzne na razini iz 2008. godine na iznos od 5.108,84 kune, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno, a odredbom čl. III. Dodatka Sporazuma utvrđen način povrata osnovice, na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što pokazatelj Državnog zavoda za statistiku ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesječja uzastopno za dva ili više posto.

 

12.              Odredbama čl. IV. – V. Dodatka Sporazumu ugovoreno je daljnje postupno povećanje osnovice radi usklađivanja plaće u javnim službama s prosječnim plaćama u RH, a pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzete u obzir prosječna plaća VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto plaću u RH.

13.              Između Vlade RH i Sindikata javnih službi 26. listopada 2011. sklopljene su Izmjene i dopune Dodatku Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama, time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi RH, ali su po predstavnici tog sindikata parafirane, a kojim je izmjenama promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. Dodatka, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. istog Dodatka, u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarenje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna, na način da se određuje ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III.-V. ovih Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesječja koliko je pad realnog tromjesječnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.

 

14.              Izmjenama i dopunom Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 16. listopada 2011., čl. III., propisano je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesječja uzastopno ( u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rata međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a 2 uzastopna tromjesječja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema Izmjenama i dopunama.

 

15.              Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune od 26. listopada 2011., donijeli su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u svezi sa čl. VII. Dodatka Sporazumu i utvrdili da je negativan rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od travnja 2011. do zaključno trećeg tromjesječja 2014., tj. 12. tromjesječja uzastopno, a u drugom tromjesječju 2015. zabilježen je rast BDP-a od 1,22% a u trećem tromjesječju 2015. rast BDP-a od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesječju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.

 

16.              Osnovom navedenog i da je odredbom III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. propisano da će  osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna, bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku ukaže na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesječja uzastopno, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno dva ili više posto, te da je od strane Državnog zavoda za statistiku 27. studenog 2015. objavljena prva procjena tromjesječnog BDP-a, dok je posljednji podatak za rast BDP-a od strane navedenog zavoda objavljen 4. prosinca 2015., proizlazi zaključak da tužiteljici pripada pravo na razliku plaće od 1. prosinca 2015. jer se odnosi na mjesec prema kojem su službeni pokazatelji Zavoda ukazali na rast međugodišnjeg realnog tromjesječnog BDP-a za dva tromjesječja uzastopno.

 

17.              Time su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, od 26. listopada 2011., prema kojoj se uskladba odgađa za onoliko tromjesječja za koliko je pada realnog tromjesječja BDP-a.

 

18.              Odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaća u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 128/09) propisano je da se osnovica plaća u javnim službama utvrđuje Kolektivnim ugovorom, zaključenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a ako Kolektivni ugovor nije potpisan, do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovica plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom.

 

19.              Odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaća u javnim službama propisano je da do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama, se primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi 13. svibnja 2009.

 

20.              Odredbom čl. 11. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., kojim je ugovoreno da se Dodatak Sporazuma i navedene Izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme (za razdoblje od 5 godina), a odredbom čl. 199. st. 1. Zakona o radu je propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen KU i u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje sadržaja i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih KU, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka nakon ugovorenog roka važenja Dodatka Sporazumu, sa Izmjenama i dopunama, time i obračun plaće tužiteljice po osnovi od 5.415,37 kuna.

 

21.               Nakon siječnja 2017. pa do potpisivanja KU za Državne službenike i namještenike u javnim službama, 7. prosinca 2017. ("Narodne novine" broj 128/17), osnovica nije bila ugovoreno, a posljedično tome bile su ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, prema kojem je Vlada RH imala pravo posebnom odlukom odrediti osnovicu plaće u javnim službama, što je i učinila Odlukom o visini osnovice obračuna plaće u javnim službama u visini od 5.211,02 kune.

 

22.              Zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjeni uvjeti za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćivana plaća  u utuženom razdoblju, budući je došlo do poboljšanja stanja i rasta međugodišnjeg tromjesječnog BDP-a, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine i to  2 ili više posto, za koji zaključak je prvostupanjski sud obrazloženjem naveo jasne i određene razloge koji žalbom nisu dovedeni u pitanje.

 

23.              Uz to, u odnosu i na žalbene navode da za siječanj 2017., nije bilo osnove za tu primjenu, isti nisu osnovani, jer je nakon siječnja 2017. došlo do potpisivanja Kolektivnog ugovora, te je za siječanj 2017. ostala osnovica od 5.415,37 kuna, dok je nakon toga u iznosu od 5.211,02 kune. Nevezano za to i u okviru provedenog utvrđenja visine razlike plaće, ista je u odnosu na siječanj 2017. obračunata po osnovici od 5.211,02 kune, kako to proizlazi iz nalaza vještaka a i navoda prvostupanjskog suda, pa je stoga i pravilno u odnosu na postavljeni zahtjev odlučeno.

 

24.              Vezano za žalbene navode kojima se spori odluka prvostupanjskog suda u odnosu na dosuđeni trošak postupka, obzirom na povučeni dio tužbenog zahtjeva, umanjenjem istog, isto se cijeni sukladno odredbi čl. 193. ZPP-a. Smanjenje tužbenog zahtjeva je raspolaganje tužiteljice koji ima značaj povlačenja tužbe, u smislu čl. 193. ZPP-a, a sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a, omjer uspjeha u parnici kao i vrijednost predmeta spora se računa prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove.

 

25.              Tužiteljica je povukla dio tužbenog zahtjeva obzirom na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 9.100,00 kuna, ali ta visina konačno postavljenog tužbenog zahtjeva ulazi i u bodovni razred iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 141/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22-dalje u tekstu: Tarifa) i to Tbr. 7/1, i stoga ne opravdava nadoknadu troška postupka u odnosu na dio povučenog tužbenog zahtjeva od 631,43 kn, sukladno čl. 155. ZPP-a.

 

26.              Slijedom navedenog obijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

27.              Obzirom da tuženica nije uspjela sa žalbom, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 166. ZPP-a nije joj dosuđen trošak žalbenog dijela postupka. Trošak odgovora na žalbu tužiteljici nije dosuđen, jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka, te je stoga odlučeno prema odredbi čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP-a.

 

U Puli-Pola 7. prosinca 2022.

 

 

Sutkinja

 

Biljana Bojanić,v.r.