- 1 - Revd 4654/2022-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M. (OIB: ...) iz P., zastupanoga po punomoćniku V. G., odvjetniku u P., protiv tuženika A. B. d.d. OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. i p. j.t.d. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1023/2022-3 od 25. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-202/2020-29 od 5. svibnja 2022., u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1023/2022-3 od 25. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-202/2020-29 od 5. svibnja 2022.
2. U prijedlogu je naznačio osam pravnih pitanja koje smatra važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Primjenjuje li se potrošačko zakonodavstvo i odnose li se presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača na ugovor o kreditu koji je sklopio poljoprivrednik za potrebe poljoprivredne djelatnosti?
2. Odnose li se presude Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-1401/2012 od 13. lipnja 2014. i posl. br. Pž-6632/2017 od 13. lipnja 2018. na ugovore o kreditu koje je sklopila sa S. B. d.d. O.?
3. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja presuda za zaštitu kolektivnih prava i interesa u pojedinačnim sudskim postupcima, koji su pokrenuti radi vraćanja stečenog bez osnove prije nego što je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19)?
4. Prilikom provođenja kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), je li materijalno pravo pogrešno primijenjeno ako sud zanemari pretpostavku suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja i pretpostavku znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača?
5. U slučaju restitucije na osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, teku li zakonske zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?
6. S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. o
početku tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, mogu li zakonske zatezne kamate u takvim zahtjevima početi teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti?
7. Može li se podnošenje tužbe koju je Udruga potrošača podnijela radi zaštite kolektivnih prava i interesa smatrati radnjom vjerovnika iz članka 241. Zakona o obveznim odnosima koja dovodi do prekida zastare u sudskom postupku koji je pojedinačno pokrenuo potrošač koji nije bio stranka tog kolektivnog spora?
8. Ako sud u pojedinačnom postupku utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, i time ga pretvori u ugovor o kreditu u hrvatskim kunama bez valutne klauzule s fiksnom kamatnom stopom, smije li sud u tom kreditu (kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom) kao fiksnu kamatnu stopu primijeniti iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovito naplaćivale za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom u tom razdoblju?“
3. Kao razloge važnosti postavljenim pitanjima predlagatelj se pozivao na više odluka revizijskog suda i na odluke drugostupanjskih sudova, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, 387., 388. i 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/20 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prvo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu polazi od pogrešne pretpostavke da je tužitelj kao poljoprivrednik za potrebe poljoprivredne djelatnosti s tuženikom sklopio ugovor o kreditu, a što je suprotno utvrđenju u postupku (da tuženik nije dokazao da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u svrhu ostvarivanja dodatne zarade tužitelja koji bi se bavio samostalnim radom), stoga navedeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Ostala pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije koja se odnose na način utvrđivanja nepoštenosti ugovornih odredbi nepoštenost stjecatelja, ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te na prekid zastare, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda (tako u Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr.), a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu. Nadalje, u pogledu ostalih pravnih pitanja revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi u smislu odredaba čl. 387. st. 2. t. 3 ZPP. zbog kojih podnositelj smatra da bi pitanja koja postavlja u prijedlogu bila važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno kao u izreci.
Viktorija Lovrić, v.r.
