Poslovni broj: 37. Gž-2056/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

                                                                       Poslovni broj:  37. Gž-2056/2022-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz Š., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik mr. sci. I. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika grada Šibenika, Šibenik, Trg palih branitelja Domovinskog rata I, OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1446/21 od 28. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1446/21 od 28. travnja 2022.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u povodu žalbe. 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 75.000,00 kn sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući ju zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za  preinačenje ili ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Suprotno tvrdnji žalitelja, u obrazloženju presude navedeni su dostatni i dovoljno određeni razlozi o odlučnoj činjenici od kada je predmetna nekretnina faktično korištena kao cesta i  bila dostupna većem broju korisnika za promet vozilima. U tom pogledu nisu odlučne činjenice upisa u katastar ili zemljišnu knjigu niti donošenje formalne odluke o formiranju ceste, kao što pogrešno smatra žalitelj, samim time ne postoji niti proturječnost zaključka suda o faktičnom postojanju puta u odnosu na isprave iz katastra koje citira u žalbi. Iz njegovih tvrdnji i dokaza tijekom postupka ne proizlazi da bi nekretnina bila korištena za prolaz samo nekima od njegovih susjeda, uz njegovo dopuštenje, pa o tome sud nije niti mogao navoditi ikakve razloge.  Budući da ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost presude ne bi bilo moguće ispitati, neosnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

5. Pojedinim navodima tužitelj osporava pravilnost ocjene dokaza, prvenstveno svjedoka T. L., međutim i tim navodima on ponovno ističe kao relevantne činjenice o tome kada je put upisan kao takav u katastar, pitanje vlasništva nekretnina, što u ovom slučaju nije odlučno. Iskaz svjedoka je u kontekstu ostalih dokaza i navoda stranaka ocijenjen i prihvaćen u pogledu činjenice da se predmetna nekretnina još od devedestih godina, kada je njegov otac gradio kuću, faktično koristila kao put a to je neovisno o dječjoj dobi očito mogao percipirati. Stoga po ocjeni ovoga suda nisu počinjeni propusti u ocjeni dokaza koji bi bili od utjecaja na zakonitost presude te nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP na koji žalitelj opisno ukazuje prigovarajući ocjeni iskaza svjedoka.

 

6. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, ostalim navodima žalitelj osporava pravilnost primjene materijalnoga prava.

 

7. Tužitelj tvrdi da je vlasnik kat. čest. 407/93 k.o. Š. koja je 2016. parcelirana, tako da su od nje nastale kat.čest. br. 407/93 k.o. Š., kat.čest. 407/125 k.o. Š. dok je preostali dio matične čestice 407/93 od 83 m2 pripojen kat.čest. 5941/1 u naravi nerazvrstana cesta površine 19489 m2 upisana u z.k.ul. 8709 k.o. Š. u vlasništvu tuženika. Cesta je 2015. asfaltirana a 2016. je kao cesta evidentirana u katastru, 2017. upisano je i vlasništvo tuženika na njoj, čime je došlo do faktičnog izvlaštenja dijela njegove nekretnine te zahtijeva isplatu naknade.

 

8. Nije sporno da za potrebe izgradnje ceste nije proveden postupak izvlaštenja predmetne nekretnine na kojoj je do upisa tuženika bilo upisano pravo vlasništva tužitelja. U postupku je utvrđeno da se međutim još svakako od 1995. na tome dijelu, gdje su bili tereni "Š." odnosno š. stambena zadruga i gradile su se kuće, u naravi formirao makadamski put sadašnjih dimenzija, koji su bez ograničenja koristili stanovnici za promet vozilima. Uz to,  iz navoda tuženika proizlazi da je 1995. godine na prometnici postavljena i komunalna infrastruktura (voda, struja, kanalizacija), da je ulica dobila naziv Put G.., te tvrdnje tužitelj nije tijekom postupka osporio.  

 

9. Budući da u konkretnom slučaju nije proveden postupak izvlaštenja, o pravu tužitelja na naknadu vrijednosti spornog dijela zemljišta treba odlučiti primjenom općih propisa obveznog prava, pa u pogledu prigovora zastare vrijede odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO 91) odnosno odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje: ZOO 05).

 

10. Obzirom na utvrđenje da je na spornoj nekretnini još od 1995. faktično postojala i bila u funkciji kao cesta koja služi za javni promet, u ovom slučaju prvenstveno za pristup stambenim građevinama ali bez ograničenja i za druge korisnike, riječ je o nerazvrstanoj cesti u smislu čl. 98. Zakona o cestama (Narodne novine, br. 84/11, dalje: ZC)  koja je u smislu odredbe čl. 101. st. 1. ZC javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

 

11. Naime, prema odredbi čl. 131. st. 1. ZC ceste koje se na dan stupanja na snagu toga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojem osnovu i koje su pristupačne većem broju korisnika a nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga zakona, postaju nerazvrstane ceste.

 

12. Odredbom st. 6. istog zakonskog članka je propisano da nekretnine koje su prema tom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u upotrebi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997. javno su dobro i u neotuđivom vlasništvu jedinica lokalne samouprave.

 

13. U smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZC nerazvrstane ceste će se u zemljišnim knjigama upisati kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na  čijem se području nalaze neovisno o postojanju upisa prava vlasništva ili drugih stvarnih prava treće osobe.

 

14. Dakle, za pravni status predmetne nekretnine kao nerazvrstane ceste, sukladno citiranim zakonskim odredbama, mjerodavno je faktično stanje te nije bitan upis prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava na neku fizičku ili pravnu osobu.

 

15. Takvo stanje, prema utvrđenju prvostupanjskog suda u ovom slučaju egzistira od 1995. godine od kada nema mogućnosti zahtijevanja povrata nekretnina koje su faktično oduzete iz posjeda tužitelja. Stoga najkasnije od tada počinje teći i zastarni rok potraživanja naknade štete ili isplate na ime oduzetih nekretnina bez naknade i bez provođenja izvlaštenja (tako i Revt-298/15, Rev 1823/94).

 

16. Budući da je tužba podnesena 6. prosinca 2017., protekli su zastarni rokovi iz čl. 376. ZOO 91 pa i čl. 371. toga Zakona odnosno rokovi iz odredbi čl. 230. i čl. 225. ZOO 95. Pogrešno je shvaćanje tužitelja da mu obzirom na stanje katastra i na upis njegovog vlasništva sve do 2016. pripada pravo potraživanja naknade štete, ili bilo koje druge naknade na ime bespravno oduzetog zemljišta i bespravnog korištenja i uporabe takvog zemljišta od strane druge osobe. Naime, kako je navedeno sam upis u zemljišnim knjigama pa niti u katastru nije relevantan u odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja. Stoga nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je  kao u izreci.

 

18. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, neosnovan je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u povodu žalbe (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).

 

 

U Zagrebu, 6. prosinca 2022.

 

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.