1

              R E P U B L I K A  H R V A T S K A             

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja K. T., iz J., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz ZOU M. F. i B. P. V., odvjetnicima iz V., protiv tuženika A. B. d.d., Z., P. V., OIB: ..., zastupanog punomoćnicima iz OD T. N. S. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždina, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-424/2018-19 od 9. travnja 2020., u sjednici održanoj 7. prosinca 2022.,

r i j e š i o    j e

Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-424/2018-19 od 9. travnja 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke utvrđene su ništetnim i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu br. .... od 20. 06. 2005., sklopljenog između stranaka, i to dio čl. 6. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama banke te čl. 2. i 3. kojima je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 84.843,65 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom III. izreke, naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 10.521,00 kn.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,  25/13., 89/14.,70/19., 80/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu (odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule), sadržaja navedenog u točki I. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u ukupnom iznosu od 84.843,65 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Neosnovano se tuženik žalbom poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, budući da je tuženiku omogućeno raspravljanje pred sudom, a odbijanjem personalnih dokaznih prijedloga tuženika nije počinjena navedena procesna povreda, s obzirom da je sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a sud ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi odlučivanja o odlučnim činjenicama.

6.1. Također, donošenjem pobijane presude nije počinjena niti bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži jasne  i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama.

6.2. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Među strankama nije sporno da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) i promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika, s time da se početna kamatna stopa od 3,99 % tijekom trajanja ugovora mijenjala, odnosno povisivala, kao i da je tužitelj otplatio kredit u cijelosti u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Sporna je ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa, kao i zastara tražbine tužitelja.

8. Prvostupanjski sud, pozivom na čl. 502.c ZPP-a, a cijeneći da su u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača donesene presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke i valutnoj klauzuli u valuti CHF, kao i pozivom na čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/1.1, 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), zauzima stav da su nepoštene i ništetne sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu te da tužitelju pripada pravo na povrat neosnovano stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

8.1. Pri tome, prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika saslušanjem djelatnika banke i javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, bez navođenja konkretnih razloga zbog kojih smatra izvođenje tih dokaza nepotrebnim.

9. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud, cijeneći da zastarni rok teče tek od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u kolektivnom sporu, dakle od 13. lipnja 2014., a da je tužba u ovom predmetu podnesena 24. rujna 2018., pozivom na čl. 225. ZOO-a zauzima stav da nije nastupila zastara tražbine tužitelja.

10. Stoga, utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da razlika između plaćenih mjesečnih anutieta i anutieta obračunatih po ugovorenoj početnoj kamatnoj stopi i početnom tečaju švicarskog franka iznosi ukupno 84.843,65 kn, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. i čl. 1111. ZOO-a obvezuje tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelju, sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike do isplate.

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa) te trošak vještačenja i sudskih pristojbi.

12. Osnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Naime, u smislu čl. 502.c ZPP-a kojim je propisan obvezujući (direktan) učinak presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, u pojedinačnom sporu ne mogu se ponovno izvoditi dokazi na okolnost pojedinačnog pregovaranja o sadržaju standardnog, unaprijed formuliranog ugovora tj. da li je potrošač mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenih odredaba ugovora o kreditu, jer je ta činjenica već pravomoćno utvrđena u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

14.1. Međutim, predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu nije bila okolnost da li su određenom potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, slijedom čega je banka u svakom pojedinačnom sporu ovlaštena tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu određenom potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je unatoč takvoj obaviještenosti potrošač pristao na sklapanje takvog ugovora o kreditu. U protivnom, odluka suda temeljila bi se na odlučnoj činjenici da takve obavijesti nisu dane potrošaču, o kojoj činjenici bankama u nijednom sudskom postupku nije omogućeno dokazivanje o protivnom, čime bi bilo povrijeđeno načelo jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

15. Kako je u konkretnom slučaju tuženik predložio saslušanje svjedoka T. Đ., zaposlenika banke u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu, na okolnost obaviještenosti tužitelja o značenju i dosegu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ekonomskog dosega valutne klauzule, dakle upravo na okolnost davanja odgovarajućih obavijesti tužitelju o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, to je prvostupanjski sud neosnovano odbio taj dokazni prijedlog kao nepotreban, zbog čega je činjenično stanje za sada ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

16. Ostale personalne dokazne prijedloge tuženika i to saslušanje javnog bilježnika i drugih zaposlenika banke, prvostupanjski sud je pravilno odbio kao nepotrebne, s obzirom da javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu ne daje niti ima zakonsku ovlast dati potrošaču odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke i valutnoj klauzuli pa se njegovim saslušanjem ne može utvrditi činjenica obaviještenosti tužitelja o spornim odredbama prije sklapanja ugovora. Isto tako, saslušanjem zaposlenika banke koji nisu neposredno sudjelovali u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu nije moguće utvrditi navedenu odlučnu činjenicu,  pa njihovo saslušanje nije od utjecaja na ishod spora.

17. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 370. ZPP-a uvažiti žalbu tuženika, kao osnovanu i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje, kao u izreci.

18. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje sukladno prethodno navedenom, na način da će utvrditi da li je tužitelj u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi (parametrima promjene kamatne stope  i rizicima fluktuacije tečaja), nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o predmetu sporu i troškovima cijelog postupka.

U Rijeci 7. prosinca 2022.

                                                                                                                          Predsjednica vijeća

                                                                                                                         Milena Vukelić-Margan