- 1 -              Revd 2123/2021-2

Broj: Revd 2123/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. O. iz Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku Š. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Republike Srbije, B., zastupane po Državnom pravobranilaštvu Republike Srbije, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola posl. br. Gž-59/2021-2 od 4. veljače 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-2397/2018-24 od 10. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2022.,

r i j e š i o   j e :

Tužitelju se dopušta revizija protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola posl. br. Gž-59/2021-2 od 4. veljače 2021. u odnosu na u njegovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pitanje:

„Da li u konkretnom slučaju (tužba neposrednog oštećenika za naknadu štete koja je počinjena od strane osobe, odnosno postrojbi za koje tuženik Republika Srbija odgovara) hrvatski sudovi mogu biti nadležni za postupanje sukladno pozitivnom pravu RH, a u svezi sa čl. 26. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a)?“

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim se prvostupanjski sud oglasio nenadležnim za postupanje u prijepornoj stvari, ukinuo provedene radnje i odbacio tužbu tužitelja podnesenu 11. rujna 2018. protiv tuženice Republike Srbije radi naknade štete, a temeljenu na navodima da su „...90 - tih godina prošlog stoljeća, prilikom raspada nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, vojne i paravojne jedinice prednice ovdje tužene Republike Srbije (nakon raspada SFRJ prednica ovdje tužene se prvo zvala Savezna Republika Jugoslavija, zatim državna zajednica Srbije i Crne Gore te nakon toga Republika Srbija, koji naziv nosi i danas) izvršile agresiju na Republiku Hrvatsku, a kojom prilikom je došlo do ubijanja, mučenja, protjerivanja stanovništva RH te nezakonitog zarobljavanja, lišenja slobode i dugotrajnog zatočeništva mnogobrojnog stanovništva Republike Hrvatske, a što je sve između ostalog, kao ratni zločin, utvrdio i Međunarodni sud pravde u presudi od 3. veljače 2015. u predmetu po tužbi Republike Hrvatske protiv Republike Srbije. U toj presudi Međunarodni sud pravde jasno navodi i potiče da se žrtvama agresije na Republiku Hrvatsku pruži reparacija, odnosno nadoknadi šteta. Tužitelja su tijekom agresije na Republiku Hrvatsku vojne snage (uz potporu paravojnih) tadašnje prednice Republike Srbije neosnovano zarobile i lišile slobode, kada je prvo bio zatočen u V. u V., zatim u kasarni ''J.'' u V. te potom u K. S. M., a ukupno je bio zatočen u neprekinutom trajanju od 270 dana. Zbog psihičkog i fizičkog maltretiranja, premlaćivanja, zastrašivanja, izrugivanja, stavljanja u samicu, tužitelju je nanesena šteta te mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, povrijeđen mu je i ugrožen fizički i psihički integritet s trajnim posljedicama, povrijeđeno mu je temeljno ljudsko pravo na slobodu, dostojanstvo, čast, ugled itd. Zbog toga, tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete i to 100.000,00 kn s osnova opisanih povreda prava osobnosti, iznos od 1.000,00 kn za svaki dan zatočeništva zbog neosnovanog lišenja slobode, odnosno 271.000,00 kn te iznos od 5.000,00 kn s osnova uništene obuće, odjeće i osobnih stvari, sve sa zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 1992. (kao prvog dana nakon povratka iz zatočeništva) do isplate.“

2. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv tog drugostupanjskog rješenja zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

„Da li u konkretnom slučaju (tužba neposrednog oštećenika za naknadu štete koja je počinjena od strane osobe, odnosno postrojbi za koje tuženik Republika Srbija odgovara) hrvatski sudovi mogu biti nadležni za postupanje sukladno pozitivnom pravu RH, a u svezi sa čl. 26. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a)?“

3. Tuženica nije odgovorila na prijedlog.

4. Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti je osnovan.

5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 4. veljače 2021., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.". U ovome slučaju (gdje osporeno rješenje ima značaj rješenja kojim se postupak završava) to treba sagledati u smislu odredaba čl. 400. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) „Stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.“, (stavak 3.) „U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.“

6. Podneseni prijedlog, slijedom toga, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

7. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije" - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tužitelja postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporeno rješenje temeljeno je na shvaćanju za koje se može očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

8. Stoga je pravilno za zaključiti (tako i u ovosudnom rješenju posl. br. Revd 5033/2021-2 od 18. siječnja 2022.):

8.1. da u odnosu na u prijedlogu tužitelja postavljeno pitanje postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

8.2. da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije tužitelja: sve kako bi se povodom njegove revizije moglo preispitati osporeno rješenje,

8.3. te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).

Zagreb, 6. prosinca 2022.