- 1 -              III Kr 105/2022-5

Broj: III Kr 105/2022-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika K. B. zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15 – ispravak, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Županijskog suda u Rijeci od 14. prosinca 2021. broj Kzd-2/2021-41 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 10. ožujka 2022. broj Kžzd-2/2022-8, u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,

p r e s u d i o   j e:

              Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika K. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Rijeci od 14. prosinca 2021. broj Kzd-2/2021-41 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 10. ožujka 2022 broj Kžzd-2/2022-8 proglašen je krivim osuđenik K. B. zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11, za koje kazneno djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca te zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. KZ/11, za koje kazneno djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine i deset mjeseci. Osuđenik je, na temelju članka 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet godina, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. travnja 2021. pa nadalje.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. uz primjenu članka 145. stavka 1. i 2. točaka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) osuđenik je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušala u iznosu od 800,00 kuna, putnih troškova svjedoka D. B. i B. M. u iznosu od 142,00 kune svakom, troškove stalnih sudskih vještaka dr. sc. I. R. G. u iznosu od 5.040,00 kuna, prof. D. B. u iznosu od 5.000,00 kuna, dr. sc. M. G. u iznosu od 4.624,00 kuna i prof. I. T. u iznosu od 4.624,00 kuna.

3. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravovremeno je podnio osuđenik po branitelju B. G., odvjetniku u O. zbog povrede „odredbe članka 468. st. 2. ZKP-a, odnosno kao razlog za podnošenje ovog zahtjeva ističe da je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „utvrdi da je tijekom kaznenog postupka i tijekom donošenja pobijanih presuda nižih sudova došlo do ozbiljne i teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te da ukine osuđujuće odluke nižih sudova u cijelosti, a podredno, da nakon što razmotri ovaj zahtjev, preinači pobijane presude u dijelu kojim je okrivljeniku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 5 godina i umanji tako visoko određenu kaznu.“

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14, 70/17 i 80/22 - dalje: ZKP/08-22) prvostupanjski sud dostavio je primjerak zahtjeva sa spisom Glavnom državnom odvjetniku, a odgovor Glavnog državnog odvjetnika dostavljen je osuđeniku i branitelju.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Odredbom članka 517. stavka 1. ZKP/08 propisano je da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika i povreda odredaba kaznenog postupka, koje su u tom članku taksativno navedene.

7. Osuđenik uvodno ističe da zahtjev podnosi zbog povrede iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, odnosno zbog teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Obrazlažući zahtjev osuđenik navodi da su protiv njega „optužbe lažne i neutemeljene te da nikada nije imao bilo kakvih seksualnih primisli u pogledu mlt. žrtve“, da su „jednostrano cijenjeni „dokazi“ usmjereni na utvrđenje krivnje, dok su neobjektivno cijenjeni dokazi usmjereni na utvrđenje njegove nevinosti“. Također ukazuje da u iskazu žrtve postoji čitav niz nelogičnosti na što je ukazivao i tijekom postupka te da je iskaz žrtve u suprotnosti s iskazima svjedoka D. B., B. M. i R. B. Ističe da nema medicinskih pokazatelja koji bi ukazivali da je došlo do seksualnog kontakta, niti su utvrđene bilo kakve ozljede žrtve. Osuđenik ukazuje i na rezultate vještačenja kojim nije utvrđen stvarni uzrok traume žrtve pa smatra da je neutemeljen zaključak suda da bi upravo zbog ponašanja osuđenika došlo do traume i pojave psihičkih posljedica kod žrtve. Osuđenik dovodi u sumnju pravilnost ocjene suda u odnosu na okolnosti koje su imale utjecaja na vrstu i visinu kazne, smatrajući da je kazna zatvora na koju je osuđen previsoka.

8. Iz sadržaja zahtjeva proizlazi da se okolnostima koje osuđenik podvodi pod povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, odnosno pod tešku povredu prava na pravično suđenje, nastoji zapravo dovesti u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kako u odnosu na činjenice koje se odnose na utvrđivanje krivnje, tako i one koje se odnose na odmjeravanje kazne, a na kojim činjenicama se temelji prvostupanjska i drugostupanjska presuda, međutim, iz te osnove se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti.

9. Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08-22.

Zagreb, 6. prosinca 2022.