1

                                                                      Poslovni broj: Gž R-55/2022-2

 

                    

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                       

Poslovni broj: Gž R-55/2022-2

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. P. iz S., OIB …, koju zastupa punomoćnica V. M. G., odvjetnica u S., protiv tuženika D. z. S.-d. ž., S., OIB: …, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv točke III presude Općinskog suda u Splitu broj Pr-4435/2021-11 od 8. srpnja 2022., 7. prosinca 2022.

 

r i j e š i o  j e

 

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki III izreke presude Općinskog suda u Splitu broj Pr-4435/2021-11 od 8. srpnja 2022.

 

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

 

"I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 5.189,31 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

 

-na iznos od 359,29 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;

-na iznos od 360,88 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

-na iznos od 360,36 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

-na iznos od 361,72 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

-na iznos od 362,32 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

-na iznos od 369,72 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

-na iznos od 382,03 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

-na iznos od 361,62 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

-na iznos od 361,00 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

-na iznos od 433,46 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

-na iznos od 435,29 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

-na iznos od 523,21 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

-na iznos od 518,43 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;

u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako

polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na naprijed dosuđene iznose, kao neosnovan.

 

III.Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.312,50 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 8.srpnja 2022. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Tužiteljica je izjavila žalbu protiv odluke o parničnim troškovima (točka III izreke) zbog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu tužiteljice uvaži, preinači odluku o parničnim troškovima tako da u cijelosti prihvati zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova i da joj plati i troškove žalbenog postupka.

 

2.1. Tužiteljica u žalbi ističe da joj je sud priznao trošak u iznosu od 4.312,50kn sa pripadajućima zakonskim zateznim kamatama, a u obrazloženju odluke o parničnim troškovima u točki 22. navodi kako je tužitelju dosuđen trošak u cijelosti iako je tužitelj zatražio trošak u iznosu od 4.875,00 kn, a ne u iznosu od 4.312,50 kn, smatrajući da je time počinjena povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Nadalje sud je tužitelju priznao trošak u protuvrijednosti od 18,75 bodova za podnesak od 12.studenog 2021. iako se radi o obrazloženom podnesku u kojem su ne samo predloženi dokazi već je i detaljno objašnjena osnova tužiteljevog potraživanja isplate razlike plaće i po povećanoj osnovici i po osnovi usklađivanja pariteta, zbog čega smatra da mu je trebalo priznati trošak sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – u daljnjem tekstu: Tarifa).

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Kao prvo valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva s obzirom da je njezin zahtjev u pogledu glavnice u cijelosti prihvaćen, a odbijen je dio zahtjeva za isplatom zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, zbog čega ima pravo na naknadu svih troškova (članak 154. stavak 5. ZPP-a).

 

6. Prvostupanjski sud je tužiteljici priznao trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi i to za sastav tužbe 75 bodova, za sastav podneska od 12. studenog 2021. 18,75 bodova, za sastav podneska od 20. travnja 2022. kojim se očituje na odgovor na tužbu 75 bodova, za sastav podneska od 10. svibnja 2022. kojim konačno uređuje tužbeni zahtjev 75 bodova, za ročišta održana 25. travnja i 6. lipnja 2022. po 75 bodova, za pristup ročištu za objavu presude od 8. srpnja 37,50 bodova, što ukupno daje iznos od 4.312,50 kn kada se zbroj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 10 kuna. U biti se žalbom određeno napada odluka o trošku u pogledu sastava podneska od 12. studenog 2021.

 

7. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu 15. veljače 2021., da bi potom 12. studenog 2021. predala podnesak, prije nego što je tuženik dao odgovor na tužbu, kojim je ponovo obrazlagala svoje potraživanje i predlagala uvid u izmjene i dopune dodatka sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., dakle koji je zaključen prije 10 godina nego je podnesena tužba u predmetu, te je predložila financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Dokaz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja je tužiteljica predložila i u tužbi, a uvid u izmjene i dopune dodatka sporazuma o osnovici plaće u javnim službama koji je sklopljen 2011. svakako je mogla, ako ga je smatrala odlučnim, predložiti u tužbi. Navedene okolnosti jasno ukazuju da se ovaj podnesak tužitelja svakako ne može smatrati obrazloženim podneskom i da prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici za ovaj podnesak priznao naknadu troška u protuvrijednosti od 18,75 bodova sukladno Tbr.8.točka 3. Tarife. U odnosu na drugi žalbeni navod valja navesti da u pobijanoj odluci se ne obrazlaže odluka o parničnim troškovima u točki 22. obrazloženja presude već u točki 23. Sud je u obrazloženju naveo da je tužiteljici dosuđen trošak u cijelosti, uz obrazloženje da ona nije uspjela u samo neznatnom dijelu zahtjeva, iz čega proizlazi da pri tom sud nije mislio da je tužiteljici priznao sve troškove u ukupno zatraženom iznosu od 4.875,00 kuna, već je odlučio da tužiteljica ima pravo na naknadu svih troškova, kako je to propisano odredbom članka 154. stavak 5. ZPP-a, s obzirom da nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva. U pogledu visine troškova prvostupanjski sud je detaljno obrazložio na koji način je došao do visine i naveo za koje radnje je tužiteljici priznao trošak, pa se ne može prihvatiti tvrdnja tužiteljice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

8. Budući je tužiteljičina žalba odbijena kao neosnovana to joj ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

 

9. Radi izloženog riješeno je kao u izreci.

 

Dubrovnik, 7. prosinca 2022.

    Sudac:

 

Emir Čustović