1                            Poslovni broj: 21. Pr-2815/2021-9

 

 

 

Poslovni broj: 21. Pr-2815/2021-9

           

     Republika Hrvatska

  Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

 

              Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Lee Pihler, u pravnoj stvari tužiteljice S.K. iz O., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva iz Z., protiv tuženika Doma zdravlja, OIB: ..., radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 7. prosinca 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, D.P., odvjetnika iz O. i punomoćnice tuženika D.J., diplomirane pravnice, a objave 7. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I.               Nalaže se tuženiku Domu zdravlja, OIB:..., isplatiti tužiteljici S.K. iz O., OIB: ..., bruto iznos od 7.397,26 kn/981,79 eur[1] (slovima:sedamtisućatristodevedeset sedamkunadvadesetšestlipa/devetstoosamdesetjedaneurosedamdesetdevetcenta), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče:   

 

- na iznos od 415,47 kn od 16. veljače 2016. do isplate;

- na iznos od 449,91 kn od 16. ožujka 2016. do isplate; 

- na iznos od 464,67 kn od 16. travnja 2016. do isplate; 

- na iznos od 625,81 kn od 16. svibnja 2016. do isplate; 

- na iznos od 625,94 kn od 16. lipnja 2016. do isplate; 

- na iznos od 628,68 kn od 16. srpnja 2016. do isplate; 

- na iznos od 631,46 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate; 

- na iznos od 631,60 kn od 16. rujna 2016. do isplate; 

- na iznos od 631,60 kn od 16. listopada 2016. do isplate; 

- na iznos od 631,60 kn od 16. studenog 2016. do isplate; 

- na iznos od 631,60 kn od 16. prosinca 2016. do isplate; 

- na iznos od 614,37 kn od 16. siječnja 2017. do isplate; 

- na iznos od 414,55 kn od 16. veljače 2017. do isplate; 

 

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.218,75 kn/559,92 eur (slovima:četiritisućedvjestoosamnaestkunasedamdeset petlipa/petstopedesetdeveteuradevedesetdvacenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja 7. prosinca 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj putem punomoćnika kao radnica potražuje od tuženika kao poslodavca isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. temeljem odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u iznosu od ukupno 7.397,26 kn, sve uvećano za zakonske zatezne kamate za svaki mjesečni iznos neisplaćene plaće. Podneskom od 18. listopada 2022. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev potražujući za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. iznos od ukupno 7.397,26 kn, sve uvećano za zakonske zatezne kamate za svaki mjesečni iznos neisplaćene plaće izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu.   2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije, jer nije stranka sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i sindikata i ne može samostalno postupati po takvom sporazumu. Smatra da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te da je važenje Izmjena i dopuna isteklo 25. listopada 2016., kada je otpala pravna osnova za uskladbu plaća. Smatra da je ništetna i pravno nevaljana Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011., jer nije potpisana od strane svih sindikata koji su pregovarali s Vladom Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva. Na ročištu 7. prosinca 2022. tuženik nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva.

 

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovore o radu, obračunske isprave i obračun razlike plaće od 28. studenog 2022, a nije izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koju je u spis priložila tužiteljica koja se nalazi u e-spisu, jer se radi o izvorima prava koji su poznati sudu.

 

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, sud nalazi konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

 

5. Naime, nesporno je da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika u utuženom razdoblju, da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu, da je tuženik obračunavao plaću tužiteljici po osnovici od 5.108,84 kn bruto za razdoblje od siječnja 2016. do prosinca 2016. i po osnovici od 5.211,02 kn bruto za siječanj 2017., što je vidljivo i iz obračunskih isprava. Nije sporan ni izračun manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju u iznosu od ukupno 7.397,26 kn bruto. 

 

6. Sporna je pravna osnova, odnosno ima li tužiteljica pravo na obračun plaće po osnovici od 5.415,37 kn bruto za utuženo razdoblje. 

 

7.  Nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da je tužiteljica zaposlenica tuženika, te da je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici plaću, sukladno važećim propisima (čl. 90. Zakona o radu - NN 93/14 - u nastavku teksta ZR). 

 

8. Vlada Republike Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili su 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama za 2007., 2008. i 2009., povećava za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini, a da se primjenjuje od 1. siječnja svake godine.

 

9. Vlada Republike Hrvatske i gore navedeni sindikati javnih službi sklopili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U čl. II utvrđeno je da se danom potpisa ovog Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto. U čl. III ugovoreno je da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto. 

 

10. Nadalje, Vlada Republike Hrvatske i isti sindikati sklopili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, te je izmijenjen čl. III, kojim je sada određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Članak XI je također izmijenjen, te je utvrđeno da se dodatak Sporazumu i ove Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. 

 

11. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. usvojen je sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Odluka je donesena na temelju odredaba Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i na temelju sporazuma o arbitraži od 5. i 6. prosinca 2011. sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi - potpisnika Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. U donošenju odluke sudjelovali su predstavnici sindikata javnih službi i suprotno prigovoru tuženika, nije bilo nužno da ova odluka bude potpisana od strane svih sindikata koji su pregovarali s Vladom Republike Hrvatske. Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr408/12 i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/3535/12 proizlazi da ni izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora.

 

12. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. ne odnosi se na povrat osnovice, odnosno na čl. III Izmjena i dopuna, kojim je određena visina osnovice od 5.415,37 kn bruto. 

 

13. U čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Odredbom čl. 3. istog zakona propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2. ovog zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009.

 

14. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su 31. srpnja 2007. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/07). Odredbom čl. 49. st. 2. propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana. 

 

15. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su 4. listopada 2010. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10). Odredbom čl. 51. st. 2. propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 51. st. 4. propisano je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Odredbom čl. 52. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana. 

 

16. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su 12. prosinca 2012. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12). Odredbom čl. 51. st. 2. ponovno je propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 51. st. 4. propisano je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Odredbom čl. 52. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana. 

 

17. Prema čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) osnovica za izračun plaće utvrđivat će se Sporazumom sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske. 

 

18. Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016. (NN 123/16) određeno je da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017. 

 

19. Prema čl. 192. st. 1. ZR-a kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Odredbom čl. 199. st. 1. ZR-a propisano je da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. 

 

20. Iz Priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske od 28. kolovoza 2015. proizlazi da je bruto domaći proizvod realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz Priopćenja od 27. studenog 2015. proizlazi da je bruto domaći proizvod realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.

 

21. Iz Procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo i treće tromjesečje 2015. vidljivo je da je bruto domaći proizvod realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je bruto domaći proizvod realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.

 

22. Prema odredbi čl. 45. st. 1., 2., 4. i 5. u vezi s čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 157/14) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada. 

 

23. Kako je prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske utvrđeno da je u utuženom razdoblju došlo do rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno dva ili više posto, odnosno da je bruto domaći proizvod bio veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je bruto domaći proizvod bio veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., što daje aritmetičku sredinu od 2%, a imajući u vidu da su podaci za treće tromjesečje od 27. studenog 2015., sud nalazi da su se već tada ispunili uvjeti za primjenu čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojima je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), odnosno za primjenu više osnovice od 5.415,37 kn bruto u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kn bruto temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u razdoblju od siječnja 2016. do prosinca 2016., kao i u odnosu na osnovicu od 5.211,02 kn bruto temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća za siječanj 2017.

 

24. Time je neosnovan prigovor tuženika da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

 

25. U odnosu na prigovor tuženika da je važenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. isteklo 25. listopada 2016., sud nalazi da se u konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora sukladno čl. 199. st. 1. ZR-a. 

 

26. Naime, prema Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koje su sastavni dio kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, osnovica za obračun plaća u javnim službama od 5.415,37 kn bruto primjenjivati će se do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama, pri čemu se dodatak Sporazumu i ove Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina, odnosno do 26. listopada 2016., a kako je odredbom čl. 199. st. 1. ZR-a propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, očito je da je primjena osnovice produljena do 26. siječnja 2017. 

 

27. Nije osnovan prigovor tuženika da je nastupila zastara za sva potraživanja, jer je najstarije utuženo potraživanje za siječanj 2016. dospjelo 16. veljače 2016., a kako je tužba podnesena 15. veljače 2021., evidentno je da nije protekao zastarni rok od pet godina sukladno čl. 139. ZR-a.

 

28. Obzirom na navedeno, sud smatra da tužiteljici pripada ukupan iznos od 7.397,26 kn bruto (čl. 433. a st. 1. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u nastavku teksta ZPP) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - u nastavku teksta ZOO) tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom. 

 

29. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice putem odvjetnika. Tužiteljici je kao opravdan priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova, umjesto traženih 100 bodova, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - u nastavku teksta Tarifa), trošak sastava obrazloženog podneska od 18. listopada 2022. kojim je uređen tužbeni zahtjev u iznosu od 75 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu 7. prosinca 2022. u iznosu od 75 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što je ukupno 225 bodova,  što obzirom na vrijednost boda od 15,00 kn sukladno Tbr. 50. u vezi s Tbr. 48. t. 3. Tarife iznosi 3.375,00 kn, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 843,75 kn, sveukupno iznosi 4.218,75 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja, odnosno od 7. prosinca 2022. do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka odbijen je kao neosnovan.

 

Osijek, 7. prosinca 2022.

 

                                                                                                                                 Sudac

                                                                                                                       Saša Rešetar, v.r.

                                                                                                                 

                                                                                                                 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

             

Dostaviti:

1. tužiteljici putem punomoćnika

2. tuženiku

Nakon pravomoćnosti:

3. Poreznoj upravi 

Fiksni tečaj konverzije 7,53450