1

Broj: Ppž-12169/2022

                                

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. K. B., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 18. listopada 2022., broj: 58. Pp-2945/2022-8, u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. K. B., preinačuje se pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se ukida zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji supruge K. V. B., u trajanju tri mjeseca, na način da se okrivljenik ne smije približiti žrtvi nasilja na udaljenost manjoj od 200 metara.

 

II. Žalba K. V. B., supruge okr. K. B., te u ostalom dijelu žalba okr. K. B. odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. K. B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 HRK (dvjestokuna)/26,54 EUR (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 18. listopada 2022., broj: 58. Pp-2945/2022-8, proglašen je krivim okr. K. B. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena kazna zatvora u trajanju 10 dana, u koju je, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme lišenja slobode od 17. listopada 2022. u trajanju 10 dana.

 

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji supruge K. V. B., u trajanju tri mjeseca, na način da se okrivljenik ne smije približiti žrtvi nasilja na udaljenost manjoj od 200 metara, u koju je uračunato vrijeme trajanja mjere opreza.

 

1.2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi iste u iznosu 300,00 kuna.

 

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja odvjetnika A. M., naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda preinači na način da se donese oslobađajuća presuda.

 

2.1. Žalbu je, u korist okrivljenika, podnijela i njegova supruga K. V. B., žrtva  nasilja u ovom prekršajnom postupku, predlažući da se žalba okrivljenika prihvati.

 

              3. Žalba okrivljenika je djelomično osnovana, a žalba K. V. B., supruge okr. K. B., nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti.

 

5. Suština žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da se radilo o banalnoj obiteljskoj verbalnoj prepirci, da je on proglašen krivim na temelju pogrešne dojave supruge koja je bila pod pritiskom svoje majke da mu na ovakav način počini štetu te na umanjivanje značaja svog priznanja prekršaja, navodeći da se radilo o reakciji „jer je bio iznenađen i pogođen takvim postupanjem svoje supruge“.

 

5.1. U žalbi K. V. B., supruge okr. K. B., navodi se da je njena reakcija inkriminiranog dana bila ishitrena, da izrečena kazna nije primjerena s obzirom da se radilo o izoliranom slučaju, da je okrivljenik uzoran i miran suprug i otac troje djece, koji je koristio porodilji i roditeljski dopust kako bi se redovito skrbio i skrbi za njih. Predlaže da se žalba okrivljenika prihvati.

 

              6. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

 

7. Naime, već iz same obrane, koju je okrivljenik iznio nakon što se u odnosu na optužbu očitovao da je kriv, proizlazi da su se u njegovom ponašanju ispunila sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim. Okrivljenik je iznosio obranu iz koje jasno i nedvojbeno proizlazi da isti uopće ne osporava da je inkriminirane prilike, u nazočnosti malodobne djece, verbalno napao svoju suprugu riječima koje su navedene u činjeničnom opisu, nakon čega je, revoltiran, rasparao svoju potkošulju, a niti takve svoje radnje osporava u žalbi. Upravo takvo ponašanje okrivljenika, pa i agresivnije nego što je opisano u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, proizlazi i iz iskaza svjedokinje žrtve nasilja K. V. B., kako u slobodnom govoru, tako i prilikom suočenja s okrivljenikom.

 

7.1. Ne može se prihvatiti žalbeni navod da je obrana okrivljenika, kojom priznaje prekršaj i ne osporava ni jednu odlučnu činjenicu, nego iskazuje kajanje i sram zbog počinjenog, rezultat njegove reakcije zbog iznenađenosti i pogođenosti postupanjem svoje supruge. Naime, okrivljenik je na prvostupanjskom sudu ispitivan nakon više od 16 sati od uhićenja, dakle radilo se o doista dužem vremenskom odmaku od počinjenog djela i intervencije policijskih službenika pa bi se, po ocjeni ovog suda, reakcija okrivljenika koju opisuje u žalbi više mogla odnositi na njegovo ispitivanje u PP Šibenik s PI Primošten, koje je provedeno u prvom satu nakon okrivljenikova uhićenja, a nikako ne na njegovo ispitivanje pred prvostupanjskim sudom. Isto tako, ne mogu se prihvatiti osnovanim ni žalbeni navodi okrivljenikove supruge da je njena reakcija (a pretpostavka je ovog suda da se pod pojmom „reakcija“ misli na pozivanje policijskih službenika) inkriminiranog dana bila ishitrena, jer takvo što nije iznosila u svom iskazu, ni u PP Šibenik s PI Primošten niti prilikom ispitivanja pred prvostupanjskim sudom.

 

7.2. Također, po ocjeni ovog suda, nisu osnovani ni žalbeni navodi okrivljenika da se radilo o banalnoj obiteljskoj verbalnoj prepirci, jer agresivnost okrivljenika, i više nego očigledno, nije bila zanemariva s obzirom da je on, nakon verbalnog napada na suprugu, potrgao svoju potkošulju te da je supruga, nakon što je okrivljenik izašao iz kuće, zaključala ulazna vrata zbog straha koji je osjećala.

 

7.3. Stoga, žalbenim navodima oba žalitelja činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovane.

 

8. Navedena agresivnost okrivljenika, koja je opisana u odlomku 7.2. ove odluke, razlog je zbog kojeg ovaj sud smatra i da je odluka prvostupanjskog suda o prekršajnopravnim sankcijama pravilna i osnovana. Ovo tim više kada se ima na umu da je za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom propisana kazna zatvora od najmanje 45 dana pa je, dakle, okrivljeniku izrečena kazna u duljini koja je doista daleko ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, a koju kaznu je okrivljenik, zapravo, već i izdržao kroz mjeru zadržavanja koja mu je u postupku bila određena. Žrtva nasilja u svom iskazu navodila je da je okrivljenik postupio agresivno, da se zapjenio, da je potrgao i košulju i potkošulju, da joj je psovke upućivao povišenim tonom, da je psovao i njenog oca te da je, nakon izlaska okrivljenika, zaključala vrata jer je bila u strahu. Sve navedene okolnosti nedvojbeno upućuju da se nikako nije radilo o banalnoj situaciji, nego o situaciji povišenog stupanja agresivnosti.

 

8.1. Okrivljenik se u žalbi iscrpljuje u analizi okolnosti koje je prvostupanjski sud naveo u odlomku 13 pobijane presude, a radi se o općenitim i paušalnim okolnostima koje su, zapravo, samo prepisane iz odredbe čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona, dok zanemaruje obrazloženje prvostupanjskog suda izneseno u 14. i 15. odlomku pobijane presude, u kojima je prvostupanjski sud iznosio konkretne, i po ocjeni ovog suda, osnovane razloge u vezi odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Neosnovan je i žalbeni navod supruge okrivljenika kojim tvrdi da se radilo o izoliranom slučaju u ponašanju okrivljenika, jer je ona u svom iskazu jasno navela da ju je okrivljenik i ranije verbalno napadao, ali da se nije obraćala policiji, a napomenula je i da okrivljenik u zadnje vrijeme češće konzumira alkohol nakon čega postane agresivan.

 

9. Međutim, po ocjeni ovog suda, a imajući na umu da je okrivljenik primarni počinitelj te da je, prema podacima u spisu, nedvojbeno da je on taj koji je koristio porodiljni i roditeljski dopust kako bi se redovito skrbio o troje malodobne djece, kao i da je otkazao ugovor o radu radi skrbi o djeci, u konkretnom slučaju nema osnove za izricanje zaštitne mjere. Kod navedenih okolnosti, ovaj sud smatra da stupanj okrivljenikove opasnosti od ponavljanja djela nije toliki da bi izricanje zaštitne mjere bilo nužno i opravdano. Ovo tim više što okrivljenik i njegova supruga, žrtva nasilja, žive u istom stambenom prostoru s troje malodobne djece pa bi provođenje zaštitne mjere, na način kako ju je izrekao prvostupanjski sud (zabrana, između ostalog, i približavanja supruzi na udaljenost manjoj od 200 metara), u biti, značilo da je okrivljeniku zapriječen boravak u svojoj obiteljskoj kući. Budući da okrivljeniku nije izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva, a provođenje zaštitne mjere zabrane približavanja supruzi K. V. B. na udaljenost manjoj od 200 metara bi, zapravo, značilo upravo to, ocjena je ovog suda da se predmetna zaštitna mjera, određena na takav način da se okrivljenik ne smije supruzi približiti na udaljenost manjoj od 200 metara, ne može ni provesti, a da to ne bi značilo da se okrivljeniku priječi boravak u obiteljskoj kući.

 

9.1. Iz navedenih razloga, ovaj sud je okr. K. B. ukinuo izrečenu zaštitnu mjeru.   

 

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika, ni osoba koje je on dužan uzdržavati. 

 

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 7. prosinca 2022.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja, CSS i tužitelja.