Baza je ažurirana 03.03.2026. zaključno sa NN 149/25 EU 2024/2679
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja I. G. iz K. OIB,
zastupanog po punomoćniku M. A., odvjetnici iz V. protiv tuženika
A. B. d.d. iz Z., OIB, zastupanog
po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i
isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 1. prosinca 2022., u
prisutnosti tužitelja osobno uz zamjenika punomoćnika tužitelja T. P.,
odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika M. B. iz O. i zamjenika
punomoćnika tuženika M. Š., odvjetnika iz O., nakon donošenja i
objave dana 6. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku A. B.d.d., sa sjedištem u Z., OIB: 14036333877, da tužitelju I. G. iz K., OIB:, isplati iznos od 9.350,78 kuna/1.241,05 eura1
(slovima: devettisućatristopedesetkunaisedamdesetosamlipa/tisućudvjestočetrdeset
jedaneuroipetcenti) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim
na iznos od:
- 41.87 kuna / 5.56 eura od 01.04.2010. godine pa do isplate,
- 107.14 kuna / 14.22 eura od 01.05.2010. godine pa do isplate,
- 119.55 kuna / 15.87 eura od 01.06.2010. godine pa do isplate,
- 195.61 kuna / 25.96 eura od 01.07.2010. godine pa do isplate,
- 177.58 kuna / 23.57 eura od 01.08.2010. godine pa do isplate,
- 240.08 kuna / 31.86 eura od 01.09.2010. godine pa do isplate,
- 207.31 kuna / 27.51 eura od 01.10.2010. godine pa do isplate,
- 182.41 kuna / 24.21 eura od 01.11.2010. godine pa do isplate,
- 259.96 kuna / 34.50 eura od 01.12.2010. godine pa do isplate,
- 303.29 kuna / 40.25 eura od 01.01.2011. godine pa do isplate,
- 267.79 kuna / 35.54 eura od 01.02.2011. godine pa do isplate,
- 272.47 kuna / 36.16 eura od 01.03.2011. godine pa do isplate,
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
- 253.78 kuna / 33.68 eura od 01.04.2011. godine pa do isplate,
- 259.34 kuna / 34.42 eura od 01.05.2011. godine pa do isplate,
- 341.37 kuna / 45.31 eura od 01.06.2011. godine pa do isplate,
- 353.13 kuna / 46.87 eura od 01.07.2011. godine pa do isplate,
- 447.58 kuna / 59.40 eura od 01.08.2011. godine pa do isplate,
- 419.20 kuna / 55.64 eura od 01.09.2011. godine pa do isplate,
- 359.75 kuna / 47.75 eura od 01.10.2011. godine pa do isplate,
- 356.72 kuna / 47.34 eura od 01.11.2011. godine pa do isplate,
- 351.00 kuna / 46.59 eura od 01.12.2011. godine pa do isplate,
- 371.74 kuna / 49.34 eura od 01.01.2012. godine pa do isplate,
- 390.96 kuna / 51.89 eura od 01.02.2012. godine pa do isplate,
- 391.58 kuna / 51.97 eura od 01.03.2012. godine pa do isplate,
- 380.15 kuna / 50.45 eura od 01.04.2012. godine pa do isplate,
- 383.80 kuna / 50.94 eura od 01.05.2012. godine pa do isplate,
- 1,915.62 kuna / 254.25 eura od 30.05.2012. godine pa do isplate,
do 30. lipnja 2011., po stopi od 14% godišnje; od 1. srpnja 2011., do 31. srpnja
2015., po stopi od 12% godišnje; od 1. kolovoza 2015., po stopi koja se određuje
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15
dana.
II/ Nalaže se tuženiku A. B. d.d.. sa sjedištem u Z., OIB:, da tužitelju I.G. iz K., OIB:, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13.659,38
kuna/1.812,91 eura (slovima: trinaesttisućašestopedesetdevtkunaitridesetosamlipa
/tisućuosamstodvanaesteuraidevedesetjedancent) sa zakonskim zateznim kamatama
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, u roku
od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je s
prednikom tuženika S. b. d.d. O., sklopio Ugovora o kreditu broj
, dana 13. rujna 2005., koji je potvrđen dana 15. rujna
2005., od strane javnog bilježnika D.Đ. iz D. M., pod brojem
OU-274/05-1, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita,
odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 16.000,00 CHF
prema srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan korištenja kredita na rok
otplate od 7 godina, u jednakim mjesečnim anuitetima. Ugovorena je kamatna stopa
koja je promjenjiva a koja se od početnih 4,90% godišnje, tijekom otplate kredita u
više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Prilikom zaključenja ugovora o kreditu
tuženik nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima
vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu, a tečaj CHF u odnosu na kunu je
tijekom otplate kredita povećan i do 50% u odnosu na početno ugovoreni tečaj.
Tuženik je tako u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna
kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na
osnovu jednostrane odluke tuženika, a o kojoj se odredbi nije pojedinačno
pregovaralo, kao i odredbe kojima je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu
švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora
nije kao trgovac tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim
za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Navedene odredbe
su protivne načelu savjesnosti i poštenja te su uzrokovale znatnu neravnotežu u
pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Slijedom toga, navedene
odredbe o promjenljivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli protivne su kogentnim
odredbama članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03 i dr.)
te članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07 i dr.), koji su bili
na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, tako za vrijeme njegovog
izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost
(članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi
već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu
kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoje
pravomoćne presude i to Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-
7129/13-4, od 13. lipnja 2014., kojom je utvrđeno kako je, između ostalih, i tuženik, u
razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje,
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u
potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze
promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno
pregovaralo, a koja je ništetna i Visokog trgovačkog suda RH, broj: Pž-6632/2017-10,
od 14. lipnja 2018., kojom je u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u
Zagrebu poslovni broj P-1401/12, od 04. srpnja 2013., u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5.,
6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 01.
siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava
potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne
i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o
kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski
franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao
trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za
donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u
svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali
suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o
obveznim odnosima. Tužitelj, kao korisnik kredita, ne raspolaže odgovarajućom
dokumentacijom na osnovu koje bi mogao precizirati svoje potraživanje i to:
knjigovodstvenu karticu kredita, specifikaciju uplata po kreditu, obavijesti o
promjenama kamatnih stopa (jednostrane odluke banaka), prvi otplatni plan i
cjelokupni otplatni plan u CHF. Radi se o dokumentaciji koju ima tuženik i koju je
tuženik, prema sadržaju građanskopravnog odnosa, dužan dati tužitelju, ali ih je na
traženje tužitelja odbio dati. Stoga tužitelj ovom slučaju ne može postaviti određeni
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
tužbeni zahtjev prije nego što dođe do navedenih podataka i prije nego se provede
odgovarajuće vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiji
isplatu traži ovom tužbom. Tužitelju uz glavnicu pripadaju i zakonske zatezne kamate
koje će se također odrediti naknadno nakon provedenog vještačenja i u roku koji
odredi sud. Tužitelj u ovom trenutku samo pretpostavlja da se radi o tražbini u iznosu
ne manjem od 10.001,00 kn, pa je u tom smislu i naznačena možebitna vrijednost
predmeta spora.
2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i
tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Tužitelj je prilikom sklapanja Ugovora o
kreditu mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovora o kreditu s
valutnom klauzulom u EUR-ima i CHF ili ugovor o kreditu u kunama te također
ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom
kamatnom stopom, a tužitelj je samostalno procjenjujući rizike odabrao sklopiti
ugovor o kreditu s valutnom klauzulom CHF s promjenjivom kamatnom stopom, očito
iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio najpovoljniji.
Životno je nelogično i u praksi neprovedivo da svaki klijent sa djelatnikom banke
osobno pregovara i raspravlja o svakoj pojedinačnoj klauzuli ugovora. Tuženik nije
postupao nepošteno i nesavjesno ugovaranjem promjenjive kamatne stope bez
egzaktnih parametara za promjenu iste i metode izračuna, a što bi dovelo do
neravnoteže u pravima i obvezama ugovorenih strana. Tužitelj je samostalno izabrao
sklapanje baš kredita s promjenjivom kamatnom stopom. Stoga se ne može smatrati
da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za utvrđenje ništetnosti odredbe o
promjenjivoj kamatnoj stopi. Tuženik osporava da bi ugovor o kreditu pa tako i
odredba o valuti obveze bili protivni Ustavu prisilnim propisima i moralu društva.
Promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva niti je banka
mogla procijeniti kretanja tečaja CHF. Opreza radi tuženik ističe i prigovor zastare
potraživanja tužitelja. S obzirom da tužitelj navodi pravni stav, kako je podnošenjem
kolektivne tužbe u predmetu broj P-1401/2012, prekinut tijek zastarnog roka za
tužitelja u ovom postupku, tuženik ističe kako ne postoji niti jedna zakonska odredba
koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju
postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava koji se nalaze u glavi 32 ZPP-a,
stoga tuženik navodi kako se na eventualno potraživanje tužitelja primjenjuje zastarni
rok od 5 godina, računajući od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta. U slučaju
kad bi sud prihvatio stav o prekidu zastare podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu,
zastara za ona potraživanja koja su već zastarjela prije podnošenja kolektivne tužbe
ne može ponovo teći ispočetka. Tužitelj pogrešno ističe kako se na predmetni ugovor
o kreditu treba primijeniti pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-
1401/2012, te presude Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017,
a čak kada bi se primijenila i pravna utvrđenja iz kolektivne tužbe, pravo tužitelja na
pozivanje na presudu u kolektivnom sporu ne znači da tužitelj nije dužan dokazati
sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Ne protivi se dokaznom prijedlogu za
provođenjem vještačenja, ali smatra da bi vještak pri izradi nalaza i mišljenja trebao
koristiti kamate primjenjive na HRK kredite. Naime, ako tužitelj tvrdi da se izračun
treba izvršiti kao da se radi o kunskom kreditu, tada je potrebno i obračun kamatne
stope izvršiti u skladu sa HRK kreditom. Predlaže saslušanje svjedoka J.
D., na okolnost da su tužitelju bile objašnjene prava i obveze iz ugovora o
kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i na okolnost načina pregovaranja i sklapanja
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
ugovora o kreditu. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu prouzročenog parničnog troška.
3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o
kreditu broj, dana 13. rujna 2005., sklopljen 15. rujna
2005.; otplatni plan za Ugovor o kreditu; početni otplatni plan za Ugovor o kreditu;
kamatna stopa banaka na kunske kredite bez valutne klauzule; proveo vještačenje
po stalnom sudskom vještaku D.V. C. iz O. i izvršio uvid u nalaz i
mišljenje vještaka od 17. srpnja 2020., te saslušao vještaka na ročištu od 17.
listopada 2022., saslušao tužitelja u svojstvu stranke i svjedoka J. D..
4. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrđeno je da je dana 13. rujna 2005.
tužitelj zaključio Ugovor o kreditu sa S. B. d.d., broj:, koji je potvrđen dana 15. rujna 2005., kod Javnog bilježnika, na
iznos u visini od 16.000,00 CHF, u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju
HNB-a za CHF važećem na dan korištenja kredita. Navedenim Ugovorom, je
ugovorena kamatna stopa u visini od 4,90% godišnje (promjenjiva), sa rokom
vraćanja od 7 godina. Promjena visine kamatnih stopa kroz razdoblje trajanja kredita
je bila 4,90% godišnje, od 19. rujna 2005., do 1. rujna 2007., 5,40% godišnje od 1.
rujna 2007., do 1. prosinca 2008., 6,00% godišnje od 1. prosinca 2008., do 1.
svibnja 2009., 6,75% godišnje od 1. svibnja 2009., do 1. prosinca 2010., 6,50%
godišnje od 1. prosinca 2010., do 1. listopada 2011., i 6,30% godišnje od 1.
listopada 2011., do 30. svibnja 2012. Visina anuiteta sa kamatom od 4,90% godišnje
iznosi 225,75 CHF, visina anuiteta sa kamatom od 5,40% godišnje iznosi 228,56
CHF, visina anuiteta sa kamatom od 6,00% godišnje iznosi 231,16 CHF, visina
anuiteta sa kamatom od 6,75% godišnje iznosi 234,04 CHF, visina anuiteta sa
kamatom od 6,50% godišnje iznosi 233,57 CHF, visina anuiteta sa kamatom od
6,30% godišnje iznosi 233,30 CHF. lz pregleda prometa za klijenta, koji je dostavio
tuženik, a koji se nalazi na listovima spisa 36 - 43 je vidljivo da je kredit korišten dana
30. rujna 2005., kada je srednji tečaj Hrvatske narodne banke bio 4,773291 kn za 1
CHF. Visina anuiteta iz prvog otplatnog plana je 225,75 CHF (listovi 45 - 47 spisa),
pa je nastavno na navedeno visina anuiteta iskazana u kunama 225,75 CHF x
4,773297 kn=1,077,57 kn. Kredit je prijevremeno otplaćen 30. svibnja 2012., i to je
prikazano u izračunu. Nalaz i izračun su sačinjeni na način da je kroz razdoblje
trajanja kredita kao obveza iskazan anuitet koji je izračunat, temeljem prvog
otplatnog plana i tečaja prilikom korištenja kredita, u mjesečnoj visini od 1.077,53 kn.
Prilikom prijevremene otplate kredita 30. svibnja 2012., je prema prvom otplatnom
planu trebalo uplatiti 5.324,99 kn (1.115,58 CHF na listu 47 spisa x 4,773291 kn), i
tom je prilikom nastala preplata u visini od 1.915,62 kn. Ukupno izračunata preplata
od travnja 2007., do prijevremene otplate kredita 30. svibnja 2012., iznosi
9.350,78kn, uz napomenu da su iznosi koji su prikazani sa negativnim predznakom
iznosi koji su manje plaćeni u odnosu na početno izračunati anuitet, a iznos od
9.350,78 kn, je iznos u kojem su prikazane više i manje plaćene razlike. Slijedom
navedenog u 2007. godini je manje plaćeno 528,65 kuna, u 2008. godini je manje
plaćeno iznos od 488,73 kune, u 2009. godini je više plaćeno iznos od 688,95 kuna,
u 2010. godini je više plaćeno iznos od 1.859,94 kune, u 2011. godini je više
plaćeno iznos od 3.985,42 kune, i u 2012. godini je više plaćeno iznos od 3.833,85
kuna, na ime razlike kamata i tečaja.
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
5. Tužitelj po punomoćniku nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je
uredio tužbeni zahtjev 20. kolovoza 2020., na način da od tuženika potražuje isplatu
ukupnog iznosa od 9.350,78 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od
dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju
vještaka navodeći da je vještak pri izračunu primijenio pogrešan tečaj budući je kredit
isplaćen 19. rujna 2005., te je trebalo primijeniti tečaj 4,783171 kuna za 1 CHF.
Vještak je propustio umanjiti iznos ukupnih uplata za predmetni kredit za naplaćene
zatezne kamate i iznose anuiteta od 500,80 kuna, budući isti nisu predmet
vještačenje. Tuženik je simulacijom izračuna u skladu sa zadatkom vještaku utvrdio
da bi eventualna razlika iznosila 8.271,57 kuna, a ne 9.350,78 kuna, kako je to
vještak pogrešno izračunao. Tuženik osporava i metodologiju koja je korištena
prilikom izrade nalaza, budući je izračun izvršen na način kao da su stranke ugovorile
fiksnu kamatnu stopu, što je bilo protivno volji stranaka u trenutku sklapanja ugovora
o kreditu, budući je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Tuženik se protivi preinaci
tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 20. kolovoza 2020., budući je tuženik
podneskom od 27. veljače 2020., dostavio dokumentaciju te je tužitelj bio obvezan
sukladno članku 186 b. stavak 4. ZPP-a određeno naznačiti tužbeni zahtjev, a što
nije učinio. Tuženik također osporava da bi tužitelj imao pravo na isplatu iznosa
zajedno sa zateznim kamatama. Tuženik podneskom od 16. prosinca 2020., je
postavio zahtjev za izuzeće društva D.V. C. d.o.o. i vještačenje D.
V. u ovom predmetu, budući su ispunjene okolnosti iz članka 71. stavak 1.
točka 7. Zakona o parničnom postupku, u svezi s člankom 254. ZPP-a, budući
vještakinja vodi postupak protiv A. b. radi utvrđenja i isplate, gdje tvrdi da su
ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u
CHF, pred Općinskim sudom u Osijeku broj P-1539/2019, iz kojeg razloga ista nije
objektivna i neprostrana te je u sukobu interesa.
6. Očitujući se na primjedbe tuženika, tužitelj po punomoćniku navodi da nije
sporno da je volja ugovornih strana bila zaključiti kredit s promjenjivom kamatnom
stopom, međutim sporan je način mijenjanja kamatne stope, budući je tuženik istu
mijenjao jednostranom odlukom bez ikakvom pregovaranja, a u samom ugovoru o
kreditu nisu ugovoreni parametri na osnovu kojih će se kamatna stopa mijenjati, pa je
prema tome ista neodrediva pa time i ništetna. Kolektivnom presudom na koju se
pozvao tužitelj, utvrđeno je da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja
se mijenjala jednostranom odlukom tuženika, a koje pravno utvrđenje je obvezujuće
u ovom postupku. Posljedica utvrđene ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj
stopi je upravo početna kamatna stopa kao jedina poznata kamatna stopa i jedina o
kojoj se pojedinačno pregovaralo pa je stoga vještak ispravno postupio kada je pri
izradi vještačenja upotrijebio početnu kamatnu stopu i početni tečaj, a svoj nalaz i
mišljenje je napravio u skladu s nalogom suda. U odnosu na tuženikov prigovor kojim
se protivi preinaci tužbenog zahtjeva od 20. kolovoza 2020., tužitelj ističe da je isti
sukladan odredbi članka 186. b. jer je tužitelj tek nakon provedenog financijskog
vještačenja bio u mogućnosti postaviti točan tužbeni zahtjev. Prigovor tuženika
postavljenom zahtjevu za plaćanje zakonske zatezne kamate od dana plaćanja
pojedinačnog anuiteta pa do isplate, je neosnovan, jer je suprotan odredbi članka
1115. Zakona o obveznim odnosima. Sama činjenica da je tuženik u Ugovoru o
kreditu koristio nepoštene pa posljedično tome i ništetne ugovorne odredbe,
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
nedvojbeno dovodi do zaključka da je tuženik nepošteni stjecatelj. U odnosu na
zahtjev za izuzećem vještaka tužitelj navodi da je isti postavljen tek 19. prosinca
2020., odnosno nakon što je bio nezadovoljan izrađenim nalazom i mišljenjem
vještaka D. V., koji je dostavljen sudu još 16. srpnja 2020. Ukoliko je
tuženik imao primjedbu na izbor vještaka isti je mogao prigovoriti na ročištu 10. lipnja
2020., kada je sud imenovao vještaka, međutim tuženik tada nije prigovorio
imenovanju istog, nego tek kada je primio nalaz i mišljenje kojim je bio nezadovoljan.
Tuženik netočno navodi da D. V. vodi identičan CHF postupak protiv
tuženika pred Općinskim sudom u Osijeku, pod brojem P-1539/2019, budući je
D. V. 16. prosinca 2020., povukla predmetnu tužbu, što je opće poznata
informacija na Općinskom sudu u Osijeku, no tuženik je već 19. lipnja 2020., kada je
D. V. bila određena za vještaka znao tu činjenicu pa ju je propustio
istaknuti na vrijeme. Ujedno tužitelj ističe kako tuženik ne navodi nit jedan jedini
argument koji ukazuje što to nije u nalazu i mišljenju vještaka D. V.
napravljeno po pravilu struke. Naime, svaki sudski vještak, pa tako i D. V.
prisegnuti su da će svoj nalaz i mišljenje dati istinito i objektivno te prema pravilima
svoje struke. Slijedom navedenog predlaže odbiti zahtjev tuženika za izuzećem
vještaka jer je isti usmjeren samo na odugovlačenje postupka i stvaranje novih
troškova.
7. Podneskom od 14. listopada 2022., tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno
Zakonu o uvođenju eura kao službene valute RH.
8. Saslušan na ročištu od 17. listopada 2022., vještak je cijelosti ostao kod svog
pisanog nalaza i mišljenja navodeći da je iz dokumentacije na listovima spisa 36-43,
a koju dokumentaciju je dostavio tuženik, navedeno da je kredit korišten 30. rujna
2005., a ne 19. rujna 2005., kako to u podnesku navodi tuženik. Iznosi uplata po
predmetnom kreditu, a koji se odnosi na zatezne kamate, nisu prikazani u ovom
izračunu, a tuženik je sačinio simulaciju izračuna i to primjenom tečaja od 19. rujna
2005., gdje je došao do iznosa od 8.271,57 kuna, međutim iz dokumentacije u spisu
nije razvidno da je kredit isplaćen 19. rujna 2005., već upravo 30. rujna 2005.
Nadalje, tuženik osporava metodologiju te navodi da je izračun izvršen kao da su
stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu, odnosno kao da nije ugovorena valutna
klauzula, međutim isto je naloženo od strane suda te je vještak u izračunu postupio
po navedenom nalogu.
9. Iz iskaza svjedoka J. D. slijedi da je u to vrijeme radila u S.
b. d.d., na poslovima referenta za odobravanje kredita. Konkretnog kredita se ne
sjeća, a tužitelja pozna iz viđenja. U to vrijeme nije bila osobni bankar. Ne sjeća se
da joj se tužitelj obraćao vezano za predmetni kredit i nema neposrednih saznanja u
vezi istog. U navedeno vrijeme bilo je kredita u eurima i CHF, to su bili stambeni
krediti, a da li je bilo fiksne kamatne stope na navedene kredite se ne sjeća.
Objašnjavali su korisnicima kredita na njihove upite pojedine ugovorne odredbe,
ukoliko su klijenti postavljali upite. Nije mogla predvidjeti rast tečaja CHF-a, a ugovori
su bili "šprancirani".
10. Iz iskaza tužitelja u svojstvu stranke slijedi da je predmetni kredit podigao za
renoviranje obiteljske kuće u iznosu od 16.000,00 CHF, na 7 godina. To je u banci
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
bilo ponuđeno kao najpovoljniji kredit, a budući je to njegova banka, vjerovao im je.
Taj kredit su mu ponudili kao najpovoljniji i ništa u drugim valutama mu nisu ni nudili.
U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu bilo mu je jasno da ista može malo porasti,
no nije očekivao veći porasta kamatne stope, niti mu je itko objašnjavao da može
doći do većeg porasta kamatne stope, niti ga je itko upozoravao na rast CHF-a, a u
to vrijeme je CHF bio stabilna valuta i nije znao, niti ga je itko upozorio da bi rast
tečaja mogao biti takav. Kredit je bio kao unaprijed pisani obrazac, a uvjete kredita iz
tog obrasca je pročitao, no međutim uvjeti su bili ili uzmi ili ostavi i o pojedinim
odredbama ugovora o kreditu nije mogao pregovarati. Rata mu je od početno
ugovorenih 600,00 kuna, rasla do 1.000,00 kuna mjesečno, a kredit je u cijelosti
otplatio. Budući je A. b., odnosno tada S. b., bila njegova banka
i u toj banci je primao plaću, nije se interesirao u vezi uvjeta za podizanje kredita u
nekoj drugoj banci. Osobni bankar mu nije objasnio koji konkretni parametri utječu na
promjenu kamatne stope. Osobni bankar mu nije objasnio da HNB ne štiti tečaj kune
u odnosu na CHF. Da mu je osobni bankar objasnio da rate mogu skočiti u tolikoj
mjeri, nikada ne bi sklopio takav ugovor. Nije imao prigovore na sadržaj Ugovora o
kreditu i u to vrijeme nije znao za sklapanje drugih kredita u drugim valutama, jer je
vjerovao preporuci svoje banke. To mu je bio prvi i posljednji kredit koji je u životu
podigao.
11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno
sačinjen, a vještak je u cijelosti odgovorio na primjedbe punomoćnika tuženika te
odbio prijedlog punomoćnika tuženika za dopunom vještačenja na način da se
izračun izvrši primjenom kamatne stope primjenjive na HRK kredite u predmetnom
vremenskom periodu, a kako na ročištu od 17. listopada 2022., tuženik nije ostao kod
prijedloga za izuzećem vještaka, a vještak se očitovao na primjedbe tuženika na
navedenom ročištu, to je za pretpostaviti da je tuženik odustao od zahtjeva za
izuzećem vještaka, pa o istom sud nije niti odlučivao.
12. Prigovor tuženika da se presude u kolektivnom sporu ne odnose na odredbe
Ugovora o kreditu sklopljenog sa S. b. d.d., sud smatra neosnovanim
iz razloga što je uvidom u Sudski registar RH utvrđeno da je S. b. d.d.
O. iz O., sa sjedištem u O. upisana u sudskom
registru s matičnim brojem subjekta upisa (MBS) 030002102, Trgovačkog suda u
Osijeku, pripojena H.A.A.B. d.d. iz Z., na Izvanrednim
skupštinama obiju banaka u lipnju 2008., odnosno na temelju Odluke glavne
skupštine društva S. b. d.d. O., od 19. lipnja 2008., te Glavne
skupštine društva H.A.A.B. d.d. iz Z., od 19. lipnja 2008., kojim
se daje odobrenje na Ugovor o pripajanju od 18. lipnja 2008., a nakon upisa
povećanja temeljenog kapitala radi provedbe pripajanja na temelju Odluke
Izvanredne glavne skupštine društva H.A.A.B. d.d., od 29. siječnja
2009.. Slijedom navedenog, H.A.A.B. d.d. postala pravni slijednik
pripojene banke, a sukladno članku 522. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima,
kojim je, između ostalog, propisano da upisom pripajanja u Sudski registra u kojemu
je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze
prelaze na društvo preuzimatelja. Društvo preuzimatelj sveopći je pravni slijednik
pripojenog društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva. H.A.A.B. d.d., od 11. srpnja 2016., mijenja ime u A. b. d.d.. Naime,
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, odnose se i na
prednika tuženika S. b. d.d., budući je navedenom presudom
obuhvaćeno i razdoblje u kojem je S. b. d.d., postojala kao pravni
subjekt, no u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe i kasnije presuđenja S. b. d.d., ne postoji jer je pripojena H.A.A.B. d.d., a tuženik je u
predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila S. b. d.d., nisu ništetni, pa se navedena presuda odnosi i na tuženika, neovisno o
tome je li ugovor zaključila S. b. d.d. ili H.A.A.B. d.d., s
obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po
kolektivnoj tužbi. Slijedom navedenog pravno utvrđenje iz kolektivnog postupka
odnosi se i na odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog sa S. b. d.d..
13. Prigovor zastare sud smatra neosnovanim u cijelosti, budući nije protekao rok
zastare od pet godina. Naime pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda,
broj Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014., u t. II/ potvrđena je presuda Trgovačkog suda
u Zagrebu, broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke
kojom se utvrđuje da između ostalih V-tuženik H.A.A.B. d.d. Z.
(pravni prednik tuženika i pravni slijednik S. b. d.d.), u razdoblju od 10.
rujna 2003., do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio
kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim
ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena
redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u
skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a
koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH
broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka
2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u
predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene
kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5
godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim
posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni
zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica
ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog
Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je
presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013.,
u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i
tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne
interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći
u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom
kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je
vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao
trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za
donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u
svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili
suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o
obveznim odnosima.
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
14. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07,
79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje
pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5.
travnja 1993. godine, u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili
određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene
jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili
svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano
izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.
15. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91,
91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,
25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), propisano je da se fizičke i pravne
osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje
iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog
zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika,
povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je
tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj
će se ta osoba na njih pozvati.
16. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) propisano je
da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom
ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima
i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj
ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed
formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito
ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica
da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj
odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog
ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se
radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se
o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru
pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. istog zakona, propisano
je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora
ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.
17. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08,
125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO), propisano je da je ugovor koji je
protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan,
osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili
ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo. Člankom 323. stavak 1.
istog zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je
dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.
18. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/2014-2, je da su banke kao visoko
specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti
svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih
mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na
znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti
mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju
trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju
zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj
kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva
ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje
tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju
(Narodne novine 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati
Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
19. Odlukom Vrhovnog suda RH, broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena
je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH, od 14.
lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile
kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu
koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom
kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je
vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih
ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim
parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a
tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za
posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
20. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s
prednikom tuženika kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 5140030242-
62000148330/05, dana 13. rujna 2005., na iznos od 16.000,00 CHF u kunskoj
protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita, odnosno, na
dan plaćanja za CHF, na rok otplate kredita od 7 godina, a na dan sklapanja Ugovora
redovna kamata je iznosila 4,90% godišnje, koja se mijenjala u skladu s jednostranim
odlukama tuženika, a na štetu tužitelja. Prvotni mjesečni anuitet iznosio je 225,75
CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan plasmana
kredita, a tečaj za CHF na dan plasmana kredita iznosio je 4,773291 kuna za 1 CHF,
a mjesečni anuiteti tijekom otplate kredita su se plaćali po srednjem tečaju HNB-a za
1 CHF na dan plaćanja, a predmetni kredit nije konvertiran i u cijelosti je otplaćen 30.
svibnja 2012. Tuženik nije dokazao da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja
Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje
ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.
21. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu
stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu od
strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti
je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja
ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o
kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih
odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja
kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim
ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno
jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana
glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o
zaštiti potrošača/03.
22. Slijedom navedenog sud je u cijelosti usvojio zahtjev tužitelja kao osnovan za
utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 5140030242-62000148330/05,
dana 13. rujna 2005., između tužitelja i pravnog prednika tuženika S. b. d.d. O., u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom
postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao i u
dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
23. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe
ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom
banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik
vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom
slučaju primio, a sukladno odredbi članka 1111., u svezi s člankom 1115. ZOO-a, pa
je sud obvezao tuženika na isplatu ukupnog iznosa od 9.350,78 kuna na ime
preplaćenih kamata i na ime povećanja mjesečnih iznosa anuiteta u odnosu na
porast tečaja CHF prema HRK – tečajne razlike, zajedno s pripadajućim kamatama
tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a kako je to zatražio
tužitelj nakon prijeboja više i manje plaćenih iznosa za cijelo vrijeme otplate kredita,
sve pobliže opisano pod II/izreke presude. Navedeni iznos utvrđen provedenim
financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem predstavlja razliku između iznosa
redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu s početno
ugovorenom kamatnom stopom od 4,90 % godišnje i iznosa redovnih kamata
obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, što
predstavlja razliku između početno ugovorene kamate unutar svakog anuiteta i
kamate unutar anuiteta nakon izmjene kamatne stope, kao i tečajne razlike po tečaju
za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan
plaćanja koje je tužitelj plaćao do otplate kredita u 30. svibnja 2012., a koji iznosi su
utvrđeni provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, stoga odluka kao
pod I/izreke presude.
24. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s
člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima(Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11,
78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO).
25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom
151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92,
58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,
89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje
tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.
26. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna,
zastupanje na ročištima od 7. siječnja 2020., i 10. lipnja 2020., u iznosu od 1.000,00
kuna za svako ročište, sastav obrazloženog podneska od 24. siječnja 2020., u iznosu
od 1.000,00 kuna, zastupanje na ročištu od 17. listopada 2022., u iznosu 750,00
kuna, zastupanje na ročištu od 1. prosinca 2022., u iznosu od 1.125,00 kuna, sastav
obrazloženih podnesaka od 20. kolovoza 2020., 16. studenog 2020., 16. rujna
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
2022., u iznosu od 750,00 kuna za svaki podnesak, ročište za objavu presude u
iznosu od 375,00 kuna, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu
od 2.171,88 kuna, kao i trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna i trošak sudske
pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kuna i trošak sudske pristojbe na presudu u
iznosu od 400,00 kune, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od
13.659,38 kuna, stoga odluka kao pod II/izreke presude, dok je u preostalom dijelu
zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška neosnovan i to za sastav podneska
od 1. srpnja 2020., i podneska od 14. listopada 2022., u iznosu od 75 bodova za
svaki podnesak, uz pripadajući PDV od 25%, budući je isti nepotreban trošak, kao i
trošak u odnosu na vrijednost boda od 15 kuna do stupanja na snagu Izmjena tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 126/22 od 28.
listopada 2022.), koja izmjena stupa na snagu osmog dana od dana objave u
Narodnim novinama.
U Osijeku, 6. prosinca 2022.
S U D A C: LIDIJA ŠMIT
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi
putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja
je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave
presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok
za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DOSTAVITI:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.