1

 

 

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić-Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. B. iz V.,  OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V. & R. & C. C., odvjetnicima u V., protiv tuženika bolnice, OIB: ..., zastupane po punomoćnici N. M., dipl. iur., radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj 14 Pr-32/2021-10 od 25. svibnja 2021., u sjednici vijeća 7. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

              I Uvaženjem žalbe tužiteljice K. B. preinačuje se presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj 14 Pr-32/2021-10 od 25. svibnja 2021. u točki II. izreke i točki III. izreke u dijelu kojim je odbijen preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 343,00 kn/45,52 eur i sudi:

 

              Nalaže se tuženiku bolnici, da tužiteljici K. B., isplati na ime razlike plaće i daljnji iznos od bruto 976,31 kn (devetsosedamdeset-šestkunatridesetjednulipu) / 129,58 eur[1] (stodvadesetdeveteuripedesetosamcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. siječnja 2016. do isplate u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim zakonsku zateznu kamatu sadržanu u navedenom bruto iznosu tekuću na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u roku od 15 dana.

 

              Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 343,00 kn (tristočetrdesettrikune) / 45,52 eur (četrdesetpeteurpedesetdvacenta) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2021. do isplate, u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              II Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 390,62 kn (tristodevedesetkunašezdesetidvijelipe) / 51,84 eur (pedeseti-jedaneuriosamdesetčetiricenta), u roku od 15 dana.

 

              III Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška žalbenog postupka.         

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati razliku plaće u bruto iznosu od 11.472,83 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude, osim zakonsku zateznu kamatu sadržanu u navedenim bruto iznosima tekuću na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u roku od 15 dana.

 

2. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate razlike plaće u iznosu od 976,31 kn sa zateznom kamatom po navedenoj stopi tekućoj od 15. siječnja 2016. do isplate.

 

3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.032,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

 

4. Protiv te presude u odbijajućem dijelu žali se tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

5. U žalbi navodi da sukladno ugovoru o radu plaća tužiteljici dospijeva 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec tako da obveza isplate plaće za mjesec prosinac 2015. dospjela je 15. siječnja 2016., pa kako je tužba podnesena sudu 14. siječnja 2021. nije nastupila zastara. Sukladno navedenom, zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za prosinac 2015. je osnovan. Posljedično navedenom ni odluka o parničnom trošku nije u skladu sa zakonom budući da je tužiteljica trebala uspjeti sa 100%.

 

6. Predlaže u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

 

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

8. Žalba je osnovana.

 

9. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje neke od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

10. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za prosinac 2015., koji tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primijenio Sporazum o osnovici plaća u javnim službama.

 

11. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja smatra da Izmjene i dopune Dodatka sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih Izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, a kojom odredbom je bilo i propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Stoga, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu.

 

12. Prvostupanjski sud smatra da je tuženik počevši od prosinca 2015. bio u obvezi obračunavati i isplatiti tužiteljici plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužiteljici plaću po osnovici od 5.108,84 kn, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn, to je u obvezi naknaditi tužiteljici potraživanje s navedene osnove.

 

13. Međutim, sud nalazi da je prigovor zastare tuženika u odnosu na razliku plaće za prosinac 2015. godine osnovan. Naime, sukladno odredbi članka 214. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje neke obveze, a zastara počinje teći, prvog dana poslije dana kada je vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze ili drugim riječima rečeno od trenutka kada je dužnik pao u zakašnjenje s ispunjenjem.              

 

14. U skladu s odredbom članka 92. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 – ZR) ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Predmetno slijedi i iz odredbe članka 12. Ugovora o radu. Iz tog ugovornog i zakonskog određenja da se plaća isplaćuje najkasnije do petnaestog u mjesecu, sud zaključuje da se plaća može isplatiti i prije petnaestog u mjesecu, što znači da je zastara, obzirom da je u konkretnom slučaju plaća bila isplaćena 12. siječnja 2016., počela teći 13. siječnja 2016.. Stoga utvrđuje da je zakonom određeno vrijeme od 5 godina za zastaru (odredba članka 139. ZR-a), proteklo 13. siječnja 2021.. Time je potraživanje tužiteljice na ime razlike plaće za prosinac 2015. zastarjelo, jer je tužba podnesena sudu 14. siječnja 2021.

 

15. Sukladno navedenom, a kako visina tužbenog zahtjeva nije sporna između stranaka, to je nastala razlika neisplaćene plaće tužiteljici u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. u iznosu od 11.472,83 kn.

 

16. Na dosuđeni bruto iznos plaća, tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuća od prvog dana nakon dospijeća plaće tj. od 16. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec, jer je i plaća tužiteljici dospijevala 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s čl. 92. st. 3. ZR, što između stranaka nije sporno.

 

17.  Osnovano tužiteljica u žalbi ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

18. Naime, odredbom čl. 139. ZR-a propisano je ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

 

19. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Dakle, zastara ne može početi teći prije nego što je potraživanje dospjelo.

 

20. Prema odredbi čl. 92. st. 3. ZR-a ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno,  plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

 

21. Prema tome, po shvaćanju ovog suda neovisno o tome što je poslodavac faktično izvršio isplatu plaće prije njezinog dospijeća, zastara potraživanja neisplaćenog dijela plaće počinje teći u ovom slučaju sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZR-a, prvog dana dospijeća, dakle, 16. siječnja 2016..

 

22. Kako je tužiteljica podnijela tužbu 14. siječnja 2021., dakle, prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka koji je počeo teći 16. siječnja 2016. to potraživanje tužiteljice za prosinac 2015. nije zastarjelo kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja.

 

23. Slijedom navedenog, a kako visina tražbine tužiteljice za prosinac 2015. u bruto iznosu od 976,31 kn nije sporna, valjalo je tuženika obvezati na isplatu navedenog iznosa tužiteljici.

 

24. Na dosuđeni bruto iznos plaće tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a tekuća od prvog dana nakon dospijeća plaće, tj. od 16. siječnja 2016. jer je plaća tužiteljice dospjela 16. siječnja 2016., u skladu s odredbom čl. 92. st. 3. ZR-a.

 

25. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka  tužiteljica je uspjela u odnosu na utuženi iznos 100%, pa joj temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a i odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) pripada trošak parničnog postupka u cijelosti.

 

26. Kako je tužiteljici već pravomoćno dosuđen iznos od 4.032,00 kn, valjalo je tuženika obvezati da tužiteljici naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 343,00 kn.

 

27. Tužiteljici pripada i trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 10. toč. 1. Tarife) uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife) što iznosi 78,12 kn i daje ukupan iznos od 390,62 kn.

 

28. Slijedom navedenog valjalo je uvaženjem žalbe tužiteljice presudu suda prvog stupnja u točki II. izreke i točki III. izreke za iznos od 343,00 kn preinačiti, a kako je odlučeno u točki I. i II. izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a. 

                

 

 

U Rijeci 7. prosinca 2022.

 

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan