- 1 -              Revd 3019/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3019/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. C. iz S. Đ., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz V., protiv tuženice P. b. Z. d.d. iz Z., - za Podružnicu O. (OIB: …), zastupane po punomoćniku J. D., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L. & p. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice da joj se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-1241/2021-2 od 14. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu posl. br. P-1265/2019-26 od 15. ožujka 2021.,u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom:

 

- u stavku I. izreke, utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: … od 4. listopada 2006., potvrđenog istoga dana po javnom bilježniku M. P. pod brojem: OU-498/06-1, „u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope te ugovorena valutna klauzula“,

 

- u stavku II. izreke, naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime preplaćenih iznosa kamata 3.095,47 kn te na ime preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule 8.667,56 kn, „odnosno da tužitelju isplati ukupan iznos od 11.763,03 kn“, s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate, kako je to određeno izrekom presude - računajući tu kamatu po osnovi preplaćenih kamata na prvi dospjeli iznos „od 0,05 kn od 31. ožujka 2007.“ a „po osnovi tečajne razlike“ na prvi dospjeli iznos „od 347,00 kn od 31. listopada 2006.“,

 

- u stavku III. izreke, naloženo je tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 12.800,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom „tekućom od dana donošenja presude, odnosno 14. ožujka 2021. pa do isplate“,

 

- u stavku IV. izreke, odbijen je „zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, iznad dosuđenog, kao neosnovan."

 

2. Tuženica je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnijela prijedlog da joj se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

1. „Smatra li se promjenjiva kamatna stopa nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postajalo zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?“,

 

2. „Može li se valutna klauzula u ugovorima u valuti CHF smatrati nepoštenom, u situaciji kada čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima dopušta odredbu ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, a navedena zakonska odredba nije ukinuta niti je postavljeno pitanje njene ustavnosti, odnosno primjenjuje li se odredba čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima na ugovore sa valutnom klauzulom u CHF?“,

 

3. „Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđenja iz takve presude tumačiti na način kojim uspostavlja novu neravnotežu u ugovornom odnosu stranaka nakon što je ugovorni odnos prestao, tretirajući ugovorni odnos stranaka sukladno uvjetima koji nisu u sporno vrijeme postojali na tržištu?“,

 

4. „Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?“.

 

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

 

4. Prijedlog nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 14. travnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. Predmetom spora zahtjev je tužitelja na utvrđenje da je Ugovor o kreditu broj … od 4. listopada 2006., potvrđen istoga dana po javnom bilježniku M. P. pod brojem: OU-498/06-1, ništavan „u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope te ugovorena valutna klauzula“, kumuliran s zahtjevom na obvezivanje tuženice isplatiti tužitelju na ime preplaćenih iznosa kamata 3.095,47 kn te na ime preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule 8.667,56 kn, „odnosno da tužitelju isplati ukupan iznos od 11.763,03 kn“, s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate.

 

8. Drugostupanjski sud je zahtjeve tužitelja ocijenio osnovanim i prihvatio.

 

9. U podnesenom prijedlogu postavljena pitanja valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

10. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tuženice postavljena pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske ne ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje se ne može očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

 

11. Naime, osporena presuda je u odnosu na ta pitanja (za slučaj kakav je ovdje: gdje su tužitelj i tuženica 4. listopada 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj …, potvrđen 4. listopada 2006. po javnom bilježniku M. P. pod brojem OU-498/06-1, a prema kojem je tuženica kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, odobrila i stavila na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 8.875,91 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, s time da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu godišnja kamatna stopa iznosila 5,17 % te je člankom 4. ugovoreno da banka može promijeniti visinu kamatne stope, pa se ova tijekom otplate kredita i mijenjala odlukama tuženice - a kredit je u konačnom u cijelosti otplaćen) temeljena na suđenju u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati: shvaćanje na kojemu je temeljena osporena presuda izraženo je (i određeno obrazloženo) u nizu odluka revizijskog suda, primjerice u odlukama posl. br. Revd 2507/2021-2 od 15. lipnja 2021., Rev 2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd 3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd 221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd 479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd 499/2020-2 od 10. ožujka 2020.

 

12. Sukladno tome, ovdje je za prihvatiti:

 

12.1. da pitanja iz prijedloga tuženice nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu - niti smatrati (što za pitanje dopuštenosti revizije nije zanemarivo) da u svezi postavljenih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa,

 

12.2. da u odnosu na ta pitanja ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

13. Stoga je prijedlog tuženice za dopuštenost revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 6. prosinca 2022.