1              Poslovni broj: 17 Gž-929/2021-3

 

   

 

Poslovni broj: 17 Gž-929/2021-3

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić-Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja I. d.o.o., B., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M. u B., protiv tuženika P. P. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 63 Povrv-266/2019-62 od 8. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2022.

 

presudio je

              I Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 63 Povrv-266/2019-62 od 8. siječnja 2021.

              II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

              1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Č. sa sjedištem u Z. poslovni broj Ovrv-241/13 od 6. prosinca 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.327,23 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. kolovoza 2012. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Č. sa sjedištem u Z. poslovni broj Ovrv-241/13 od 6. prosinca 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.611,85 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. kolovoza 2012. do isplate te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Č. sa sjedištem u Z. poslovni broj Ovrv-241/13 od 6. prosinca 2013. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 575,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenje o ovrsi do isplate.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 8.656,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. siječnja 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

V Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 8.731,25 kn kao neosnovan.“

2. Tužitelj pobija navedenu presudu u točkama II., III. i V. izreke iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11.; dalje u tekstu: ZPP), posebno naglašavajući da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 8. ZPP-a i članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer tvrdi da sud nije pravilno ocijenio sve dokaze koji su provedeni te iste nije doveo u međusobnu vezu i da obrazloženje presude sadrži razloge koji su u suprotnosti sa sadržajem raspravnih zapisnika i dokaza koji su provedeni u postupku. Ističe da je iz otpremnice od 10. kolovoza 2012. vidljivo da je tuženik primio predmetna vrata te osporava da je isti u roku od dva mjeseca od otkrića navodnih skrivenih nedostataka obavijestio tužitelja o istim nedostacima. Tužitelj ustraje u navodima da je tuženik nakon primitka vrata zahtijevao promjenu istih, odnosno ističe da je kupcu dostavio ispravna vrata, a da su svi prepravci istih učinjeni na zahtjev kupca. Također navodi da je tuženik bio upozoren od strane D. M., zaposlenika tužitelja da zahtijevani prepravci mogu prouzročiti određene probleme u upotrebi vrata zbog čega smatra da se ne radi o skrivenim nedostacima budući da je do prepravka vrata došlo na zahtjev kupca. Napominje da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je preinaka rađena na zahtjev tuženika, a vrata koja su dostavljena prije preinake vještak smatra s velikom vjerojatnošću odgovarajućim, slijedom čega tužitelj smatra da je zaključak suda da vrata imaju bitne nedostatke pogrešan. Tužitelj ističe da je sud pogrešno ocijenio iskaze svjedoka G. M. i zakonskog zastupnika tužitelja I. P. s obzirom da je sud iz navedenih iskaza zaključio da su na predmetnim vratima postojali nedostaci, a budući da su navedeni svjedoci potvrdili da su isključivo na zahtjev tuženika pristupili naknadnim prepravkama vrata. Ističe da tužitelj kao pravna osoba ima interes da njegovi klijenti budu zadovoljni kako se ne bi proširila loša reklama pa su iz tog razloga učinjeni ustupci prema tuženiku u vidu prepravke vrata, a ne zbog nedostataka istih. Tužitelj ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u člancima 401. i 597. Zakona o obveznim odnosima budući da tuženik nije dokazao da je obavijestio prodavatelja o nedostacima te odredbu članka 596. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima budući da je tužitelj upozorio tuženika da prepravci vrata mogu utjecati na uporabu istih. Nadalje, tužitelj ističe da se pobijana presuda ne može ispitati budući da je u točci III. izreke iste ukinut platni nalog u dijelu kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu do 575,00 kuna, dok sud u obrazloženju presude navodi da priznaje tužitelju troškove ovršnog postupka kod javnog bilježnika u iznosu do 500,00 kuna. Konačno, tužitelj osporava odluku suda o troškovima parničnog postupka te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u točkama II., III. i V., a podredno da istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik ponosi žalbu protiv navedene presude iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a. Ističe da je u prvostupanjskom postupku isticao, a što je prvostupanjski sud konstatirao u pobijanoj presudi, da su se mane naručenih vrata pokazale kad su ista dostavljena, odnosno prilikom njihove ugradnje u vidu nefunkcionalnosti vrata, curenju vode kroz njih i nemogućnosti normalnog zaključavanja, te da je od tužitelja zahtijevao da nedostatak ukloni, potom da mu preda drugu stvar bez nedostatka, a po kojem zahtjevu tužitelj nije postupio. Tuženik smatra da je pogrešan zaključak suda da je istaknut prigovor sniženja cijene u ovom postupku budući da iz iskaza tuženika ne proizlazi da je tražio sniženje cijene, već da su mu navedeno predlagali djelatnici tužitelja, a na što on nije pristao. Ističe da je od tužitelja isključivo zahtijevao nova vrata, odnosno vrata koja je naručio. Tuženik navodi da prvostupanjski sud nije analizirao dio iskaza vještaka B. M. u kojem je naveo da vrata koja su dostavljena nakon preinake nisu bila funkcionalna za konkretni objekt, odnosno za konkretnu namjenu tih vrata. Konačno ističe da je prvostupanjski sud iz provedenog građevinskog vještačenja utvrdio da ugrađena vrata imaju bitne nedostatke koji dovode do smanjenja njihove ukupne vrijednosti, ali da je izostavio činjenicu da tuženik nije zahtijevao sniženje cijene već jedino naručena vrata. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije zahtjev tužitelja u cijelosti ili istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava osnovanost žalbenih navoda, te predlaže žalbu odbiti i obvezati tuženika na nadoknadu troškova sastava tog podneska u iznosu od 825,00 kuna.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu ostatka ugovorene cijene u iznosu od 12.939,08 kuna na ime izrade četverokrilnih harmovrata te se tijekom prvostupanjskog postupka pokazalo spornim postoje li bitni nedostaci na isporučenim vratima, te da li je, u slučaju postojanja bitnog nedostatka, tuženik dužan isplatiti ostatak cijene tužitelju.

              7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno donio pobijanu odluku.

8. U odnosu na navode tužitelja da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka propisanu člankom 354. stavkom 2. točkom 11. ZPP-a jer se pobijana presuda ne može ispitati budući da je u točci III. izreke iste ukinut platni nalog u dijelu kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu do 575,00 kuna, dok sud u obrazloženju presude navodi da priznaje tužitelju troškove ovršnog postupka kod javnog bilježnika u iznosu do 500,00 kuna, bitno je za istaknuti da je pravilno prvostupanjski sud sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017., broj Su-IV-204/17 ukinuo platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove ovršnog postupka te o istima odlučio presudom zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, priznavši tužitelju troškove postupka razmjerno njegovom uspjehu u sporu. U skladu s navedenim pobijana presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati u smislu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

9. Prvostupanjski sud utvrdio je da su tužitelj, kao izvođač i prodavatelj i tuženik, kao naručitelj i kupac, sklopili Ugovor o prodaji 25. srpnja 2012. na temelju kojeg se tužitelj obvezao izraditi, otpremiti i ugraditi na objekt tuženika stolariju (dvokrilna ulazna vrata i četverokrilna harmovrata), dok se tuženik obvezao platiti cijenu u ukupnom iznosu od 23.939,08 kuna s time da je tuženik platio predujam od 11.000,00 kuna prilikom zaključenja ugovora, dok je ostatak cijene u iznosu od 12.939,08 kuna trebao biti plaćen prilikom isporuke vrata tuženiku. Također utvrđeno je da su predmetna vrata isporučena tuženiku 10. kolovoza 2012.

10. Nadalje prvostupanjski je utvrdio da ugrađena vrata imaju bitne nedostatke te da je tuženik u zakonom propisanom roku od dva mjeseca obavijestio tužitelja o nedostacima ugrađenih vrata i da je, a s obzirom da je Ugovorom o prodaji između tužitelja i tuženika ugovorena cijena obuhvaćala sporna harmovrata i dvokrilna ulazna vrata, vrijednost četverokrilnih harmovrata zbog bitnih nedostataka umanjena za 25%, odnosno da je tuženikov prigovor sniženja cijene osnovan pa da se ugovorena cijena valja umanjiti za 25%, odnosno 4.611,85 kuna. Stoga, pozivom na članak 410. stavak 1. točku 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08. i 125/11.; dalje u tekstu: ZOO), obvezuje tuženika na isplatu iznosa od 8.327,23 kune.

11. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja kojim ističe da dostavljena četverokrilna harmovrata nisu imala nedostatke, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje skrivenih nedostataka na ugrađenim četverokrilnim harmovratima s obzirom da postojanje istih nedvojbeno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz provedenog vještačenja po vještaku dipl. ing. građ. B. M.. Navodi iz žalbe tužitelja da skriveni bitni nedostaci nisu postojali u trenutku dostave naručenih vrata, već su isti rezultat prepravaka koje je zahtijevao tuženik nisu osnovani bez obzira da li je tužitelj, odnosno zaposlenik tužitelja upozorio tuženika na mogućnost problema u upotrebi spornih vrata zbog zatraženih prepravaka, budući da je tužitelj bio dužan izraditi vrata kako je ugovoreno, ali i po pravilima struke sukladno članku 597. stavku 1. ZOO-a, a kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud u pobijanoj odluci. Cijeneći upravo navedeno, a s obzirom da je po prvoj dostavi četverokrilnih harmovrata vrata za koje tužitelj navodi da nisu imala bitnih nedostataka isti prihvatio prigovor tuženika i odlučio izvršiti prepravke na vratima, a kako pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, u potpunosti je irelevantno da li su prvotno dostavljena vrata imala bitne nedostatke s obzirom da je tužitelj imao obvezu dostaviti preinačena vrata izrađena po pravilima struke bez nedostataka.

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik obavijestio tužitelja o skrivenim bitnim nedostacima u roku od dva mjeseca sukladno članku 404. stavku 1. ZOO-a jer navedeno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka D. M., G. M., I. P., a koji su suglasno iskazivali da je tuženik odmah po montaži spornih harmovrata imao prigovore na ista. Navedeno svakako potvrđuje činjenica da je sam tužitelj vršio određene popravke nakon istaknutih primjedbi tuženika vezanih za ugrađena vrata pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik postupio sukladno svojoj obvezi propisanoj u članku 404. stavku 1. ZOO-a.

14. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ističe da je nakon otkrivanja skrivenih nedostataka dostavljenih vrata od tužitelja isključivo zahtijevao nova, odnosno ona vrata koja je naručio od tužitelja valja istaknuti da iz provedenog dokaznog postupka u ovom sporu ne proizlazi da je tuženik od tužitelja zahtijevao nova vrata, odnosno da je zahtijevao predaju druge stvari bez nedostatka u smislu članka 410. stavka 1. točke 2. ZOO-a. Naime, iz prigovora tuženika tužitelju od 28. travnja 2014. razvidno je da je tuženik zahtijevao uklanjanje nedostatka u smislu članka 410. stavka 1. točke 1. ZOO-a budući da je tuženik u navedenom prigovoru jasno istaknuo tužitelju da dostavljena vrata treba završiti, odnosno dovesti u potrebnu funkciju. Iz navedenog prigovora, kao i iz ostalih provedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik zahtijevao od tužitelja predaju nove stvari bez nedostatka. Kako iz provedenih dokaza u ovom postupku ničim ne proizlazi da je tuženik zahtijevao od tužitelja predaju novih vrata bez nedostataka, prema ocjeni ovog suda na tuženiku je bio teret dokazivanja da je takav zahtjev postavio tužitelju, a što nije dokazao.

15. Nadalje suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik istaknuo prigovor sniženja cijene s obzirom da iz stanja spisa jasno proizlazi da je tuženik u podnesku od 24. veljače 2015. naveo da ima pravo na sniženje cijene uslijed nedostatka sukladno Zakonu o zaštiti potrošača. Također punomoćnik tuženika je na ročištu održanom 24. rujna 2015. predložio provesti očevid na licu mjesta uz nazočnost vještaka građevinske struke, na okolnost, između ostalog, umanjenja cijene vrata, slijedom čega je nedvojbeno da je tuženik tijekom parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom istaknuo prigovor sniženja cijene pa su žalbeni navodi tuženika da nije istaknuo prigovor sniženja cijene u ovom postupku neosnovani.

16. Uzevši u obzir sve navedeno prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u ovom postupku i pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 410. stavka 1. točke 3. ZOO-a kad je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu cijene četverokrilnih harmovrata u iznosu od 8.327,23 kune, a koja cijena je 25% umanjena zbog nedostatka isporučenih vrata.

17. S obzirom da je tužitelj u žalbi podnio prijedlog za ispravljanje presude zbog pogreške u imenu tužitelja ističe se da sukladno članku 342. ZPP-a pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravlja sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba, slijedom čega ovaj sud nije nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ispravak presude, već o istom odlučuje prvostupanjski sud.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

19. Strankama nije priznat trošak žalbenog postupka, s tim što nagrada odvjetnika za sastav žalbe nije priznata, budući da u tom postupku ni tužitelj niti tuženik nisu uspjeli, a u odnosu na nagradu za sastav odgovora na žalbu je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

 

U Rijeci 7. prosinca 2022.

 

 

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan