- 1 -

                                  Broj: Jž-1117/2019

 

                              

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. G. H., zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 1. i t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine, broj 94/18), odlučujući o žalbi okr. G. H., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, od 23. lipnja 2020., broj: Pp J-695/2019-15, na sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. G. H. te prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. G. H. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 eura[1] (dvadesetšesteuraipedesetčetiricenta) u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom je okr. G. H. proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana činjenično opisanog pod t. 1. izreke pobijane presude, za koji je okrivljeniku utvrđena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna te zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana činjenično opisanog pod t. 2. izreke pobijane presude, za koji je okrivljeniku utvrđena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna pa je okrivljeniku izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne u roku od 90 dana od dana primitka pravomoćne presude te je okrivljenik obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

 

1.1. Istom presudom su na temelju čl. 76.a st. 1. i st. 4. u vezi sa st. 2. PZ-a, trajno oduzeti predmeti: 2 komada vatrenog oružja kategorije B i to pištolj marke „Glock“, model 27, kalibra 40, tvorničke oznake „xxxxx“, sa praznim spremnikom i pištolj marke „Glock“, model 26, kalibra 9x19 mm, tvorničke oznake „xxxx“, sa praznim spremnikom te 53 komada streljiva kalibra 9x19 mm za oružje B kategorije.

 

2. Protiv te presude okr. G. H. je pravodobno osobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i trošku postupka, predlažući usvojiti žalbu i ukinuti presudu, odnosno, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika od optužbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

 

6. Naime, okrivljenik u žalbi suštinski pobija presudu zbog pogrešnog zaključka prvostupanjskog suda da je on predmetne zgode kao vozač teretnog automobila posjedovao navedena dva pištolja i pripadajuće streljivo, iako on nije imao nikakvih saznanja da oružje uopće postoji, a kamoli da ga prevozi, što je sud trebao nesporno dokazati provođenjem vještačenja bioloških tragova te papilarnih linija na oružju, ističući i da je Vrhovnog sud Republike Hrvatske zauzeo stav „da bi netko bio u posjedu u ovom slučaju oružja, potrebno je da u trenutku kada se nalazi u detenciji oružja, kod njega  postoji volja i namjera za posjedovanjem u pravilu radi uporabe istog“.

 

6.1. Međutim, razmotrivši obranu okrivljenika iznesenu u prvostupanjskom postupku te navode u žalbi, ovaj sud je utvrdio da je okrivljenik drugačije iskazivao u obrani pred sudom kada je, osporavajući prekršaj, izjavio da je oružje i streljivo „samo prevozio u tovarnom prostoru u jednoj PVC vreći“ i da je „tom prilikom prevozio veću količinu marihuane“ iz čega ipak proizlazi da je okrivljenik znao da posjeduje oružje i streljivo bez potrebnih odobrenja sukladno čl. 70. st. 1. t. 1. i t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, držeći ga u tovarnom prostoru teretnog automobila, jednako kao što je znao i da prevozi drogu, što ukazuje da je bio svjestan da ostvaruje i zakonsko biće naprijed navedenih prekršaja. Pojam posjeda koji okrivljenik u žalbi citira pozivajući se na stav Vrhovnog sud Republike Hrvatske ne navodeći o kojoj eventualnoj odluci tog suda se radi, nije univerzalni pojam koji se primjenjuje na sve situacije jednako, već ovisi o zaštitnom objektu svakog pojedinog Zakona koji ga propisuje, a zaštitni objekt Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana je javna sigurnost, odnosno, sigurnost građana, dok je predmetnim odredbama zabranjeno nabavljati, držati ili nositi vatreno oružje, odnosno, posjedovati streljivo bez propisanih odobrenja, a što je okrivljenik učinio.

 

6.1.1. Naime, prekršajnom odredbom čl. 70. st. 1. t. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana se kažnjava fizička osoba koja:

„1. nabavlja, drži ili nosi vatreno oružje kategorije B bez odobrenja za nabavu oružja koje je izdalo nadležno tijelo (članak 11. stavak 4.)“, a odredbom čl. 70. st. 1. t. 7. istog Zakona, fizička osoba koja:

„7. posjeduje streljivo za oružje kategorije B, a nema važeći oružni list ili važeće odobrenje za nabavu oružja ili europsku oružnu propusnicu ili drugu ispravu o oružju izdanu na temelju međunarodnih ugovora (članak 30. stavak 3.)“

 

6.1.2. Iz ovih odredbi jasno proizlazi da je za postojanje prekršajne odgovornosti za predmetne prekršaje, dovoljno i postupanje iz nehaja (dok će počinitelj biti kriv za počinjenje prekršaja s namjerom samo ukoliko je propisom o prekršaju predviđena prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, a što u konkretnom predmetu nije slučaj - čl. 25. st. 1. PZ-a). Stoga se neosnovano okrivljenik poziva i na paušalno tumačenje posjeda prema kojem, da bi se moglo smatrati da osoba posjeduje predmet, mora kod iste „postojati volja i namjera za posjedovanjem u pravilu radi uporabe istog“, budući da se za opstojnost ovih prekršaja niti ne traži postupanje u namjeri, već je dovoljno postupanje i iz nehaja, sukladno čl. 25. st. 1. Prekršajnog zakona.

 

6.2. Slijedom iznesenog, pravilno je prvostupanjski sud na temelju ovakve obrane okrivljenika u postupku te iskaza svjedoka D. B., policijskog službenika koji je utvrdio prekršaje, koji je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan, u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 1. i t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana. Stoga se smatra neosnovanim i navod žalbe da je prvostupanjski sud radi dovođenja u vezu oružja s okrivljenikom, trebao provesti vještačenje bioloških tragova te papilarnih linija na oružju budući da je po stavu ovog suda, činjenično stanje dovoljno razjašnjeno na temelju rezultata izvedenih dokaza.

 

6.2.1. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

 

6.3. Po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

7. Razmotrivši odluku o kazni, povodom žalbenog navoda da okrivljenik kao otac skrbi o petero djece, da je bez primanja pa mu je izrečena kazna previsoka, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdio kazne primjerene stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda utvrđene novčane kazne primjerene su i dostatne kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer predstavljaju prvenstveno blažu vrstu budući da su za predmetne prekršaje propisane alternativno kazne zatvora u trajanju do 60 dana, a utvrđene su i u najnižim novčanim iznosima propisanim za predmetne prekršaje za koje su propisane novčane kazne u rasponu od 5.000,00 kuna do 40.000,00 kuna, iz čega je evidentno da je prvostupanjski sud imao u vidu i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika pa tako i okolnosti koje navodi u žalbi, a koje su dovoljno cijenjene u njegovu korist izricanjem navedenih, minimalnih kazni, suprotno žalbenim navodima. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, dao mogućnost žalitelju da ukoliko u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti, odnosno, od dana primitka ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

 

8. Iako okrivljenik u žalbi ne pobija presudu zbog odluke o oduzimanju predmeta, sama žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o oduzimanju predmeta. Stoga, razmotrivši odluku o oduzimanju predmetnog oružja i streljiva, ovaj sud smatra da je ista na zakonu osnovana te valjano i detaljno obrazložena, sukladno čl. 76.a st. 1. i st. 4. PZ-a kao i načelu razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a, a koja obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

9. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito, obvezalo okrivljenika na plaćanje paušalnog troška u iznosu od 200,00 kuna, a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenika od plaćanja navedenih troškova.

 

10. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u gotovo minimalno mogućem iznosu od 200,00 kuna, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika kao i osoba koje je dužan uzdržavati.

 

              11. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu, 7. prosinca 2022.

 

 

 

Zapisničarka:                                                                                              Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                         Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.