1

Poslovni broj: Gž R-177/2020-

Poslovni broj: Gž R-177/2020-

 

                                 U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz V. G.,  OIB: .... , zastupane po punomoćnici S. T. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika M. z. l. Z. d.d. iz V. G., OIB; ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi isplate i utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 7 Pr-11/2017-51 od 22. studenog 2019. i dopunske presude istog suda poslovni broj 7 Pr-11/2017-55 od 3. prosinca 2019. u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2022.

 

   p r e s u d i o   j e

              I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 7 Pr-11/2017-51 od 22. studenog 2019. potvrđuje.

              II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i dopunska presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 7 Pr-11/2017-55 od 3. prosinca 2019. potvrđuje za iznos od 28.000,00 kn/3.716,24 eur[1] s kamatama.

              III Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana dopunska presuda za iznos od 7.000,00 kn/929,06 eur s kamatama (preko iznosa od 28.000,00kn/3.716,24 eur do iznosa od 35.000,00kn/4.645,29 eur) i sudi:

              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.000,00 kn/929,06 eur s kamatama.

              IV Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 100,00 kn/13,27 eur, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

              V Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je izjava o odricanju od prava na punu otpremninu propisanu kolektivnim ugovorom datirana sa 2. siječnja 2017. ništetna i bez pravnog učinka (točka 1. izreka). Utvrđeno je da je sporazum o visini i načinu isplate otpremnine i pravima iz radnog odnosa broj ..... datiran sa 4. siječnja 2017. ništetan i bez pravnog učinka (točka 2. izreke). Tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 107.284,39 kn bruto/14.239,08 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2017. do isplate (točka 3. izreke).

2. Dopunskom presudom istog suda poslovni broj 7 Pr-11/2017-55 od 3. prosinca 2019. tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 35.000,00 kn/4.645,29 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2019. do isplate.

3. Protiv citiranih presuda žali se tuženik, s time da presudu suda prvog stupnja poslovni broj 7 Pr-11/2017-51 od 22. studenog 2019. pobija iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), dok dopunsku presudu istog suda poslovni broj 7 Pr-11/2017-55 od 3. prosinca 2019. pobija zbog bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a, predlažući da se presude preinače, podredno ukinu, uz obvezu tužiteljice na naknadu troška parničnog postupka.

4. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženika podnesenu protiv presude suda prvog stupnja poslovni broj 7 Pr-11/2017-51 od 22. studenog 2019., u kojem negira sve žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz obvezu tuženika na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Odgovor na žalbu protiv dopunske presude suda prvog stupnja poslovni broj 7 Pr-11/2017-55 od 3. prosinca 2019. nije podnesen.

6. Žalba tuženika protiv presude suda prvog stupnja poslovni broj 7 Pr-11/2017-51 od 22. studenog 2019. nije osnovana, dok je žalba protiv dopunske presude suda prvog stupnja poslovni broj 7 Pr-11/2017-55 od 3. prosinca 2019. djelomično osnovana.

7. Ispitujući pobijane presude u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijanih presuda bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda poslovni broj 7 Pr-11/2017-51 od 22. studenog 2019. sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je presudu moguće ispitati.

8.Pri tome okolnost da je donošenjem presude poslovni broj 7 Pr-11/2017-51 od 22. studenog 2019. sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo nije bilo od utjecaja na zakonitost citirane presude, budući da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odlučiti na jednak način, što će se nastavno obrazložiti.

9. Isto tako, okolnost da je sud prvog stupnja o troškovima parničnog postupka odlučio dopunskom presudom, umjesto rješenjem, nije bilo od utjecaja na zakonitost te odluke.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da su izjava o odricanju od prava na punu otpremninu propisanu Kolektivnim ugovorom, datirana 2. siječnja 2017. i sporazum o visini i načinu isplate otpremnine i pravima iz radnog odnosa broj .... datiran 4. siječnja 2017., ništetni i bez pravnog učinka, te zahtjev za isplatu iznosa od 107.284,39 kn bruto s kamatama  na ime razlike otpremnine pripadajuće tužiteljici.

11. U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu samostalni referent deviznih poslova te da je tuženik odlukom o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj CC-ADM-JF-DG-16-339-D, za koju je naznačeno da vrijedi od 16. prosinca 2016. tužiteljici otkazao ugovor o radu broj: ..... od 4. travnja 1996., te dodatke tom ugovoru o radu;

- da je tužiteljici narečena odluka o otkazu ugovora o radu uručena na radnom mjestu 19. prosinca 2016.;

- da je tužiteljica ostvarila ukupno 36 godina radnog staža u Z. l. Z. d.o.o. i kod tuženika, na kojega je bio prenesen ugovor o radu tužiteljice, te dodaci tom ugovoru o radu tužiteljice;

- da tužiteljica ima pravo na otpremninu;

-  da je čl. 28. st. 1. Kolektivnog ugovora propisana visina otpremnine u neto iznosu od 8.000,00 kn za svaku godinu radnog staža ostvarenog u Z. l. Z. d.o.o. i kod tuženika;

- da je tužiteljica 20. prosinca 2016. potpisala izjavu o odricanju prava na otkazni rok prema kojoj joj je radni odnos kod tuženika prestao 31. prosinca 2016.; izjavu o odricanju prava na punu otpremninu propisanu Kolektivnim ugovorom koja nosi nadnevak 2. siječnja 2017. i sporazum o visini i načinu isplate otpremnine i pravima iz radnog odnosa broj ..... koji nosi nadnevak 4. siječnja 2017.,

12. Ocjena je suda prvog stupnja da neovisno o tome je li tužiteljica izjavu o odricanju od prava na punu otpremninu i sporazum o visini i načinu isplate otpremnine i pravima iz radnog odnosa potpisala istog dana tj. 20. prosinca 2016., a da navedene isprave, i to izjava o odricanju prava na punu otpremninu nosi datum 2. siječnja 2017., a citirani sporazum 4. siječnja 2017., drži da je očitovanje volje tužiteljice valjano i proizvodi pravne učinke jer je učinjeno nakon uručenja otkaza - odnosno nakon dospijeća prava raspolaganja tražbinom. Naime, sud drži kako tužiteljica pogrešno navodi da se radnik može odreći prava na otpremninu tek istekom otkaznog roka, te da je odricanje od otpremnine od strane tužiteljice nakon uručenja otkaza, a prije isteka otkaznog roka protivno zakonu i stoga ništetno odnosno bez pravnog učinka. Naime, drži da je potrebno lučiti razliku između dospijeća prava raspolagati otpremninom u odnosu na dospijeće prava zahtijevati isplatu otpremnine. Po utvrđenju suda, a uvažavajući sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (presuda Revr-3599/99 od 9. veljače 2000., Revr- 415/04-2 od 16. studenog 2004.) pravo raspolagati otpremninom dospijeva uručenjem otkaza radniku, dok pravo zahtijevati isplatu otpremnine dospijeva prestankom radnog odnosa, odnosno drugačije ako je tako ugovoreno.

 

              13. Međutim, sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica bila u pravno relevantnoj zabludi prilikom potpisivanja narečene izjave o odricanju od prava na punu otpremninu propisanu Kolektivnim ugovorom i sporazuma o visini i načinu isplate otpremnine i pravima iz radnog odnosa, cijeneći da iz iskaza svjedoka I. D. proizlazi da je tužiteljica u tijeku 2016.  bila upoznata s mogućnošću dobivanja osobno uvjetovanog otkaza uz uvjet isplate umanjene otpremnine od 6.400,00 kn neto po godini radnog staža, što da je potvrdila i svjedokinja J. L., koja je iskazala da su svi znali da mogu dobiti osobno uvjetovani otkaz pod uvjetima da pristanu na isplatu manje otpremnine, ali da ni tužiteljici, a niti svjedokinji J. S., nije bila predočena mogućnost da im se, ukoliko ne potpišu predmetnu izjavu i sporazum, može isplatiti otpremnina u punom iznosu od 8.000,00 kn neto po godini staža. Naime, svjedok I. D. da je potvrdio kako tužiteljici nije bilo rečeno da nije dužna potpisati izjavu o odricanju od pune otpremnine, niti joj je rečeno da će onaj tko ne potpiše izjavu imati pravo na isplatu pune otpremnine, iako je to rečeno J. J., kako to proizlazi i iz iskaza svjedokinje T. T. Š., kojoj je nakon odbijanja potpisivanja isprava isplaćena otpremnina u punom iznosu, kao što je u punom iznosu otpremnina isplaćena i M. M., kako to proizlazi iz iskaza svjedoka I. D. i tužiteljice.

             

              14. Stoga sud prvog stupnja drži da je tužiteljica prilikom potpisivanja predmetne izjave i sporazuma bila u bitnoj zabludi (čl. 280. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, NN 35/05,41/08,125/11 i 78/15; dalje ZOO), jer da je bila upoznata s mogućnošću odbijanja potpisivanja predmetne izjave i sporazuma i ostvarenja isplate pune mirovine, zasigurno ne bi potpisala te isprave. Pri tome se poziva i na odredbu čl. 284. st.1. ZOO-a koja propisuje ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna.

 

              15. Dakle, sud smatra kako je tuženik kod tužiteljice izazvao zabludu ističući da se kod predmetnog otkazivanja ugovora o radu otpremnina može isplatiti samo u umanjenom iznosu, u namjeri da je time navede na potpis navedenih isprava. Osim toga, poslodavac da je potvrdio kako je kriterij da li će se isplatiti iznos od 6.400,00 kn ili 8.000,00 kn bio zavisan od reakcije radnika na potpis takve izjave.

 

16. Posljedično navedenom sud prvog stupnja utvrđuje da se tužiteljica osnovano smatra oštećenom jer je ostalim radnicima kojima su ugovori o radu otkazani na isti način kao i tužiteljici isplaćena otpremnina u iznosu od 8.000,00 kn neto po godini staža, te da je isplatom otpremnine od 6.400,00 kn neto po godini staža tužiteljica dovedena u nepovoljniji položaj od ostalih radnika. Zaključuje da je ponuda tuženika da se tužiteljici isplati iznos od 6.400,00 kn, u situaciji kada je moguća isplata 8.000,00 kn po godini staža protivna zakonskoj odredbi o zabrani diskriminacije (čl. 1. st. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije –"Narodne novine" broj 85/08 i 112/12), a poziva se i na odredbu čl. 91. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14) – da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, iz kojih razloga da su sporna izjava i sporazum protivni prisilnim propisima te u smislu odredbe iz čl. 322. st. 1. ZOO-a ništetni i bez pravnog učinka.

17. Stoga sud prvog stupnja nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem tužiteljici dosuđuje novčani iznos od 107.284,39 kn s kamatama.

18. Ovome sudu nije prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja da je neovisno o tome je li tužiteljica citiranu izjavu i sporazum potpisala 20. prosinca 2016., a da navedene isprave-izjava nosi datum 2. siječnja 2017. te sporazum 4. siječnja 2017., očitovanje volje tužiteljice valjano i proizvodi pravne učinke jer je učinjeno nakon uručenja otkaza, odnosno nakon dospijeća prava raspolaganja tražbinom.

19 Ovo stoga, jer je pitanje trenutka od kojeg radnik može slobodno raspolagati potraživanjem s naslova otpremnine vezano s trenutkom dospijeća tog potraživanja pa izjava radnika kojom se odriče otpremnine prije njezinog dospijeća ne proizvodi učinke (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Revr-228/11 od 20. travnja 2011., Revrv-819/13 od 2. listopada 2013. i dr.), a takva praksa potvrđena je i na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 28. studenog 2016.

20. Nadalje, i Ustavni sud Republike Hrvatske je ocijenio da se pravno stajalište sudova – da se prije dospijeća obveze na isplatu otpremnine radnik ne može pravno valjano odreći prava zahtijevati ispunjenje te obveze od poslodavca-zasniva na ustavnopravnom prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava (tako u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1995/2006 od 25. veljače 2009., "Narodne novine" broj 33/09).

21. Stoga, kako  je u postupku provedenim dokazima utvrđeno da je tužiteljica narečenu izjavu i sporazum potpisala 20. prosinca 2019., a ugovor o radu joj je prestao s danom 31. prosinca 2016., kada je dospjela obveza na isplatu otpremnine, proizlazi da se tužiteljica odrekla otpremnine prije njezinog dospijeća,pa je utoliko pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da su predmetna izjava i sporazum ništetni i da ne proizvode učinke.

22. Zbog toga i jer je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da su predmetne izjave i sporazum ništetni i bez pravnog učinka, za koji zahtjev je sud vezan, nisu od značaja žalbeni navodi kojima se upire da tužiteljica nije tražila poništaj navedenih isprava te upućivanje na razlikovanje pravnog pojma poništaja od ništetnosti te s tim u svezi i postavljanja adekvatnog tužbenog zahtjeva.

23. Cijeneći da je visina otpremnine, odnosno razlika otpremnine pripadajuća tužiteljici utvrđena provedenim financijskim vještačenjem, te iznosi 107.284,39 kn bruto, pravilno je tuženik obvezan na isplatu navedenog iznosa tužiteljici.

24. Djelomično je prihvaćena žalba tuženika u odnosu na odluku o parničnom trošku, budući da se žalbenim navodima osnovano ističe da se na ročištima održanim 15. studenoga 2017. i 9. svibnja 2018. raspravljalo isključivo o procesnim pitanjima, te da za navedena ročišta tužiteljici za zastupanje po punomoćniku odvjetniku pripada nagrada prema Tbr. 9. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje - Tarifa), u konkretnom slučaju za svako od tih ročišta u iznosima od po 1.250,00 kn. Isto tako, neosnovano je tužiteljici za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, a za sastav podneska od 28. kolovoza 2017., zaprimljen u sudu 1. rujna 2017. odmjerena naknada prema Tbr. 8. t. 1. Tarife umjesto prema Tbr. 8. t. 3. Tarife u iznosu od 500,00 kn, dok sastav podneska od 19. listopada 2017., zaprimljen 27. listopada 2017. nije bio potreban za vođenje postupka. Nagrada za pristup punomoćnice odvjetnice tužiteljice glavnoj raspravi na kojoj je zaključeno raspravljanje 17. rujna 2019. pravilno je odmjerena prema Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od 2.500,00 kn., kao i za pristup ročištu na kojem je objavljena presuda, na koji trošak ima pravo prema Tbr. 9. t. 3. Tarife.

25. Stoga je djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika parnični trošak dosuđen tužiteljici valjalo umanjiti za iznos od 7.000,00 kn s kamatama i odluku o parničnom trošku preinačiti na način pobliže naveden u izreci ove presude.

26. Tuženik nije uspio žalbom u odnosu na glavnu stvar, dok je u odnosu na troškove postupka uspio u omjeru od 20% (žalbom pobijao odluku o parničnom trošku za iznos od 35.000,00 kn što ujedno predstavlja vrijednost predmeta spora za odmjeru tog troška, uspio iznosom od 7.000,00 kn), pa mu za sastav žalbe u odnosu na odluku o parničnom trošku pripada nagrada prema Tbr. 10. t. 5. Tarife u iznosu od 100,00 kn, odnosno 20% od potpunog troška sastava žalbe, a koji potpuni trošak iznosi 500,00 kn. U preostalom je dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan.

27. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 2. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

28. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu pozivom na odredbu iz čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 7. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović