Poslovni broj 48 Pn - 101/2019-10

 

       Poslovni broj 48 Pn - 101/2019-10

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jasni Baričević, na prijedlog višeg sudskog savjetnika – specijalista Josipa Duševića, u pravnoj stvari tužitelja HZMO, Zagreb, Područnog ureda u Zadru, Šimuna Kožičića Benje 2, Zadar, OIB: 84397956623, zastupanog po ravnatelju I. S., a ovaj po punomoćnici V. S., djelatnici kod istog, protiv tuženika D. K. iz Z., P. K. s. …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. L., odvjetniku u Z., Š. B. …, radi naknade štete, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave, zaključene 4. studenog 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 7. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I Dužan je tuženik D. K. iz Z., P. K. s. …, OIB: …, naknaditi tužitelju HZMO, Zagreb, Područni ured u Zadru, Šimuna Kožičića Benje 2, Zadar, OIB: 84397956623, štetu u iznosu od 68.839,86 (šezdesetosamtisućaosamstotinatridesetdevetkuna osamdesetšestlipa) kuna / 9.136,62 (devettisućastotinutridesetšesteura šezdesetdvacenta) eura[1], zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos, i to počevši od 7. lipnja 2019. pa do isplate, po stopi određenoj prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe.

II Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 2.388,47 (dvijetisućetristotineosamdesetosamkunačetrdesetsedamlipa) kuna / 317,00 (tristotinesedamnaest) eura s pripadajućim kamatama.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja E. K., doživio 23. ožujka 2010. ozljedu na radu kod tuženika kao poslodavca. Od posljedica te ozljede kod osiguranika da je nastala opća nesposobnost za rad, pa da mu je tužitelj rješenjem broj spisa … od 9. veljače 2011., priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 13. siječnja 2011., s tim da je isplata mirovine određena od 13. siječnja 2011., rješenjem broj spisa … od 25. ožujka 2011. Zavod da ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe, a da za štetu odgovara poslodavac, ako je ista nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana. Prema podacima iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru, do ozljede na radu radnika E. K. da je došlo 23. ožujka 2010. na privremenom gradilištu pri izvođenju fasaderskih radova na obiteljskoj kući vlasnika M. L. u P., P. S.. Kada se dogodila navedena ozljeda na radu, radnik E. K. nije bio osposobljen za rad na siguran način te da je isti bio raspoređen na poslove s posebnim uvjetima rada, iako nije bilo utvrđeno da ispunjava potrebne uvjete u pogledu zdravstvenog stanja za obavljanje tih poslova. Radnicima na privremenom gradilištu da nisu bila osigurana odgovarajuća zaštitna sredstva (zaštitna kaciga) i da im nije bilo osigurano da ih koriste pri radu, te da je u upotrebu stavljeno sredstvo rada, građevna cijevna skela, iako nije izgrađena u skladu s propisima zaštite na radu. Uslijed navedenih propusta, Državni inspektorat da je podnio optužni prijedlog protiv tuženika kao poslodavca – vlasnika obrta G. K.. Povodom navedenog optužnog prijedloga, a nakon provedenog prekršajnog postupka, Prekršajni sud u Zadru da je donio presudu poslovni broj Pp XI G – 219872010 od 13. listopada 2010., kojom se tuženik proglašava krivim za počinjenje djela prekršaja iz Zakona o zaštiti na radu, odnosno zbog kršenja odredaba istog. Ta presuda da je postala pravomoćna, a tuženik je u tom postupku priznao počinjenje svih djela prekršaja. Tuženik da nije primijenio propisane mjere zaštite na radu, što da je imalo za posljedicu ozljeđivanje radnika E. K., zbog kojeg je nastupila invalidnost – opća nesposobnost za rad, pa da je onda odgovoran za štetu koja tužitelju nastaje isplatom invalidske mirovine E. K.. Tuženik da je tužitelju u mirnom izvan sudskom postupku podmirio štetu za razdoblje od 13. siječnja 2011. do 31. listopada 2012. u iznosu od 40.966,70 kuna, i štetu za razdoblje od 1. studenog 2012. do 17. travnja 2014., u iznosu od 34.379,88 kuna. Daljnjom isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja E. K. u razdoblju od 1. kolovoza 2016. do 31. kolovoza 2018. u ukupnom iznosu od 71.228,33 kuna, tužitelju da je pričinjena šteta u tom iznosu. On da je 20. svibnja 2019. mirnim putem zatražio od tuženika naknadu štete nastale daljnjom isplatom invalidske mirovine u punom iznosu, u razdoblju od 1. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2018. Na ovaj njegov zahtjev, tuženik da je zatražio da ga se oslobodi od plaćanja traženog iznosa i da se obustavi postupak zahtijevanja naknade štete, pošto nije u mogućnosti udovoljiti istom. Međutim, da nije našao osnove udovoljiti prigovoru tuženika.

2. Tuženik je u svom pravodobnom odgovoru na tužbu, osporio navode iz tužbe. Istakao je prigovor zastare jer da rokovi zastare potraživanja naknade štete, počinju teći od dana kada je u upravnom postupku prema Zakonu o općem upravnom postupku, postalo izvršno rješenje kojim je priznato pravo na primanje iz mirovinskog osiguranja. Rješenje kojim je osiguraniku tužitelja E. K. priznato pravo na invalidsku mirovinu, da je rješenje tužitelja od 9. veljače 2011., koje je postalo izvršno 5. ožujka 2011. Stoga da je rok za potraživanje naknade štete počeo teći tog dana. U svakom slučaju da ova tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala, a imajući u vidu da je tužba ovom sudu podnesena 1. listopada 2019., potraživanje tužitelja da je zastarjelo. Prigovara i visini tužbenog zahtjeva jer da je osiguranik tužitelja E. K., sam pridonio nastanku štete. Iz inspekcijskog zapisnika da proizlazi kako E. K., nije bio osposobljen za rad na siguran način, da nije obavio liječnički pregled u specijalističkoj ordinaciji medicine rada, da nije koristio zaštitnu kacigu.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije priložene spisu, i to: prijave o ozljedi na radu HZMO od 6. travnja 2010. (list spisa 3 – 4), izvješća doktora medicine rada od 30. ožujka 2010. (list spisa 5), rješenja HZMO, Područne službe u Zadru, Klasa: 141-02/10-01/03504597311 od 9. veljače 2011., broj spisa … (list spisa 6 – 8),  pravomoćnog rješenja HZMO, Područne službe u Zadru, Klasa: 141-02/11-01/OB:03504597311 od 25. ožujka 2011., broj spisa … (list spisa 9 – 13), zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Ispostave Zadar, Klasa: 115-04/10-01/15 od 16. travnja 2010. (list spisa 14 – 18), pravomoćne presude Prekršajnog suda u Zadru, poslovni broj Pp XI G – 2198/2010 od 13. listopada 2010. (list spisa 19 – 23), fotoelaborata inspektora rada O. K. od 23. ožujka 2010. koje se odnosi na teže ozljede na radu radnika E. K. zaposlenog u zidarskom obrtu G. K. iz Z., a na privremenom gradilištu obiteljske kuće vlasnika M. L. iz P. (list spisa 24 – 28), obračuna isplata HZMO-a od 3. lipnja 2011. za korisnika invalidske mirovine E. K. za razdoblje od 1. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2018. (list spisa  29), izvatka HZMO-a iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja za korisnika E. K. od 26. rujna 2019. (list spisa 30 – 43), dopisa HZMO-a, Područnog ureda u Zadru, Klasa: 140-01/11-29/26 od 20. svibnja 2019. (list spisa 44 – 46), prigovora D. K. upućenog HZMO-u, Područni ured Zadar na poziv za naknadu štete (list spisa 47), preslike spisa broj … HZMO-a za osiguranika E. K. (list spisa 60 – 238), kartice HZMO-a na ime ispunjenja obveza od strane D. K. (list spisa 239).

4. Sud nije izvodio ostale predložene dokaze, jer je činjenično stanje smatrao dovoljno utvrđenim za donošenje pravilne i zakonite odluke.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu s osnova naknade štete za isplaćenu invalidsku mirovinu osiguraniku E. K., kod kojeg je nastupila opća nesposobnost za rad (invalidnost) zbog ozljede zadobivene na radu kod tuženika kao poslodavca, a koja da  je prouzrokovana izostankom primjene propisanih mjera zaštite na radu od strane poslodavca, prema ovom osiguraniku kao radniku.

7. Nije sporno među strankama da je kod osiguranika tuženika E. K. došlo do ozljede na radu, prilikom obavljanja građevinskih radova za tuženika kao poslodavca na obiteljskoj kući M. L. u P., već je sporno je li za ovu tražbinu nastupila zastara, njezina visina, kao i postoji li doprinos nastanku tjelesne ozljede na strani oštećenika.

8. S obzirom da je tuženik istakao prigovor zastare, prvenstveno je potrebno utvrditi je li za utuženu tražbinu nastupila zastara.

8.1.  Odredbom članka 214. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dok prema stavku 2. istog članka, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

8.2. Prema odredbi članka 215. stavka 1. ZOO, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

8.3. Odredbom članka 226. stavka 1. ZOO, propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

8.4. Budući da je tužba podnesena sudu 30. rujna 2019., a da je za ovu tražbinu propisan trogodišnji zastarni rok, dok je najstariji mjesečni utuženi iznos od 2.388,47 kuna (list spisa 30)  dospio najranije 1. rujna 2016. (mirovina za kolovoz 2016., list spisa 29), za taj manji dio utužene tražbine je nastupila zastara. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva, nije protekao trogodišnji zastarni rok koji se računa od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do podnošenja tužbe. To iz razloga što je idući mjesečni iznos tražbine dospio najranije 1. listopada 2016., a tužba je podnesena 30. rujna 2019. Naime, prema odredbi članka 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe, dok sukladno odredbi članka 245. stavka 3. ZOO, kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Dakle, zastara ne teče za vrijeme trajanja postupka, pa onda za ovaj preostali dio tražbine ona nije nastupila, te je u ovom najvećem dijelu, ovaj tuženikov prigovor neosnovan.

8.5. U pogledu primjene zakonskog propisa u odnosu na zastaru i rok iste, u istoj pravnoj stvari je ovakav stav već zauzela recentna sudska praksa (v. presuda Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž – 526/2020 od 16. lipnja 2020. ). Ovdje valja naglasiti da se odredbe zakona na koji se tuženik pozvao u svom prigovoru zastare (Zakon o mirovinskom osiguranju), ne odnose na ovaj pravni odnos, već na slučaj nepripadne isplate o čemu ovdje nije riječ, kao niti odredbe Zakona o obveznim odnosima na koje se isti pozvao, iz prethodno navedenih razloga.

9. Osiguranik tužitelja E. K. je kritične prigode prilikom izvođenja zidarskih radova na obiteljskoj kući vlasnika M. L. u P., kao radnik zaposlen kod poslodavca D. K., vlasnika obrta ''G. K.'', pao i zadobio tjelesne ozljede, te je povodom istog događaja proveden inspekcijski nadzor inspektora rada i napravljen zapisnik s fotoelaboratom mjesta događaja (list spisa 14 – 18, 24 – 28), ozljeda na radu je prijavljena Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje od strane poslodavca (list spisa 3 – 4), te je sastavljeno izvješće doktora medicine rada o tjelesnim ozljedama istog (list spisa 5).

10. Uslijed navedenog događaja, protiv D. K. kao poslodavca, je pokrenut prekršajni postupak kod Prekršajnog suda u Zadru, te je isti pravomoćno okončan na način da je ovaj okrivljenik, proglašen krivim što je kao poslodavac – vlasnik zidarskog obrta ''G. K.'' na privremenom gradilištu obiteljske kuće M. L. u P.:

- stavio u uporabu sredstvo rada – građevinsku cijevnu skelu, iako nije izgrađena u skladu s propisima zaštite na radu, čime je počinio prekršaj iz čl. 109. st. 1. toč. 7. Zakona o zaštiti na radu;

- dozvolio da radnik E. K. – zidar samostalno obavlja navedene poslove, a da prethodno nije osposobljen za rad na siguran način, čime je počinio prekršaj iz čl. 108. st. 1. toč. 12. Zakona o zaštiti na radu;

- rasporedio radnika E. K. na poslove zidara, a koji poslovi spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada, iako prethodno na propisani način nije utvrdio da navedeni radnik ispunjava potrebne uvjete u pogledu zdravstvenog stanja za obavljanje istih poslova, čime je počinio prekršaj iz čl. 108. st. 1. toč. 20. Zakona o zaštiti na radu;

- nije radnicima osigurao odgovarajuća zaštitna sredstva (zaštitnu kacigu) i nije osigurao da ih radnici koriste pri radu, čime je počinio prekršaj iz čl. 109. st. 1. toč. 7. Zakona o zaštiti na radu,

te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 13.400,00 kuna (list spisa 19 – 23).

11. Nakon ovog događaja, na prijedlog izabranog liječnika je pokrenut postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu osiguranika E. K., te mu je rješenjem tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu od 13. siječnja 2011., jer je kod njega nastala opća nesposobnost za rad zbog ozljede na radu (list spisa 6 – 7). Naknadnim pravomoćnim rješenjem tužitelja, ovom osiguraniku je od istog datuma određena invalidska mirovina u mjesečnom iznosu od 807,61 kuna, a umjesto ove mirovine određena je najniža mirovina u iznosu od  2.263,60 kuna, koja da će se isplaćivati od strane tužitelja od prethodno navedenog datuma, a na teret držanog proračuna RH, uz napomenu da se ista neće isplaćivati ako korisnik ponovno stupi u radni odnos ili započne obavljati samostalnu djelatnost s danom početka rada, odnosno osiguranja (list spisa 9 – 13).

12. Iz izvatka HZMO-a iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja za korisnika E. K. od 26. rujna 2019. (list spisa 30 – 43), su vidljive doznake isplate s osnova mirovine u korist E. K., dok je iz obračuna isplata HZMO-a od 3. lipnja 2011. za korisnika invalidske mirovine E. K. za razdoblje od 1. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2018. (list spisa  29), vidljivo da ukupan iznos izvršene isplate invalidske mirovine u korist ovog osiguranika, za navedeno razdoblje iznosi 71.228,33 kune.

13. Tužitelj je pozvao tuženika dopisom od 20. svibnja 2019. (list spisa 44 – 46) na naknadu štete za utuženo razdoblje, uz napomenu da je u prethodnom razdoblju naknadio štetu u iznosu od 34.379,88 kuna (list spisa 44 – 46). Tuženik je protiv istog podnio prigovor (list spisa 47), navodeći da traženi iznos nije u mogućnosti platiti obzirom je zbog zbivanja na tržištu rada i okolnosti u kojima se našao, te lošeg zdravstvenog stanja morao ići u prijevremenu mirovinu, a da je obrt odjavljen 17. travnja 2014. Ujedno je zatražio da ga se oslobodi plaćanja navedenog iznosa, te da se obustavi daljnji postupak zahtijevanja naknade štete s njegove strane, obzirom da nije u mogućnosti udovoljiti istom. U vrijeme dok je bio radno sposoban, da je sve svoje uredno i na vrijeme podmirivao, nije bježao od odgovornosti, što da dokazuju i uplate izvršne prema HZMO-u po prethodnim odštetnim zahtjevima.

14. Iz preslike spisa broj … HZMO-a za osiguranika E. K. (list spisa 60 – 238), je vidljivo da je povodom predmetnog štetnog događaja za ovog osiguranika proveden postupak povodom zahtjeva za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu, da je priložena odgovarajuća medicinska dokumentacija uz nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti, mišljenje stručnog povjerenstva tužitelja o istom, uz podatke poslodavca o obavljanju radova, otpusna pisma iz bolnice, da su donesena rješenja o priznavanju prava istog uz utvrđenje iznosa mirovine, koja je naknadno tijekom godina doznačavana osiguraniku E. K..

15. Iz kartice HZMO-a na ime ispunjenja obveza od strane D. K. (list spisa 239), je vidljivo da je tuženik naknadio dio štete tužitelju za razdoblje koje je prethodilo utuženom, ali i da njegovo ukupno dugovanje na dan 20. rujna 2022. iznosi 71.228,33 kune.

16. Prema odredbi članka 161. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 79/07., 35/08., 121/10., 61/11., 114/11., 76/12., 157/13., 151/14., 33/15. i 93/15., dalje: ZOMO), Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Nadalje, prema odredbi stavka 2. istog članka zakona, naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu,

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja,

3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

16.1. Odredbom članka 162. stavka 1. ZOMO, je propisano da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, dok je odredbom stavka 3. istog članka zakona, propisano da za štetu iz stavka 1. ovoga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

17. Sukladno prethodno cit. odredbama ZOMO, tužitelj ima pravo na naknadu štete od ovdje tuženika kao ranijeg poslodavca njegovog osiguranika E. K., jer je tuženik odgovoran za nastalu invalidnost ovog osiguranika, radi čega je tužitelj isplaćivao/isplaćuje svom osiguraniku invalidsku mirovinu. Naime, šteta je kod radnika – osiguranika evidentno nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, a što je utvrđeno pravomoćno presudom Prekršajnog suda u Zadru u odnosu na predmetni štetni događaj.

18. Tužitelj visinu svoje tražbine dokazuje cit. rješenjima o priznanju prava osiguraniku E. K., obračunom isplata HZMO-a od 3. lipnja 2011. za korisnika invalidske mirovine E. K. za razdoblje od 1. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2018. (list spisa  29), izvatkom HZMO-a iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja za korisnika E. K. od 26. rujna 2019. (list spisa 30 – 43) i karticom HZMO-a na ime ispunjenja obveza od strane D. K. (list spisa 239).

19. Prema odredbi članka 230. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 26/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, dok je prema odredbi stavka 3. istog članka zakona, dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

20. U konkretnom slučaju, tužitelj kao javna ustanova je u svrhu dokazivanja visine isplaćene mirovine, izdao izračune koji u  smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP predstavljaju isprave koje Zavod izdaje u vršenju svojih ovlasti, odnosno ove predstavljaju javne isprave.

21. Premda je tuženik tijekom postupka osporio svrhu i namjenu uplata od strane tuženika kako su navedene u glavnoj knjizi, nije predložio odgovarajući dokaz kojim bi iste doveo u pitanje. Ovo se posebno naglašava iz razloga što je tuženik još u svom prigovoru (list spisa 47), priznao uplate za razdoblje koje je prethodilo utuženom, a nije osporavao postojanje daljnje obveze naknade pretrpljene štete tužitelju u odnosu na utuženo razdoblje, već je ukazivao na svoju ''tešku materijalnu i životnu situaciju'', tražeći da ga se oslobodi od daljnjih plaćanja štete. Tuženikovi dokazni prijedlozi za saslušanje stranaka i svjedoka se odnose na mehanizam nastanka ozljede kod E. K. i njegova doprinosa nastanku istom, a kako je tuženikova odgovornost za naknadu štete tužitelju objektivna s osnova cit. odredbi ZOMO, sud je ove dokaze odbio kao nepotrebne.

22. U istoj pravnoj stvari u pogledu merituma spora, ovakav pravni  je već zauzela recentna sudska praksa (v. presuda Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž – 526/2020 od 16. lipnja 2020. )

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 68.839,86 kuna / 9.136,62 eura, te uz isti dosuditi zatezne kamate određene na temelju odredbe članka 29. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21). U preostalom dijelu, za iznos od 2.388,47 kuna / 317,00 eura, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti, iz već spomenutog razloga nastupa zastare.

24. Prema odredbi članka 48. stavaka 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22., dalje: ZOE), sud kao tijelo javne vlasti je dužno u razdoblju dvojnog iskazivanja iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona, dvojno iskazivati novčane iskaze vrijednosti u sudskim aktima koje donosi, s tim da se dvojno iskazuje ukupan iznos novčane obveze ili prava uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona.

24.1. Odredbom članka 1.  Uredbe Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku, je utvrđeno da se stopa konverzije određuje na 7,53450 kuna za jedan euro. Ta odredba je unesena u članak 2. stavak 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/22.), na način da je fiksni tečaj konverzije, određen na 7,53450 kuna za jedan euro.

24.2. Stoga je prilikom dvojnog iskazivanja i preračunavanja novčane obveze u ovoj odluci, korišten prethodno navedeni fiksni tečaj konverzije.

25. Tužitelju kao stranci koja samo u razmjerno neznatnom dijelu nije uspjela u sporu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, na temelju odredbe članka 154. stavka 5. ZPP u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, pripada pravo na naknadu troškova postupka. Međutim, kako on nije postavio zahtjev za njihovu naknadu, valjalo je samo odbiti zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

26. Imajući u vidu sve navedeno, odlučeno je kao u izreci.

 

Zadar, 7. prosinca 2022.

             

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

 

DNA:

1. Tužitelju,

2. Tuženiku po punomoćniku.