REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg Eugena Kvaternika 8

      Poslovni broj: 42. Pp-2309/2021-7

                                                                     

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog S. S., radi prekršaja iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a povodom prigovora okrivljenice na obavezni prekršajni nalog Postaje prometne policije Bjelovar, broj: 511-02-10/05-2-114-1/2021 od 6.5.2021., nakon provedenog žurnog postupka te proglašenja presude dana 6.12.2022., na temelju članka 183. u vezi članka 221. stavka 1. točke 1. i članka 222. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 7. prosinca 2022.  

 

p r e s u d i o     j  e

 

OKRIVLJENI S. S., OIB:..., sin P. i A., r. A.,  rođen ... u M. B.,  s prebivalištem u V. Z., M. L. 17., umirovljenik, 6.097,00 kuna, oženjen, 2 djece, državljanin Republike Hrvatske, srednja stručna sprema, pismen, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, prekršajno neosuđivan,

 

 

k  r  i  v     j  e

 

I               što je dana 6. svibnja 2021., u 20:32 sati, u ulici M. H. u B., upravljao teretnim automobilom registarske oznake i broja D. ...-E. krećući se od smjera T. S.. R. u pravcu ulice T. G. M. te dolaskom do T. S.. V. prošao kroz raskrižje i zadržao smjer kretanja za vrijeme dok je na semaforu za njegov smjer kretanja bilo uključeno crveno svjetlo,     

dakle, kao vozač u prometu na cesti upravljao vozilom na mjestu gdje se prometom upravlja uređajem za davanje znakova prometnim svjetlima i nije zaustavio vozilo na znak crvenog svjetla, 

pa je time počinio prekršaj iz članka 59. stavka 1. točke 1. u vezi stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu se prekršaj, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona

 

i  z  r  i  č  e

 

              NOVČANA KAZNA OD 1.200,00 KUNA (tisuću dvjesto kuna)/  159,27 EURA (sto pedeset devet eura i dvadeset sedam centi).

 

II               Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 60 dana od dana primitka pravomoćne presude.             

Ako okrivljenik u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plati izrečenu novčanu kaznu, ista će se na temelju članka 34 stavka 1 Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.

Ako okrivljenik plati 2/3 izrečene novčane kazne i to iznos od 800,00 kuna (osamsto kuna)/ 106,18 eura ( sto šest eura i osamnaest centi)  u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

III               Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna (sto kuna)/ 13,27 eura (trinaest eura i dvadeset sedam centi), u gore navedenom roku, pod prijetnjom ovrhe.  

 

 

                                                                               Obrazloženje

 

1.               Postaja prometne policije Bjelovar, obaveznim prekršajnim nalogom broj: 511-02-10/05-2-114-1/2021 od 6.5.2021. (serijski broj 522020836), oglasila je okrivljenika krivim radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2.               Na navedeni nalog okrivljenik je pravodobno uložio prigovor, nakon čega je pobijani nalog stavljen van snage i nastavljen redovni prekršajni postupak. 

3.               Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

4.               Ispitani S. S. navodi da se kritične zgode oko 20:00 sati kretao ulicom M. hrvatske u pravcu istoka upravljajući teretnim vozilom registarske oznake D. ...-E.. Prilazio je četverokrakom raskrižju na T. S.. V. u namjeri da nastavi kretanje pravocrtno kroz raskrižje. Međutim, prilaskom raskrižju zatekao se u koloni od nekoliko vozila koja su se kretala ispred njega i bila su prestrojena na istu prometnu traku u namjeri zadržavanja pravca kretanja. Kod uključenja zelenog svjetla na prometnom znaku kolona je krenula u raskrižje, time da je njegovo vozilo bilo posljednje u koloni. Kada je vozilom došao potpuno  do prometnog znaka na njemu je bilo i dalje uključeno zeleno svjetlo koje mu je dopuštalo prolazaka kroz raskrižje. Međutim, na iznenađenje ispred njega se zateklo osobno vozilo crne boje čiji je vozač uključio lijevi pokazivač smjera, ali se iz nepoznatog razloga zaustavio u mjestu unutar raskrižja, zbog čega je i on bio prisiljen zaustaviti se iza tog vozila. To je vozilo stajalo izvjesno vrijeme zaustavljeno u mjestu s uključenim lijevim pokazivačem smjera i nije mu bio jasan razlog zbog čega se vozač tog vozila zaustavio, što nije bilo prihvatljivo, posebno kada postoji posebna traka za prestrojavanje vozila koja skreće u lijevo na tom raskrižju. Nakon zaustavljanja to je vozilo napustilo raskrižje, ali ne skretanjem u lijevo već je vozač neprimjereno i nedopušteno nastavio pravocrtno s kretanjem. On tada iz svoje pozicije nije više vidio svjetlo na prometnom znaku i nije mogao znati da li se uključilo crveno svjetlo za njegov pravac kretanja, a nije bilo prihvatljivo da vozilom ostane u raskrižju na mjestu gdje se zatekao. Stoga je i on nastavio s kretanjem i pravocrtno prošao kroz raskrižje. Prema tome, iako se na snimkama mjernog uređaja koji se nalazio u službenom vozilu uočava da njegovo vozilo ulazi u raskrižje u trenutku kada je uključeno crveno svjetlo na prometnom znaku, ističe da je zbog drugog sudionika u prometu bio prisiljen zaustaviti se na ulasku  u raskrižje prolazeći prometni znak iako je u raskrižje krenuo kada mu je to bilo dopušteno, ali nije mogao predvidjeti radnju drugog sudionika u prometu i njegovo neprimjereno zaustavljanje unutar raskrižja. To znači da nije imao izbora prilikom izvršenja radnje u prometu, jer nije mogao vozilo ostaviti u raskrižju, a nije bilo ni prihvatljivo da se vraća vožnjom unazad kako bi utvrdio da li ima dopuštenje za prolazak kroz raskrižje. Kako su se službene osobe nalazile neposredno iza njegovog vozila, mogli bi potvrditi iznesene navode i činjenicu da je bio vozilom zaustavljen u  raskrižju ne svojom voljom, a da je u raskrižje krenuo u vrijeme kada mu je to bilo dopušteno prema prometnom znaku. Stoga poriče protupravnu radnju.

 

5.               Obzirom da je okrivljenik porekao prekršaj za koji se tereti, sud je u žurnom postupku radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u svojstvu svjedoka ispitao policijskog službenika M. K., nakon čega je izvršen uvid u snimke mjernog uređaja. 

6.               Ispitani M. K. iskazuje da se prisjeća sporne prometne situacije obzirom da se radi o specifičnom prekršaju i protupravnoj radnji, time da se kao policijski službenik  prometne policije nalazio u službenom vozilu tzv. presretač. Sa kolegom J. B. nailazio je ulicom M. H. na veliko nepravilno raskrižje navedene ulice sa T. S.. V., time da im je bila namjera kretanja pravocrtno kroz raskrižje. Prilazeći predmetnom raskrižju zapazio je da se ispred službenog vozila nalazi zaustavljen ispred svjetlosnog prometnog znaka jedan teretni automobil koji je stajao u mjestu  iako je na svjetlosnom prometnom znaku bilo uključeno zeleno svjetlo koje mu je dopuštalo ulazak u raskrižje. Već ta situacija je bila neobična obzirom da je vozač tog vozila mogao ući u raskrižje. Službeno vozilo se zaustavilo neposredno iza navedenog vozila registarskih oznaka D. ...-E., kako je kasnije utvrđeno. Međutim, protekom kraćeg vremena došlo je do promjene svjetla na prometnom znaku gdje se uključilo žuto svjetlo i potom crveno, a u tom trenutku vozač predmetnog vozila je iz mjesta krenuo naprijed u raskrižje i pravocrtno prošao kroz raskrižje kada mu to nije bilo dopušteno. Obzirom da je zapazio da vozač kreće iz mjesta u trenutku kada mu je to prometni znak zabranjivao, uključen je mjerni uređaj snimanja u službenom vozilu kako bi se eklatantno moglo utvrditi kakvu radnju u prometu obavlja vozač predmetnog automobila. Kod toga naglašava da ispred navedenog vozila u danom trenutku nije bilo drugih sudionika u prometu koji bi se kretali ili bili zaustavljeni na ovom raskrižju. Stoga je predmetni automobil kao jedino vozilo u raskrižju prvo i jedino prošlo kroz raskrižje na opisani način bez da je bilo potrebe da se vozilo u bilo kojem trenutku zaustavljanja unutar raskrižja. Naknadno u istoj ulici pored autobusnog kolodvora predmetno vozilo je zaustavljeno u kontroli i tada je utvrđen identitet vozača iz vozačke dozvole te se radilo o okrivljeniku na čije je ime sačinjen obavezni prekršajni nalog na mjestu događaja.   

7.               U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik kritične zgode upravljao spomenutim teretnim vozilom na navedenoj lokaciji.

8.               Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li je okrivljenik na navedenom raskrižju gdje se upravlja svjetlosnim prometnim znakovima nastavio s vožnjom kroz raskrižje u trenutku dok je za njegov pravac kretanja bilo uključeno crveno svjetlo.  

9.               Na temelju provedenih dokaza, sud utvrđuje da je vožnja okrivljenika bila protupravna na način kako ga se tereti. 

10.               Nakon što se okrivljenik izjasnio da se ne smatra krivim za spomenutu inkriminaciju, u obrani je obrazložio da je ove zgode upravljao navedenim automobilom na spornom raskrižju, ali svakako u raskrižje nije ulazio kada je za njegov pravac kretanja bilo uključeno crveno svjetlo, već je započeo s ulaskom u raskrižje prateći nekoliko vozila koja su se kretala ispred njega. To znači da je u raskrižje ulazio kada je na prometnom znaku bilo uključeno zeleno svjetlo, ali je iz nepoznatog razloga vozilo koje se kretalo neposredno ispred njega zaustavilo unutar raskrižja s uključenim lijevim pokazivačem smjera, iako se nalazilo na prometnoj traci kojom se pravocrtno prolazi kroz raskrižje. Stoga mu nije bilo jasno zbog čega se vozač tog vozila zaustavio u raskrižju i namjeravao skretati u lijevo, iako se prethodno pred ulaskom u raskrižje morao prestrojiti u prometnu traku za skretanje u lijevo. Time je on bio prinuđen zaustaviti se iza tog vozila u raskrižju i kada je to vozilo ipak pravocrtno prošlo kroz raskrižje, nastavio se kretati za njim, a u međuvremenu je moguće došlo do promjene svjetla na prometnom znaku, ali on više nije mogao u tom trenutku vozilo vratiti unazad ili njime ostati u raskrižju. Stoga smatra da njegovo postupanje nije bilo protupropisno, jer je bilo uvjetovano ponašanjem drugog sudionika u prometu.

11.               Međutim, suprotno navodima okrivljenika proizlazi iz iskaza svjedoka K., a radi se o policijskom službeniku prometne policije koji je iz blizine neposrednim opažanjem pratio postupanje okrivljenika. Prema njegovim tvrdnjama izričito nalazimo da se on u ovoj prometnoj situaciji nalazio na istom raskrižju neposredno iza osobnog automobila kojim je upravljao okrivljenik i to u službenom vozilu tzv. presretaču. Svjedok potpuno jasno i izričito naznačuje kako je već kod prilaska raskrižju uočio da se teretno vozilo D. ...-E. nalazi na ulasku u raskrižje zaustavljeno u mjestu tik pored svjetlosnog prometnog znaka na kojem je u tom trenutku bilo uključeno zeleno svjetlo i dopuštalo vozaču tog vozila da uđe u raskrižje. Upravo ta situacija je bila intriganta i zanimljiva, uz naznaku da se ispred tog vozila nisu kretali drugi automobili kao sudionici u prometu. Dalje svjedok tvrdi kako je nalazeći se tik iza tog vozila dalje pratio prometnu situaciju i uočio da vozač kreće u raskrižje upravo u trenutku kada je u međuvremenu došlo do promjene svjetla na prometnom znaku, što znači da se uključilo crveno svjetlo. Upravo iz tog razloga uključuje snimač u službenom vozilu kako bi se na eklatantan način mogla pratiti radnja koju poduzima vozač tog vozila. Nakon što je vozilo prošlo kroz raskrižje pravocrtno zaustavljeno je na kraju ulice Matice hrvatske gdje je utvrđen identitet vozača te je na njegovo ime sačinjen obavezni prekršajni nalog zbog opisanog protupravnog postupanja.

12.               Prema tome, svjedok K. je neposrednim opažanjem potpuno iz blizine uočavao uključivanje crvenog svjetla na prometnom znaku i trenutak kada je okrivljenik vozilom ušao u raskrižje, pa u tom smislu svakako ne može doći do pogrešne procijene službene osobe. Osim toga, potpuno je izlišno i neprihvatljivo da bi policijski službenik bezrazložno neosnovano teretio nepoznatog vozača za takav težak prekršaja u prometu. K tome valja napomenuti da svjedok izrijekom ističe kako se okrivljenik vozilom niti u jednom trenutku nije zaustavljao unutar raskrižja nakon što je prošao pored svjetlosnog prometnog znaka i da bi uzrok tome bio neki drugi sudionik u prometu odnosno nepoznato osobno vozilo koje bi bilo zaustavljeno ispred njega.

13.               Također obrana okrivljenika nikako nije smislena i uvjerljiva upravo i zbog samih snimki mjernog uređaja koji se nalazio u službenom vozilu. Na predmetnim snimkama jasno se uočava sporno vozilo kojim je upravljao okrivljenik, a posebno trenutak kada to vozilo ulazi u raskrižje i nastavlja s pravocrtnim kretanjem gdje se sasvim neupitno uočava kako je u danom trenutku uključeno crveno svjetlo na prometnom znaku iznad kojeg se nalazi i mjerač vremena koji vozače upozorava koliko će dugo trajati uključeno svjetlo do njegove promjene. Predmetne tri snimke pokrivaju period od 3 sekunde i prema položaju vozila u tom periodu sigurno se može zaključiti kako se to vozilo stalno kreće, a u istom periodu ispred vozila kojim je upravljao okrivljenik svakako nema niti jednog drugog sudionika u prometu odnosno osobnog vozila kojeg okrivljenik spominje kao ometača zbog kojeg nije mogao pravovremeno proći kroz raskrižje. Posebno treba napomenuti da je na jednoj od predmetnih snimki automobil kojim je upravljao okrivljenik započeo s ulaskom kroz raskrižje nalazeći se tik uz sam nosač prometnog znaka upravo u trenutku kada je već bilo uključeno crveno svjetlo, a tada je na brojaču iznad crvenog svjetla otkucavao broj 53, što je značilo da će još toliko sekundi biti uključeno crveno svjetlo.

14.               Time je spomenuti materijalni dokaz u potpunosti suglasan da istaknutim navodima svjedoka K. koji je opisanu prometnu situaciju pratio iz  neposredne blizine nalazeći se u službenom vozilu kada je i uključeno snimanje same prometne situacije. Upravo iz spomenutih razloga obrana okrivljenika ne može biti suvisla i prihvatljiva, jer on sasvim sigurno nije započeo s ulaskom u raskrižje kada je za njegov pravac kretanja bilo uključeno zeleno svjetlo. 

15.               Na temelju provedenih dokaza i njihove ocijene svakog zasebno te u ukupnosti, proizlazi da je okrivljenik ipak u objektivnom i subjektivnom smislu ispunio biće djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude, te mu je izrečena novčana kazna blaža od zakonom propisane. 

16.               Prilikom odmjeravanja kazne sud je cijenio obiteljske i imovne prilike okrivljenika, kao olakotna okolnost cijeni činjenica da bez sumnje protupravna radnja nije izvršena s namjerom već krajnjom nepažnjom vozača, time da su ipak izbjegnute štetne posljedice, time da kao dugogodišnji vozač nije činio prekršaje iz oblasti prometa, tako da otegotnih okolnosti nije nađeno.  Stoga uzevši u obzir sve olakotne okolnosti u svom zbiru, bilo je prihvatljivo ublažiti novčanu kaznu, jer je ionako izrečena novčana kazna primjerena težini prekršaja i načinu počinjenja odnosno okolnostima prometne situacije. Time se opravdano očekuje da će takva kazna odgojno djelovati na njegovu svijest kako bi ubuduće izbjegavao bilo kakvo kršenje prometne discipline, što će dovesti i do postizanja zakonske svrhe kažnjavanja u smislu generalne i individualne prevencije.

17.               Međutim, odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da okrivljenik u roku koji je određen u presudi može platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne, u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak mora platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.

18.               Iako je za ovo djelo prekršaja propisana zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, prema novom Prekršajnom zakonu proizlazi da sud može odrediti takvu mjeru, ovisno o težini počinjenog prekršaja i objektivne mogućnosti daljnjeg ugrožavanja sigurnosti drugih sudionika u prometu i imovine. U konkretnom slučaju nalazi se da je okrivljenik kao dugogodišnji vozač  prvi puta počinio prekršaj iz prometa, posebno za koji se može primjenjivati ovakva zaštitna mjera, što znači da je ipak riječ o izoliranom događaju, a očito je zbog trenutne zbunjenosti i pogrešne procjene u pogrešno vrijeme započeo sa ulaskom u raskrižje, jer to potvrđuje svjedok Kuzmić ističući kako je prvotno navedeno vozilo bilo zaustavljeno ispred raskrižja i to upravo kada je bilo uključeno zeleno svjetlo. To jasno znači kako okrivljenik doista nije imao namjeru ulaziti u raskrižje po uključenim crvenim svjetlom, jer se u protivnom ne bi zaustavljao kod raskrižja ako je već bilo uključeno zeleno svjetlo koje mu je dopuštalo ulazak u raskrižje.  Upravo stoga nema stvarne opasnosti niti je objektivno za očekivati da bi mogao ponoviti takvu ili sličnu protupravnu radnju kojom se ugrožava sigurnost drugih sudionika u prometu, zbog čega nije smisleno i svrsishodno izricati takvu zaštitnu mjeru.  

19.              Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona  dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer ostvaruje redovna mjesečna primanja i plaćanje minimalnog troška ne može dovesti u pitanje njegovu egzistenciju.  

               

U Bjelovaru, 7. prosinca 2022.

 

 

Zapisničar                                                                                                                 SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.                                                                                        Ratko Laban v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

ANDREA HUDOLETNJAK