1                          Poslovni broj: Gž-730/2022-2

 

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. I., OIB: …, iz O., zastupane po odvjetnicima u ZOU R. V., S. B. i M. C., u O., protiv tuženika D. B., OIB: …, iz O., zastupanog po punomoćniku D. A., odvjetniku u O., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Psp-8/2021-10 od 25. travnja 2022., 7. prosinca 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I.) Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Psp-8/2021-10 od 25. travnja 2022.

 

II.) Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška izjavljivanja žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.) Sud prvog stupnja donio je rješenje kojim je u točki I. izreke odbio tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik D. B. iz T., OIB …, smetao tužiteljicu M. I. iz O., OIB …, u zadnjem mirnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu stana kao posebnog dijela zgrade u vlasništvu tužiteljice na adresi O. uz koji stan pripada i dio vanjske fasade – dio zida, na način da je bez suglasnosti tužiteljice, postavio klima uređaj – vanjsku jedinicu na vanjski dio zida koji pripada stanu u vlasništvu tužiteljice i to tako da se ista nalazi 30 cm na dijelu zida stana tužiteljice, gledajući s ulične strane lijevo od stana tuženika i 20-tak cm od visine prozora tužiteljice.

2. Nalaže se tuženiku da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda, na način da ukloni postavljeni klima uređaj – vanjsku jedinicu sa dijela zida koji pripada stanu u vlasništvu tužiteljice.

3. Zabranjuje se tuženiku da ubuduće poduzima radnje kojima bi se počinilo isto ili slično smetanje posjeda tužiteljice pod prijetnjom novčane kazne.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročene parnične troškove."

 

1.2.) Ujedno je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke rješenja).

 

2.) Protiv navedenog rješenja tužiteljica podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, a predlaže rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti, odnosno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužiteljica zahtijeva i naknadu troška izjavljivanja žalbe u ukupnom iznosu od 1.000,00 kn.

 

3.) Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.) Žalba nije osnovana.

 

5.) U ovom predmetu tužiteljica kao vlasnica i posjednica stana kao posebnog dijela zgrade na adresi u O. zahtijeva pružanje posjedovne zaštite, navodeći da ju je tuženik smetao u posjedu njenog stana time što je 8. srpnja 2021. bez njezine suglasnosti postavio vanjsku jedinicu klima uređaja na vanjski dio zida koji pripada njenom stanu, i to na površini od 30 cm tog dijela zida gledajući s ulične strane lijevo od stana tuženika i na visini od 20-ak cm iznad klupice prozora tužiteljice.

 

6.) Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - proč. tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6.1.) Posebno nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju ističe tužiteljica u žalbi, jer protivno navodima žalbe razlozi pobijanog rješenja nisu nerazumljivi i međusobno proturječni, a niti su proturječni utvrđenjima prvostupanjskog suda veznim za tuženikov čin postavljanja vanjske jedinice klima uređaja na dio vanjskog zida stana u vlasništvu i posjedu tužiteljice. Ovo stoga što je prvostupanjski sud unatoč utvrđenim činjenicama izveo zaključak da postavljanjem navedenog uređaja na način opisan u tužbi tuženik nije isključio tužiteljicu a niti ju je bitno ograničio u izvršavanju njezine faktične vlasti na predmetnoj nekretnini te je za svoj zaključak iznio valjane i potpune razloge.

 

7.) Suprotno tvrdnjama iznesenim u žalbi, to što je tužiteljica u posjedu i vlasništvu posebnog dijela nekretnine, tj. etažiranog stana, ne znači da je vanjski zid njenog stana u njezinom isključivom posjedu, jer fasada zgrade predstavlja zajednički dio nekretnine na kojem suposjed (faktičnu vlast) imaju svi stanari.

 

8.) Prema odredbama čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) te čl. 441. ZPP-a u postupku radi smetanja posjeda raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno je na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, poštenju posjeda i dr.

 

8.1.) Prema odredbi čl. 20. st. 2. ZV-a tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Dakle, u smislu navedene zakonske odredbe smetanje posjeda je ostvareno ako  je potpuno prestala faktična vlast dotadašnjeg posjednika (oduzimanje posjeda) ili ako je posjednikova faktična vlast u nekom pogledu ili u nekom dijelu ograničena tuđom faktičnom vlašću glede istog predmeta posjedovanja, ali nije sasvim isključena (uznemiravanje posjednika u posjedovanju).

 

8.2.) Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZV-a koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

 

8.3.) Odredbom čl. 24. st. 1. ZV-a propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

 

8.4.) Dakle, u postupku radi smetanja posjeda utvrđuje se samo stanje posljednjeg mirnog posjeda, odnosno suposjeda, te ima li poduzeta radnja za posljedicu isključenje tužitelja od dotadašnjeg posjeda odnosno suposjeda ili ograničenje dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti u smislu odredbi čl. 20. st. 2. odnosno čl. 24. st. 1. ZV-a.

 

9.) Sve odlučne činjenice koje se tiču tuženikove radnje i mjesta postavljanja vanjske jedinice klima uređaja u ovoj pravnoj stvari pravilno su utvrđene, te nisu ni sporne, kako i sama tužiteljica ističe u žalbi, iako ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Polazeći od utvrđenja da je tuženik vanjsku jedinicu klima uređaja postavio na način da se nalazi na 30 cm vanjskog zida stana tužiteljice, na udaljenosti oko 40 cm od prozora tužiteljice i na visini 20-ak cm iznad klupice istog prozora, sud prvog stupnja je izveo pravilan zaključak da tuženik nije izvršio čin smetanja u smislu odredbe čl. 20. st. 2. odnosno čl. 24. st. 1. ZV-a. Ovo stoga je vanjska jedinica klima uređaja postavljena na manjem dijelu vanjskog zida stana u posjedu tužiteljice, tj. na fasadi kao zajedničkom dijelu zgrade koji je u suposjedu stranaka i svih ostalih suvlasnika nekretnine odnosno stanara, i tim činom tuženik tužiteljici nije oduzeo posjed njenog stana, a niti joj je ograničio faktičnu vlast na njenom stanu, a isto tako nije ju u potpunosti isključio od dotadašnjega suposjeda spornog dijela fasade kao zajedničkog dijela zgrade, niti joj je bitno ograničio odnosno otežao dotadašnji način vršenja suposjeda na tom dijelu zgrade. Stoga, budući da poduzetom radnjom tuženik nije ostvario smetanje posjeda tužiteljice na njezinom stanu odnosno cijeloj nekretnini, prvostupanjski sud je protivno žalbenim tvrdnjama tužiteljice pravilno primijenio odredbe čl. 20. st. 2., čl. 21. st. 1., čl. 22. st. 2. i čl. 24. st. 1. ZV-a kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

 

10.) Ostala pitanja koja se tiču odnosa između stranaka kao suvlasnika zgrade nisu predmet postupka radi smetnja posjeda i nisu bitna za odlučivanje u ovom sporu. U ovom slučaju riječ je o radnji poduzetoj na dijelu zgrade koji je u suposjedu stranaka, a suposjednik zaštitu svojih prava ne može ostvarivati tužbom zbog smetanja posjeda protiv drugog suposjednika u situaciji kada ga drugi suposjednik nije potpuno onemogućio, odnosno znatno mu otežao posjedovanje suvlasničke stvari. U tom slučaju suposjedniku preostaje da svoja prava zaštiti u petitornoj parnici.

 

10.1.) U smislu odredbi čl. 82. ZV-a suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine ovlašten je, ne tražeći za to odobrenje od ostalih suvlasnika, u skladu s građevinskim propisima, o svome trošku izvesti određene radove, čak i promjenu za koju je potrebno zadrijeti u zajedničke dijelove nekretnine, pod uvjetom da je takva promjena uobičajena ili služi važnom interesu vlasnika posebnoga dijela, inače je svaki suvlasnik može zabraniti; ali ne može zabraniti postavljanje vodova za svjetlo, plin, energiju, vodu i telefon i sličnih uređaja, a ni postavljanje elektroničke komunikacijske infrastrukture, potrebnih prema stanju tehnike, ako nije moguć ili nije odobren priključak na postojeću antenu, te izvođenje radova kojima se osigurava nesmetan pristup, kretanje i rad osobama smanjene pokretljivosti (čl. 82. st. 1. al. 2. ZV-a).

 

10.2.) Mogućnosti instalacija uređaja koje ima u vidu odredba čl. 82. st. 1. al. 2. ZV-a, kao i drugih uređaja na zajedničkim dijelovima zgrade, tiču se pravnog odnosa između suvlasnika zgrade odnosno upravljanja suvlasničkom stvari i izvršavanja suvlasničkih ovlaštenja na nekretnini, a o čemu se ne može raspravljati u parnici radi smetanja posjeda.

 

10.3.) Naime, prema odredbi čl. 85. ZV-a cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako tim Zakonom nije što drugo određeno, dok prema odredbi čl. 38. st. 1. ZV-a svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

 

10.4.) U odnosu na žalbene navode kojima tužiteljica ukazuje da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 82. st. 1. al. 3. ZV-a, kojom je propisano da suvlasniku radi promjena na svome posebnom dijelu nije dopušteno zadrijeti u one dijelove nekretnine koji su kao posebni dio u vlasništvu drugoga suvlasnika bez njegova odobrenja, valja naglasiti da tuženik postavljanjem vanjske jedinice klima uređaja nije zadro u posebni dio u vlasništvu tužiteljice, jer kako je naprijed obrazloženo vanjski zid (fasada) zgrade nije posebni, već zajednički dio zgrade u suvlasništvu parničnih stranaka te svih ostalih suvlasnika cijele nekretnine. U odnosu na taj dio zgrade tužiteljica ne može zahtijevati posjedovnu zaštitu kao da se radi o njezinom isključivom posjedu, već samo zaštitu suposjeda, s tim da prema odredbi čl. 24. st. 2. ZV-a suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu. To znači da se u parnici zbog smetanja suposjeda ne može raspravljati o pitanjima vezanim za izvršavanje suvlasničkih ovlaštenja na zajedničkim dijelovima nekretnine, a postavljanje vanjske jedinice klima uređaja na fasadu zgrade upravo ulazi u domenu izvršavanja takvih ovlaštenja.

 

11.) Protivno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju valjano obrazložio da se u ovom predmetu povodom tužbe zbog smetanja posjeda stana tužiteljici ne može pružiti zaštita zbog ometanja odnosno oduzimanja vidika iz razloga što joj je postavljanom vanjskom jedinicom klima uređaja na sporni dio fasade zaklonjen vidik, kako tvrdi tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom i u žalbi. Tužiteljica nije tražila zaštitu posjeda prava služnosti vidika; u ovom postupku ona ni ne tvrdi da bi bila posjednik prava te služnosti, odnosno da je tuženik bio u obvezi propuštati radnje na svom stanu i odgovarajućem dijelu fasade kojima se tužiteljici oduzima vidik. Konačno, tužiteljica tužbom radi smetanja posjeda ne može ostvariti zaštitu od štetnih imisija tj. buke koju stvara klima uređaj, u kojem dijelu je nadopunila činjenične navode tužbe tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, s tim da se prilikom saslušanja u svrhu dokazivanja nije mogla izjasniti da se radi o prekomjernoj buci. Zaštita od štetnih imisija ne ostvaruje se posesornom tužbom u posebnom parničnom postupku, već tužbom u redovnom parničnom postupku.

 

12.) Slijedom navedenog, budući da sporna radnja tuženika nema značaj smetanja posjeda odnosno suposjeda tužiteljice u smislu odredbi čl. 20. st. 2. odnosno čl. 24. st. 1. ZV-a, a ujedno okolnosti kojima tužiteljica opravdava zahtjev za pružanje posjedovne zaštite ne mogu biti predmet raspravljanja u parnici zbog smetanja posjeda, već zbog njih tužiteljica kao suvlasnik eventualno može pokrenuti druge odgovarajuće postupke, pobijano rješenje kojim je tužbeni zahtjev odbijen doneseno je pravilnom primjenom materijalnog prava.

 

13.) Stoga je žalbu tužiteljice valjalo odbiti i rješenje prvostupanjskog suda potvrditi na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

14.) Budući da tužiteljica u sporu nije uspjela, u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a nema pravo na naknadu parničnog troška, uključujući trošak izjavljivanja žalbe, pa je zahtjev za naknadu tog troška odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 381. ZPP-a.

 

 

Bjelovar, 7. prosinca 2022.