- 1 -              Rev 289/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 289/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz P., kojeg zastupa punomoćnik T. P., odvjetnik u L., protiv I. tuženice P. b. Z. d.d. Podružnice L., iz P., koju zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., i II. tuženika U. B. d.d. P., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2768/13-2 od 21. siječnja 2014., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj P-31/12-26 od 19. lipnja 2013., te protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2768/13-2 od 21. siječnja 2014., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj P-31/12-26 od 19. lipnja 2013. u sjednici održanoj 6. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2768/13-2 od 21. siječnja 2014., u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari te protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2768/13-2 od 21. siječnja 2014. kojim je odlučeno o privremenoj mjeri.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena protiv odluke o troškovima postupka.

 

Obrazloženje

 

1.1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. odbijen je prvo postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj: … od 07. lipnja 2006., kojeg je I. tuženica zaključila s tužiteljem kao solidarnim dužnikom u točkama 8.6, 8.7, 12.7, 12.8, 12.9, 12.12, 12.13 i Isprave o zapljeni po pristanku dužnika od 07. lipnja 2006., koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika D. K. iz P., …, pod brojem: OU-1056/06-1, 08. lipnja 2006. te "Isprava o zapljeni po pristanku dužnika" koju je potpisao tužitelj kao solidarni dužnik; za utvrđenje da tužitelj nije solidarni dužnik po Ugovoru o kreditu broj: … od 07. lipnja 2006. te da Isprava o zapljeni po pristanku dužnika od 7. lipnja 2006. ne proizvodi pravne učinke od dana donošenja prvostupanjske presude; za solidarnu isplatu iznosa od 77.804,74 kn sa zakonskom kamatom koja teče na iznose kako je opisano u izreci. Pod toč. II. izreke odbijen je drugo postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti iznosa u visini izuzetim preko 2/3 prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj radi naplate tražbine po Ugovoru o kreditu broj: … od 07. lipnja  2006. uz solidarnu isplatu iznosa od 77.804,74 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teče na iznose kako je to određeno u izreci presude. Pod toč. III. izreke naloženo je tužitelju da I. tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 27.500,00 kn, dok je pod toč. IV. izreke naloženo tužitelju da II. tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

 

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.

 

2.1. Drugostupanjskom presudom pod toč. I. izreke djelomično je usvojena žalba tužitelja te je preinačena prvostupanjska presuda u toč. III. izreke na način da je naloženo tužitelju da I. tuženici naknadi parnični trošak u iznosu 24.800,00 kn, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 2.700,00 kn odbijen zahtjev I. tuženice za naknadu parničnog troška kao neosnovan. Pod toč. II. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I., II. i IV. izreke presude.

 

2.2. Drugostupanjskim rješenjem pod toč. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. P-31/12-26 od 19. lipnja 2012, dok je pod toč. II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, a pod toč. III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. Protiv presude i rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, ukinu presuda i rješenje nižestupanjskih sudova i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U odnosu na reviziju protiv presude:

 

8. Tužitelj u reviziji određeno ne ukazuje koje su bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene, pa u smislu odredbe čl. 392. a. ZPP revizija u tom pravcu nije razmatrana.

 

9. Među strankama je sporno postoje li zakonski razlozi zbog kojih bi predmetni ugovor o kreditu kao i Izjava o zaplijeni plaće tužitelja bili ništetni odnosno je li tužitelju zakonito uskraćivana plaću u cijelom iznosu.

 

10. Nižestupanjski sudovi polaze od slijedećih utvrđenja:

 

- da je tužitelj kao solidarni dužnik potpisao Ugovor o kreditu kojega je njegov brat T. K. podigao kod I. tuženice, a koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika D. K. iz P. dana 08. lipnja 2006.,

 

- da je tužitelj 08. lipnja 2006. ovjerio svoj potpis na Ispravi o zapljeni po pristanku dužnika kod Javnog bilježnika D. K. broj Ov-9234/06,

 

- da je zbog neplaćanja kredita od strane korisnika kredita, tužitelju u razdoblju svibanj, lipanj, studeni i prosinac 2010. te tijekom cijele 2011. u cijelosti uskraćivana plaća koju je isti ostvarivao kod II. tuženika,

 

- da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije II. tuženika, jer da isti nije bio stranka navedenog Ugovora o kreditu već da je isti poslodavac tužitelja koji je postupao po dostavljenoj Ispravi o zapljeni,

 

- da je u vrijeme ovjere Isprave (8. lipnja 2006.) na bio snazi Ovršni zakon ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 121/05, dalje: OZ),

 

- da je čl. 178. toga OZ propisano da dužnik može ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, u cijelosti ili djelomično, i da se isplate obavljaju izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi; da se takva isprava izdaje u jednom primjerku i ima značenje pravnog posla iz čl. 72. st. 1. Zakona te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi,

 

- da je navedena odredba izmijenjena čl. 16. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 67/08, ZIDOZ) koji je stupio na snagu 17. lipnja 2008. na način da je propisano da dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe (članak 149. istoga zakona),

 

- da je odredbom čl. 26. st. 2. ZIDOZ propisano da odredbe članka 16. i 18. Zakona se neće primjenjivati na isprave o suglasnosti o zapljeni plaće ovjerene prije stupanja na snagu toga Zakona,

 

- da slijedom toga predmetni ugovor o kreditu nije ništav jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05).

 

11. Slijedom navedenoga, nižestupanjski sudovi su zaključili da ovjerena Isprava o zapljeni po pristanku dužnika ima značaj pravomoćnog rješenja o ovrsi, da je u vrijeme potpisivanja te isprave odnosno ovjere izričito bilo propisano da je moguće davanje takve suglasnosti na temelju čl. 178. OZ, dok je naknadnim Izmjenama Ovršnog zakona iz 2008 ta odredba čl. 178. OZ izmijenjena u smislu da se suglasnost može dati, osim u dijelu u kojem je primanje izuzeto od ovrhe (čl. 16. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona), ali i da je izričito propisano da se ta odredba ne primjenjuje na isprave o suglasnosti o zapljeni plaće ovjerene prije stupanja na snagu tog Zakona. Stoga su sudovi zaključili da ne postoji niti jedan razlog za ništetnost predmetnog Ugovora o kreditu te Isprave o zapljeni po pristanku dužnika, pa su stoga i tužbeni zahtjev ocijenili kao neosnovan.

 

12. Protivno revizijskim navodima, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

 

13.1. Naime, čl. 82. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 88/05) odredba čl. 178. st. 1. izmijenjena je te je glasila: "(1) Dužnik može ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, u cijelosti ili djelomično, i da se isplate obavljaju izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz članka 72. stavka 1. ovoga Zakona te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi."

 

13.2. Iza st. 3. dodani su st. 4. i 5. koji su glasili: "(4) Isprava iz st. 1. ovoga članka ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe; (5) Odredbe st. 1. i 4. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na jamca ako je dao suglasnost iz st. 1. ovoga članka."

 

14. Prema odredbi čl. 21. st. 1. toč. 6. OZ ovršna isprava je i druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava.

 

15. Prilikom ocjene da li predmetna Isprava o zapljeni plaće predstavlja ovršnu ispravu sud drugog stupnja pravilno se pozvao na Ovršni zakon koji je bio na snazi u vrijeme sastavljanja predmetne isprave.

 

16. Tek čl. 16. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 67/08 - dalje: ZID OZ/2008) koji je stupio na snagu 17. lipnja 2008., izmijenjena je odredba čl. 178. st. 1. OZ na način da je propisano da "dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe (članak 149.). Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke".

 

17. Međutim, navedena odredba čl. 16. ZID OZ/2008, prema odredbi čl. 26. ZID OZ/2008 neće se primjenjivati na isprave o suglasnosti o zapljeni plaće ovjerene prije stupanja na snagu tog Zakona.

 

18. S obzirom da je u konkretnom slučaju sporna suglasnost - Isprava o zapljeni plaće ovjerena od strane javnog bilježnika 8. lipnja 2006., dakle prije stupanja na snagu ZID OZ/2008, to se navedena izmjena ne odnosi na spornu suglasnost, već se primjenjuju odredbe koje su do tada vrijedile (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-3310/2014-2 od 3. svibnja 2017.).

 

19. Kako predmetna suglasnost - Isprava o zapljeni po pristanku dužnika sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju te isprave može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti ovrha te da je javni bilježnik na njoj ovjerio potpis dužnika, tako ista sukladno čl. 178. st. 1. i st. 4. OZ predstavlja ovršnu ispravu.

 

20. Revident se neosnovano poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-1248/2008 od 25. veljače 2009., jer ista nije primjenjiva na konkretni slučaj. U konkretnom slučaju radi se o pljenidbi na temelju izjave ovršenika kojom on dopušta pljenidbu cijele plaće sukladno tada važećem Ovršnom zakonu odnosno ovršna isprava je ovjerena Isprava o suglasnosti o zapljeni plaće u cijelosti koja je ovjerena prije 17. lipnja 2008. (kada je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona 67/08). U slučaju u navedenoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-1248/2008 radi se o provedbi ovrhe pljenidbom sredstava s računa ovršenika odnosno ovrha je temeljem sudske odluke određena na tekućem računu na kojem je ovršenik primao samo plaću, pa je naznačeno da je u tom slučaju ovrha moguća samo na 1/3 plaće, a ne na cijeloj plaći.

 

21. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2366/2008 od 1. ožujka 2012. na koju se tužitelj u reviziji poziva nije odlučna, jer se radi o potraživanju naknade štete i pitanju zastare.

 

22. U odnosu na reviziju protiv rješenja:

 

23. Tužitelj u reviziji tvrdi da prvostupanjski sud svojim rješenjem nije dao nikakvo obrazloženje o odbijanju privremene mjere, pa da je time učinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer odluku nije moguće ispitati.

 

24. Takav navod revidenta nije odlučan, jer se navedena bitna povreda počinjena pred prvostupanjskim sudom u revizijskom stupnju postupka ne može isticati.

 

25. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužitelja u odnosu na glavnu stvar te u odnosu na rješenje kojim je odlučeno o privremenoj mjeri odbijena je kao neosnovana, te je odlučeno kao u izreci presude.

 

26. U odnosu na reviziju protiv odluke o troškovima parničnog postupka:

 

27. Čl. 400. st. 1. ZPP, propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

 

28. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

 

29. Iz tih je razloga, primjenom odredbe iz čl. 392. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 6. prosinca 2022.